ISKONSKI PAG

srijeda, 28.08.2013.

APEL ZA SPAS SAKRALNIH OBJEKATA GRADA PAGA

"Domovina je dakle, baština te, istodobno, naslijeđena situacija koja proizlazi iz te baštine, ali i ono što se odnosi na zemlju, teritorij. No još više pojam domovine uključuje vrijednosti i duhovne sadržaje koji čine kulturu neke nacije. (...) U samom pojmu domovine, sadržana je duboka veza između duhovnoga i materijalnog vida, između kulture i teritorija."
Ivan Pavao II.

Kulturni pejzaž grada Paga i otoka nastaje za vrijeme najveće i najintezivnije izgradnje, u XIII i XIV stoljeću, kojeg mahom obilježavaju crkve na posjedima. Po starim zapisima, gradili su ih bogatiji Pažani, na svojim posjedima, vinogradima i solanama. Tako se na putu od Paga do Dinjiške smjestilo desetak crkvica. Te su crkve nastale na potezu uz put koji prati sa jedne strane solane, a sa druge strane vinograde, koji su danas rijetkost.

Što učiniti za spas ovog kulturnog dobra na središnjem dijelu otoka Paga? Radi se o jedinstvenim sakralnim objektima do kojih nažalost ne vode niti označeni putevi, niti su prezentirani u kakvim vodičima, bilo turističkim ili nekim drugim. Svjedok sam da se mnogi turisti zaustavljaju da bi razgledali to bogastvo, ali jednostavno do tih objekata je jako teško doći.

Previše je vrijednosti u tim kamenim zdanjima da bismo bili svjedoci njihova propadanja, a da ništa ne činimo kako bismo spasili ta zdanja. Te crkvice, osim graditeljske vrijednosti imaju i zanimljive priče, jer su to bila mjesta za molitvu od naporna rada ili puta.

Gdje su oni koji su se kleli i prijetili da se ne dira što je njihovo, da će oni obnoviti ta sakralna zdanja. Zašutjeli su kao stabla kada sjekira uđe u šumu.
Što pažani u obliku kultrurnog turizma mogu ponuditi svojim gostima, kako bih ih odveli iz njihovog stalnog mjesta boravka, motivirajući ih interesom za kulturnim dobrima, koji su ostali kao naslijeđe ili stil života ljudi na tom području. Osim nešto malo sačuvanog srednjovjekovnog grada, paške čipke, paškog kulturnog ljeta u kojem prikažemo ljetni karneval, malo folklora sa nošnjama i Robinjom to je u načelu sve što grad Paga dug niz godina nudi gostima u obliku kulturnog turizma. Dali je to dovoljno, to je drugo pitanje?!

Postojala je dobra volja da se Stari grad dovede u tu funkciju, odlaskom don. Igora Ikića i te aktivnosti su zamrle i Stari grad opet je prepušten nemaru i zaboravu.
Bez stručnog i temeljitog pristupa ovom problemu ova dobra propasti će za vijeke, na žalost svih nas.

Od vrijednih sakralnih spomenika kulture koji su izloženi nebrigi i svim mogućim devastatorima treba se prisjetiti crkvice sv. Ivana Evanđeliste koja se u dokumentima spominje 1321. godine, a nalazi se na području koje se naziva Zastudenac. Ostala je sačuvana apsida, s dobro očuvanim trijumfalnim lukom, djelićem uzdužnog zida i neznatim počecima broda koji su ostali zatrpani slojem zemlje.

Na portalu grada Paga za crkvu sv. Nikole možete pročitati sljedeći tekst, a onda na osnovu napisanog donesite svoje zaključke.
Crkva Sv. Nikole važan je spomenik kulture koji se nalazi izvan naseljenog naselja. Izgrađena je sjeveroistočno od grada uz more, te se svojom pravilnom konstrukcijom ističe iz nepravilnog krajolika koji ga okružuje. Posvećena je Sv. Nikoli , svecu zaštitniku pomoraca, na čiji su blagdan 6.prosinca vjernici, stari i mladi, pješačili oko sat vremena od grada Paga kako bi sudjelovali u liturgiji. Zbog svoje važnosti koju je crkva imala za stanovnike grada Paga u prošlosti, te kao važan spomenik kulture grad Pag je počeo s njenim uređenjem i obnavljanjem.

Crkva svetog Vida je jedan od najvažnijih spomenika srednjovjekovne arhitekture na otoku Pagu. Izgrađena je 1348., a prema predaji je tada Dumica, kći Dominika Sumorovića, za crkvu u oporuci ostavila kalež vrijedan 10 dukata vjerujući da će uskoro biti dovršena. Da je danas Dumici vidjeti ovu crkvicu za koju je založila svoje dukate.

Crkva je jednobrodna s polukružnom apsidom, djelomično je urušena, a na "vrhu" Paga čeka svoju obnovu. I na svetom Vidu zadnju misu je propovijedao don. Igor Ikić. Do svetog Vida izgrađena je cesta, tako da se od Šimuna može doći do vrha. Turisti neorganizirano dolaze na vrh, izlažući se raznim opasnostima, a da nitko ne vodi brigu o tome.

Kada plovimo morem kroz paška vrata, nad strmim hrdinama ispranim burom, dočekuje nas kao kamena skulptura crkva sv. Kristofora, izgrađena na samom rtu u XIV stoljeću, bivajući tješiteljem pomoraca. Najsačuvanija je od svih spomenutih, najviše radi toga što je najteže do nje doći i zato nije bila izložena devastacijama, ali svake godine sve više propada. Unutrašnjost crkve je sačuvan u cijelosti, ali je najžalosnije što služi kao zaštita ovcama.

U šumi Bošana-Dubrava, koja je posljednji ostatak šumske zajednice hrasta medunca i jedina listopadna šuma na otoku Pagu, zaštićena kao posebni rezervat šumske vegetacije još 1988. godine, u podnožju brda na kojem se nalazi najviši otočni vrh sv. Vid, sa svojih 348 metara nadmorske visine, nalaze se ostaci crkve sv. Marije Magdalene.

Dokument o vlasništvu iz 1452. godine ovu crkvu vezuje uz pustinjake, koji su na tom području imali svoje posjede. U 20.stoljeću sv.Magdalena biva izostavljena iz naziva crkve, pa se od tada crkva zove samo sv. Marija, po kojoj se naziva i cijelo područje na kojem se nalazi. Još uvijek se dobro vide ostaci apside, apsidalni zid i temelji sjeveroistočnog zida.

Ovim redosljedom mogao bih obraditi sve ostale crkvice koje su sačuvane, ali nije bit njih pismeno obraditi, jer papir svašta trpi. Ovo je još jedan javni apel da se njih zaštiti i spasi od daljnjeg propadanja, i da ih se turistički prezentira kao kulturno dobro.
"Biti zaljubljen u kulturnu baštinu svoga naroda znači odgovorno i znalački odnositi se prema njoj i otkrivati njezino bogastvo, značenje i ljepotu novim naraštajima."
Ovako je zborila naša velika povjesničarka umjetnosti i konzervatorica Anđela Horvat.
Zato sačuvajmo barem ovo što još uvijek nije do kraja propalo i što se dade dovesti u normalno stanje.

subota, 24.08.2013.

DAH PAGA NA BARTOJI !

Danas je blagdan Svetog Bartola zaštitnika Općine Čavle. Svetac za kojeg je sam Isus kazao: "Evo istinskog Izraelca u kojem nema prijevare." Sveti Bartol je bio jedan od stožernih Isusovih apostola, čiji se dan upravo danas slavi.

U sklopu obilježavanja blagdana sv. Bartola, Općina Čavle osim vjerskog obilježja, priprema i druge manifestacije i pučka veselja u tu čast. Grobnišćina već dva tjedna nema mira od grobničkog sira, do palente kompirice. Sve je u znaku "Bartoje".
Od kuda onda dah Paga na Bartoji? Dali je poveznica bio Bartol Kašić pažanin koji je zaslužio svoj narod pisanjem prve hrvatske gramatike ili klapa "Sol" koja je sinoć imala čast otvoriti ovo pučko veselje.

