Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/johnbezterrae

Marketing

Kada dan krene radno...

Prva stvar koja me dočekala danas kada sam se probudio je bio usisivač. Naginjao se nada mnom kao kakav predznak nadolazeće nesreće. Kažem naginjao jer ima ogromnu dugačku ručku koja ide u zrak, nalikuje onim američkim koje viđamo na Novoj tv kada se neka tete davi u prašini mjenjajući vrećicu. Naravno, iza usisivača je izronila Mater i rekla da moram preć preko madraca s njim (postoji neki jebeni dodatak za dubinsko usisavanje). Ustah se, još mamuran i počeh usisavat. Toliko mi se spavalo da nisam ni primjetio da već minut usisavam mačku rep. Njemu se kanda svidilo. Dobro, izvuko sam mačka iz crijeva, preokrenuo madrac i nastavio desetkovat grinje. Uskoro je u sobi postalo kao u sauni i kad sam se požalio da mi je vruće, Mater je rekla da mi je to pravi način da smršavim (she has an answer to anything). Možda bi i bilo lako to sve radit da soba nije velika ko prkno, jedva se okrenem u njoj a danas ni to nije bilo moguće jer su posvuda ležali saketi s posteljinom, kušinima, robom, ukratko svime što treba ić skupa sa mnom u Zagreb. Kada sam konačno svršio s madracem, Mater se sjetila kako bi bilo dobro usisat i komončine, plišane živine i ostatak tričarija koje su nastojale izmigoljit izvan dohvata. Nakon svega toga, PONOVO je trebalo dizat madrac jer se Mater odlučila na usisavanje stvari ISPOD kreveta. Za par minuta, crijevo je hučeći krenulo u pohod po toj Zaboravljenoj zemlji. Dolje sam našao: nekoliko zaboravljenih zadaća iz OSMOG razreda, sajlu i katanac za biciklo, rasparenu tenu koju sam prerasto još neđe u vrtiću, koloniju plijesni koja se udomaćila na komadiću sira koji je mačak dovuko tamo. Bilo je tu još siguretica, pontina, papira, kabela, cipela, još plišanih nesretnika, komadića slagalice, kutija od cipela... Lista se proteže unedogled ali je fenomenalno kako tako puno stvari stane pod tri metra kvadratna!

Dobro, soba je konačno dovedena u stanje nereda u kojem se nalazila prije čistke. Usisivač je pošao na remont a ja sam odlučio napisati post što mi nikako ne polazi za rukom jer me prekidaju svaki jebeni sekund! Te donesi neke čizme da ih Mater pregleda, te odnesi deku vani da uhvati malo sunca, pođi baci smeće, sakrij kaktus dok si ga mačak nije zabio u guzicu, protresi prašinu iz stazice samo obavijesti Pentagon da to nije nuklearna eksplozija nego samo oblak prašine, navuci plahtu na krevet... Osjećo sam se ko Pepeljuga s razlikom što sam ostavio staklene cipelice kod šustera da mi popravi petu. Kad smo već kod stakla, upravo se dogodila nesreća negdje u kuhinji, čujem lom stakla i mamino psovanje. Nadam se da se Mater nije porezala jer bi to značilo da je Pater pao u nesvijest a fakat nemam snage za pomoć oboma. Forenzičkim pregledom je ustanovljeno da je mama nehotice bacila na pod zdjelu u kojoj je meljala začine u puretinu. Naravno, puretina je trenutno puna stakla a meni se fakat danas ne jede staklo, osjećam da bi mi palo teško na želudac. Dok se Mater rješavala puretine, Pater i ja smo pošli u Mercatora kupit gotovu kokoš jer nas se nije čekalo da se sirova ispeče. Zadnje što smo čuli kroz vrata je bila mamina dreka na mačka kojom mu je poručivala ako samo okusi to meso s poda da će ga poslat u Vječna lovišta. Putem u butigu Pater je rogoborio o tome kako Materi treba uzet sve plastično jer je posljednjih dana porazbijala pola staklenog inventara. Meni je bilo žao puretine...

I tako, sad trenutno probavljam kokošetinu i pokušavam saznat kada mi počinju uvodna predavanja. Također ne znam što mi je s indeksom budući da je moj u Zagrebu a Kate, Mica i Lele su svoj morale popunit same! Vjerojatno ću ja biti jedini koji će bit s praznim indeksom i u blaženom neznanju o predavanjima koja su se dogodila prije mjesec dana. Ali baš me briga, dok sam tu, jebe mi se za gore. Keksy mi je rekla da je bila u školi s Marijanom i da im je bilo totalno glupo, zato sve razmišljam o tome da uopće i ne idem, nemam snage gledat Ljubljanu i ostale kako se sažalijevaju nada mnom. A pogotovo nastojim izbjeć komentare o tome da sam ipak TREBO upisat novinarstvo!!! Ne! Idem izbacit ove nečiste misli, uostalom, opet netko dolazi špijat što to radim za kompjuterom tako dugo...


Post je objavljen 13.09.2006. u 15:13 sati.