ISKONSKI PAG

utorak, 30.07.2013.

54. LITNJI PAŠKI KARNEVAL

Ca da pišen o 54. litnjen paškon karnevalu. Bilo je veličanstveno, bilo je fantastično, bilo je europski. Da tako daje pišen pita bi san sebe: jesi popizdi? A,da opet ne recen da ni bilo tako, opet bi laga. Svi portali su donili izvješće o karnevalu, pa da ga ja prepišujen, nema smisla.
Moja mat, o tome postoji post na ovon blogu: "Uvik spremna" od 22.01.2013., ni bila mirna dok ni našla robicu da obuce unuka, zadnjega po redu u narodnu nošnju. Tri dana je to parićevala, šila, prekrajala, nadodavala, jer se tako mala robica jedva najde. Obukla se ona u starinski fuštan i pravac povorka. Neću više ništa govorit, samo ću ispratit sa slikamin jer one govoriju više od besed. Uživajte i najdite se na ovin slikamin.
Ovako je pocelo, nana parićiva Matea.

Mat pomaže nani da Mateo izgeda kako Bog spada.

Kaporan je na mistu.

Još da zavežemo facol.

Teta je došla pomoć namestit kapicu.

Lipo mi izgedaš, nana je zadovojna.

Jedna slika sa nanon i dedon, Mate senior i Mate junior.

Teta Marija Bebike iz Amerike, stila je jednu sliku sa najmlajin Maričevićen.

Partili smo nas dva na rivu.

I, nuka je parićana za povorku, pa da odgoj ni odgoj?!

Otac se sti slikat smanon.

Nisan moga materi prevridit, pa san i sa njon ucini jednu sliku.

Ca nisan šesan, taman san prohodi a već u kolo!

Ki ste Vi sa tin bandiramin? Ja Vas ne poznivan.

Je se vo' princ karnevala doša poklonit meni ili ja njemu ?

Daj vamo taj bubanj, da ja dva-tri put udren.

Ki je ovaj, sa ovin mlacićen ?

Ca tata Jasenko oće sa ovin aparaton, veći je od njega ?

Madonovi, i nana Madonko, jacji san od Vas !

Kako to tata, da se ove dvi tete zoveju Marije i kako jedna more bit Bilkovica a druga Fabijanika ?
- Kada naresteš ću ti objasnit, sada muci više.

Zac se svi kupiju oko ovoga covika, ki je taj covik?
- To je novi gradonačelnik, mali moj, kako se nećeju oko njega kupit, kada je sad kasa u njegovin rukamin.

Tata ca si popizdi, ni ti dosta, nana je rekla da vamo dojdeš.

Zac njih toliko slikivaš, ubit će te mat ?
- Smanon su u škulu hodile, mali moj. Pogedaj ti tu lipotu, a već i nana ima meju njima.

Teta Vesna me došla pozdravit, prije nego ca povorka parti.

Nana mi je rekla da je ovo teta Mandica u Burina.

Govori nana da ove tete pivaju sa njon u cerkvenom zboru.

Stali smo ispred gradonačelnika prije nego ca partimo prema pijaci.

Misli san da san najmlaji član povorke, ali me pretekla mala od tete Marine i Marina Fabijanića.

Ovo je njezina nana sa lepezon, tako mi je otac reka.

Peružinke deržiju sve pod kontrolom dok ne partimo.

Vođa ceremonije i paške glazbe je spreman.

Došli su nan gosti iz Donjih Kaštela, zac nisu došli oni iz Gornjih?
- Mali muci više.

Ca sve Egipćanke ovako izgjedaju, ca govoriš tata ?
- Reka san Ti da muciš.

Kako je lipo vidit ovi žuti cvitići, baš su slatki.

Bandira Družine je parićana, znači da bi se moglo partiti put pijace, judi nas cekaju.

Barjaktari su parićani i pomalo parćujemo.

Princ karneval i pučki sudac su parićani, da povorka parti.

Tonči Kabanica mi je reka: - da me nisi zaboravi stavit na blog.

Družina je spremna da pokaže svu raskoš naše nošnje.

Ne moren reć da je najstariji u povorci, ali je najstariji glazbar, legendarni barba Ante Burin – "grata-pinjata".