Ovi potonji su ipak imali tu čast, premda mislim da se nije asociralo na paškog Bartola, Bartola Kašića. Opet će me u Pag napadat da on nije Bartol nego Bartul, ali to smo već apsolvirali.

Biti Pažanin na Čavle u srcu Grobnišćine, a ne biti na tom koncertu, zasigurno bi bio grijeh, a ja ga si sebi nisam htio priuštiti. Tim više što sam htio najmlađeg paškog-grobničana dovesti na ovaj koncert. I nisam pogriješio. Uz malo časkanja sa onima koji su dio moje obitelji a prezententi su klape "Sol", mislim na Dražena Luču i Daria Tona, a onda i sa ostalim članovima klape. Jedino nema dijaloga sa Barbirom, premda njegova pokojna mati od ovih nabrojenih, je od Zorićeva roda, jedino je njegova majka bila Maričević. Žao mi je radi toga. Ja nemam naviku povlačiti nekoga za rukav i govoriti: -znaš mi smo rod, ako to zajedno ne možemo prepoznat, onda je bolje ovako.

Sinoć sam na tom koncertu susreo mnoge drage ljudi i uvijek su ovakve fešte mjesta dobrog druženja. Tako je bilo i sinoć. Mateo je bio zvijezda večeri kao najmlađi pažnin na fešti, uvijek u ritmu i plesu.

Što kazati o samom nastupu klape Sol. Osjetio sam da ljudi na Grobnišćini jako dobro znaju klapu Sol i išćekivali su početak njihovog koncerta. U više navrata mnoštvo je pjevalo zajedno sa klapom.

Dobro, kazao bih profesionalno odrađen koncert, kako sa svojim uspješnicama tako i sa popularnim pjesmama drugih autora. Koncert su započeli sa svojom pjesmom "O,More", a okončali sa hitom Gega Picigina, sa izmjenjenim refrenom: "Pag je nama majka, Pag je naša Jamajaka", što je u meni izazvalo posebne emocije. Hvala klapi Sol na jednoj divnoj paškoj večeri na Grobnišćini.

srijeda, 14.08.2013.

MAJKO BOŽJA OD STAROGA GRADA, ČUVAJ GRAD PAG !

Grad Pag resi drevna crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije na Nebo, diže se na uzvisini nad kojom počiva Stari grad, koji sa svojim ostacima, kojih je nažalost sve manje, doima se kao utvrda.

Svake godine na njezin Blagdan kip Majke Božje od Staroga grada privlači mnoštvo hodočasnika kako bi je pohrlili u susret. Zatim u popodnevnim satima već 158 godinu zaredom u velebnoj Procesiji od samog svetišta u Starom gradu do Zborne crkve u gradu Pagu, noseći kip uz molitve i pjesmu, prate na stotine vjernika.

Koliko Pažani znaju o samom Gospinom kipu koji od 14. stoljeća, krasi crkvu koja joj je i posvećena.

Za kulturnu i religioznu povijest srednjovjekovnog razdoblja ovog djela Hrvatske, osobito značenje ima drveno gotički kip Madone sačuvan u Starom gradu, koja je jedino sačuvana od nekadašnjeg umjetničkog blaga, a koja je kasnije uklopljena u barokni glavni oltar. Jedino je za predpostaviti, kako tumače povjesničari da je prilikom ugrađivanja u barokni oltar, odsječeni lijevi i desni kraj Bogorodičine haljine.

Ne zna se točno kada je ovo djelo nastalo, ali se predpostavlja da datira iz 14. ili početkom 15. stoljeća, što govori da pripada ili kasnoj gotici, čime se najviše slažu povjesničari, ili ranoj renesansi. Sadašnje dimenzije Gospina kipa iznose 69 x 160 x 63 centimetara.

Do šezdesetih godina prošlog stoljeća niti u znanstveno-umjetničkim krugovima, a tako niti široj javnosti nije bilo poznato o kakvom se djelu uistinu radi. Budući da se kip stalno oblačio u haljine, mnogi stariji pažani ga tako najviše i pamte, na kipu su se vidjele samo ruke i lice Gospe i Djeteta. Na osnovu tih zapažanja nije se dalo zaključiti o kakvom se djelu radi i koliku umjetničku vrijednost ima to djelo.

Za vrijeme dok je župnik u Pagu bio pok. don. Grgo Batur tadašnji Institut JAZU u Zadru, vršio je pregled i popis crkevnih umjetnina na području grada Paga. Profesor Ivan Tomljanović tada se susreo sa nepoznatim kipom i u svom izvješću zapisao: "Skulptura predstavlja "Gospu s Djetetom" koja sjedi i s desna drži na koljenu figuru Djeteta, pridržava ga desnom rukom; lijeva ruka je ispružena sa skupljenim prstima kao da drži cvijet. Kip je sav izrađen od drveta u više dijelova, s haljinom u bogatim naborima; visine 160 cm – što bi za sjedeću figuru predstavljalo ženski lik u naravnoj veličini. Kip odiše neobičnom elegancijom i ljepotom."
Kip je zbog truleži i crvotočina bio u derutnom stanju i vapio je za nužnom sanacijom. Konačno, kip je podvrgnut restauraciji 21. veljače 1967. u Restauratorski atelje u Zadru. Premda radovi na restauriranju nisu bili dovršeni, kip je vraćen u Pag za Veliku Gospu te godine. Nakon male Gospe vraćen je ponovno u Zadar kako bi radovi bili okončani. 1. srpnja 1968. Gospin kip vraćen je u svoje svetište u Starom gradu. Od tada kip se više nije oblačio u posebne haljine, a jedini ukrasi koji mu se dodaju su krune, dio zavjetnih darova u obliku naušnica, narukvica i ogrlica.

Zbog ovoga čina, navukle su se svakojake priče i optuživalo se pok. don. Grgu da je prodao Gospin kip, da to više nije naša Gospe (ona stara te je gedala kadi god si se okrenu, a ova to ne cini), čak do toga da su je neki navodno vidjeli u Rimu, da je darovana Vatikanu. Sve te tvrdnje nisu imale utemeljenja u pričama. Štoviše pažani mogi biti zahvalni don Grgi da je u pravo vrijeme učinio sve kako bi se ovo vrijedno umjetničko djelo sačuvalo od propadanja.

Svi mi koji smo imali tu privilegiju i oni koji je još uvijek imaju, živjeti pod njenim skutima znamo što nam znači Blagdan Velike Gospe.

Totus Tuus – sav sam Tvoj, bilo je geslo blaženika pape Ivana Pavla II, koji je u cijelosti bio predan Mariji. To geslo nije samo izraz moje pobožnosti i odanosti nego je nešto više. Sva svoja nekadašnja iskustva iz mladenačkih dana, našao sam posebnu vezu sa Bogorodicom. Od molitva u rodnoj župi pred slikom Majke Božje Pomoćnice, zatim povezanost sa karmelićanskom duhovnošću i karmelskim škapularom, te na kraju odnos koji me posebno vezao uz Mariju a to su hodočašća u Marijanska svetišta.
Tako je zborio papa Ivan Pavao II, zato smo ga nazivali Papa hodočasnik.

Papa Franjo nam o Mariji govori jednostavnim jezikom: "Žena u kršćanstvu ima drugačiju ulogu, ona se održava u liku Marije. Žena je ta koja okuplja društvo, brine se za njega i održava ga, ona je majka zajednice. Žena ima dar materinstva, dar nježnosti; ako se sva ta bogastva ujedine, ne samo da se vjerska zajednica pretvara u mačističko društvo već postaje gruba, stroga i nedovoljno prožeta vjerom."

I za kraj kako bi urednik vjerskog lista za Marijine štovatelje "Marija" kazao:
"Računajmo i dalje na Marijin majčinski zagovor i u ruke njezina Sina stavimo svoja nadanja na započetom putu u bolju i pravedniju, europsku i hrvatsku, budućnost."

nedjelja, 11.08.2013.

OD KALENDARA HRVATSKE NARODNE BANKE DO MONOGRAFIJE POVIJEST NOVCA U HRVATSKOJ

Jedan od prvih postova na ovom blogu 8.ožujka 2012. bilo je predstavljanje kalendara Hrvatske narodne banke, koji je svoju naslovnicu posvetio papirnom novcu na prostorima Hrvatske države.

