Učahurena stvarnost
29.09.2006., petak
Diparčr iz škeđujld for tumorou at fajv ej em, viš me gud lak end pleznt džrni...
|
Zbogom, adieu, farewell, arrivederci, auf wiedersehen, kwa heri, sayonara, hyvasti, proščanije, na shledanou, do widzenia... Kao da umirem, čovječe.... |
- 11:32 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (6) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
25.09.2006., ponedjeljak
Busted!
|
Sve je počelo Draškinim rođendanom... Bili smo u Dolce Vite i tovili se palačinkama, Leonina beba kusala je kornet, atmosfera fenomenalna, razmjena darova... Zatim je uslijedila cedevita u Talira (ili piva, zavisi kako je tko bio raspoložen iako sumnjam da davanje alkohola devetomjesečnoj bebi može proći kroz neku rupu u zakonu). Tamo je bilo nešto malo muzike koja je bila po mojoj volji i meni je sinula ideja (potajno) da bi se večeras baš mogo zabavit, poć u disko i takve stvari. No budući sam ja Drvena Marija plesova, Vila Narikača pjevanja i te Vrhunac Stida zabavljanja, odlučio sam napraviti što i inače radim... Došao sam doma, pomazio mačke, pozdravio susjede, presvuko se i opro. Stavio bateriju u posebnu napravu i pričeko da moji odu leć. Zatim sam naštimo jačinu i krevet se počeo ljuljati! A, NE, moja perverzna čitateljice, nisam radio ništa takvo odvratno što upravo zamišljaš! Naime, dotična stvar bila je mp3 player iz kojeg je sviralo nešto fakat za plesanje. Naravno, ja i JESAM plesao ali ležećki, dok je krevet stenjao, škripao, skakutao i dok su seizmološke službe mjerile potres jačine 6 po Richteru. Nije sve ostalo na tome pa sam i počeo pjevat nekim jezivim šaptom. To je inače moj način zabave: privatan party gdje me nitko ne vidi i gdje nitko nije u opasnosti da ogluši ili zadobije teže tjelesne ozlijede izazvane mojim "plesom" i """pjevanjem""". Ali zašto ja sve ovo vama govorim? Zato jer se, dok je trešnja bila najveća, na vratima sobe pojavio dragi Pater i samo tako stajao dok sam ja pjevao i plesao po krevetu, naravno ležećki. Trebalo mi je nekoliko sekundi da skontam kako je moja najmračnija tajna otkrivena! Zatim je on upalio svjetlo. Pitao me jesam li dobro te tko izvodi egzorcizam u mojoj sobi. Ja sam ga upitno pogledo. I onda mi je izletio najgluplji mogući odgovor koji čak ni štićenici Vrapča ne bi smislili. Rekoh: "To ti ja tako potiho, za sebe". Primjetio sam da jedva suzdržava grohotan smijeh te da odlučuje kako je bolje povući se i onda prasnuti. Vratio se k Mater i objasnio: "On si drži slušalice na ušima i "pjeva", jebote mislio sam da ti gledaš neki film strave!!" Mater mu reče: "Ma i ja sam šaltala programe da čujem odakle taj hroptavi zvuk dolazi ali nema ništa takvo na televiziji, jesam se usrala, čovječe!" Zatim je uslijedilo desetak minuta hihotanja, grcavog, gušećeg smijeha te nekoliko. kušinom zagušenih, eksplozija urlika. Postepeno je sve to preraslo u hrkanje što bi inače značilo da smijem nastaviti sa svojim "partyjem". Ali nisam, vjerujem da od srama neću više nikad upalit mp3! I dok ovo pišem, odmah nakon što se incident dogodio, poviše glave mi po plafonu hoda neka krakata buba i proizvodi odvratne zvukove. Do jučer se ne bi obaziro na nju ali otkad je Pater zatuko škorpiona kraj vrata od banje, moj stav prema gmižućim jebivjetrima se promijenio. ŠKORPION mi je bio na POLA