Zahvaljujući dragim prijateljima iz Lošinja uspio sam nabaviti primjerak knjige, autora mag.teol. Doriana Božičevića, sa naslovom: "Pregled povijesti osorske biskupije". Možda Vam neće biti jasno zašto sam posegnuo za ovom knjigom. Pažani trebaju biti ponosni na to da je zadnji osorski biskup bio Frane Petar Rakamarić i da nije bio jedini pažanin koji je sjedio na stolici osorskih biskupa. Antonio Palcich i Antonio de Cappo također su dva pažanina koji su stolovala na toj stolici.
Autor mr. Dorian Božičević u Predgovoru navodi da je veći dio ove knjige plod njegovog rada i studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao tema diplomskog rada na temu "Osorska biskupija od VI. do XIX.stoljeća" kod akademika, dr.sc. Franje Šanjeka, OP
Grad Osor se nalazi na prevlaci između otoka Cresa i Lošinja, koje razdvaja uski kanal, zvani "Cavanella" ili "Kavuada". Grad Osor i Osorska biskupija, ostavili su nam golemo povijesno blago budući da je Osor zbog svog položaja kroz povijest bio važna strateška točka osvajačima i sjecište pomorskih putova između Istoka i Zapada, navodi dalje autor.
Kroz ovu knjigu autor dalje navodi, želi prikazati presjek kroz povijest Osorske biskupije od njena nastanka do njenog ukinuća.
Kao čovjek i otočanin, vjerujem da osim naših djela kroz život, o nama govori i uči nas ono od kuda smo i ono tko smo, koji su nam korijeni. Stoga, tradiciju promatram kao zalog i učiteljicu za budućnost, trajnost, postojanost, poput Osora koji živi već milenije i čija će kultura, povijest i tradicija dalje ukoliko ih čuvamo i od njih učimo. Zaključuje autor u svom Predgovoru.
Anton I Palcić (Panzichia, Palcichia, Pančić, Palčić) 1464. godine spominje se osorski biskup Anton I. Palcić iz Paga za čijeg stolovanja navodno započinje gradnja nove osorske katedrale Uznesenja Marijina i za kojega se veći dio građevinskih radova i dovršio. Palčić je prije dolaska u Osor živio u Italiji. Bio je papinski tajnik i šibenski kanonik pa se 1445. spominje da je ostvarivao pravo na beneficij u Šibeniku, a toje i pretpostavka da je sudjelovao u izgradnji katedrale u Šibeniku,te navodi da je poznavao Jurja Dalmatinca. Bianchi navodi da je biskup Palcić preminuo u Rimu 5. ožujka 1471. i da je sahranjen u crkvi s.Maria Maggiore premda je sebi sagradio grobnicu u Pagu.
Antonio de Cappa (Capino) 1533 bio je osobni prelat pape Kementa VII. Autor navodi da je uz njegovo odobrenje i suglasnost Svete Stolice, redovnice benediktinke prelaze sa starog benediktinskog pravila na pravilo sv. Franje. Brinuo se za građevine pa je tako dovršio atrij biskupskog dvora i za katedralu pribavio novu mramornu krstionicu. Bianchi navodi da je biskup Cappo preminuo 1553. godine u Pagu gdje je i sahranjen.
Frani Petru Rakamariću koji je za osorskog biskupa imenovan 20. kolovoza 1801., autor posvećuje cijelo jedno poglavlje i teško bi ga bilo sada u cijelosti prenjeti na ovaj post. O ovom vrlom paškom mužu već smo dosta čuli i čitali. Posljednji osorski biskup preminuo je 22. siječnja 1815. godine u Velom Lošinju, pokopan u osorskoj katedrali, i nakon njega više se nije razmišljalo o njegovom nasljedniku. Osorska je biskupija ukinuta 30. lipnja 1828. godine bulom pape Lava XII a njen je teritorij tada priključen Krčkoj biskupiji.
Biskup Rakamrić svom rodnom gradu poklonio je tijelo sv. Valentina, dječaka i mučenika. Godine 1813. objavio je na hrvatskom jeziku katekizam za puk (Nauk Karstianski) koji je doživio dva izdanja. Za kanonika kaptola u Pagu imenovan je 1776. godine.
Pažani imaju biti ponosni tragom koji su ostavili u ovoj biskupiji
Post je objavljen 26.06.2012. u 23:45 sati.