ISKONSKI PAG

utorak, 28.11.2017.

ŠENTADA

Zna san da neće proć puno vrimena a da se on neće javit. Zacudilo me je kako prije ni zva i reka dvi beseda na ono ca san napisa, da cujen ca govori:
- Bebiću, moran ti reć ca mi se dogodilo u subotu ujutro. Ša san do Korza ucint đir, misleć da možda naletin i na tebe, kad na kantun bivše Učke danas je tote mekdonalds, oni kumpirići ca prodajeju naletin na društvo Pažaninov. Nisan sigura da ćeš ti svih poznivat. Lipo ih je bilo vidit.

- Pa ca su cinli tote?
- Jedan od njih mi je reka da su se noga puta suboton Pažani skupjali u Učku na jutarnju kafu i tote čakulali o svemu, a najviše o Pagu. Nećeš verovat da su u jednon momentu spomenuli tebe. Da su te vidili sa ženon i malin pred neku subotu, da si se ferma i pozdravi ih. Rekli su da si jedini covik ki ih torna malo u mladost.
- Je to je istina i posli mi je bilo žal ca niman aparat pored sebe ili da san ih baren telefonom slika. A, ca se tiće skupjanja u Učku, to znan jer kada mi je ded Madona dolazi u Riku licit se, subotu ujutro san ga vozi do Učke i tamo bi ga pusti u društvo. Društvo da ti mozak stane. Pokojni barba Frane Valentić, pa Petroslav Smolčić, kunjado mu Mate Komadina, Pavelić iz Riječke banke, barba Zvonko Filica, sin od pokojnog Duje Bilića, barba Ino, kum Veljko Maržić, barba Božo Bercić, barba Ivo Morić, i ne mogu se svih sitit koliko bi ih bilo. Samo in je pisma falila.
- Ki ti možjani imaš, kako sve to deržiš uglavu. Znaš da su mi rekli da pratiju to ca pišeš i da se jako dobro sičaš, pogotovo roda. Tako smo u čakuli o zaboravljenom pivanju u Pag, kako si napisa o toj maloj Povjanki, došli do toga da ti je Žorži Ganjaša ocu drugi rojak. Najprije san misli da se zajebavaju kada su mi objasnili nisan moga verovat. Tebi je pol Paga rod. Zato ste ti i Ante zajedno svirali, zato su oni tebe begenali.
- Svira san ja i sa Žoržon i Antom zajedno prije Horizonta. Zvali smo se "Melodija" i bilo je jako lipo. Žorži je svira harmoniku, Ante gitaru, Bepo Parmatio bubnjevi, Ante Donadić druga gitara, ja na bas gitaru i Tonći Vijola je bi vokal. Ako ništa drugo onoliku količinu smiha ku san proša sa njima nikada više u životu neću. Bog neka bude vječna nagrada barba Žoržu i Bepu.

- Vidiš toga se ne sićan baš najboje. Nisan moga verovat da su ti nana Žgorika i teta Žena bile perve rodice.
- Znaš kada smo mi od Budingrada šli stat na Goliju u svoju kuću, da su u Budingrad došli živit Ganjašinovi.

(sjede s lijeva: nana Žgorika, barba Jure Ganjaša, teta Marija Mekušika – stoje s lijeva: teta Žena, Ante i Ivanka)
- To Ti je po Pavinovima, po Palčićima. Mojoj je nani mat bila Pavinka. Zvali su je nana Boka i ja san nakon toliko godišć dobi sliku moje pranane Pavinke od rodice mi Eufemije-Biserke. Zato su Ti svi Pavinovi ocu mi rod i od Franča Pavine otac i barba Ive Pavina to Ti je od Iva Palčića ded i barba Bile Pavina u Vijolinu ulicu, i Pavinka ca je bila u Kranjcića od Ante i Benita mat, pa Pavinka u Mija mat od barba Draga Mija, pa Pavinka u Badurine od Frana Badurine mat, i ki bi to sve nabroji. Po Žgorićevima više roda niman, ali po Pavinovima koliko očeš.

(pranana Pavinka-Boka)
- Zato san se ja bi zacudi kada si jedan put bi reka da ti je don. Dario rojak. Misli san ti reć:- Bebiću ca tlapiš, ali sada vidim da ste vi blizu.

- I to po duplo i sa Ganjašinove strane i sa strane tete Žene, ali sada te neću sa tin opterećivat. Samo da Ti recen da znaš koliko je moj otac bi ponosan kada je Dario reka mladu misu i koliko su se svi oni rojaci tada deržali kao rod na proslavi u dvoranu. Triba si samo to vidit. Koliko su put spomenuli taj dan tetu Ženu, ja mislin da ih je odozgora onako sa smihom svih nadzirala. Mat mi je rekla da ni bilo dana kada je otac doša od bolnice da teta Marija ca je bila u Bruna, ni došla pošpijat rojaka. Ca Ti govoriš za ovu malu Povjanku?
- Ca ću reć. Drago mi je da se neki toga uvati, ali bi više voli da je to neki Pažanin, a ni ni ovako loše, samo neka se to spasi.
- To imaš pravo, zato san pomoga toj maloj koliko god san moga i slike ke san je da, prvi put su ugedale svitlo dana. Dojdi ovu subotu na Korzo ako snig ne pade pa ćemo popit kafu i pročakulat o svemu.
- Doć ću pa ako i snig padne, cekan tebe i Matea na kafu, Bog.
- Bog.

četvrtak, 23.11.2017.

101 PAŽANIN - 18.JURAJ MIŠOLIĆ – (Pag; početak 14.st. – 1478.)

Obitelj Mišolić je iznjedrila mnoge znamenite osobe iz paške povijesti, čime je ostavila dubok trag u Gradu Pagu. Mnogi članovi obitelji Mišolić bili su uglednici u Gradu Pagu. Jedan od njih je i plemić Juraj Mišolić. Juraj je bio prokurator crkve Navještenja Blažene Djevice Marije, (zastupnik, opunomoćenik), zadobio je 1470. godine naslov palatinskog grofa od cara Fridrika III: s pravom imenovanja javnih bilježnika po carskoj ovlasti. Juraj Mišolić sklopio je ugovor s Jurjem Dalmatincem o izgradnji kapele sv. Nikole u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije (koludraška crkva), danas je to kapela Gospe od Milosrđa.

Juraj Dalmatinac je prihvatio ponudu i obvezao se da će radove povjeriti svojem nećaku Radmilu Ratkoviću. Majstor Ratković je izvršio pogođenu nagodbu, međutim kasnijim pregradnjama malo se od toga sačuvalo do naših dana. Kapela je zamišljena kao mauzolej obitelji Mišolić, a od svega je jedino ostala monumentalna grobnica obitelji Mišolić s grbom i bogatim renesansnim okvirom u crveno-bijelom mramoru.

U paškom crkvenom graditeljstvu kapela obitelji Mišolić u crkvi časnih sestara Benediktinki pokazuje moć i ugled obitelji Mišolić.
Zabilježen je kao nadzornik pri izgradnji nove zborne crkve u Pagu.
1474. godine imenovan je zapovjednikom (soprakomit) paške galije, a 1478. brani Skadar gdje je i poginuo.
To nam daje u zalog da trud Jurja Mišolića ne zaboravimo, nego da nam ostane kao trajan znamen Grada Paga.

nedjelja, 19.11.2017.

DIPLOMSKI RAD MARIJE VIČEVIĆ - CRKVENO PUČKO (Glagoljaško) PJEVANJE U PAGU

Ej čovječe vrati se sebi, dok još imaš kome!
Zar nismo ovdje danas, i ovdje i drugamo, i danas i svaki dan i svaki dah radi onoga našeg posebnog, onoga pojedinačnog, osobnog!?
Jerbo, može li opće, može li općenitost postati, ili već postaje, nadređena mjera svemu što jest naše pojedinačno, svemu što jest naše posebno, jer posebno, pa i ovdje i ono vaše baštinsko a šta li je nego upravo ono najvrednije, duhovno, ono vaše neslično drugomu, ono što jest samo u tvom glasu, pjevu i koraku, to vaše osobno postojano što ima svoj opstanak i egzistenciju, svoj bitak!
Ali ovdje, u ovom vremenu, čini se da u glasnicama ukorijenjenim u vaša grla, a nasljedovanima, od generacijama pribrajanih nizova genetskih osnova i kominskih i zabrđanskih i povika i pjeva s kamena, polja, oranica, s planine i s falkuše, čini se da takve vaše glasnice postaju sve spravnije čuti, pamtiti i prenositi zapuhe nekih drugih vjetrova iz onoga općega svijeta, iz raspoloženja nekih drugih kićenja i svadbi i tuđih radovanja i tugovanja i podičenja radosti i slamanja tugovanja.
(Ljubo Stipišić – Delmata)

Kao podlogu ovom postu započeo sam riječima barda dalmatinskog klapskog pjevanja, vrijednog sakupljača i promicatelja naše pjevačke baštine Ljube Stipišića – Delmate obračajući se pjevačima/pivačima pri nezaboravnom skupu klapskog spektakla "Ne damo te pismo naša", održanog 2006. god. na stadionu "Poljud" u Splitu.

Marija Vičević Povljanka po življenju, Paškinja po otočnoj pripadnosti, odlučila je za svoj magistarski rad na Umjetničkoj Akademiji u Splitu – Odsjek za glazbenu umjetnost obraniti radnju pod nazivom: "Crkveno pučko (glagoljaško) pjevanje u Pagu – Transkripcija i analiza zvučnih zapisa 1964. i 2000. godine".

Marija Vičević krenula je pozivom Ljube Stipišića ( Ej čovječe vrati se sebi, dok još imaš kome!) sakupljati, time i sačuvati od zaborava i propadanja dio kulturnog pučkog stvaralaštva na svojem otoku, u Gradu Pagu. Uzme li se u obzir količina i kvaliteta sačuvane građe nameće se zaključak da je Pag u odnosu na neke druge dalmatinske sredine, etnomuzikološki neobrađen, stoga je svaki ovakav poduhvat hvale vrijedan.

Za ovaj sveobuhvatan rad, Marija Vičević je za mentora odabrala doc. Blaženka Juračića, mag. crkvene glazbe – skladatelj. Nekoliko osnovnih rečenica o radu i stvaralaštvu doc. Juračića: - Blaženko Juračić rođen je 1972. U Opuzenu je završio osnovnu školu a srednju školu "Centar za umjetnički odgoj i obrazovanje-Luka Sorkočević" završio je 1989/90 u Dubrovniku. Dalje školovanje nastavio je na Filozofskom fakultetu Prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu (današnja Umjetnička Akademija). Usavršavanje nastavlja u Rim na "Pontificium Institutum Musicae Sacrae" 2004. stekao je magisterij iz kompozicije te proglašen maestrom crkvene glazbe. Zaposlen je kao docent na glazbenom odjelu Umjetničke akademije u Splitu. Surađivao je kao voditelj i dirigent sa brojnim splitskim sastavima.
Dobitnik je nagrada:
- Hrvatskog Sabora kulture: za puhački orkestar 2006., zlatna plaketa i za mješoviti zbor 2010. srebrna plaketa;
- Cro patria: za mješoviti zbor 2010. i.2011. srebrna plaketa;
- Festival dalmatinskih klapa Omiš/Bol: večer novih skladbi 2006. i 2008.,
- Festival Kaštela; 2008. 2009. i 2010. srebrna plaketa i zlatna plaketa 2010.,
- Klape Gospi Sinjskoj; za nove skladbe 2009. srebrna plaketa i 2011. zlatna plaketa.

Magistarski rad Marije Vičević podjeljen je u dvanaest tematskih cjelina sljedećim redosljedom:
- Uvod
- Geografska obilježja otoka Paga
- Povijesna obilježja grada Paga
- Crkvena povijest grada Paga
- Stari crkveni obredi i liturgijske pobožnosti
- Općenito o crkvenom pučkom (glagoljaškom) pjevanju
- Analiza i transkripcija crkvenih pučkih napjeva iz Paga
- Zaključak
- Sažetak
- Literatura i izvori
- Prilozi

Moja korespondencija sa Marijom Vičević započela je 2. kolovoza ove godine kada sam u Messengeru dobio poruku sljedećeg sadržaja:- "Bog, barba Branimire! Vjerovatno me se sjećate još otprije. Ja sam Šimina sestra i nekad smo se čuli u inboxu. Neko vrijeme uopće nisam bila aktivirana na Facebooku pa sam i izgubila neke kontakte. Uglavnom, svo ovo vrijeme uložila sam truda da po prvi puta za magistarski rad transkibiram, analiziram i kompariram 32 pučka sakralna napjeva iz Paga i hvala Bogu, uspjela sam, no još mi nedostaju neki podaci vezani za 1964. godinu. Zapisala sam napjeve koje je Bezić u 11. mjesecu 1964. snimao u Pagu, a još se i dan danas izvode te se isti nalaze na CD-u iz 2000. (snimano u Zadru u Donatu; poslao mi je Anthony). Budući da vi posjedujete mnogo znanja, informacija, slika, odlučila sam se obratiti vama, dok još ima vremena. Zanima me imate li ikakve podatke o ljudima koji su izvodili napjeve u crkvi i koliko se točno sjećate glagoljaštva, ima li uopće igdje išta zabilježeno? Tu su mi pomogli i Anthony i don. Dario, ali još ću se ovih dana čuti s njima. Eto, svaka informacija je dobro došla pa javite kad stignete." Puno pozdrava!
Nakon ove poruke više ništa nije bilo isto, u tih mjesec dana do obrane magistarskog rada Mariji sam podjelio toliko informacija, pisanog materijala, pa na koncu i moje fotografije, koje su prvi puta ugledale svjetlo dana, kao podloga jednom stručnom radu.

Marija Vičević je ovim magistarskim radom bacila rukavicu paškim kulturnim djelatnicima koji bi trebali poduzeti sve da ovo djelo ugleda svjetlo dana, ne samo u pisanom obliku, nego i audio zapisu. Bio bi to veliki doprinos glazbenoj kulturi Grada Paga. Time bi se možda potaklo da se stari pučki napjevi ne izgube iz paške crkve.

Još jednom zahvaljujem Mariji na spominjanju mojeg imena kao doprinos ovog ostvarenja.

četvrtak, 16.11.2017.

OPERACIJA

Moran mu se javit jer će kalat nos i neće bit mira, jer da mu nisan javi ca je sa Mateon. Telefon zvoni, javja se.
- Dobro jutro Bebiću, kako je pasalo?
- Znaš da Te ja zoven?
- Ca san nepismen, kada mi na telefon ne piše Bebić. Kako je Mateo pasa?
- Fala dragon Bogu, cera smo se toga liberali i sve je kako triba, popodne san ga već pove doma. Oslobodili su ga toga trećeg krajnika i stavio mu je Dean te dvi cijevi u uši.
- Ke dvi cijevi?
- Kako da Ti to objasnin. U sinusima ki spajaju nos i uho stvorilo se puno katara i to mu je stavaralo probleme i zato je slabo cu. Da se to opet ne zacepi, stave se te cijevi dok se ne uspostavi opet normalno disanje i funkcioniranje tih sinusa. Jesi razumi?

- Ki je to stroj, taj covikov organizam, kako je to sve isprepleteno. Govori serce je važno, možjani su važni, a ca je to u čovikovom tilu a da ni važno? Ferma jedno odma povuce drugo i tome nikad kraja. Je plaka?
- Malo kada su ga doveli iz sale, ali je već nakon jedne ure doša sebi i sti je da mu onu špuntu iz ruke znemu van. Popodne oko cetiri ure, Dean ga je još jedan put pogeda i reka neka ga vodim doma. Međutim znaš ca je mene najviše još taklo u svemu tome.
- Ca?
- Ja san dva put operiran na ton odjelu, pervi put kada san bi mali prije škule operira san mandule i radi toga san nagluh, tako bi se i njemu dogodilo da nismo ovo ucinli. A, drugi put kada san operira nos. U istu komoru smo ležali do barkuna, jer mi se tako u sićanje urezlo da su na barkun bile rešetke ka u peržun. Smanon Ti je u komoru bi Majdak, sada je on pokojni, to Ti je brat od Marice ca je za rojakon mi od matere, Željkon Lučom. Vidiš Ti ca Ti je život i sudbina. Nakon skoro pedeset godišć, sada je moj sin na isto misto. To valjda Bog tako oće.

- Odi bogati tebi i Bogu, ca on oće. To je tako moralo bit i gotovo.
- Komunjaro!
- Je bi san komunista, pa ca Tebe briga. Ca Ti je ca falilo onda?
- Dobi san stan od deržave kako i Ti.
- Ki ti je kriv da u krivu firmu radiš celoga života.
- Niki mi ni kriv, ali zato si uvik zva kada ti je ca tribalo, za slikat zubi, za pogedat oci, za doć na terapiju. Nisi sti cekat red kako i drugi judi. To je naman naša borba dala.
- Bebiću ti znaš za onu parolu:"snađi se druže"!
- Znan, samo jebiga ja se očito nisan zna snać kako i Ti.
- Nego da te pitan, vidi san da ti je od kumpanja mat umerla. Ja san je pozniva jer san dolazi tamo u zajednicu općina di je ona radila, znaš da nan je uvik falilo šoldov za sport. Cu san da je bila jako bolesna. Sada je Srećko osta sam. Dobar je to covik, a koliko je samo dobrih stvari napisa. Tamo smo u Transjug non stop visili i molili da nan daju ki dinar.
- Je, jako me to pogodilo. Neda mi je bila kao mater. U njihovu kuću san ja bi doma. Zakopali su je u krugu fameje. Dražen me je zva i reka:"Bebiću Srećko me zamoli da Ti kao dio fameje budeš na posljednjem Nedinom ispraćaju". Di neću doć, doša bi da mi Srećko i ni poruci. Srećko mi je u jednoj od svojih knjiga napisa:"Mome drugon sinu, kome nisam otac." Ca da Ti više recen?!

- Svi Cuculići su bili u Pag, tako da znaš. Srećko je jako dobro zna koliko ja volin Pag.
- Vidiš kako se ja i ti lipo raščakulamo svaki put kada se cujemo. To ti je znak da se na reje moramo cut, a ne od miseca do miseca. Pozdravi mi puno Matea, neka se cuva i neka ide sada sladoleda.
- Bit ćeš uslužen i ne baculaj, vodit ću računa da se na reje cujemo. Stoj mi dobro i pozdravi gospođu.
- Cuvaj se Bebiću.

petak, 10.11.2017.

KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO "DRUŽINA"

Ove dane na Facebooku objavljen je Poziv svim starim članovima KUD "Družina" i onima koji bi to željeli postati da dođu u Knežev dvor 3.11.2017., povod druženja je: tancanje, pivanje, Robinja i sviranje miha.

Kao "stari" član "Družine" osjetio sam potrebu reagirati na ponuđenu inicijativu i pokazati na koji način skrbim o tom paškom dragulju.

Nisam u dosluhu sa rođakom Draženom Crljenkom-Lučom koji je jedan od pokretača ove inicijative, barem na Facebooku, nego sam u postu od 24.09.2017. "Kultura kao dio ponude turizmu je sinergija i suradnja ljudi, a ne razjedinjenost." U tom postu ustvrdio: U Hrvatskoj imamo profesinalne ansamble koji prezentiraju kulturu ovog naroda. Članovi KUD "Družina" moraju biti nagrađeni za svoj trud, jer to je najmanje što im lokalna zajednica može učiniti za njihov ljetni prijegor, kada se mnogi od njih isto tako trude da turizmom osiguraju bolje uvjete života sebi i svojim obiteljima. Zar je to nešto čudno, ili nešto što je nepoznato. Siguran sam da u Pag gosti nisu došli da pogledaju koridu, ali da im se može ponuditi dio kulturne posebnosti, Grada Paga to je sigurno.

Dušan Herenda je u svojoj knjizi "Da se sitimo i da se ne satere", kao jedan od vodećih promotora KUD Družina zapisao riječi čovjeka koji je stvorio KUD i najviše brinuo o njemu, Zvonko Usmiani: "U buđetu grada, turističkog društva i mjesne zajednice mora bit šoldov za: gradsku glazbu, čipkarice i folklor." Sve drugo može imati svaki grad i općina.

Drugi kroničar paškog karnevala i kulturnih zbivanja u Gradu Pagu, Stjepan Sabalić-Stipe Koren je u predgovoru te iste knjige zapisao: Što pisati o jednom KUD-u u gradu koji je sam po sebi, povijesno, graditeljski, načinom života njegovih ljudi, njihovim radom i djelima u cjelini divan i neponovljiv spomenik ne samo otoka Paga i Republike Hrvatske već i europske civilizacije. Je li rad KUD-a možda samo druženje s istom nakanom da se očuva tisućljetna duhovna i materjalna baština? Je li to samo želja da svojim sugrađanima i gostima pokažemo svoje umijeće u izvođenju jednog divnog folklornog spektakla, tancanja tanca, izvođenje Paške robinje, pjevanje paških pučkih napjeva ili hvatanje u Paško kolo? Je li to možda pokušaj da kroz Robinju iskažemo dio svog neobičnog karaktera, koji se očituje upornošću, upornost, zagriženost u ostvarenju svojih nauma, a posebno onog da se zadržimo na ovom kamenjaru i uz ovo nenadmašno plavetnilo mora i plavi nebeski beskraj, noću zakićen beskrajem titravih zvijezda?

Ovim proročanskim tekstom Stipe je jasno prepoznao platformu ponude kulturnih događanja u Gradu Pagu, daleko prije mene.
Ispada kao slučajnost da se ove godine navršava dvadeset godina od izdavanja knjige Ive Palčića "Paška Robinja – Hrvatska Pučka Drama" jedna najcjelovitija i dokumentarno prikazana priča o toj pučkoj drami. Autor je u svom uvodu napisao: "Karnevalsku tradiciju grada Paga teško je zamisliti bez "Paške Robinje". Ta starinska pučka prikazba, začeci koji sežu u daleku prošlost, ostala je sačuvana u narodu sve do naših dana. Istina, bilo je godina u ovom stoljeću kada se karnevalskim danima nije prikazivala; pa ipak, Pažani je, na sreću, nisu posve zaboravili. Naprotiv. Zahvaljujući upornosti pojedinaca, šezdesetih je godina obnovljena. Kasnije, članovi tadašnje folklorne skupine "Družina" prikazali su je 1975. godine na Danima hvarskog kazališta, a godinu dana potom i na Dubrovačkim ljetnim igrama. I sam sam bio svjedokom nastupa u Dubrovniku."

Moja je sreća da sam bio učesnikom i jedne i druge priredbe, i moram naglasiti da se u knjizi gospodina Palčića zorno vidi da moje ime nije Branislav, nego Branimir, kao što se pokrala greška gospodinu Herendi u njegovoj knjizi. Ispriku gospodina Herende u svom predgovoru prihvačam samo poradi jedne crtice i nepodopštine koja se desi na svakom od putovanja "Družine", jer inače nebi bio spomenut da sam bio član KUD-a.

U Gradu Pagu vjerujem da ne postoji obitelj koja nije dala barem jednog člana "Družine". Jedna ovakva inicijativa je hvale vrijedna, to je zalog za budućnost kulturnog identiteta Grada Paga i nastojanje te male skupine ljudi da ostavi trag u svijetu i učini ga ljepšim u svojem Gradu.

Vrednovanje i ulaganje u kulturu i umjetnost treba biti obveza svih nas, no...negdje se po putu izgubila i ta dobra navada.

Zahvaljujem bratu Valteru i gospodinu Ivi Palčiću na djelu ustupljenih fotografija.

utorak, 07.11.2017.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.49.

Teško je danas zamisliti da u ovom globaliziranom svijetu napredak naroda kako u osnovnom životu, tako i u gospodarskom ovisi o dobroj prometnoj infrastrukturi.
Kako bi danas izgledao Košljun i Proboj da se nije probila cesta koja je unijela život u svakom pogledu.
Ova fotografija nas vrača u početak tog ostvarenja.

srijeda, 01.11.2017.

SVI SVETI

Ni dobroga do vika, niti zla za koga nima lika, stara je to ruska poslovica, ali san je više puta cu govorit od starijih Pažani. Otkad su se judi rajali na ovom svitu i kroz život letili ne misleći na sebe, ali uvik sa žejon da se stvori nova vridnost, ki put ih je i srića popratila, a u svemu tome doživili su i svakakva zla, i tu ni bilo druge nego uzet ca dojde pod ruke i pomirit se sa onim ca je iza tebe i za onim ca je ispred tebe. Budi ono ca si, jer ki put moraš delat i ono ca nebi sti, jer niki ni sam živi, ne žive i neće živit. Koliko god mislili da smo pametniji od drugih, moramo se naslanjat jedni na druge kako i dervo u šumi ko bi vitar otpuhnu da mu se samo najde na tir.
Danas je dan onih ki su bili s namin, ke smo poznivali i onih kojih smo se sićali po povidanju naših starijih. Ovo je dan kada se moramo spametit te velike procesije judi ki su hodili po ovom našem paškom kamenu, jedna vela kolona kojoj se ne vidi ni pocetka ni kraja, generacije koje hodiju jedna za drugon sa odmakon od 25 do 30 godišć. Red je da im na današnji dan užgemo šteriku i stavimo kiticu cvića, ako ih vrime ni pomelo i itilo u zaborav.

Verujen da takvih judi nima, jer moramo vodit računa da će tamo bit mista i za nas, a oni ca ostaju iza nas morat će vodit računa da sada mi predvodimo tu procesiju koja neće nikada stat.
Nima više štal, ni konoba, malo se radi, sve smo ćimentali, kuće se rivaju jedna uz drugu, i svi negdi derciju, kao da nimaju vrimena ni za sebe. Kada se sitin tih naših starih siguran san da bi oni bili zgubjeni u ovo današnje vrime kompjutera i pametnih telefona.

Počivajte mirno !

I tako, kada danaska mislimo na svih onih ki su se rodili puni velikih nadanja, ki su se mucili da za svoja trudna godišća ispuniju svoje nade i cagod dobroga uciniju za života, dok su bili mladi i gizdavi, puni snage, kako je život hodi naprid bil zreliji i pametniji, pa se na koncu sve više prignjevali zemji ka ih je zvala, ne zaboravimo koliko ih je bilo, koliko ih je hodilo po ovoj našoj zemji, i pošlo u mrak ne tornivajuć se nazad.

Zato upamtimo besede starijih judi, ki znaju reć, da dolazeć na cimitar na zadnja počivališta naših starih, da je tamo sve više onih kih smo poznivali, a više nisu meju namin.
Zato je danaska red pohodit na cimitar da in recemo: počivajte mirno, volili smo vas, i još ste s namin.

<	studeni, 2017					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE