Križu sveti, stablo svako… sinoć navečer čulo se u paškoj Prvostolnici. To je paški puk predvođen zborom Vele Crikve pjevao u čast Čudotvornog križa kojeg Pažani časte 600. godina. Imao sam osjećaj da je i more pjevalo sa pukom. Ta paška poveznica sa svijetom.
Ukratko iz proslova citiram: „ 23. srpnja 2013. obilježiti će se 600. obljetnica čuda svetog Križa koji je na taj datum 1413. godine u Starom gradu u Pagu prokrvario. Dogodilo se to u dominikanskoj crkvi sv.Antuna opata, pred očima pobožne pučanke koja je o tome odmah obavijestila tadašnjeg paškog arcipreta, koji je došao u crkvu zajedno sa još nekoliko uglednih građana. Došavši u crkvu uvjerili su se u istinitost njezina iskaza, i u kronici je tada zapisano da je „ iz Krista na križu, tekla krv kao iz živog čovjeka“.
Grad sv. Jurja svojeg zaštitnika, grad Bartola Kašića oca prve gramatike hrvatskog jezika, grad Marka Laura Ruića polihistora, grad svih onih znanih i neznanih Pažana koji su slavom pronosili ime ovoga grada, zavrijedili su da na ovaj veliki blagdan budu spomenuti i stopljeni u našim molitvama i ovom čudu koji šest vijekova zorno čuva spomen na ovaj veliki znamen.
Don. Dario Tičić sa nekoliko uvodnih rečenica kroz povijest Čudotvornog križa, emotivno, nas je uveo u večerašnje slavlje.
Pored don. Daria Tičića i paškog arcipreta Zdenka Milića, ovom slavlju nazočilo je još šest svećenika.
Ova večerašnja proslava samo je uvod u centralno slavlje koje će se održati u rujnu mjesecu u Pagu.
Čudotvorni križ u pratnji ostalih svećenika Velom ulicom nosio je paški nadžupnik Zdenko Milić, gdje ga je u prvostolnici očekivao vjerni puk, kako domaće stanovništvo, tako i mnogobrojni gosti, koji ove dane borave u našem gradu. To je onaj dio vjerskog turizma kojeg između ostalog, može ponuditi paška crkvena zajednica.
Misno slavlje kojeg je predvodio don. Zdenko Milić u pratnji svih sedam svećenika, a kojeg je zdušno pratio zbor Vele crikve, bio je više nego prožet duhovnošću i prisutnošću Čudotvornog križa pred centralnim oltarom.
Don. Zdenko Milić u svojoj homiliji je naglasio, da križ nije samo simbol patnje, nego da je križ i simbol pobjede. Pa je dalje nastavio, da je na krunu Isusovu na svetom križu postavljena zlatna kruna, kao simbol štovanja i čašćenja Isusa Krista kao spasitelja.
Na kraju misnog slavlja još jednom smo sa oltarne govornice čuli riječi našeg nadžupnika don. Zdenka Milića, koji se svima od srca zahvalio koji su prisustvovali ovom činu i dali svoj obol, tako i don. Dariu Tičiću, sinu ove mjesne crkve koji je uzeo obvezu na sebe restaurirati vrata „Tabernakula“ na oltaru Čudotvornog križa. Još jednom smo na kraju čuli i obraćanje don. mr. Daria Tičića koji je u ovu svečanost kročio vrlo emotivno kao sin ove zajednice, kao sin ovoga grada kazao između ostalog:
Ja predstavljam ovdje 50 % paškoga klera, ona druga polovica je don. Živko Kustić koji je u Zagrebu, a sa mislima ovdje sa nama, zato morate razumjeti moje emocije. U svom obraćanju puku don. Dario Tičić sjetio se trojice paških muževa: don. Ivana Valentića, koji je pred 100. godina slavio 500. obljetnicu, sjetio se i don. Ivana Tičića koji je umoren od partizanske ruke i kazao da će ovom mućeniku biti posvećen jedan znanstveni skup, samo radi toga što je bio svećenik i na koncu don. Blaža Karavanića, povjesničara koji je najviše pisao i najviše istraživao ovaj fenomen Čudotvornog križa u gradu Pagu. Vrlo je emotivno govorio o paškim iseljenicima koji su sakupili svoja skromna sredstva i darovali ih za uređenje oltara prigodom 500. Obljetnice sv. Križa 1913. Kazao je da nema fotografija iz tog vremena, vjerovatno aludirajući na nas dvojicu dežurnih koji smo bilježili svaki detalj svečanosti.
Na kraju ovog veličanstvenog događaja u „Veloj Crikvi“ u Pagu, crkva koja je posvećena uznesenju Blažene Djevice Marije na Nebu, koja je majčinski bdjela nad svima nama, svi svećenici, pa za njima puk imao je prigodu cjelivati ovaj Čudotvorni križ. Ubrzo se nakon svećenika stvorila rijeka ljudi koji su htjeli iskazati štovanje ovom Čudu.
Za kraj ovoga mojeg kratkog izvješća mogu samo ustvrditi, da sve ovisi kako čovjek doživljava vjeru i čuda koja su vezana uz vjerovanje. Nekome je to stepenica više, nekomu gubitak svih stepenica pod nogama. No, kako god bilo, ova svečenost Čudotvornog križa, predstavlja vrijeme za sve one koji su nekad bili dijelom ovog štovanja, tako i onih koji su to sinoć svjedočili, za sva vremena.
Post je objavljen 24.07.2013. u 15:52 sati.