Hmm, dojmovi nakon provedenog jednog tjedna (nepunog) u metropoli? Zagreb je jebeno velik grad!!! Trust me, nemojte mislit da ćete pješke brzo stić neđe samo zato što ste navikli skoknut od Pila do kolodvora u ugodnu šetnjicu! NEMA toga ovdje! Krenete li pješke po gradu, veoma će vas brzo zabolit noge i onda ćete molit Boga (kad se budete vraćali doma tramvajem) da ona baba tamo slomije nogu i ne uđe u tramvaj, tako da joj se ne morate dignut! Nažalost, baba uvijek potrefi kroz vrata u zadnji tren i onda vam puše za vrat tako da ne znate što je gore: zadah lučine iz dentijere ili to što vas svi gledaju kao mučitelja gerijatrije!
Inače, sam faks mi se (zasada) dopada, naravno kad su ispiti još daleko. Imali smo uvodno predavanje iz Opće i anorganske kemije i žena nas je isprepadala worst-case-scenariosima koji se mogu dogoditi u labosu. Zatim nam se dezinformirala kako na Britancu postoji butiga gdje se mogu kupit kute za 30 kn. Ja pošo, naravno falio Britanski trg pa se iskrco stanicu ranije i opalio prema naprijed. Zatim sam proveo dobrih uru vremena u šetnji koncentričnim krugovima oko trga, pitajući i ne dobivajući odgovora. Da nije bilo Tapira i Jelene najvjerojatnije bi se utopio u lokvici koja je stala nakon kiše. I znate što je najgore? Kad su mi Tapir i Jelena pokazali butigu s kutama, otkrio sam da se ista nalazi upravo na onoj stanici gdje sam se ja rano iskrco!! Bio sam na dva i po metra od ulaza u butigu i nisam obado nego sam ko međed hodo po kiši okolo!!! Nema veze, ušo ja unutra i pito za kute. Žena odma pogodila da sam iz Dubrovnika (po stasu i po glasu, reće ona) i dala mi upravo moj broj (čak ga je bilo). Kupih dvije kute koje NISU bile po 30 kn nego po 149 svaka!! I onda jebena pinceta za 78 kn!!! I na kraju lateks rukavice u kojima sam trenutno i piskaram, privikavam se na sticky feeling, kao da rastežete kondom za slona po rukama. Eto, ako je ikoga zanimalo kako se doktori osjećaju u tim rukavicama, sad znate.
Ali veoma me oduševljava misao da ću u ponedjeljak obuć svoju prvu (nadam se ne i posljednju kutu) u životu i igrat se po laboratoriju. Naravno, ako čujete na vijestima da gori Zagreb, to sam samo ja peglo kute, moram doć čist i ispeglan, zar ne? Jao super, konačno prava znanost. Malo me bila obeshrabrila činjenica što profa iz kemije smatra da smo mi svi već bili u labosima i pravili zlato iz govana. Ja sam konstatirao da je naša Pauza bila prelijena pa smo samo palili šibice. Zar nije istina? Kad smo mi to radili u labosu? Kad smo mi IMALI labos??
Također sam danas posjetio i Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku ili popularno zvanu NSB. Zgrada je fenomenalna, ima milijun katova i na svakom katu ima milijarde knjiga, desetci stolova a ispod svakog utičnica za struju za laptop, sve je tako mekano, tiho, opuštajuće. Toliko je tiho da, kad netko zakašlje, sve odzvanja i bole uši. Oduševilo me, čak morate provuć iskaznicu da uopće dođete do pristupa knjigama! Fakat napredna tehnologija.
Što se tiče žderanja, malo me razočaro Studentski Centar (iliti SC, Zagrepčani sve vole skratit). Menza izgleda kao da je stara trideset godina (što je vjerojatno i točno) i hrana je na dane, danas ok sutra užas prekosuta fenomenalna. Osoblje je tako ljubazno da bi pobrale sve nagrade na natjecanju ljubaznosti (yeah, right)! Ali nemam se što bunit, objed me u prosjeku košta 6 i po kuna, fakat džabe.
I sad ćete me morat ispričat jer idem leć, sutra mi je tjelesni u SEDAM ujutro!! A moram se dić u pet i po kako bi stigo iz Dubrave do tamo. Bilo bi mi lakše da ovi Cigani prekoputa nemaju neki party večeras, mora da će urlat do tri ujutro. I još će me vražji kokot dignut u četiri, bilo bi najbolje da uopće i ne idem spavat!! Eto, nemojte očekivat da ću vam odgovarat na komentare ili mailove ili da ću pisat postove redovito jer imam veoma ograničen pristup Internetu („Ne mogu se prisisat na informatologiju“, da citiram Surlabu). I oznojiše mi se ruke u ovim rukavicama, idem se oprat i spat, laku noć...
Post je objavljen 11.10.2006. u 09:37 sati.