METRA od sobe!!!! Da sam vidio duhove Hitlera i Staljina ne bi se toliko šokirao! Uopće ne znam što me sprječava da odma odjurim u Zagreb i molim se Bogu da se zagrebačkim štipavcima ne penje na prvi kat. Ali to vas najvjerojatnije više ne zanima jer se još tresete od smijeha nakon što ste saznali što radim u krevetu!?!? E, pa neki se jebu a ja plešem; fakat jezivo, sam se sebi smijem! Eto, molim vas, nemojte se ovog posta sjećat i ne želim komentare koji se sastoje od trideset ili bilo koliko redova riječi HA, želim riječi utjehe i podrške. Hvala svim mojim kokošima što me nahraniše palačinkama, ćevapima, sladoledima, ostacima sendviča, tabletama, pizzama, banancima, čokoladama i svim ostalim jestivim supstancama. Postajem lagano sentimentalan jer se kraj konačno približio i za sedam (tj. šest) dana odoh u Zabreg i nema me do Božića!  Doduše, ima jedna kokoš gore u Zabregu koja će mi pravit društvo i zajebavat me, hvala Bogu barem na tome...Idem sad spavat jer ću inače popizdit, MUHA me jebe tu i sere po meni u ponoća i po, zar ne bi trebale te kravetine spavat ili nešto? Kvragu, MRZIM BUBE!!!!!! Ah gle, tek sad primjetih da je televizija u sobi ostala na RTL-u i pornjava se upravo vrti, samo mi fali da Pater ponovo uđe, mislim da mu je jedan šok dovoljan za večeras. Idem gasit televiziju i spavat, prije nego napravim još koje sranje... |
- 00:53 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (4) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
21.09.2006., četvrtak
Mission impossible, volume II
|
(ništa od slike, nijedan site ne radi...) Vaš John Bez Terrae još je jednom bio pozvan iz rezerve da sudjeluje u nemogućoj misiji, iako je prošli put pokazao 0% entuzijazma i još manje fizičke spremnosti. Hvala dragom Bogu što ovaj put Tim Omega nije morao prolaziti kroz bespuća Goričine kako bi uhvatio (jebote, koja zajebana riječ, pet puta sam je popravljo!!) nekoliko šparoga željnih priganja u tavi. Ne, ovaj put lokacija plantažnog čišćenja je bio babin vrt. No vjerujte, to zvuči nedužno ali je prije sve nego nedužno... Dakle, Tim Omega (Mater, Pater et Ego) je pozvan po naređenju Babe da se smjesta pojavi na lokaciji dva, prvi dolac, donji dio. Glavni elektroničar tima (Pater) smjesta je poslan na drugu lokaciju (čitaj: sekavanje barke koja je bila puna kiše) dok je ostatak tima pohrlio u vrt da se obračuna s ljutitom maslinom. Genocid počinje tek kada Baba pronađe košaru koja će odgovarati očekivanom teretu (cca 10 kg). Pronalaženje košare potrajalo je dobrih dvadeset minuta tako da je tim imao vremena za psihofizičke pripreme. Kao prvi problem iskrsnuo je nedostatak autana koji je disidentska skupina tigrastih komarica spretno iskoristila isisavši nekoliko litara krv, sve dok Mater nije konačno pokazala svoju domišljatost i nasprejala se pipsom protiv letećih insekata od glave do pete. John odbija takvu zaštitu jer mu trenutno nije bilo do trovanja insekticidom. Košara je pronađena i masakr počinje. Upravo u tom trenutku vraća se Pater i biva dodatno pojačanje. Maslina se branila svim raspoloživim sredstvima ali nije mogla odoljeti naletu četiri para ruku. Tim se spretno zavlači pod grane i trga najveće primjerke. Usprkos konstantnim upozorenjima da se nalazi pod Paterovom rukom, Johnu u lice dolijeće prenategnuta grana masline koja ga ošajdrači poput biča te usput lansira nekoliko maslinastih projektila. Oporavak traje nekoliko minuta te nakon povratka svijesti, John otkriva da je Đede organizirao potporu svojim borcima. No uskoro se pokazuje da se potpora sastoji od jednog kazetofona, jednog gumba za namještanje glasnoće koji je podešen na maksimum te jedne kazete pjevača pod imenom Dražen Zečić. Moral počinje opadati i tim gubi volju za životom. Volja se doduše brzo vraća kada Mater otkrije nešto zakukuljeno što je drijemalo podno masline. Nakon pomnog proučavanja te zajedničkog promatranja, izglasan je konsenzus da neidentificirani organizam ne ugrožava već dovoljno ugroženu misiju. Nastavlja se sa branjem. Član tima Mater se pokazao kao veoma uspješan u pronalaženu i svladavanju najvećih primjeraka. Član tima na ispomoći, Baba, se naprotiv pokazala kao prava pošast. Iako je bila prestara za ovaj tip misije, nije se predavala, premda je prosipala sav ulov, rasparala uniformu na granu trstike te u nekoliko navrata gubila zubni nadomjestak (čitaj: dentijeru). Također je u nekoliko navrata slomila najveće grane te lansirala nedužnu bubamaru u pravcu Italije. Član tima John je dobio zadatak da odnese nekoliko trulih primjeraka ulova na mjesto za kompostiranje. Pristao je, iako je sumnjao u sigurnost kompostišta. Sumnje su se pokazale točnim kada je omanja hrpa sijena pokušala pobjeći dalje od Johna. Što je bilo ispod te što je odlučilo pobjeći umjesto napasti John nije htio saznati pa se požurio natrag. Na nesreću, strmeknuo se preko gnjilog ploda smokve te otklizao preko kolonije puževa niz dolac. Srećom, veliki betonski zid spriječio ga je od pada u sigurnu smrt. To nije uznemirilo Mater koliko činjenica da je John izgubio nekoliko tuceta zdravog ulova. Lov se bližio kraju, maslina je priznala konačni poraz i kapitulirala, bezuvjetno. Baba je već odavno odustala te otišla tamaniti grožđe. Đede je nastavio s potporom dok su John i Mater molili Svevišnjeg da grom pogodi u Komolac i prekine isporuku električne energije. Pater ih je sve razočarao izjavivši da kazetofon može biti pokretan i na mobilni izvor energije (čitaj: baterije). Lov konačno prestaje i John se nada da se tim uskoro vraća u bazu. No. Mater izdaje direktivu da se ulov mora odmah narezati kako bi proces konzerviranja mogao započeti u najkraćem mogućem roku. Uslijedilo je višesatno narezivanje plodova što neću detaljno opisivati jer se uglavnom sastoji od riječi "dosada". Zadatak je na Babi da ulovu svakodnevno mijenja vodu. Tim vjeruje da ona neće biti dorasla zadatku (dijagnoza: skleroza). Omega Tim se konačno vraća u bazu ali tada Mater ustanovljuje da je zaboravila svoj mobilni telefon pa se John i Pater ponovo vraćaju na mjesto zločina i pronalaze izgubljeni inventar. Tim konačno dobiva nekoliko sati dopusta te se povlači na vidanje rana zadobivenih tijekom misije. P.S. John se nada da će sutrašnji dan značiti kraj višednevnih poslova iako nije u to posve siguran, prvenstveno zahvaljujući Mater koja je najavila pohod na Grad, čim vremenski uvjeti postanu povoljni (čitaj: kada se mi uputimo po suncu a u gradu nas dočeka poplava). Mission fucked... |
- 21:49 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (5) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
16.09.2006., subota
Castaway fridge...
|
Ove zadnje dane kao da mi se kozmos osvećuje za sve "neradne" dane koje sam proživio. Danas je dan također protekao radno. Kad kažem radno mislim na nekih po ure ili uru vremena fizičkog i jedno dvije ure umnog rada. Bili smo kod tetke, trebalo je neki frižider odnijet na smeće. Znam da ne zvuči nešto osobito teško ali zamislite ovo: klizava terasa, pljusak, gnjilo lišće po kojem sam "izmislio" nekoliko novih koreografija za sinkronizirano klizanje, puževi koji jure ne bi li ti stali točno pod nogu i priuštili ti spektakularan pad na već umornu trticu. Kada sve to svladate, dolaze na red skalini kojih ima milijun i koji su tako strateški raspoređeni da svakih par koraka morate stat i planirat slijedeći potez satima. Sliči pomalo na šah partiju samo što umjesto 16 figura imate jedan ogroman, ko tuč težak, frižider. SREĆOM, Pater se genijalno dosjetio pa posudio od kuma posebna kolica koja se mogu penjat uza skale tako da nismo morali frižider potezat na rukama. Kolica su nam olakšala posao ali neznatno. Naime, frižider netko treba i pridržavat da ne sklizne po jebenoj kiši. Ja bih to mogo učinit da mi se nespretni tetak nije moto pod noge non stop i s onim svojim kljakavim laktom pokušavo držat frižider. Rezultat je bio taj da je Pater urlo kako mu frižider lomi ruku dok smo tetak i ja gurali svoje prste u unutrašnjost motora frižidera koja je već bila okupirana od strane paravojne skupine dlakavih pauka koji SREĆOM nisu bili udovice ali su svejedno osvajali sve nagrade za Miss Ljigavosti. Kada su izletile moje Mater i tetka, vidjele su nas dvojicu kako skačemo jedno drugome u naručje, bježeći od zubatih pauka dok je frižider pokušavao amputirati Pateru ruku. Once again, the day is saved thanks to... Mater i tetka!! Uspostavile su ravnotežu jebenom frižideru, urazumile pauke i smirile nas, pritom se gušeći od smijeha. Haha, very funny, nema što. Kada smo konačno išćerali frižider na parking, uslijedilo je nešto posve suprotno penjanju. Spuštanje. Naime, od parkinga do smeća vodi nizbrdica (a i uzbrdica, ovisi kako se uzme) od nekih 100 posto tako da nije bilo nimalo lako svladavat frižider koji se opasno ljuljo, škripo, bježo ustranu i pokušavo ispast s kolica, kao da je znao kakav mu se kraj sprema. A kraj mu se spremo već odavno jer mu je već dobrih 30 godina, ako ne i više. Držali su ga sve dok nije počeo proizvodit proste zvukove svaki put kada bi mu se otvorila vrata. Valjda išumjeho od godina. I dok smo se mi opraštali s tim starcem, Mater i tetka su čistile močvaru koja se prostirala ispod bivšeg prebivališta frižidera. Našli su nekoliko paukovih mreža koje bi uhvatile i Boeing a ne muhu, zatim par psećih kolačića koje je pojelo vrijeme i izgledali su ko one kosti s reklame za tablete protiv osteoporoze. Bilo je tu još nekih neidentificiranih bića koje bi budući biolog poput mene rado proučavo da nisu kesila zube na mene i ispuštala plinove opojno-odurne arome. Srećom, ženski želudac može podnijeti takve gnjusobe pa su one to i očistile, ja sam se povuko u dnevni boravak i pokušavo natjerat njihov abakus da se poveže na Internet. Zamislite perverzije staviti ADSL na 533 MEGAHERCA! Užas. Nakon što sam izgubio pola živčanih stanica nad jebenim kompjuterom, došlo je vrijeme da idemo doma jer je užasno grmilo i padala je kiša a nama je mačka (koja se UŽASNO boji grmljavine) ostala zaključana u kući. Naravno, Mater nas je natjerala da po najgorem mogućem pljusku trčimo do auta iako je vani bilo metar i po kiše, gliste su se spuštale po brzacima oduševljeno klicajući a tetkin pas šnaucer je ronio za svojim gumenim ježom koji je proizvodio grgljave zvukove ispod vode. Dok smo došli do doma, auto je bilo pun vode koja se iscijedila sa nas. Prešli smo hladnokrvno preko činjenice da ćemo vjerojatno svi zaraditi upalu pluća i pošli doma da se pripremimo za nadolazeći sprovod. Naš. A što ste vi danas radili? |
- 18:52 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (12) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
15.09.2006., petak
Evo još jedan, osjećam se plodno...
