ISKONSKI PAG

utorak, 26.06.2012.

PREGLED POVIJESTI OSORSKE BISKUPIJE

Zahvaljujući dragim prijateljima iz Lošinja uspio sam nabaviti primjerak knjige, autora mag.teol. Doriana Božičevića, sa naslovom: "Pregled povijesti osorske biskupije". Možda Vam neće biti jasno zašto sam posegnuo za ovom knjigom. Pažani trebaju biti ponosni na to da je zadnji osorski biskup bio Frane Petar Rakamarić i da nije bio jedini pažanin koji je sjedio na stolici osorskih biskupa. Antonio Palcich i Antonio de Cappo također su dva pažanina koji su stolovala na toj stolici.



Autor mr. Dorian Božičević u Predgovoru navodi da je veći dio ove knjige plod njegovog rada i studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao tema diplomskog rada na temu "Osorska biskupija od VI. do XIX.stoljeća" kod akademika, dr.sc. Franje Šanjeka, OP

Grad Osor se nalazi na prevlaci između otoka Cresa i Lošinja, koje razdvaja uski kanal, zvani "Cavanella" ili "Kavuada". Grad Osor i Osorska biskupija, ostavili su nam golemo povijesno blago budući da je Osor zbog svog položaja kroz povijest bio važna strateška točka osvajačima i sjecište pomorskih putova između Istoka i Zapada, navodi dalje autor.
Kroz ovu knjigu autor dalje navodi, želi prikazati presjek kroz povijest Osorske biskupije od njena nastanka do njenog ukinuća.

Kao čovjek i otočanin, vjerujem da osim naših djela kroz život, o nama govori i uči nas ono od kuda smo i ono tko smo, koji su nam korijeni. Stoga, tradiciju promatram kao zalog i učiteljicu za budućnost, trajnost, postojanost, poput Osora koji živi već milenije i čija će kultura, povijest i tradicija dalje ukoliko ih čuvamo i od njih učimo. Zaključuje autor u svom Predgovoru.

Anton I Palcić (Panzichia, Palcichia, Pančić, Palčić) 1464. godine spominje se osorski biskup Anton I. Palcić iz Paga za čijeg stolovanja navodno započinje gradnja nove osorske katedrale Uznesenja Marijina i za kojega se veći dio građevinskih radova i dovršio. Palčić je prije dolaska u Osor živio u Italiji. Bio je papinski tajnik i šibenski kanonik pa se 1445. spominje da je ostvarivao pravo na beneficij u Šibeniku, a toje i pretpostavka da je sudjelovao u izgradnji katedrale u Šibeniku,te navodi da je poznavao Jurja Dalmatinca. Bianchi navodi da je biskup Palcić preminuo u Rimu 5. ožujka 1471. i da je sahranjen u crkvi s.Maria Maggiore premda je sebi sagradio grobnicu u Pagu.

Antonio de Cappa (Capino) 1533 bio je osobni prelat pape Kementa VII. Autor navodi da je uz njegovo odobrenje i suglasnost Svete Stolice, redovnice benediktinke prelaze sa starog benediktinskog pravila na pravilo sv. Franje. Brinuo se za građevine pa je tako dovršio atrij biskupskog dvora i za katedralu pribavio novu mramornu krstionicu. Bianchi navodi da je biskup Cappo preminuo 1553. godine u Pagu gdje je i sahranjen.

Frani Petru Rakamariću koji je za osorskog biskupa imenovan 20. kolovoza 1801., autor posvećuje cijelo jedno poglavlje i teško bi ga bilo sada u cijelosti prenjeti na ovaj post. O ovom vrlom paškom mužu već smo dosta čuli i čitali. Posljednji osorski biskup preminuo je 22. siječnja 1815. godine u Velom Lošinju, pokopan u osorskoj katedrali, i nakon njega više se nije razmišljalo o njegovom nasljedniku. Osorska je biskupija ukinuta 30. lipnja 1828. godine bulom pape Lava XII a njen je teritorij tada priključen Krčkoj biskupiji.
Biskup Rakamrić svom rodnom gradu poklonio je tijelo sv. Valentina, dječaka i mučenika. Godine 1813. objavio je na hrvatskom jeziku katekizam za puk (Nauk Karstianski) koji je doživio dva izdanja. Za kanonika kaptola u Pagu imenovan je 1776. godine.



Pažani imaju biti ponosni tragom koji su ostavili u ovoj biskupiji

ponedjeljak, 25.06.2012.

KULTURNI PAG !

Dvadesetak dana koliko sam doma, dočekalo me paško razdoblje koje je puno događanja. Takav, dinamičan život grada mogli bi poželjeti mnogi gradovi uz more kada se turistička sezona još nije dovoljno zahuktala. Dosta kvalitetnih, zanimljivih i atraktivnih sadržaja. Kultura je još jednom pokazala da nije samo za odabrane! Kultura je jedno od najzanimljivijih stvari uopće. Bez nje nema modernog čovjeka.