Uvijek vjerna publika, ili oni ca škvadrivaju?!

Sve versti nošnji, i za šajdan i za blajdan i Mateo sa njima.

Paška glazba na čelo povorke.

Rekli su mi da su iz Stankovaca, blizu Šibenika.

Još malo kako je izgedala povorka i ki je sve sudjelova u njoj.

Barjaktari dolaze na pijacu.

Ganjašinovi brineju o ozvučenju, pomaže in Buro.

Oni najvažniji su zauzeli svoje pozicije na binu. Onaj ki cuva kjuc, on ki ga mora predat, on ki će preuzet vlast u grad, i on pod cigovin blagoslovon sve mora proć.

Primopredaja vlasti je u tijeku.

Kjuc od grada je u ruke od Princa karnevala, ludovanje more pocet.

Svi predstavnici mašakar su na binu.

Diliju se prigodni darovi, ceromonijar sve derži pod kontrolom.

Izvodi se karnevalska himna: "Maškare, ca mogu mašakare?", Pučki verhovni sudac sa rozima (ne u tašku), nego na sercu, kako se pristoji uz himnu.

Budnin okon se prati, ca ti ciniju muž i ćer.

Glazbari su poceli sa sviranjem i kolo more partit.

Gradonačelnik je pove pervo kolo.

Gradonačelnik je pogeda nanu i nuka ki će se pridružit kolu.

Kada je kolo fermalo, došla je Katarina da se slikamo.

Di ćeš veće sriće od nanine.

Za kraj oni ki su slikivali i snimali.

srijeda, 24.07.2013.

600. OBLJETNICA ČUDA Sv. KRIŽA

Križu sveti, stablo svako… sinoć navečer čulo se u paškoj Prvostolnici. To je paški puk predvođen zborom Vele Crikve pjevao u čast Čudotvornog križa kojeg Pažani časte 600. godina. Imao sam osjećaj da je i more pjevalo sa pukom. Ta paška poveznica sa svijetom.

Ukratko iz proslova citiram: „ 23. srpnja 2013. obilježiti će se 600. obljetnica čuda svetog Križa koji je na taj datum 1413. godine u Starom gradu u Pagu prokrvario. Dogodilo se to u dominikanskoj crkvi sv.Antuna opata, pred očima pobožne pučanke koja je o tome odmah obavijestila tadašnjeg paškog arcipreta, koji je došao u crkvu zajedno sa još nekoliko uglednih građana. Došavši u crkvu uvjerili su se u istinitost njezina iskaza, i u kronici je tada zapisano da je „ iz Krista na križu, tekla krv kao iz živog čovjeka“.

Grad sv. Jurja svojeg zaštitnika, grad Bartola Kašića oca prve gramatike hrvatskog jezika, grad Marka Laura Ruića polihistora, grad svih onih znanih i neznanih Pažana koji su slavom pronosili ime ovoga grada, zavrijedili su da na ovaj veliki blagdan budu spomenuti i stopljeni u našim molitvama i ovom čudu koji šest vijekova zorno čuva spomen na ovaj veliki znamen.
Don. Dario Tičić sa nekoliko uvodnih rečenica kroz povijest Čudotvornog križa, emotivno, nas je uveo u večerašnje slavlje.

Pored don. Daria Tičića i paškog arcipreta Zdenka Milića, ovom slavlju nazočilo je još šest svećenika.

Ova večerašnja proslava samo je uvod u centralno slavlje koje će se održati u rujnu mjesecu u Pagu.
Čudotvorni križ u pratnji ostalih svećenika Velom ulicom nosio je paški nadžupnik Zdenko Milić, gdje ga je u prvostolnici očekivao vjerni puk, kako domaće stanovništvo, tako i mnogobrojni gosti, koji ove dane borave u našem gradu. To je onaj dio vjerskog turizma kojeg između ostalog, može ponuditi paška crkvena zajednica.

Misno slavlje kojeg je predvodio don. Zdenko Milić u pratnji svih sedam svećenika, a kojeg je zdušno pratio zbor Vele crikve, bio je više nego prožet duhovnošću i prisutnošću Čudotvornog križa pred centralnim oltarom.

Don. Zdenko Milić u svojoj homiliji je naglasio, da križ nije samo simbol patnje, nego da je križ i simbol pobjede. Pa je dalje nastavio, da je na krunu Isusovu na svetom križu postavljena zlatna kruna, kao simbol štovanja i čašćenja Isusa Krista kao spasitelja.

Na kraju misnog slavlja još jednom smo sa oltarne govornice čuli riječi našeg nadžupnika don. Zdenka Milića, koji se svima od srca zahvalio koji su prisustvovali ovom činu i dali svoj obol, tako i don. Dariu Tičiću, sinu ove mjesne crkve koji je uzeo obvezu na sebe restaurirati vrata „Tabernakula“ na oltaru Čudotvornog križa. Još jednom smo na kraju čuli i obraćanje don. mr. Daria Tičića koji je u ovu svečanost kročio vrlo emotivno kao sin ove zajednice, kao sin ovoga grada kazao između ostalog:

Ja predstavljam ovdje 50 % paškoga klera, ona druga polovica je don. Živko Kustić koji je u Zagrebu, a sa mislima ovdje sa nama, zato morate razumjeti moje emocije. U svom obraćanju puku don. Dario Tičić sjetio se trojice paških muževa: don. Ivana Valentića, koji je pred 100. godina slavio 500. obljetnicu, sjetio se i don. Ivana Tičića koji je umoren od partizanske ruke i kazao da će ovom mućeniku biti posvećen jedan znanstveni skup, samo radi toga što je bio svećenik i na koncu don. Blaža Karavanića, povjesničara koji je najviše pisao i najviše istraživao ovaj fenomen Čudotvornog križa u gradu Pagu. Vrlo je emotivno govorio o paškim iseljenicima koji su sakupili svoja skromna sredstva i darovali ih za uređenje oltara prigodom 500. Obljetnice sv. Križa 1913. Kazao je da nema fotografija iz tog vremena, vjerovatno aludirajući na nas dvojicu dežurnih koji smo bilježili svaki detalj svečanosti.

Na kraju ovog veličanstvenog događaja u „Veloj Crikvi“ u Pagu, crkva koja je posvećena uznesenju Blažene Djevice Marije na Nebu, koja je majčinski bdjela nad svima nama, svi svećenici, pa za njima puk imao je prigodu cjelivati ovaj Čudotvorni križ. Ubrzo se nakon svećenika stvorila rijeka ljudi koji su htjeli iskazati štovanje ovom Čudu.

Za kraj ovoga mojeg kratkog izvješća mogu samo ustvrditi, da sve ovisi kako čovjek doživljava vjeru i čuda koja su vezana uz vjerovanje. Nekome je to stepenica više, nekomu gubitak svih stepenica pod nogama. No, kako god bilo, ova svečenost Čudotvornog križa, predstavlja vrijeme za sve one koji su nekad bili dijelom ovog štovanja, tako i onih koji su to sinoć svjedočili, za sva vremena.

utorak, 16.07.2013.

METEOROLOŠKA POSTOJA PAG

Dan započinjem sa pitanjem moje matere:
- Branimir, ca je reklo, ko vrime će?
Svakodnevno na Croportalu pratim vremensku prognozu za grad Pag, gdje osim visine temperature i vjetra ne dobivam cjelovitu prognozu kao do ovih godina, tako da niti odgovor mojoj materi ne može biti cjelovit.
Ovo pitanje me odvelo tragom najave modernizacije meteorološke postaje Pag, koju je najavljivao sredinom devedestih godina prošlog stoljeća, tadašnji prvi čovjek Centra za motrenje i obavješćivanje Dušan Herenda.
Nije bilo dana za vrijeme mojeg boravka doma u Pagu, da ispred hotela Pagus gdje je bila locirana Meteorološka postoja, Dušan Herenda nije uzimao podatke bilježio ih, i dostavljao dali Državnom hidrometeorološkom zavodu ili portalima koji su onda i donosli te podatke.

Danas više te postaje ispred hotela Pagus nema, ali nema ni cjelovitog izvješća na Croportalu po pitanju vremena.

Stariji pažani se vjerujem sjećaju da je prva meteorološka postaja bila smještena unutar Solane na tzv. „Pinice“ o kojoj su brinuli njeni djelatnici, što je razumljivo, jer je upravo Solani bilo potrebito pratiti meteorološka zbivanja.

Doista neznam dali meteorološka postoja egzistira, na nekom drugom području, dali još uvijek postoji Centar za motrenje i obavješćivanje. Međutim siguran sam u jedno da na portalima više nemamo cjelovitog vremenskog izvješće. Ova vremenska izvješća bila su nasušno potrebna za vrijeme ljetnih mjeseci kada opasnosti vrebaju svakog trena, poglavito za nautičare.
To je modernizacija na paški način. Razbi, uništi, ne dovrši započeto, „ca će nan to“!

16.07.2013. u 16:38 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 04.07.2013.

ČIOPE

Zove me barba Ivo Madona sinoć navecer.
- Branimir dojdi uzet skutu.
- Evo Ivo dolazin odma.
Di neću poć po skutu. Pa ku skutu?! Takvu skutu je jedino nana Kate mogla ucint, sada ju je sin naslidi.

Kada san doša u ulicu, on sedi na prag od kuće barba Jure Morića. Malo čakulamo, pokažujemo jedan drugome dešvane noge.

Dok nas dva čakulamo verhu nas piva jedan gardelin. Gušt ga je čuhat. Okrenen se prema gori, ali taj tić ne šumja na gardelina, više nekako hita na lastavicu, a opet ni lastavica. Ne govorin Ivu ništa, ali mi vrag ni da mira da dojden do toga ki je to tić. Siti san se da san u jednon članku novinarke Jagode Vukušić iz Novog Lista, pročita da u Pag obitavaju tići „Čiope“, ki su rod lastavic i da lipo pivaju kako i gardelini. Svako jutro ja čuhan tu glazbu, na škulu imaju nekoliko gnjezda i milina ih je ujutro cut.

Kako je Internet sveta stvar za nać sve moguće ca na ovom svitu postoji, tako mi se za Čiope otvorilo ijadu i jedan članak. Pa san tako sinoć dokasna i celo jutra čita te tekstove i evo ca san nauci.
Čiopa je pepeljasto smeđe boje po celon tilu s belon flekon na vratu, ali nasuprot svitlom nebu izgeda cerna. Ima duga i serpasta krila i kratak raširen rep. Obično ju se zaminjuje za lastavicu, međutin čiope u letu ne savijaju krila. Isto tako, nećeš je vidit na tloh – njihova gnjezda su sakrivena pod krovima ili sličnim mistima iz kih berzo izlećuju. Čiope su interesantne i radi dužine života – neke živeju i do 21 godišće.

Za razliku od lastavica, čiope nikada ne sediju na granama. Može ih se vidit u jatima u berzon letu oko krovava i zgrada, di su sagradile gnjezda, uglavnom u gradovima. Cešće se viđaju u sumarak. Crne čiope su izversni letači. Uzrak provedeju skoro celi život, a slijeću samo radi gniježđenja. Čak i spe dok letiju!
Čiope stižu u Europu početkom maja na misto di su ucinle gnjazdo i berzo se prošire celin kontinenton – obično unutra dvi nedije. Čiope izlegu dva do tri jaja i mužjak i ženka zajedno hraniju mladi tići. Pocetkon augusta se tornivaju nazad u Afriku.

Gospođa Vukušić je svoj dio teksta završila:
- U gradu Pagu žive majušne lastavice imenom čiope. Žive još samo u Hvaru i Dubrovniku. Njihova Domovina je Grad. Pa ma što ljudi o njima i gradovima mislili.

Lipa je to spoznaja da čak i tići znaju ca je grad, i da to znaju poznat. Cuvajmo naše čiope u ime našeg identiteta, u ime našeg Grada.

04.07.2013. u 23:21 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 02.07.2013.

PAG U EUROPSKOJ UNIJI

Doma sam u Europskoj Uniji. Bilo je lipo na pijacu počuhat koncert Gradske glazbe, za ku je njen kapelnik Branko Barbir reka da slavi devedeset godišć. Lipi je to jubilej. Spoj mladosti i iskustva, dava je uhu ugodan zvuk, za koga su bili svi oni ki su čuhali koncert.

Kada napominjen spoj iskustva i mladosti, tote mislin na barba Antića Burina, muža i ženu Dobrijeviće, Franu Meštrovića i Tonča Bukšu, upravo je to taj spoj.

Gradonačelnik je doša i vrlo spontano ne u pervin redovima, počuhat koncert. Mislin da mu je jedini problem bi, ca su ga okružili svi mogući sateliti, dodvoravajući se, možda čak i pametovali.

Prati sam kako je gradonačelnik napadan zato ca je bi pozvan od Predsjednika Republike Hrvatske da prisustvuje koncertu Simfonijskog orkestra i zbora HRT-a u prigodi Dana državnosti, a niko da poveže da je tome sigurno kumova Dalibor Čepulo, ki je kolega od Predsjednika na Pravnom fakultetu, a Željkov kompanjon od ditinstva. Ne verujen da je Predsjednik pozva sve gradonačelnike Hrvatske na taj koncert, jer di bi svi stali pored svih uzvanika ki su bili pozvani. Onda se je taj koncert održa samo za hrvatske gradonačelnike. Zato mi je bilo drago da je gradonačelnik na pijacu bi jedan od onih ki se nisu rivali da sedeju u pervi red. Svako misto ima covika koga se štima, koga svi voliju, i prema kome imaju rišpeta. Mislin da bi današnji gradonačelnik Paga upravo moga bit taj covik, da bi to moga bit covik od povjerenja i onaj covik kome se ne more reć ne. Još se uvik u Pag spominje pokojnog mu tasta, kao velikog gradonačelnika, pa verujen da će se i on potrudit da ostane u takvom sićanju.
Nakon koncerta pošli smo pošpijat vatromet, ki je bi lipo organiziran. Na lipi način su pažani i njihovi gosti ušli u Europsku Uniju. Kako bi ono meštar u Velo Misto reka?:
- Gospe moje nisan se maka iz ove butige, a promini san tri države.

Zato san se siti pokojnog Vlade Gotovca cigov san govor već nekoliko put citira na svojin postovima, pa ću i ovoga puta citirat par njegovih rečenic:
„Ostat će hrvatski narod, ostat ćemo ovdje sa stotinama pera, da pokažemo koliko smo i kako kroz povijest učinili, da bi opstali, da bi bili ljudi, da nikada ne bi pristali da postanemo moralna strašila kao oni koji nam tvrde da nas štite.“
To je taj zalog radi koga mi gordo ulazimo u Europu, ponosni na sve ca smo dali ovome kontinetu. Bez da nas ki poteže za rukav. Pokažite Vi sada namin koliku kulturu imate.
Sinoć nisan uspi poć počuhat klape u Stari Grad, ali tako je kada imaš malo dite. Paško kulturno lito je u toku, pa će vajda bit još priredbi ke će se isplatit poć vidit.
Nisan ništa reka za MIK. Festival je pasa a da nismo previše pratili kako pasiva klapa „Sol“. Da su osvojili ku nagradu, svi bi znali, ovako nikome ni palo napamet da taj festival uopće postoji. Ca će ti MIK kada klapa „Sol“ ni pobjedila. Vajda su naucili da su u sportu i pobjede i porazi pod iston kapon. A, ca su ti festivali, ako ne jedna versta takmičenja i svaki voli dobit i svaki se nada dobit. Klapa „Sol“ ima dosta vrimena da se parića za sljedeće takmičenje na MIK-u.

Možda bi ki put bilo boje mucat, boje da ništa ne pišen, ali ja ću se do drugoga lita potrpit i cekat novi nastup, ako in ni već dojadilo. Volin da grad Pag baren u pismi ima takmičare.
Vrag uze i teplinu, ali sve jedno glavno da je ona ovdi, naša paška, zlata vridna, baren tako oni u solanu govoriju, zato san i doša na godišnji, da je kuntenta, a to ca ne bacula za recesiju, ni za secesiju, govoriju da je to za zdravje. Da lipo i ni, ca bi promini?

02.07.2013. u 22:20 • 0 Komentara • Print • #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.