|
Mislim da sam ja trenutno jedini umobolni kreten koji lijepu kasnoljetnju noć narušava svojim preglasnim roktavim smijehom i gušećim, grcavim kikotanjem. Razlog zbog kojeg mi susjedi proklinju pretke je čitanje svojih starih postova (pa sad recite tko ima najveći ego!!). Da, eto, dobro ste čuli, dijagnoza glasi: "Smije se sam sebi i to u ponoć kada su bake govorile da dolaze vještice po one koji glasno govore". Ako je to istina, onda po mene dolazi Lucifer! Mislim da ga čujem kako negdje zapinje trozupcem o nekog usnulog narkomana na putu... Istina jest da nemam pametnijeg posla nego pisati novi post u jedanes i po naveče, iako sam za taj dan već napisao post i dobio rekordnih 5 komentara od kojih su dva moja. Nešto nisam popularan u zadnje vrijeme. I fakat bi trebo ić leć jer se sutra moram rano dić, idem u doktora Očka da mi naruči nove tegle, ove su mi postale prelagane. Imam neki osjećaj da ću dobit one za dioptriju -30, vid mi je totalno u kurcu. A to najvjerojatnije mogu zahvalit izobrazbi u najpopularnijoj školi u regiji koja je nerijetko zahtijevala škiljenje u iznimno mali font na nepreglednoj stranici i to sve protiv mojih principa. Pa sam zato odlučio ne navraćati u ex školu prije Zagreba, rekla mi Keksy da je bila nedavno i da je bilo tugaljivo. Vjerujem. Profe fakat nemaju pametnijeg posla nego slušat svoje bivše učenike dok im sadašnji podmeću Super Bond ljepilo na stolicu ili kredom izmažu cijelu katedru... Vjerujem da su zato prešli na one nove ploče s markerima. I vidi ti tog bezobraznog stvora od ravnatelja! Kad sam mu prije par godina govorio o tim pločama bilo mu je preskupo (kao da je Crkvi išta preskupo, plaćali su ucjene tisuću i po godina a nisu mogli nabavit 4 jebene ploče!!) a sad kad smo mi otišli stavio je novi parket, kupio ploče, stavio ZAVJESE (a ja se 3 godine kuho na suncu jer sam baš moro sjest kraj prozora, a bilo mi je čudo što tamo nitko nije htio sjest, vjerujem da još ima tragova moje izgorjele guzice na stolici), opremio kabinet za fiziku i kemiju (još da nije profa lijena ko ćuskija...). Također mi je stiglo do mojih prevelikih ušiju da su se dogodile stanovite promjene u prvim redovima profa na bojišnici. Kako čujem, dobili ste fenomenalno zgodnog i neoženjenog profesora likovnog, mora da je pravi babe. Nadam se da ne režete žile za njim, možda je vampir. Također saznah da imate nove profesore tjelesnog (NOVU DVORANU čak, to je jezivo, sada više nema opravdanja da vas je profesor kasno pustio pa ste zapeli u gužvi stranaca na Stradunu!), novu jadnicu iz fizike i neku nadobudnu tetu iz engleskog. Nadam se da ta nema naglasak kao Ruskinja koja je emigrirala u Etiopiju, preselila se u Južnoafričku Republiku, posjetila Australiju i zaposlila se u Engleskoj. I nadam se da vas neće zatrpavat tonama papira ko ona stara, Ljube mora da je ubila cijelu prašumu, koliko je toga fotokopirala! Usput, nadam se da joj je bolje, da mi se da ić na misu molio bi za nju. Samo se jedna stara izraslina ne da iskorijenit otamo, ta će tamo predavat kad naši šukununuci naših šukununuka budu pohađali tu školu koja će se tada zvat Klasična gimnazija Ljubljane Vinkovčić, prve papise koja je ponovo uvela inkviziciju te si dala ovlasti da vas nategne za nožne palce ako ste napravili SAMO JEDNU gramatičku grešku u zadaćnici... Kad smo već kod tih svetih stvari, zna li tko je li pop ovaj u Župi raspiso tjeralicu za