Sada, kada je sve iza nas, moram spomenuti tri događaja koji zaslužuju pozornost. Prvi je koncert ženske klape "Peružini", koji je održan 9.lipnja u Kneževom dvoru, 3.Međunarodni festival čipke 18.lipnja svečano je otvorio pokrovitelj bivši predsjednik RH Stjepan Mesić i na kraju 12.lipnja koncert klape "Sol" uz promociju njihovog novog nosača zvuka.

Sad, kada su svi događaji iza mene, mogu ustvrditi: da svi navedeni događaji zaslužuju pohvale.

U Kneževom dvoru, na najprikladnijem mjestu u gradu, ženska klapa "Peružini" izvela je svoj cjelovečernji koncert, pred brojnom publikom,premda je Europsko nogometno prvenstvo tek započinjalo. Iznenadile su me postavom, jer su mnogo brojnije nego što sam ih gledao u Senju, prošle godine. Koncert kojeg je doista trebalo poslušati. Osjeti se ruka gospodina Pogrmilovića. Treba pohvaliti i nastup mladog gitariste Ive Maržića, koji je u pauzi zaslužio veliki pljesak nazočnih, pred njime je velika budućnost.



3.Međunarodni festival čipke se već udomaćio i vjerujem da se ova tradicija neće prekinuti. Ovaj festival otvara mogućnosti, da se paralelno sa festivalom organiziraju razni kulturni i drugi događaji. Na organizatorima festivala je uvijek kada se spuste zavjese festivala, 365. dana priprema za novi festival. Sasvim dovoljno, da sljedeći festival bude sadržajniji.



Za kraj moram spomenuti koncert klape "Sol" ujedno i javno zahvaliti na vjenčanoj čestici. Pred njima je festival MIK i vjerujem da su bili usredotočeni na taj događaj koji je ispred njih. Mene su ugodno iznenadili u a capella pjevanju i dali jednu novu dimenziju klapi. Pred lijepim brojem ljudi koji se okupio na središnjem gradskom trgu, publika je mogla uživati u dobrom odabiru pjesama za koncertnu večer.

Siguran sam da su građani Paga željni kvalitetnih, zanimljivih i atraktivnih sadržaja tijekom cijele turističke sezone, a onda i tijekom cijele godine. O svim ovim događanjima mogli smo pročitati na paškim portalima, koji su izvještavali o ovim događanjima.

srijeda, 20.06.2012.

POZAKONI SAN SE !

Doša je i taj dan, da pred Bogon recen svoje sudbonosno „DA“. Znan da će bit više njih ki će reć: „ca se Bebiću merciš, kada si već jedan put bi pozakonjen“. To je istina od ke ne mogu pobignut, ali je isto tako istina da pervi puta kada san se pozakoni to svoje „DA“, nisam reka pred Bogon, pa san tako za crikvu bi nepozakonjen. Sakramenat ženidbe nisan ima.



Kada smo ja i Tea znali da ćemo se pozakonit, naša odluka je bila da to obavimo u Pag, u najbližen krugu fameje, i da to bude u Stari grad, pred likom Majke Božje od Staroga grada. Ta nan se želja i ostvarila. Sa don. Igoron Ikićen smo obavili i administrativne i vjerske obveze ke greju uz ovaj sakramenat, opet sam doša do spoznaje da u cerkvenim knjigama niman svjetovno ime, nego ime moga pok. deda Bebića. Tako lipo u kersnim knjigama piše da je Ante Maričević keršćen 27.08.1961. don. Igor je zamoli Teu da prilikom izgovaranja imena oslovi me sa: „uzimam tebe Ante-Branimir…“,tako je Tea i ucinla u Stari grad i malo iznenadila nazočne.



Imali smo dosta vrimena da sve parićamo i da sve bude onako kako smo zamislili. Od samog mista i obreda vjenjčanja, di ćemo pirovat, ki će nan svirat, ca će mo ist, kako sve ulipšat. Morala se izabrat nova roba, posebno za Teu. Kakve ćemo verice uzet, jer je to znak ki će nas pratit do kraja života.

Vinjčanje bi trebalo predstavjat jedan od najveselijih daogađaja u životu. Ceremonija vinčanja je ujedno i običaj. Znan da su običaji vinčanja različiti i regionalno drugaciji. Drugacije je to u Istri i na Labinštini kod Tee, a drugacije u Pag. Siguran san da vinčanje ima svoju tradiciju, ali da novi trendovi života daju nešto novo. Tribalo je to sve objediniti.

Vinčanje bi tribalo biti romantično obećanje, i potvrda virnosti. Vinčanje bi nam tribalo pružiti uspomene, ke ćemo pamtiti u dobru. Vinčanje je čin ka bi coviku tribala pružit uzbuđenje i radost, zajedništvo, primanje i davanje, pismu, sliku, dodir Teine ruke, okusi i mirisi vinčanja.

Smanon je bila moja fameja, otac i mat, brat sa ženon i sinon Mislavom i sestra sa mužen i kćeron Katarinon, te vječni boem brat moje matere, Ivo Madona.

Moj kum Williams ki je legenda rukometnog kluba „Zamet“ iz Rike, ne samo igračka, nego i ljudska, njegova žena Vesela, koja nije samo imenom Vesela, te Teina kuma, ka ima isto ime kako i mladenka, znači tri slova Tea, trudili su se da svojom nazočnošću i fenomenalnim držanjem upriliče ovu svečenost.





Prije samog obreda vinčanja natentali su me da ucinimo foto session, to je po modernom, a po naši je slikivanje pogradu. Jedva san zdura po onoj vrućini, kako je Tei bilo ne smin ni pomislit. Dala je sve odsebe, da i to ispada kako Bog zapovida.

Obred vinčanja je poce u sedan i pol popodne u crikvu „Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo“ u Starom Gradu u Pagu, a predvodi ga je don. Igor Ikić paški ancipret, vrlo nadahnuto i krajnje ljudski.



Celo vrime obreda pratio nas je cerkveni zbor, u kome piva i moja mat, od ulazne pisme, pa kroz celi obred vinčanja. Posebnu hvalu dajemeo časni Miljenki Biočić, koja je okitila crikvu, a svojon Ave Maria dovela naša uzbuđenja na rub suza.



Nakon obreda vinčanja usljedilo je čestitanje, sa jako izraženim emocijama, pa do još jednog slikivanja u crikvi. Zajednička slika svih pirnjakov ispred crikve i nakon toga se slavlje nastavilo u konobi „Bodulo“ u gradu Pagu.

Od koktela dobrodošlice, pa do pervog tanca, vlasnik konobe „Bodulo“, gospodin Teo Bukša je spravom potvrdi da nije uzalud učitelj na Ugostiteljskoj škuli u Pagu.

Svadbena turta je vrhunsko umijeće okusa i vanjštine, gospođe Ljubice Meštrović, dok se za ženskine frizure i šminkanje brinula druga Ljubica, Jurčević.



Nešto više je za reć o našim sviračima. Ante Tičić-Doda i njegov sin Tonći ucinli su atmosferu ka će se dugo pamtit, ne samo kod svih nas ki smo pirovali, nego i kod svih onih ki su neposredno učestvovali u svemu ovome, špijali iza vrat. Lipo je bilo vidit da je svit kuntenat. Teo mi je reka da je ovo njihov pervi pir i verujen da su imali odlična iskustva sa namin, ali i sa Dodinovima, jer je u početku sve to uzima sa malo rezerve. Nakon rizanja turte iznenadi san svih svojin kratkin govoron a svoga mentora i glazbenog suradnika Antu, dove do razine ushićenja kada san mu pokloni sliku, koju do tada još niki ni vidi, kada smo i kako, zapoceli svoju glazbenu karijeru, vježbajući u „“Špital“ di je danaska, Gradska biblioteka. Doda je proplaka. Reka mi je posli:“sti san ti reć dvi besede,a li mi noge još klecaju koliko si me iznenandi““. Poželi bi svim mladencima da imaju takve glazbenike na svome piru. Pivalo se i kad je iće bilo na stol. Istrijani su pošli doma puni utisaka.









Za kraj ca reć? Bilo je lipo, bez komedije, sa puno pisme, sa ićen i pićen u izobilju. Bilo je i paških (sir i janjetina) i istarskih delicij (malvazija i medica).

Ovin puten moran zafalit svima onima od Splita, Rike, Šibenika, Istre, Amerike, Paga, Zagreba, Milana ki su čestitali i zaželili nan svako dobro.

Judi bilo je nezaboravno!

utorak, 12.06.2012.

EVO ME DOMA !

Cetvertak; 7.06.2012.

U cetvertak na Tijelovo san doša doma, baš u vrime procesije, Ross nas izvjestila i tekstom i fotografijama na svon Blog, i pofalila se kako su njene koltre najlipše koltre na barkunima. Jako je lipo da se običaj ne satere. Koludrice su zadržale svoj nivo i neka ih. Detaljno izvješće san dobi kad je Madonka došla doma.

Katolička crikva na pervi cetvrtak nakon nedije Presvetog Trojstva slavi Tijelovo, svetkovinu kada se procesijom kroz grad javno svjedoci vjera. Tijelovo je jedan od cetiri zapovidnih blajdana Katoličke crikve, i pomice se ovisno o Uskersu i uvik se slavi u cetvertak nakon svetkovine presvetog Trojstva.

Petak; 8.06.2012.

Sutra dan mi mat govori da bi bilo lipo da pojdemo na sprovod, da je umrla neka najstarija paškinja u Riku, ka' je imala 101. godišće i da joj je to školskoj prijatejici teta, ka ju je nastojala. Vidin da paški lokalni mediji taj podatak nisu zabilježili. Valjda ta paškinja ni bila titulana pa su je preskocili. Pa kako je sprovod za sprovodon, da bi bilo lipo da pojdemo. Govori daje mat: „ti si sa Ivon Hrabrin, bi sused u ulicu, pa bi bilo lipo da pojdeš za sprovodon“. Di neću poć, tin više ca mi je o smerti reka njegov brat Ante, ki je ovi dani baš bi na terapiju kod mene.

Taman kada smo došli na cimitar parti je pervi sprovod i Madonka je odma požurila da pojde za sprovodon. Sve je ovo ca se tice Paga zamene novo. Poć auton na sprovod.



Zadnjih par godišć sprovodi naših najmilijih, prijateja i poznanika sve više slićiju na sprovode u velikon gradu. U ovo vrime auta i mobitelov sve je manje slobodnog vrimena, sve cešće nan se preši. Još do pred malo vrimena dok Pag ni ima mrtvačnicu, sprovod je parćiva od kuće umerlog prema Cimitru. Danaska to zvuči gotovo nevjerovatno, ali tako je bilo. Ja se sićan čak kada se mertvo tilo naruke nosilo i sićan se da je sestra od barba Rika od Burinova roda, perva se vozila u kolica, ka su se tada narucila za vozit mertvo tilo. Za to je najviše bi zaslužan barba Levro ki je doša od Amerike i sti uvest tu novost, ku su kako sve u Pag, neki poderžali a neki popjucali. Na kraju se ipak ispostavilo da je boje mertvo tilo vozit na kolica, nego se prebijat naruke nosit.

Sutra će te ponit
Njih šest meju ruke.



Sprovodi su onda trajali i po dvi, tri ure. Pitat će te se kako? U kuću se cekalo popa da dojde, on ki je sti popa. Onda dok je pop svoje odmoli doma. Ženske su morale narikat i oprostit se od mertvog tila. Mora se stvorit red u ulicu, ki će nosit đerlande, ki će nosit cinguli, ki nosiju mertvo tilo, vezat in cerne kurdele oko ruke. Tek bi onda parti sprovod. Na čelu sprovoda ili križ ili lopata. Ka, lopata? Tako se zvala daska na ku je pisalo ime i prezime onoga koga se zakopalo. Mi smo u fameju imali i križa i lopate. Normalno da on ki je umra sa križen, se šlo u Velu crikvu. Dok nisu došla ta famozna kolica, časne bi nacinjale stoli na ko bi se položilo mertvo tilo. Dok bi pop reka misu, najmanje tri kvarti od ure.



Onda cela ta povorka Velon ulicon gori ubrig. Ako je sprovod pratila glazba, još je to dodatno usporavalo sprovod jer se hodilo sa takton kako je glazba svirala. Možete sebi dočarat taj ritual u vrime dok je bilo lito? Bila je to priredba na otvoreno. Zamislite, on ki je umra na Vodice u sercu lita, pa ta povorka pasat pored plaže. Vamo svi u veštiti, na plažu svi goli.



Kako glazba više ne svira na sprovodima ili barem ne onako kako je prije svirala. Na ovaj me tekst baš potakla glazba, kada san vidi da se glazbari skupljaju na groblje. Možda je to bilo iznenađenje i za ostale ki su bili na sprovod.



Uređenjem mrtvačnice svi ovi običaji su išćeznuli.
Međutim, tukalo me sa rojakon Jasenkon nosit đerlandu. Tako da san ne računajući nosi đerlandu. Nakon sprovoda pitan Jasena, dali se još dajeju ruke. Govori Jasen da ni toga više nima.
I to je bi del rituala, zato ca se posli sprovoda, ili u ulicu ili ispred svete Trojice napravi red di se muškon delu fameje davalo saučešće, kako se znalo reć: „ajmo dat ruku“. Kada bi se dala ruka, obično se sveršilo u nekih od obližnjih kafića a najviše u „Gabelu“. Tamo se odigra treći čin sprovoda.
Tako ni sprovodi u Pag više nisu ca su nekad bili. Ni mi krivo, pogotovo kada je lito i vrućine. Moramo hodit naprid. Ovaj me sprovod od pokojnog suseda Ive podsiti na to. Mene je jedino obradovala to ca san tamo criti svita, koga verujen nebi criti za ovo kratko vrime dok buden doma.
Nakon sprovoda niti svi judi nisu ostali na misu ka je bila za pokojnjaka. Svi se pokrcali u auta i svaki svojin puten.

<	lipanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE