Marketing
OD KALENDARA HRVATSKE NARODNE BANKE DO MONOGRAFIJE POVIJEST NOVCA U HRVATSKOJ
Jedan od prvih postova na ovom blogu 8.ožujka 2012. bilo je predstavljanje kalendara Hrvatske narodne banke, koji je svoju naslovnicu posvetio papirnom novcu na prostorima Hrvatske države.
U tom postu napisao sam sljedeće: "Zahvaljujući gospođi Romani Sinković direktorici, Direkcije za izdavačku djelatnost, Hrvatske narodne banke, koja je vodila ovaj projekt "paški papirni novac" dobio je iznimnu čast biti prvi na tom velikom projektu, gdje je Hrvatska narodna banka na jednostavan i svima dostupan način predstavila postojanje papirnog novca u hrvatskoj."
Bio sam počašćen da svojim skromnim doprinosom u jednom predivnom druženju sa gospođom Sinković, mogao učestvovati na tom projektu i još jednom je zahvaljujem što je taj moj mali doprinos naznačen na samom kalendaru.
Po dolasku iz mog rodnog Paga, sa godišnjeg odmora, čekalo me ugodno iznenađenje, ovoga puta gospođa Romana Sinković me iznenadila sa monografijom Povijesti novca u Hrvatskoj, autorice Mire Kolar-Dimitrijević.
Ovom monografijom zaokruženo je znanstveno i stručno djelo u kojem je iscrpno obrađen papirnati novac u Hrvata, a paškom papirnatom novcu data je velika pozornost i dvije stranice monografije posvećene su tom novcu kao prvom papirnatom novcu na Hrvatskim prostorima, pa je red predstaviti i pokazati kako to izgleda fotografijom i tekstom.
"Zanimljivo je i važno spomenuti da je grad Pag, suočen 1778. s nestašicom sitnog novca, izdao svoj papirnati novac, na kojemu je vrijednost bila ispisana rukom. To je zapravo preteča hrvatskoga papirnatog novca, a privukao je pozornost i svjetskih numizmatičara.
Paški je asignat do pojave zadarskoga opsadnog papirnatog novca 1809. naša najstarija novčanica. Na tom se novcu nalazio grb grada Paga sa sv. Jurjem u kartuši i venecijanskim lavom na vrhu, jer je Pag bio dijelom Mletačke Republike. Pag je bio sinonim za sol, pa se solju sve mjerilo i plaćalo tako da su i plaće isplaćivane u soli. Kako je bio problem preuzimati velike količine soli, paški su suci naručili iz Venecije priznanice koje su potpisivali u ime paške komune. Oni bi time dali nalog blagajni da isplati novac onome na koga je glasio asignat. Na asignatu od 20. svibnja 1778., koji glasi na paškog liječnika Anastazija Manginija, potpisani su suci Zuane Conte Mircovich i Tomaso Ivan Conte Billinich, koji su na taj način odobrili isplatu njegove mjesečne plaće.
Provodeći svoju ratnu politiku te pomažući ruskoj carici Katarini II. u rusko-turskom ratu car Josip II. stvorio je od 1780. do 1783. manjak od milijun guldena. U sljedeće dvije godine taj se manjak u državnoj blagajni povećao na četiri milijuna guldena. Kada je dug dosegnuo 20 milijuna guldena, car je povukao stare banko-cedulje iz optjecaja (1785. godine, u iznosu od 13 milijuna guldena) te ih zamijenio novim papirnatim novčanicama u vrijednosti od 20 milijuna guldena u apoenima od 5, 10, 25, 50, 100, 500 i 1000 guldena. No nepovoljna se monetarna politika Monarhije nastavila. Unatoč velikoj štednji caričin je sin, Josip II., doživio slom državnih financija, pa je morao odustati od mnogih svojih reformi. Premda je 1790. u zemlji kolalo 28 milijuna guldena u banko-ceduljama, državni je dug u trenutku smrti cara Josipa II. iznosio 363 milijuna guldena. Nasljednik Josipa II., Leopolod II., uspio je smanjiti količinu banko-cedulja na 26,7 milijuna guldena, ali je državni dug porastao na 390,13 milijuna guldena. Međutim, u ratnim vremenima nije bilo moguće dobro sanirati financije. Novcem se nastavilo manipulirati i vukli su se krivi potezi, koji su potpuno obezvrijedili papirnati novac."
Post je objavljen 11.08.2013. u 14:38 sati.