My life`s fantasy that you are not smart enough to even dream...
Lijepo je sve krenulo. Pošli smo iz doma u 5 i po ujutro, stigli u Dubravu oko jedan, ušli u stan............ i imali što viđet! Od sedmog mjeseca, kada smo gledali stan, pa do jučer promijenilo se toliko toga i stan sada izgleda kao da je kroz njega prošla kohorta tvorova i buljuk svinja koje su se vraćali s blatne kupke! U sedmom mjesecu sve je bilo čisto i fenomenalno, mašina za robu, divna kuhinja, prostran dnevni boravak... Sada??!! Nema mašine za robu, kuhinja je HALAVA, na špaheru fale oni kurci za okretat i palit plin, u MOJOJ SOBI JE BILO PREDIVNI PLAVI TEPIH KOJI JE SADA TAKO HALAV I PUN FLEKA DA SMO GA ISTI SEKUND SMOTALI I BACILI VANI!!!!! Banja je definitivno najgora, po zidovima rastu ne samo gljivice nego PRAVE, JEBENE, ODVRATNE šumske gljivetine!!! Moja mater i ja nismo mogli vjerovat! Pošli smo do mamlaza ispod tj. gazde i zahtijevali objašnjenje. Mamlaz odgovori da je preko ljeta nekome tipu izdo sobu i da je taj bio, ovaj, hm, er, lagano... nemaran. Nemaran? NEMARAN??? Bio je fucking za objesit, i to za jaja!!!
Ali, dragi moji, nije to sve, niste čuli još NAJGORI dio cijele priče! Naime, čovjek uze mene za podstanara, nekako logički slijedi da će pokušati uzeti studente tako da u kući ima četvero ljudi sličnih i/ili istih interesa. Kažem pokušao jer to mamlaz nije učinio... ŽIVIM S JEDNIM NADNIČAREM BOSANCEM, JEDNIM NEKIM DUNDOM RASTAVLJENIM, JEDNIM DRUGIM DUNDOM RASTAVLJENIM KOJI SE BAVI TEŠKIM VAROVIMA TE JEDNIM POSRNULIM SPORTAŠEM!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! A ŠTO JE JOŠ GORE, samo su četiri sobe pa to znači da jedan dundo spava u boravku. A NAJGORE je to što ŠESTI dundo još nije do kraja iselio pa je pola njegovih stvari razbacano po dnevnom boravku!!! E pa nek se javi onaj kome je gore nego meni u ovom trenutku. Osto sam sam ko erekcija usred pustinje, živim s bosancima, radnicima, u nemogućim higijenskim uvjetima i u kraju gdje mi svi savjetuju da nosim (barem) pancirku kad izlazim iz kuće!! Ako čujete da je netko izvršio samoubojstvo mlakom peglom u Dubravi, to sam onda ja. Kažem mlakom jer se ova moja od sto kuna ne može ni zagrijat alavija.
I tako, osim uobičajenih radnji koje mora obavit jedan redovni student biologije, ovaj tjedan se moram dobro opskrbit raznim Cilitima, Domestosima, Ajaxima, Jarovima i krenut u ofenzivu po banji, mislim da će me to koštat više nego Ameriku rat u Iraku (400 kuna!!!). A oni troše bijednih 8 milijardi mjesečno!
I tako, danas mi je prvi dan početka moga kraja, nadam se da se ovaj „ptić“, kako kažu neki, neće previše unostalgičit jer neće biti u stanju preživit ni sedam dana ovdje. E, da, kad smo kod života, jutros sam umalo osto i bez toga. Naime, negdje oko 4 ujutro neki kurac je tako počeo urlat da sam iskočio iz vlastite kože i pobjego nekuda, a koža je pobjegla u ormar. Nakon par minuta, kad smo se ponovo ujedinili, shvatio sam da JEBENI KOKOT živi direkt pod mojim prozorom i da će me jebat u zdrav mozak čitavu godinu!!!!!! Sve jedna katastrofa za drugom, ne znam zašto se usud okomio baš na mene, mislim, što mu skrivih?? Ok, kao sam Bogu dane, proveo više života ležećki nego ikako drugačije ali zar je to razlog da se sudba tako okrutno zajebava sa mnom? Ali neka, kad za deset, dvaest godina budem zarađivao pristojnu plaću i imao mini-empire, onda ćemo se svi zajedno sjetiti kako sam počeo: u halavom stanu s radnicima iz Bosne. (jedino je moja soba sad dovedena u stanje u kojem može biti kada u njoj živi lijeni muški tinejdžer) JEDVA čekam Božić, idem doma i već sam kupio karte avionske, jedva čekam, jedva čekam, jedva čekam... A sad me ispričajte, idem se spremit za misu, idem s Keksyjem negdje, bit će u katedralu (kuš drugo nego ravnu Bogu u skute...) Ajd pišite mi mailove, ovo je ne baš dobar način komuniciranja, Svi vi koji smijete znat moj normalni mail znate ga, a za sve ostale krvopije tu je (MasterCard) johnbezterrae@email.t-com.hr
I have seen the rain
I have felt the pain
I don't know where I'll be tomorrow
I don't know where I'm going
I don't even know where I've been
But i know I'd like to see them again...
Post je objavljen 06.10.2006. u 09:37 sati.