U tom postu napisao sam sljedeće: "Zahvaljujući gospođi Romani Sinković direktorici, Direkcije za izdavačku djelatnost, Hrvatske narodne banke, koja je vodila ovaj projekt "paški papirni novac" dobio je iznimnu čast biti prvi na tom velikom projektu, gdje je Hrvatska narodna banka na jednostavan i svima dostupan način predstavila postojanje papirnog novca u hrvatskoj."
Bio sam počašćen da svojim skromnim doprinosom u jednom predivnom druženju sa gospođom Sinković, mogao učestvovati na tom projektu i još jednom je zahvaljujem što je taj moj mali doprinos naznačen na samom kalendaru.
Po dolasku iz mog rodnog Paga, sa godišnjeg odmora, čekalo me ugodno iznenađenje, ovoga puta gospođa Romana Sinković me iznenadila sa monografijom Povijesti novca u Hrvatskoj, autorice Mire Kolar-Dimitrijević.

Ovom monografijom zaokruženo je znanstveno i stručno djelo u kojem je iscrpno obrađen papirnati novac u Hrvata, a paškom papirnatom novcu data je velika pozornost i dvije stranice monografije posvećene su tom novcu kao prvom papirnatom novcu na Hrvatskim prostorima, pa je red predstaviti i pokazati kako to izgleda fotografijom i tekstom.

"Zanimljivo je i važno spomenuti da je grad Pag, suočen 1778. s nestašicom sitnog novca, izdao svoj papirnati novac, na kojemu je vrijednost bila ispisana rukom. To je zapravo preteča hrvatskoga papirnatog novca, a privukao je pozornost i svjetskih numizmatičara.
Paški je asignat do pojave zadarskoga opsadnog papirnatog novca 1809. naša najstarija novčanica. Na tom se novcu nalazio grb grada Paga sa sv. Jurjem u kartuši i venecijanskim lavom na vrhu, jer je Pag bio dijelom Mletačke Republike. Pag je bio sinonim za sol, pa se solju sve mjerilo i plaćalo tako da su i plaće isplaćivane u soli. Kako je bio problem preuzimati velike količine soli, paški su suci naručili iz Venecije priznanice koje su potpisivali u ime paške komune. Oni bi time dali nalog blagajni da isplati novac onome na koga je glasio asignat. Na asignatu od 20. svibnja 1778., koji glasi na paškog liječnika Anastazija Manginija, potpisani su suci Zuane Conte Mircovich i Tomaso Ivan Conte Billinich, koji su na taj način odobrili isplatu njegove mjesečne plaće.
Provodeći svoju ratnu politiku te pomažući ruskoj carici Katarini II. u rusko-turskom ratu car Josip II. stvorio je od 1780. do 1783. manjak od milijun guldena. U sljedeće dvije godine taj se manjak u državnoj blagajni povećao na četiri milijuna guldena. Kada je dug dosegnuo 20 milijuna guldena, car je povukao stare banko-cedulje iz optjecaja (1785. godine, u iznosu od 13 milijuna guldena) te ih zamijenio novim papirnatim novčanicama u vrijednosti od 20 milijuna guldena u apoenima od 5, 10, 25, 50, 100, 500 i 1000 guldena. No nepovoljna se monetarna politika Monarhije nastavila. Unatoč velikoj štednji caričin je sin, Josip II., doživio slom državnih financija, pa je morao odustati od mnogih svojih reformi. Premda je 1790. u zemlji kolalo 28 milijuna guldena u banko-ceduljama, državni je dug u trenutku smrti cara Josipa II. iznosio 363 milijuna guldena. Nasljednik Josipa II., Leopolod II., uspio je smanjiti količinu banko-cedulja na 26,7 milijuna guldena, ali je državni dug porastao na 390,13 milijuna guldena. Međutim, u ratnim vremenima nije bilo moguće dobro sanirati financije. Novcem se nastavilo manipulirati i vukli su se krivi potezi, koji su potpuno obezvrijedili papirnati novac."

<	kolovoz, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE