Marketing
KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO "DRUŽINA"
Ove dane na Facebooku objavljen je Poziv svim starim članovima KUD "Družina" i onima koji bi to željeli postati da dođu u Knežev dvor 3.11.2017., povod druženja je: tancanje, pivanje, Robinja i sviranje miha.
Kao "stari" član "Družine" osjetio sam potrebu reagirati na ponuđenu inicijativu i pokazati na koji način skrbim o tom paškom dragulju.
Nisam u dosluhu sa rođakom Draženom Crljenkom-Lučom koji je jedan od pokretača ove inicijative, barem na Facebooku, nego sam u postu od 24.09.2017. "Kultura kao dio ponude turizmu je sinergija i suradnja ljudi, a ne razjedinjenost." U tom postu ustvrdio: U Hrvatskoj imamo profesinalne ansamble koji prezentiraju kulturu ovog naroda. Članovi KUD "Družina" moraju biti nagrađeni za svoj trud, jer to je najmanje što im lokalna zajednica može učiniti za njihov ljetni prijegor, kada se mnogi od njih isto tako trude da turizmom osiguraju bolje uvjete života sebi i svojim obiteljima. Zar je to nešto čudno, ili nešto što je nepoznato. Siguran sam da u Pag gosti nisu došli da pogledaju koridu, ali da im se može ponuditi dio kulturne posebnosti, Grada Paga to je sigurno.
Dušan Herenda je u svojoj knjizi "Da se sitimo i da se ne satere", kao jedan od vodećih promotora KUD Družina zapisao riječi čovjeka koji je stvorio KUD i najviše brinuo o njemu, Zvonko Usmiani: "U buđetu grada, turističkog društva i mjesne zajednice mora bit šoldov za: gradsku glazbu, čipkarice i folklor." Sve drugo može imati svaki grad i općina.
Drugi kroničar paškog karnevala i kulturnih zbivanja u Gradu Pagu, Stjepan Sabalić-Stipe Koren je u predgovoru te iste knjige zapisao: Što pisati o jednom KUD-u u gradu koji je sam po sebi, povijesno, graditeljski, načinom života njegovih ljudi, njihovim radom i djelima u cjelini divan i neponovljiv spomenik ne samo otoka Paga i Republike Hrvatske već i europske civilizacije. Je li rad KUD-a možda samo druženje s istom nakanom da se očuva tisućljetna duhovna i materjalna baština? Je li to samo želja da svojim sugrađanima i gostima pokažemo svoje umijeće u izvođenju jednog divnog folklornog spektakla, tancanja tanca, izvođenje Paške robinje, pjevanje paških pučkih napjeva ili hvatanje u Paško kolo? Je li to možda pokušaj da kroz Robinju iskažemo dio svog neobičnog karaktera, koji se očituje upornošću, upornost, zagriženost u ostvarenju svojih nauma, a posebno onog da se zadržimo na ovom kamenjaru i uz ovo nenadmašno plavetnilo mora i plavi nebeski beskraj, noću zakićen beskrajem titravih zvijezda?
Ovim proročanskim tekstom Stipe je jasno prepoznao platformu ponude kulturnih događanja u Gradu Pagu, daleko prije mene.
Ispada kao slučajnost da se ove godine navršava dvadeset godina od izdavanja knjige Ive Palčića "Paška Robinja – Hrvatska Pučka Drama" jedna najcjelovitija i dokumentarno prikazana priča o toj pučkoj drami. Autor je u svom uvodu napisao: "Karnevalsku tradiciju grada Paga teško je zamisliti bez "Paške Robinje". Ta starinska pučka prikazba, začeci koji sežu u daleku prošlost, ostala je sačuvana u narodu sve do naših dana. Istina, bilo je godina u ovom stoljeću kada se karnevalskim danima nije prikazivala; pa ipak, Pažani je, na sreću, nisu posve zaboravili. Naprotiv. Zahvaljujući upornosti pojedinaca, šezdesetih je godina obnovljena. Kasnije, članovi tadašnje folklorne skupine "Družina" prikazali su je 1975. godine na Danima hvarskog kazališta, a godinu dana potom i na Dubrovačkim ljetnim igrama. I sam sam bio svjedokom nastupa u Dubrovniku."
Moja je sreća da sam bio učesnikom i jedne i druge priredbe, i moram naglasiti da se u knjizi gospodina Palčića zorno vidi da moje ime nije Branislav, nego Branimir, kao što se pokrala greška gospodinu Herendi u njegovoj knjizi. Ispriku gospodina Herende u svom predgovoru prihvačam samo poradi jedne crtice i nepodopštine koja se desi na svakom od putovanja "Družine", jer inače nebi bio spomenut da sam bio član KUD-a.
U Gradu Pagu vjerujem da ne postoji obitelj koja nije dala barem jednog člana "Družine". Jedna ovakva inicijativa je hvale vrijedna, to je zalog za budućnost kulturnog identiteta Grada Paga i nastojanje te male skupine ljudi da ostavi trag u svijetu i učini ga ljepšim u svojem Gradu.
Vrednovanje i ulaganje u kulturu i umjetnost treba biti obveza svih nas, no...negdje se po putu izgubila i ta dobra navada.
Zahvaljujem bratu Valteru i gospodinu Ivi Palčiću na djelu ustupljenih fotografija.
Post je objavljen 10.11.2017. u 17:06 sati.