mnom? Mislim da nisam bio tamo u Mlinima na misi ima jedno milijun i po godina. Boleslava ti ideš u Mline, daj se infiltriraj u redove časnih i saznaj što spremaju, nadam se da neće upadat u moju sobu s kandilom i svetom vodom kako bi išćerale đavla, taj se već odavno ukorijenio kod mene doma. Iskreno, posto sam prelijen (posto je malo slabo za reć, rodio se s tim je prikladnije) čak i za JEST pa sad znate kolike je razmjere poprimila moja lijenost! HRANU mi se ne da stavljat u labrnju, možete li vjerovat? Mislim da to označava početak kraja, čini mi se da čujem jednog od Jahača Apokalipse kako klopoče ovamo... Ne, to je samo Pater, hrče kao da je pogon za obradu drva tamo u sobi. Srećom su zidovi debeli pa se susjedi ne bune. Samo ne znam kako Mater uspije zaspat, ja bi ga zatuko kuhačom! Dok ovo pišem laptop mi sjedi na golim nogama i lagano se lijepi za mene. Imajte na umu da njegovo dno dostiže temperature bliske onima na Suncu (mora da ja imam onaj model što izaziva požare) i da nije nimalo ugodno imati tako nešto u skutu. Činjenicu da napola ležim i da mi trenutno vrat trpi nepodnošljive bolove, napola iskrivljen jer jednim okom pratim situaciju na monitoru a drugom razvoj događaja u "Zakonu i redu", neću ni spominjat, ko je vidio non stop kukat. Fakat bi trebo poć leć, sutra će mi doktor nabit one glupe bolničke "cvike" sa sto stakala i poslat me da hodam po stubištu da vidim vidim li. Znate na što te cvike sliče! Prošli put kad sam to radio neku babu je drmlo srce jer jer mislila da su izvanzemaljci došli po nju! A ni meni nije bilo svejedno kad sam se vidio u ogledalu! Čak mi se i neki đedica na samrti smijo. Podigo je svoju sasušenu glavu, iskezio zub na mene i upro pola prsta u moju concu kao da imam teleću polovicu na glavi a ne glupave cvike! Zatim je po stoti put skoro umro i opet zajebo familiju koja je već čekala s testamentom u ruci, čekala kad će kihnut. Kihnuo jest, samo nije imo maramicu pa je kihnuo po medicinskoj sestri i upropastio joj mrežaste najlonke pa je ona onda odgurala đedicu neđe iza kantuna i opizdila ga štakom po jajima. Nakon toga su zabranili mrežaste čarape, kao da će to išta promijenit! Dosta, idem spat jer će me inače sutra trebat bost pantarulom da se probudim. Pozdravite mi školicu, dobijte koju topčinu i pripremajte se lijepo za prvi ispravak iz matematike, osjećam nadolazeći test, kaže mi disturbance in the Force, znam da Surlaba to voli čut... Laku noć! |
- 00:13 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (2) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
14.09.2006., četvrtak
Netematski
|
Evo baš razmišljam o tome kako mi je Ljubljana zapovjedila da "i dalje pišem" i što je ješ gore, da joj to šaljem. Što da pišem dalje? Zadaćnice? Nemam pametnijeg posla, jedva sam se rješio te napasti, ionako sam imo inspiraciju samo kad bi me netko (HDZ, zna se) pošteno iživciro pa bi papiru radio sve ono što ne smijem živoj osobi. A ja ne želim da mi se karijera gradi na živčanim slomovima, tako mlad ne želim umrijet. I volio bi da mi je ona barem objasnila kako se to moje što ja pisah zvaše. Nije mi jasno što bi trebo radit. Doć u novinsku redakciju i reć: "Znate, meni je rekla Ljubljana da ja lijepo pišem zadaćnice i evo mene ovdje da mi date poso"??? Ne da bi mi rekli da poljubim Ljubljani prostatu nego bi me još poslali u Vrapče na terapiju smanjivanja ega. A to se neće dogodit jer ja idem u Zagreb iz posve drugog razloga. onog koji ne uključuje igle i lijekove (barem ne za početak). No istina jest da se cijela ova rulja i pali na to kad ja kukam, rondam, psujem, tračam o nekome, pišem ružnoće i tako. Znači publika čini glumca, jebo njega talenat. Dobro, probat ću jednom napisat nešto lijepo. Npr. opisat ću prosječan dan jedne barbike koja je sretno oženjena za nekog Kena ali tada dođe Bruce i odvede je na livadicu da beru cvjetiće... Baš me zanima kako bi reagirala publika. Vjerojatno se već sada skupljate neđe u mraku s inkvizicijskim spravama (možda bi mi dobro došla ona antiego terapija??) i čekate na povoljan trenutak! Evo da vas smirim, nastavit ću malo kukat, navike radi. Trenutno najveći problem mi je taj što me jebe slovo Z na tastaturi a danas kao za inat svaga druga riječ ima slovo z. Mora da je neki racku upo ispod tipke, nekidna sam izvuko komad žice koji je bezrazložno blokiro enter. Majku mu, skoro sam mozak iscijedio dok sam ga iščupo. Vjerujem da mi to slijedi i sa Z-om. Dobro, druga stvar koja me danas moru je disleksjia, nadam se privremena. Svaku riječ moram tritup provjerit jer mi se slova brkaju, možda samo nervoza od skorog odlaska "pilića iz gnijezda", kako je neka osoba znala govorti. Najveća, pak, nevojla je ta što popodne moram s đedom na groblje da on dovrši pravljenje grobnice. Danas ću morat prosijavat pijesak . Ništa me ne pitajre, crko sam prošli put kad smo bili tamo, a samo sam dvaput zamahnuo lopatom. Hardverski posao fakat nije za mene, ja sam više za software, tu se samo prsti umaraju (čujem li ikoga da je ovo protumačio ikako drugačije, zabit ću mu grablje u guzicu!!! I to ne dršku nego zubove!!! Po širini!!!). Još me muči to što svi ovi selebritiji misle da se cijeli svijet vrti oko njih i da svi mi želimo biti oni. Baš asm danas pročito članak na Iskonu o tome kako svi želimo biti Paris Hilton. Jes, nemam pametnijeg posla nego povećavat sise, pjevat bez sluha i jebavat koga god stignem i to onda isti sekund stavit na internet. Ali najvjerojatnije ona ima agenta koji se bavi distribucijom. Iako bi voilo, doduše, da mi pokloni jedan od svojih hotela, može onaj na Pilama. Ili, recimo, tako žarko svi želimo bit Dejvid Bekem. Narvavno da želim da me žena vara s cijelom Engleskom, da mi se svi smiju zbog toga što fulam vrata široka sedam metara i da mi psuju familiju što su zbog mene izgubili milijarde ne kladionici. Zadnje što me danas muči su jebene muhe! Noa je trebo dvaput promislit prije nego ih je stavio na arku. Razmoto sam onu jebenu ljepljivu traku budući da ih ne možeš nasprejat, koliko ih ima!! I mislite da se kravetine lijepe na to?? Aha. Iako trake smrde ko govno, lijepe se za tebe čim ih pogledaš, iako su odvratne preko svake mjere, nisu po ukusu ovdašnjih muhetina. Evo, sad jedna sjedi navrh laptopa i gleda me onim odvratnim očima. I još si pere noge da joj budu "čiste i fine" kad bude proždirala keks! E nećeš, majku ti... Evo, stigla mater, piturala je susjedu. Moram prestat kenjat jer sam si dopizdio. Eto vas i ako imate štogod pametno za reć, pucajte. Nadam se da vam se sviđa novi look. Uostalom jebe mi se sviđa li se vama, meni se sviđa i takoav će bit, dok mi se ne svidi neki drugi. Pa pa... |
- 15:22 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (5) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu
13.09.2006., srijeda
Kada dan krene radno...
|
Prva stvar koja me dočekala danas kada sam se probudio je bio usisivač. Naginjao se nada mnom kao kakav predznak nadolazeće nesreće. Kažem naginjao jer ima ogromnu dugačku ručku koja ide u zrak, nalikuje onim američkim koje viđamo na Novoj tv kada se neka tete davi u prašini mjenjajući vrećicu. Naravno, iza usisivača je izronila Mater i rekla da moram preć preko madraca s njim (postoji neki jebeni dodatak za dubinsko usisavanje). Ustah se, još mamuran i počeh usisavat. Toliko mi se spavalo da nisam ni primjetio da već minut usisavam mačku rep. Njemu se kanda svidilo. Dobro, izvuko sam mačka iz crijeva, preokrenuo madrac i nastavio desetkovat grinje. Uskoro je u sobi postalo kao u sauni i kad sam se požalio da mi je vruće, Mater je rekla da mi je to pravi način da smršavim (she has an answer to anything). Možda bi i bilo lako to sve radit da soba nije velika ko prkno, jedva se okrenem u njoj a danas ni to nije bilo moguće jer su posvuda ležali saketi s posteljinom, kušinima, robom, ukratko svime što treba ić skupa sa mnom u Zagreb. Kada sam konačno svršio s madracem, Mater se sjetila kako bi bilo dobro usisat i komončine, plišane živine i ostatak tričarija koje su nastojale izmigoljit izvan dohvata. Nakon svega toga, PONOVO je trebalo dizat madrac jer se Mater odlučila na usisavanje stvari ISPOD kreveta. Za par minuta, crijevo je hučeći krenulo u pohod po toj Zaboravljenoj zemlji. Dolje sam našao: nekoliko zaboravljenih zadaća iz OSMOG razreda, sajlu i katanac za biciklo, rasparenu tenu koju sam prerasto još neđe u vrtiću, koloniju plijesni koja se udomaćila na komadiću sira koji je mačak dovuko tamo. Bilo je tu još siguretica, pontina, papira, kabela, cipela, još plišanih nesretnika, komadića slagalice, kutija od cipela... Lista se proteže unedogled ali je fenomenalno kako tako puno stvari stane pod tri metra kvadratna! Dobro, soba je konačno dovedena u stanje nereda u kojem se nalazila prije čistke. Usisivač je pošao na remont a ja sam odlučio napisati post što mi nikako ne polazi za rukom jer me prekidaju svaki jebeni sekund! Te donesi neke čizme da ih Mater pregleda, te odnesi deku vani da uhvati malo sunca, pođi baci smeće, sakrij kaktus dok si ga mačak nije zabio u guzicu, protresi prašinu iz stazice samo obavijesti Pentagon da to nije nuklearna eksplozija nego samo oblak prašine, navuci plahtu na krevet... Osjećo sam se ko Pepeljuga s razlikom što sam ostavio staklene cipelice kod šustera da mi popravi petu. Kad smo već kod stakla, upravo se dogodila nesreća negdje u kuhinji, čujem lom stakla i mamino psovanje. Nadam se da se Mater nije porezala jer bi to značilo da je Pater pao u nesvijest a fakat nemam snage za pomoć oboma. Forenzičkim pregledom je ustanovljeno da je mama nehotice bacila na pod zdjelu u kojoj je meljala začine u puretinu. Naravno, puretina je trenutno puna stakla a meni se fakat danas ne jede staklo, osjećam da bi mi palo teško na želudac. Dok se Mater rješavala puretine, Pater i ja smo pošli u Mercatora kupit gotovu kokoš jer nas se nije čekalo da se sirova ispeče. Zadnje što smo čuli kroz vrata je bila mamina dreka na mačka kojom mu je poručivala ako samo okusi to meso s poda da će ga poslat u Vječna lovišta. Putem u butigu Pater je rogoborio o tome kako Materi treba uzet sve plastično jer je posljednjih dana porazbijala pola staklenog inventara. Meni je bilo žao puretine... I tako, sad trenutno probavljam kokošetinu i pokušavam saznat kada mi počinju uvodna predavanja. Također ne znam što mi je s indeksom budući da je moj u Zagrebu a Kate, Mica i Lele su svoj morale popunit same! Vjerojatno ću ja biti jedini koji će bit s praznim indeksom i u blaženom neznanju o predavanjima koja su se dogodila prije mjesec dana. Ali baš me briga, dok sam tu, jebe mi se za gore. Keksy mi je rekla da je bila u školi s Marijanom i da im je bilo totalno glupo, zato sve razmišljam o tome da uopće i ne idem, nemam snage gledat Ljubljanu i ostale kako se sažalijevaju nada mnom. A pogotovo nastojim izbjeć komentare o tome da sam ipak TREBO upisat novinarstvo!!! Ne! Idem izbacit ove nečiste misli, uostalom, opet netko dolazi špijat što to radim za kompjuterom tako dugo... |