Marketing
DIPLOMSKI RAD MARIJE VIČEVIĆ - CRKVENO PUČKO (Glagoljaško) PJEVANJE U PAGU
Ej čovječe vrati se sebi, dok još imaš kome!
Zar nismo ovdje danas, i ovdje i drugamo, i danas i svaki dan i svaki dah radi onoga našeg posebnog, onoga pojedinačnog, osobnog!?
Jerbo, može li opće, može li općenitost postati, ili već postaje, nadređena mjera svemu što jest naše pojedinačno, svemu što jest naše posebno, jer posebno, pa i ovdje i ono vaše baštinsko a šta li je nego upravo ono najvrednije, duhovno, ono vaše neslično drugomu, ono što jest samo u tvom glasu, pjevu i koraku, to vaše osobno postojano što ima svoj opstanak i egzistenciju, svoj bitak!
Ali ovdje, u ovom vremenu, čini se da u glasnicama ukorijenjenim u vaša grla, a nasljedovanima, od generacijama pribrajanih nizova genetskih osnova i kominskih i zabrđanskih i povika i pjeva s kamena, polja, oranica, s planine i s falkuše, čini se da takve vaše glasnice postaju sve spravnije čuti, pamtiti i prenositi zapuhe nekih drugih vjetrova iz onoga općega svijeta, iz raspoloženja nekih drugih kićenja i svadbi i tuđih radovanja i tugovanja i podičenja radosti i slamanja tugovanja.
(Ljubo Stipišić – Delmata)
Kao podlogu ovom postu započeo sam riječima barda dalmatinskog klapskog pjevanja, vrijednog sakupljača i promicatelja naše pjevačke baštine Ljube Stipišića – Delmate obračajući se pjevačima/pivačima pri nezaboravnom skupu klapskog spektakla "Ne damo te pismo naša", održanog 2006. god. na stadionu "Poljud" u Splitu.
Marija Vičević Povljanka po življenju, Paškinja po otočnoj pripadnosti, odlučila je za svoj magistarski rad na Umjetničkoj Akademiji u Splitu – Odsjek za glazbenu umjetnost obraniti radnju pod nazivom: "Crkveno pučko (glagoljaško) pjevanje u Pagu – Transkripcija i analiza zvučnih zapisa 1964. i 2000. godine".
Marija Vičević krenula je pozivom Ljube Stipišića ( Ej čovječe vrati se sebi, dok još imaš kome!) sakupljati, time i sačuvati od zaborava i propadanja dio kulturnog pučkog stvaralaštva na svojem otoku, u Gradu Pagu. Uzme li se u obzir količina i kvaliteta sačuvane građe nameće se zaključak da je Pag u odnosu na neke druge dalmatinske sredine, etnomuzikološki neobrađen, stoga je svaki ovakav poduhvat hvale vrijedan.
Za ovaj sveobuhvatan rad, Marija Vičević je za mentora odabrala doc. Blaženka Juračića, mag. crkvene glazbe – skladatelj. Nekoliko osnovnih rečenica o radu i stvaralaštvu doc. Juračića: - Blaženko Juračić rođen je 1972. U Opuzenu je završio osnovnu školu a srednju školu "Centar za umjetnički odgoj i obrazovanje-Luka Sorkočević" završio je 1989/90 u Dubrovniku. Dalje školovanje nastavio je na Filozofskom fakultetu Prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu (današnja Umjetnička Akademija). Usavršavanje nastavlja u Rim na "Pontificium Institutum Musicae Sacrae" 2004. stekao je magisterij iz kompozicije te proglašen maestrom crkvene glazbe. Zaposlen je kao docent na glazbenom odjelu Umjetničke akademije u Splitu. Surađivao je kao voditelj i dirigent sa brojnim splitskim sastavima.
Dobitnik je nagrada:
- Hrvatskog Sabora kulture: za puhački orkestar 2006., zlatna plaketa i za mješoviti zbor 2010. srebrna plaketa;
- Cro patria: za mješoviti zbor 2010. i.2011. srebrna plaketa;
- Festival dalmatinskih klapa Omiš/Bol: večer novih skladbi 2006. i 2008.,
- Festival Kaštela; 2008. 2009. i 2010. srebrna plaketa i zlatna plaketa 2010.,
- Klape Gospi Sinjskoj; za nove skladbe 2009. srebrna plaketa i 2011. zlatna plaketa.
Magistarski rad Marije Vičević podjeljen je u dvanaest tematskih cjelina sljedećim redosljedom:
- Uvod
- Geografska obilježja otoka Paga
- Povijesna obilježja grada Paga
- Crkvena povijest grada Paga
- Stari crkveni obredi i liturgijske pobožnosti
- Općenito o crkvenom pučkom (glagoljaškom) pjevanju
- Analiza i transkripcija crkvenih pučkih napjeva iz Paga
- Zaključak
- Sažetak
- Literatura i izvori
- Prilozi
Moja korespondencija sa Marijom Vičević započela je 2. kolovoza ove godine kada sam u Messengeru dobio poruku sljedećeg sadržaja:- "Bog, barba Branimire! Vjerovatno me se sjećate još otprije. Ja sam Šimina sestra i nekad smo se čuli u inboxu. Neko vrijeme uopće nisam bila aktivirana na Facebooku pa sam i izgubila neke kontakte. Uglavnom, svo ovo vrijeme uložila sam truda da po prvi puta za magistarski rad transkibiram, analiziram i kompariram 32 pučka sakralna napjeva iz Paga i hvala Bogu, uspjela sam, no još mi nedostaju neki podaci vezani za 1964. godinu. Zapisala sam napjeve koje je Bezić u 11. mjesecu 1964. snimao u Pagu, a još se i dan danas izvode te se isti nalaze na CD-u iz 2000. (snimano u Zadru u Donatu; poslao mi je Anthony). Budući da vi posjedujete mnogo znanja, informacija, slika, odlučila sam se obratiti vama, dok još ima vremena. Zanima me imate li ikakve podatke o ljudima koji su izvodili napjeve u crkvi i koliko se točno sjećate glagoljaštva, ima li uopće igdje išta zabilježeno? Tu su mi pomogli i Anthony i don. Dario, ali još ću se ovih dana čuti s njima. Eto, svaka informacija je dobro došla pa javite kad stignete." Puno pozdrava!
Nakon ove poruke više ništa nije bilo isto, u tih mjesec dana do obrane magistarskog rada Mariji sam podjelio toliko informacija, pisanog materijala, pa na koncu i moje fotografije, koje su prvi puta ugledale svjetlo dana, kao podloga jednom stručnom radu.
Marija Vičević je ovim magistarskim radom bacila rukavicu paškim kulturnim djelatnicima koji bi trebali poduzeti sve da ovo djelo ugleda svjetlo dana, ne samo u pisanom obliku, nego i audio zapisu. Bio bi to veliki doprinos glazbenoj kulturi Grada Paga. Time bi se možda potaklo da se stari pučki napjevi ne izgube iz paške crkve.
Još jednom zahvaljujem Mariji na spominjanju mojeg imena kao doprinos ovog ostvarenja.
Post je objavljen 19.11.2017. u 11:30 sati.