ISKONSKI PAG

utorak, 12.06.2012.

EVO ME DOMA !





Cetvertak; 7.06.2012.

U cetvertak na Tijelovo san doša doma, baš u vrime procesije, Ross nas izvjestila i tekstom i fotografijama na svon Blog, i pofalila se kako su njene koltre najlipše koltre na barkunima. Jako je lipo da se običaj ne satere. Koludrice su zadržale svoj nivo i neka ih. Detaljno izvješće san dobi kad je Madonka došla doma.

Katolička crikva na pervi cetvrtak nakon nedije Presvetog Trojstva slavi Tijelovo, svetkovinu kada se procesijom kroz grad javno svjedoci vjera. Tijelovo je jedan od cetiri zapovidnih blajdana Katoličke crikve, i pomice se ovisno o Uskersu i uvik se slavi u cetvertak nakon svetkovine presvetog Trojstva.

Petak; 8.06.2012.

Sutra dan mi mat govori da bi bilo lipo da pojdemo na sprovod, da je umrla neka najstarija paškinja u Riku, ka' je imala 101. godišće i da joj je to školskoj prijatejici teta, ka ju je nastojala. Vidin da paški lokalni mediji taj podatak nisu zabilježili. Valjda ta paškinja ni bila titulana pa su je preskocili. Pa kako je sprovod za sprovodon, da bi bilo lipo da pojdemo. Govori daje mat: „ti si sa Ivon Hrabrin, bi sused u ulicu, pa bi bilo lipo da pojdeš za sprovodon“. Di neću poć, tin više ca mi je o smerti reka njegov brat Ante, ki je ovi dani baš bi na terapiju kod mene.

Taman kada smo došli na cimitar parti je pervi sprovod i Madonka je odma požurila da pojde za sprovodon. Sve je ovo ca se tice Paga zamene novo. Poć auton na sprovod.



Zadnjih par godišć sprovodi naših najmilijih, prijateja i poznanika sve više slićiju na sprovode u velikon gradu. U ovo vrime auta i mobitelov sve je manje slobodnog vrimena, sve cešće nan se preši. Još do pred malo vrimena dok Pag ni ima mrtvačnicu, sprovod je parćiva od kuće umerlog prema Cimitru. Danaska to zvuči gotovo nevjerovatno, ali tako je bilo. Ja se sićan čak kada se mertvo tilo naruke nosilo i sićan se da je sestra od barba Rika od Burinova roda, perva se vozila u kolica, ka su se tada narucila za vozit mertvo tilo. Za to je najviše bi zaslužan barba Levro ki je doša od Amerike i sti uvest tu novost, ku su kako sve u Pag, neki poderžali a neki popjucali. Na kraju se ipak ispostavilo da je boje mertvo tilo vozit na kolica, nego se prebijat naruke nosit.

Sutra će te ponit
Njih šest meju ruke.



Sprovodi su onda trajali i po dvi, tri ure. Pitat će te se kako? U kuću se cekalo popa da dojde, on ki je sti popa. Onda dok je pop svoje odmoli doma. Ženske su morale narikat i oprostit se od mertvog tila. Mora se stvorit red u ulicu, ki će nosit đerlande, ki će nosit cinguli, ki nosiju mertvo tilo, vezat in cerne kurdele oko ruke. Tek bi onda parti sprovod. Na čelu sprovoda ili križ ili lopata. Ka, lopata? Tako se zvala daska na ku je pisalo ime i prezime onoga koga se zakopalo. Mi smo u fameju imali i križa i lopate. Normalno da on ki je umra sa križen, se šlo u Velu crikvu. Dok nisu došla ta famozna kolica, časne bi nacinjale stoli na ko bi se položilo mertvo tilo. Dok bi pop reka misu, najmanje tri kvarti od ure.



Onda cela ta povorka Velon ulicon gori ubrig. Ako je sprovod pratila glazba, još je to dodatno usporavalo sprovod jer se hodilo sa takton kako je glazba svirala. Možete sebi dočarat taj ritual u vrime dok je bilo lito? Bila je to priredba na otvoreno. Zamislite, on ki je umra na Vodice u sercu lita, pa ta povorka pasat pored plaže. Vamo svi u veštiti, na plažu svi goli.



Kako glazba više ne svira na sprovodima ili barem ne onako kako je prije svirala. Na ovaj me tekst baš potakla glazba, kada san vidi da se glazbari skupljaju na groblje. Možda je to bilo iznenađenje i za ostale ki su bili na sprovod.



Uređenjem mrtvačnice svi ovi običaji su išćeznuli.
Međutim, tukalo me sa rojakon Jasenkon nosit đerlandu. Tako da san ne računajući nosi đerlandu. Nakon sprovoda pitan Jasena, dali se još dajeju ruke. Govori Jasen da ni toga više nima.
I to je bi del rituala, zato ca se posli sprovoda, ili u ulicu ili ispred svete Trojice napravi red di se muškon delu fameje davalo saučešće, kako se znalo reć: „ajmo dat ruku“. Kada bi se dala ruka, obično se sveršilo u nekih od obližnjih kafića a najviše u „Gabelu“. Tamo se odigra treći čin sprovoda.
Tako ni sprovodi u Pag više nisu ca su nekad bili. Ni mi krivo, pogotovo kada je lito i vrućine. Moramo hodit naprid. Ovaj me sprovod od pokojnog suseda Ive podsiti na to. Mene je jedino obradovala to ca san tamo criti svita, koga verujen nebi criti za ovo kratko vrime dok buden doma.
Nakon sprovoda niti svi judi nisu ostali na misu ka je bila za pokojnjaka. Svi se pokrcali u auta i svaki svojin puten.

12.06.2012. u 14:14 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< lipanj, 2012 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE