Prvi post napisan

18.09.2004. u 23:26

"Uskoro će tolerancija doći do takvog nivoa da će pametnima zabraniti da razmišljaju, kako se ne bi povrijedili osjećaji glupih.
"M. A. Bulgakov

Bugenvilija

30.06.2020., utorak

Kad si gladan nisi svoj...



...kaže stara narodna no nema ništa u narodnim mudrostima o tome kad te čopi da bi sad krišku čokoladne torte, a u ledu nema ništa osim voletine i nešto junećih jetara, plodova bazge za farbanje vune od preklani i dvije table špeka. A ti bi oblizek, dovraga i bestraga!

E zato je ovo jedan takav brzopotezni oblizek. Oni kojima je prestrašna i pomisao na tako gorku čokoladu nek stave koju žele. To i nije zadana tema. Sve je pomično i klizno. Nemaš lješnjake, stavi bademe ili indijske oraščiće ili orahe, svejedno. Bitni su omjeri da ne bude premekano ili pretvrdo.
Ono čega se držite to su začini jer sjajno idu sa čokoladom. Bit će vam kasnije žao da niste probali, a mogli ste. Nije ni ljuto ni slano, slatko je i vrlo ukusno. Dapače, ko voli može poduplati količinu čilija jer je meni nedovoljno bilo, a ja volim ljute stvari. O da cerek


Oznake: kuglice, čokolada, kardamom, kajenska paprika, lješnjaci, slatko, fino, brzo


- 21:32 - Komentari (14) - Isprintaj - #

29.06.2020., ponedjeljak

Ljuto azijsko jelo za V.

Odličan kineski ručak možemo pojesti i u svom domu. Čak nam ni wok za to ne treba ako smo dobro organizirani. Ako imamo wok sve će biti pjesma i pošalica, ali velim, može i bez... thumbup
Ovo je jedan u nizu mojih prokušanih finih recepata.

Račići na kineski u ljutom sosu

Za dvije osobe:

400 grama velikih kozica (može i škampa)
1 žlica kokosovog ulja
1 žlica sezamovog ulja (od prepečenih sjemenki)
1 manja romanesco cvjetača
1-2 čili papričice,
vezica uzgojenih šparoga* (400 grama)
200 - 250 ml kokosovog mlijeka (bez konzervansa i aditiva)
1/2 vezice svježeg korijandera
2 cm organskog đumbira
2 češnja češnjaka
1/2 žličice kurkume
1 stabljika limunske trave
2 stabljike mladog luka
1/4 žličice brašna sjemenki rogača
sol
na vrh noža zelene stevije
bijeli papar
korica pola bio limuna
1 žlica domaće zelene kari paste
1 žlica prepečenih sezamovih sjemenki



- Kozice dobro oprati i osušiti te očistiti od oklopa. Glave i oklope kuhati poklopljeno u malo slane vode koja treba tek da pokrije sadržaj.
- Oprati i očistiti šparoge i nasjeći poprijeko na tri komada svaku. Očistiti romanesco i nasjeći na cvjetiće veličine zalogaja. Isjeći na tanke trakice limunsku travu i mladi luk.
- Narezati na sitno češnjak, đumbir i čili papričice, pa baciti na vruću mješavinu kokosovog i sezamovog ulja. Preokrenuti par puta kuhačom da zamiriši, prebaciti gore račiće pa ih pržiti dok ne porumene. Dodati na to romanesco, šparoge i dobro promiješati. Prepržiti sa svih strana pa zaliti kokosovim mlijekom te mu dodati tekućinu temeljca* od oklopa. Posipati usitnjenim korijanderom. Dodati steviju, limunsku koricu, limunsku travu i kari pastu te kurkumu. Popapriti svježe mljevenim bijelim paprom. Dobro umiješati. Kuhati poklopljeno 5-7 minuta. Za to vrijeme u malo hladne vode umiješati brašno sjemenki rogača pa dodati u sadržaj lonca i dobro promiješati. Poklopiti, pustiti da prokipi i maknuti sa vatre. Posipati mladim lukom nasjeckanim na kolutiće.

* u slučaju da nema uzgojenih šparoga jer im je naprosto prošlo vrijeme, mogu se uzeti i okrugle mahune u zamjenu, samo ih treba prethodno malo prokuhati u slanoj vodi da omekšaju. Ne duže od 7 minuta.

Servirati sa krivom „rižom” od cvjetače. Za LCHF varijantu.
Kriva riža se radi tako da se svježi cvijet cvjetače nariba na rebrasti ribež i zapeče sa svih strana na malo sezamovog ulja, posoli, popapri i imate rižu! Šatro rižu istina. naughty
Ali jako finu i ukusnu i bez škroba što je važno za onu lchf varijantu ispred. Za sve druge ovo može biti zgodna nova zezancija njami

Svi ostali uz to skuhajte neku finu bijelu ljepljivu rižu i uživajte!

Kao što ste sigurno primjetili, nedostaju svima znane oznake kineske hrane, nema soja sosa, nema tofua, nema bambusovih izdanaka i još gro stvari. zaista nema, no ono što zapadnjaci kao mi furamo kao kinesku klopu to je sve samo nije kinesko. To je jad i bijeda okusa i mirisa. Zato bacimo sve rafinirane supstance koje neko jelo kvalificiraju na određeni način i opustimo se. Kako umno, tako i perceptivno.
U slast party



Oznake: kineska klopa, začini, LCHF, V. račići, povrće, ludilo, Superhrana, čili, luti sos, igrarija


- 10:00 - Komentari (22) - Isprintaj - #

28.06.2020., nedjelja

Kad inspiracija pređe u noćnu moru

Sanjam recepte, sanjam foldere sa složenim receptima, sanjam obrade slika, grame, psilium, bademovo brašno, aaaa...i tako već noćima. Mislim da je krajnji čas napraviti reset i otić malo filcati ili napraviti koji set voštanih vrećica za povrće ili napraviti koji komad nakita od žice ili naprosto uzeti džukeletinu i otići se resetirati u šumu i ne izaći naredna tri dana. Istina za tu putešestviju nikad sa sobom ne bi vodila psa, ali recimo mrežu za ljuljanje bi. Baš sam si proljetos naručila jednu, a ima integriranu mrežu protiv komaraca, muha i sličnih šumskolivadnih gnjavatora. Dobra knjiga i pravac šuma ili rijeka, kanal...Tu nam je prekrasan poluprirodni kanal rijeke Amper na pljucomet sa šarolikim dvonogim pernatim opusom vodenih brčkalica, a ima i bizamskih štakora ili nutrija, nikad nisam dobro uspjela vidjeti, dabrova, pa i divljih svinja. No za njih se nadam da ih neću sresti, pogotovo sad kad imaju praščiće sa sobom u ophodnji. Možda kojeg vodomara poslikam. Do sad sam ih znala samo poplašiti sa psom. Da, bez psa definitivno ako se u prirodi želi uživati. Žalim Gari, ići ćeš u šetnju sa djecom na poznate terene.

Malo slika da ne bude samo dosadno cendranje nad gorkom sudbinom...

Mala "osica" zapravo cvjetna osolika muha na prašniku gladiole neke od minulih godina...
Kodnog imena Marmalade Fly (Episyrphus balteatus). Pripada rodu najboljih letača u carstvu kukaca imena Hoverflies (Pršilice po naški), a ima preko 6000 vrsta.



Ovu sam mirisnu citrusnu pelargoniju dobila od Gustirne, koja isto više ne piše tu ali vidimo se ponekad kad nam se putevi ukrste. Ona ima moje stablaste hibiskuse...



Klinčeki oplahnuti kišom i isprepleteni paučinom. Tipičan vrtni momenat.




Za dobro jutro


Oznake: reset, pauza, mir, odmor, rijeka, osice, cvijeće, ljeto, zamor materijala, pričica


- 10:25 - Komentari (15) - Isprintaj - #

27.06.2020., subota

Ovo je jako fino



Ovo je super fini kolač koji mogu svi oni jadnici kojima smetaju brašna žitarica, šećeri i ostale nezdrave stvari. To je moj recept i garantiram da je dobar. Radim ga svaki puta kad imam neke goste koji ne znaju u koju kuću dolaze. No još se nitko nije žalio, dapače, uzimali su recept i čudili se čudom na sastojke...

Jednostavan čokoladni kolač

Za tijesto:
- 1 šalica bademovog pravog brašna
- 1/2 šalice pravog kokosovog brašna
- 3 velike jušne žlice odmašćenog gorkog kakaa
- 125 grama otopljenog maslaca
- 1 jušna žlica praška za pecivo od vinskog kamena
- 10 kapi tekuće stevije
- prstohvat cvijeta soli
- 1/2 žlice ljuskica indijskog trputca (psilijuma)
- 1 žlica domaćeg ekstrakta vanilije
- 2 i 1/2 šalice vode (prvo stavite dvije pa dodajte još ako treba)

1. Preljev:
- 200 grama višanja bez koštica (može i smrznutih)

2. Preljev:
- 75 grama čokolade sa 70 % kakaa
- 75 grama čokolade sa 85 % kakaa
- 150 grama maslaca
- prstovet cvijeta soli
- pola žličice kajanskog papra
- korica jednog limuna


Sve suhe sastojke staviti u dublji pleh i umiješati direktno u njemu. Dodati otopljen maslac i ekstrakt vanilije, steviju, te vodu i napraviti jednoličnu smjesu. Poravnati i staviti peći 30 minuta na 180 stupnjeva.

Za to vrijeme otopiti na pari čokoladu sa maslacem, soli i kajanskom paprikom, pustiti da se prohladi.

Višnje izmiksati u kremasti "sladoled" pa rasporediti po vrućem kolaču, te sve skupa preliti otopljenom kremom. Preko svega naribati koricu limuna. Staviti da se ohladi prije serviranja bar na dva sata.

Kolač nije formom takav da se može lijepo rezati na komade i vaditi na tanjur, već se jede direktno iz pleha ili grabi žlicom ali ga se može napraviti u plehu kojem se skidaju stranice pa se onda može pričati o rezanju na komade.
Uz njega odlično ide hladna kava i bogati pravi šlag.
(tko ne može ili ne smije jer je osjetljiv na mljeko, mileram je odlična zamjena. ja obično stavim creme fraiche jer ima neutralnu aromu, pa ako se u njega umiješa malo cimeta odlično prođe umjesto šlaga)

Ako želite slađu verziju samo čokoladu od 85% zamijenite onom sa samo 70% kakaa i dobit ćete slatki kolač. Svi će reći da je dovoljno slatko, čak i najtvrdokorniji šećeromani :)


Oznake: kolač, torta, višnje, ljeto, LCHF, desert, fino


- 22:23 - Komentari (11) - Isprintaj - #

26.06.2020., petak

Strka i panika


Ništa novo od mene. Ni traga ni glasa. No privodim kraju i završavam drugu kuharicu i moram se ozbiljno koncentrirati, a blog za to nije baš praktičan.
Zato evo par slika od lani jer ni za nekaj novo nemam vremena.



Ako vam se recepti dopadnu možda ponovim ovakvu seriju.


Oznake: kuharica nova, klopa, recepti, ljeto, boje, jupi


- 14:15 - Komentari (13) - Isprintaj - #

18.06.2020., četvrtak

Kućica na brijegu, trava oko nje





Nakon podužeg traženja, potraga je urodila plodom kad smo već to proljeće (lanjsko) skoro digli ruke od svega. Pregledali mali milion objekata po okolici i šire i nismo našli ništa što bi bar približno bilo ono što želimo. Dobro, bilo ih je, ne mogu reći, ali mi nismo imali tako dubok džep, a grožđe je ionako kiselo onda. No tako su se karte presložie, jer da smo tada znali ono što smo saznali 3 mjeseca kasnije, možda bi i uletili u skuplju varijantu. Sad je dockan za tući se po glavi, a i ko zna zašto je ovo bolja opcija. Kuća koju smo našli i koju sam imala u popisu objekata za pogledati ali je bila na samom kraju liste i pod upitnikom zbog malo derutnog izgleda, a ne baš jeftina. Na koncu se ispostavilo da je puno jeftinija nego li je pisalo u oglasu i sa puno više zemlje, a uz to na samom jezeru, pa smo na ono derutna malo zažmirili na jedno ili oba oka. Sad imamo zato velike radove i bit će ih još kojekakvih dok ne bude skroz po željama. Ali to sad nije tema.



Kuća je tu. Lijepa je i dovoljno velika za sve što nam treba. A i moj vrtni kutak broji petnaestak odraslih vrlo rodnih stabala maslina, nemam pojma točno koliko raznih sorti vinovih loza i desetak naranača, dvije kruške koje nisam ni probala do sada jer stršljani to tako temeljito poberu da ništa ne ostane za podijeliti, pa jedna grozno neukusna jabuka ali predivne krošnje koju ću prekalemiti, par mandarina i limun, te tri smokve. Zasadila sam zimus još nešto badema, pitomi kesten, ribizle, breskvu, marelicu, šljive, nespolu, višnje, trešnje, pistacio i nar. Par vrsta bugenvilija, oleandre, pravi jasmin i ružmarin. Onako, nek se nađe.



Hrastovi plutnjaci su već bili tu kad je kuća kupljena, a i veći su od jednog metra pa će tu i ostati kad su već zaštićeni. One manje bacim odmah van jer mi drvo tog kalibra ne treba u šumi hrane, a nemam namjeru ni divlje svinje uzgajati kojih tu ima u izobilju. Uz bunar rastu i tri samonikle dunje. Od divljeg bila imam digitalisa puno dvorište i amarilise. Najdonji teren uz bunar je polumočvaran pa tamo kale uživaju ko prasad u blatu.





Susjed nam je brinuo o vrtu i proljetos pokosio travu i porezao lozu, pa znam da je sve sretno preživjelo zimu i proljeće. Bilo je puno oborina, a zemlja je dobre kvalitete. Za par godina tamo će biti prava šuma hrane. Još kad naselim pčele...ali polako, sve u svoje vrijeme.
Kući smo sredili do sada prvi kat tako da možemo tamo obitavati u relativnom komforu. Nedostaje nam još ozbiljno grijanje što smo testirali za Božić i Novu godinu kad smo se smrzli kao pi*ke. Tj usprkos kupljenim radijatorima na struju nije bilo moguće sve zagrijati jer zbog loše struje je stalno iskakao osigurač ako su dva potrošača bila u isto vrijeme uključena. Zlo i naopako, to ćemo morati prvo srediti kako se spada. Struja je vrlo jeftina pa je grijanje na struju tu česta stvar.

Zimska idila


Veliki problem još predstavlja ogromna vinska preša u prizemlju, napravljena od betona koju moramo razbiti i urediti prizemlje. No polako, sve u svoje vrijeme...

Ovo čudo uz kuću je nekakav kokošinjac koji će dobiti šup kartu, a od građe ću napraviti visoke gredice za povrće.



Okućnica je velika i ravna i krase ju tri velike masline koje sam odmah iskoristila kao nosač ljuljačke sa pogledaom na okolicu.



Juke su tu bile i zaista su impresivne. Dvije tri sam čak izbacila jer su se nakotile kojekuda ali ova stabla nisam dirala. Ljetos su me odlučile počastiti cvijetovima.




Oznake: kuća, Portugal, sreća, masline, naranče, šumahrane, priroda, čist zrak


- 14:30 - Komentari (23) - Isprintaj - #

15.06.2020., ponedjeljak

Nazaré u zimi



Nama najbliže more, tj neki lijepi gradić na Srebrnoj obali je svakako Nazaré. Po čemu je poznat? Pa uglavnom po velikim valovima i surferima koji tu dolaze iz cijelog svijeta uživati, a koje mi ovaj puta nismo išli slikati jer je dan zimi kratak pa dok smo se snašli i ulovili božični ručak više nije bilo prilike, a i namrčkalo se ozbiljno kao pred kišu, pa smo slikanje valova i ludih surfera ostavili za neka bolja ljetna vremena.

Meka ekstremnih vodenih sportaša nalazi se na sjevernoj strani gradića na divljoj plaži zvanoj Praia do Norte ispod tvrđave Săo Miguel Acanjo, sada sa malim muzejom.
Porijeklo velikih valova na toj lokaciji je u morskom sprudu dugom preko 230 kilometara koji završava baš na tom mjestu i ponire na dubinu od 5000 metara pa usred velike dubinske razlike dolazi do stvaranja čudovišno velikih valova. Poneki val ako mu se posreći dosegne visinu i od 30 metara.

Pogledati bez tona jer je muzika koma.
www.youtube.com/watch?v=1N9DDwgafdQ&feature=emb_rel_end

Dakle, ovo je tradicionalni božićni ukras i recite vi šta god hoćete ali ja nisam vidjela lijepši i decentniji. Svaka kuća koja imalo drži do sebe ima na balkonu izvješenu ovakvu zastavu.



Nazaré je staro ribarsko mjesto, i ovakve sušione ribe i muzgavaca zimi zauzimaju dobar komad plaže. Vrlo lijepo i dekorativno, a jaki vjetar koji tu konstantno puše i ljeti i zimi sve osuši velikom brzinom. Početak ribarenja datira još iz 1643. godine ali pravo naselje kreće se formirati tek početkom XIX stoljeća, nakon francuske invazije, pa zato mjestašce nema staru jezgru kao većina portugalskih gradova. Nekad su lokalni ribari uglavnom živjeli u visoravnima Sítio do Nazaré i Pederneira jer su obalu često napadali nizozemski ili alžirski gusari.

Nazaré je sinonim za tradiciju. Ni turistička gužva koja je u selo stigla početkom 20. stoljeća, a učinila je jednom od najatraktivnijih turističkih odredišta u Portugalu, ne mijenja ju. Kao malo ribarsko selo, Nazaré održava na životu jednu od najoriginalnijih portugalskih tradicija. Muškarci idu u ribolov u svojim lijepo obojanim šarenim brodovima ranom zorom, a žene ih čekaju na pijesku obućene u svojih sedam suknji. Razne su priče vezane za taj detalj ali vjerujem da je jak vjetar i hladnoća u zimskim mjesecima presudio običaju. Kad se vrate iz lova žene pruzimaju ulov i odmah na licu mjesta kreće aukcija, trampa ili čišćenje ribe i pripremanje za sušenje. Žene su zadužene za financije, a muževi isključivo za lov. Drugo vrijeme provode po gradu šećući se u razgovoru sa ostalim ribarima ili piju vino kod susjeda ili u lokalnom kafiću.

Nekada je ribarstvo bila glavna privredna grana, ali veliki valovi su turizam stavili na prvo mjesto, što ne znači da more nije i dalje visoko kotirajuće, pa se Nazarećani aktivno brinu o svoj drugoj najvažnijoj grani uvodeći mnoštvo inovacija u očuvanju morskog svijeta.







Ribarski čamci se čuvaju na plaži, daleko daleko od mora, iako mislim da su ovo izložbeni primjerci. No usprkos tome mnogi u ribarenje kreću sa plaže, a u pomanjkanju volova koji su ih nekad izvalačili iz mora sad se služe traktorima.



Plaža u zimskom periodu. Tu uvijek ima neko da se sunča, odmara, namače noge u ledenom Atlantiku ili naprosto upija morski zrak. Ako povećate sliku na puni format vidjeti ćete na rtu tvrđavu Săo Miguel Acanjo.



Nazaré iz zraka:
https://youtu.be/3cxPaXXvBAY

Oznake: Nazaré, Porugal, obala, ribolov, tradicija, valovi


- 16:17 - Komentari (15) - Isprintaj - #

12.06.2020., petak

Ranojutarnja


U iščekivanju nastavka putešestvija evo jedan muzički intermmezzo...



Oznake: pčela, božur, proljeće, cvijetnamuha, osolikamuha


- 20:16 - Komentari (9) - Isprintaj - #

10.06.2020., srijeda

Što vidjeti u Tomaru

Kao što sam negdje već komentirala, plac je nezaobilazno mjesto u posjeti nekog grada ako sam tamo duže od jedne noći. Pa još ako se pokaže da je i tržnica otvorena, sreći nema kraja.
No šteta je jedino što ne mogu nakupovati sve što mi neophodno treba jer se obično na takav put ide avionom, a mjesta u koferu već sad nema. Pogotovo što mi je najviše za oko zapao vrtlarski i voćarski pribor. Imam izuzetno razvijen fetiš na alatke svih veličina i namjena :)

No pođimo redom. Plac tj tržnica u Tomaru otvorena je samo petkom, pa prošli put kad smo prolazili ovuda nije radila, ali sad je godinu dana kasnije i stacionirani smo baš u gradu u najljepšem hotelu kojeg posebno preporučam jer je pravi mali biser. Naravno, ne moram specijalno naglasiti da je kiša padala u prosjeku jednom na dan iako je bilo lijepo i toplo. Proljeće u Portugalu je izuzetno kišno razdoblje. Ime mu je Hotel dos Templários i nalazi se takoreći u samoj jezgri grada na rijeci Nabăo pored starog mlina. Evo par slika iz sobe. Hotel ima i lijepi vanjski bazen i jedan manji unutarnji kojeg smo testirali nakon što smo pokisli ko miševi u gradu pa odlučili ugrijati kosti. Klopa im je odlična iako smo se obično zadovoljili obilnim doručkom koji je bio uračunat u cijenu sobe, a drugo snalazili po restorančićima i kojekuda još.



Grad je još na periferiji i u nekim kvartovima prilično derutan iako je sam centar lijepo obnovljen i na još puno mjesta su skele i radi se. Bit će uskoro turistički centar od njega. Pogotovo jer ima takvu slavnu povijest da ne može omanuti. A nalazi se i u blizini velike katoličke meke, tj grada Fatime koji je od Tomara udaljen samo 30 kilometara.

Poslovni dio Tomara. Tu su sudovi, policija, agencije svih vrsta, advokati...



Tipične uličice unutarnjeg grada.




Tu se vidi Convento do Cristo na brijegu u daljini. Zaista dominira gradom.











Jedan lijepi dućančić sa rukotvorinama.



Pogled na plac je obečavao na prvu. Kad sam vidjela izbor sadnica voća moje srce je poskočilo u ritmu junačke poskočice. Samo mi dajte sadnica i cvijeća, alata i sviježeg povrća i ja plešem.





Ovo je sjeme lupine u slanoj vodi marinirano. Na portugalskom se zove Tremoços. To je glavna grickalica u svim kafićima ili birtijama na koje ćete po selima naići. Naručite li pivo, obavezno ćete uz njega dobiti i tanjur ovoga. S obzirom da je riječ o mahunarki nije lchf prehrana. No kako se koža ionako ne jede, a namirnica je marinirana, okušala sam se par puta u tom sportu i nisam zažalila.



Plac je na otvorenom ali su prodavači ipak zaštićeni nadstrešicom. Unutarnji dio je ribarnica, mesnica, voćarna i slično ali mi se čini da je taj dio komercijalniji u odnosu na ovaj vanjski gdje prodaju baš seljaci.





Pogledajte cijenu maslina, a ima ih desetke vrsta ako ne i više. Sve sam ih probala i najbolje su mi stare sorte koje su tako malena ploda da su im koštice veličine glavice od šibice. Nakon što su dobro ukiseljene ocijede se i stave u mješavinu maslinovog ulja, češnjaka i začinskih trava. Fantazija.







Mesnice i ribarnice zauzimaju najveći dio unutarnjeg paviljona. Kao što vidite, nema šta nema i to po vrlo lijepim i pristupačnim cijenama.























A sad kad smo razgledali mali dio placa, bacimo se na alatke. Tu zaista ima sve što vam u vrtu i masliniku ili vinogradu može zatrebati. Meni treba sve to ali u hotel ne bi stalo, a još nismo našli kuću gdje to sve smjestiti pa mora pričekati bolja vremena.


Oznake: Tomar, grad, Portugal, tržnica, alati


- 11:11 - Komentari (18) - Isprintaj - #

09.06.2020., utorak

Grad Tomar i Convento de Cristo


Vrtili smo se oko njega uzduž i poprijeko jer nam se ta zona najviše dopala. Vrlo je brdovito ali ne sa planinama, nego baš brdašcima, sve je predivno zeleno i imaju u blizini prekrasno veliko jezero pa ići na more nije uvjet. Mogli bi na prvu reći da podjseća na naše Zagorje. Rijeka Nabăo teće kroz gradić, a u blizini je i ogroman akvadukt kojeg smo naravno vidjeli samo iz auta, pa su i slike takve kao iz auta.
No da ne budem cicija evo i malo podataka o akvaduktu koji je zaista impresivan.

Dug je oko 6 km i sačinjen od 180 lukova, akvadukt Pegőes bio je jedno od glavnih javnih djela izgrađenih u 17. stoljeću u Portugalu. Ovo monumentalno djelo osmislio je ugledni arhitekt Filipe Terzi, a za to ga je angažirao španjolski kralj Filip II. kad je postao kralj Portugala.
Ovaj akvadukt - jedan od najvećih i najimpresivnijih u Portugalu - sastoji se od jednostavnih lukova, i s dvostrukim slojem lukova u najdubljim zonama, dostižući maksimalnu visinu od 30 metara.



Tomar je poznat po templarskoj tvrđavi Convento de Cristo koju je osnovao kapetan Reda templara u Portugalu, D. Gualdim Pais oko 1160. godine kao pograničnu utvrdu prema Maurima. Bilo je nekih nerazjašnjenih dvojbi zašto baš tamo pa je recimo ova tvrdnja da je mjesto odabrano s obzirom na njegov položaj na liniji koja u odnosu na pariški Meridijan tvori kut od 34°, uobičajen u arhitektonskim projektima Reda, što odgovara dijagonali odnosa 2/3 promatranom u zviježđu Blizanci, jedan od simbola templara.

Templarski red je ukinut, imovina oduzeta, a njihovi pripadnici su proganjani širom Europe od 1312.-14., ali su u Portugalu svi pristupili viteškom Kristovom redu, koji je 1319. osnovao portugalski kralj Dinis I. Red se preselio u Tomarsku utvrdu koja je postala njihovim stožerom 1357. godine. Najvažniji veliki majstor Kristovog reda je bio portugalski kraljević, Henrik Moreplovac, koji je vladao od 1417. do svoje smrti 1460. godine. Za njegove vladavine snažno su podržavane istraživačke morske ekspedicije portugalskih moreplovaca što je urodilo velikim geografskim otkrićima. Henrik je dao proširiti samostan s novim sobama i klaustrima, a sponzorirao je i razvoj samog grada Tomara.

Panorama tvrđave kad smo silazili u grad, naravno iz auta...




























Okolica je prekrasna i dvorac tj tvrđava dominira gradom. Tomar je malena čaršijica, nema tu puno, prehodate ga sa kraja na kraj za pola sata ili malo duže ako zavirujete iza svakog ugla ili zvjerate na svakoj kući kakve ploćice ima na pročelju. Mene pločice fasciniraju, čarobno lijepa stvar.
Spuštajući se pješice, jer smo se tako i popeli, ali drugom rutom, prolazimo kroz zanimljiv krajolik. Evo par slika odozgora.







U gradu smo se odlučili za klasičan srednjevjekovni ručak u istoimenoj birtiji gdje nema električne rasvjete, već se jede uz fenjere ili svijeće. Kuha se u kotlu nad vatrom i peče u krušnoj peći. Pivo je domaći njihov proizvod i dobit ćete ga iz keramičkih pehara i tako redom. Hrana je odlična ali jednostavna i obična kao što je u to vrijeme i bila. Nema kerefeka ali sve jako dobro.



Sjeli smo unutra jer je vani počela sitna kišica i hladan vjetar. Sjedili smo na drvenim klupama na janjećim kožama.

Oznake: Convento de Cristo, Tomar, Tvrđava, Templari


- 09:06 - Komentari (9) - Isprintaj - #

08.06.2020., ponedjeljak

Središnji Portugal

Da ne kažem baš kontinentalni ikao je on zapravo baš to, jedino ga krasi prava mediteranska klima, a i vegetacija koja je puno bujnija nego recimo kod nas. No to može zahvaliti izuzetno dobroj i plodnoj zemlji te nebrojnim bunarima, rijekama i riječicama, močvarama i jezerima. Nevjerojatno je zelen i pun vode. Nema te kuće koju smo išli gledati, a da u dvorištu nije bio bar jedan bunar. A često puta bi bila dva ili više, jedan običan i jedan ili dva arteška. Potoci i rijeke također presijecaju mnoga imanja, a divno bi bilo imati svoju vodu, eh.

Šumica hrasta plutnjaka u prvom planu, a u daljini se vidi prekrasno jezero.


Pravo autohtono portugalsko drvo nije eukaliptus kao što bi laik koji prvi puta tamo dođe, pomislio na prvu. Šume eukaliptusa su niknule kao rezultat ljudske pohlepe, korumpiranosti vrhuške i ne gledanja u budućnost. Ne, to je hrast plutnjak (Quercus suber), crnika i par vrsta borova ali prvenstveno plutnjak. Pa prvo što smo saznali putujući okolo i slušajući mudrije bila je informacija da je zaštićen zakonom, a to znači da na svom imanju ako hrast naraste preko jednog metra više se ne smije vaditi i za to se plaćaju poprilične kazne ako vas, naravno uhvate. Ne moram reći da je 100% klijav i da svaki žir koji padne, a nije ga recimo pojela divlja svinja, miš ili štakor, garantirano niće i to prvo vretenastim korijenom na pozamašnu dubinu, a tek onda radi stabalce. Tako da je naivno misliti da ste u stanju samo doći i iščupati ga s korijenom ako je gore malo višlji od lakta. Ni sa krampom ne ide van, već se za izbaciti takvu biljku morate ozbiljno oznojiti. No nije sve tako crno. On je najbolje drvo protiv požara i ne dira ga plamen, vjerojatno baš zbog te kore. Pa tko ima veće imanje zašto ne bi posadio to korisno i lijepo drvo na svojoj međi. Imate štit od vatre i svakih 10 godina možete obrati sloj kore i nešto zaraditi. Što se plutnjaka tiče, Portugal je tu prvi po uzgoju u svijetu.

Hrast plutnjak kome su već skinuli jednu rundu.


Na drugom mjestu uz lozu su zasigurno masline kojim središnji dio zemlje obiluje. To su uz autoput beskonačne šume maslina sa ponekim šumarkom plutnjaka. Pogotovo se dobro vidi kad se vozite od Lisabona prema sjeveru kontinentalnim dijelom, a ne uz more. Makar ima maslina i uz more, ali nema tih ogromnih plantaža (ili ih mi nismo vidjeli).

Ovo su masline u jednom dvorištu čiju kuću na žalost nismo kupili, ili na sreću, tko zna.


Ovo su vrlo tipični dimnjaci za ovu zemlju. Oni ako nešto silno vole ukrasiti, a sve vole, no dimnjake bi svakako izdvojila kao specijalan kuriozitet. Čak i vrlo siromašni ljudi imaju dimnjak za pokazati se, dal ukrašen bojom, ornamentom ili načinom gradnje, svejedno. Glavno da je nešto drugačije od susjeda, lijepo i praktično. I uredno i čisto.


Da, ta čarobna riječ, čistoća. Ako po nećemu mogu reći da su posebni, to je zasigurno po čistoći. Od urednih vrtova, do čistih i pometenih ulica. Pogotovo van sezone. U sezoni imaju isti problem kao i kod nas u Hr. premalo jedinica koje odvoze smeće na pojačan promet turista dolazi do kaosa. Tipično. No ono što je lijepo i meni se izuzetno sviđa je njihova urođena sklonost ljepoti i ukrašavanju. To se vidi po okućnicama koje su sve do jedne super sređene za uslove onoga tko uređuje. Ima jadnih pokušaja tamo gdje žive sami starci, ali ima smisla i sređeno je koliko to oni mogu, a da je vrt zelen i pun cvijeća, nema razbacanih starih crijepova i greda kao po našim selima. Čak su im i ulice označene na neobično lijep način.

Ne možete tu zalutati :)


Dugo ne nastanjena kuća koju smo išli pogledati ali ružica je predivna i u punom cvatu.


A vrt nepokošen ali pun lijepog poljskog cvijeća.


Tu je redovito i obavezno kositi oko okućnice u luku od 50 metara ali tek od 1.6., mislim da je ovo bilo malo ranije slikano, zbog požara kojeg se svi sa razlogom boje i pušu i na hladno. Pa tako nema šanse da tu netko napravi roštilj u dvorištu, mislim da bi mu vatrogasci bili za vratom za deset minuta, ali svako dvorište ima popratne zgrade u kojima je obično mjesto za roštilj i krušna peć.

Jer ako ne pokosiš moglo bi se iz nehata desiti ovakav scenario.


Tu smo išli gledati neku kuću koja je bila prekrasna ali okolica mi se nekako baš nije dopala, em je sve u kotlini i pogled nije neko ludilo, tud su još i ti ostaci požara kao gole rane.


Vegetacija je vrlo slična našoj jadranskoj pa i tu raste prelijepi bušin. Dapače, jedini je koji se dobro nosi sa inače potpuno golim eukaliptusovim šumama čije tlo u rijetkom sloju pokrije tek tu i tamo pokoji stručak paprati.


Ako ne pazite kud hodate u zapuštenim vrtovima u proljeće na suhoj slami vole lješkariti domaće čuvarice od štakora i sitnih glodavaca. Nije otrovnica, ali je svejedno čovjeka koji je samnom obilazio vrt dovela u stanje šoka. Ja sam se baš naljutila koju je graju dignuo ni iz čega. Sirota zmija kidnula je u travu brzinom munje, a taman sam krenula da ću bolje fokusirat.
(Hemorrhois hippocrepis)


Ovdje ćete po vrtovima naći raznog samoniklog prekrasnog korova, pa male orhideje nisu nikakvo čudo.


A prednje strane koje gledaju prema ulici vole ovako nešto.


Nastavak sutra...

Oznake: Porugal, pustolovina, putovanje, plutnjak


- 08:06 - Komentari (13) - Isprintaj - #

07.06.2020., nedjelja

Aveiro, grad na kanalima, a nije Venecija

Aveiro se nalazi točno na pola puta između Figueire da Fos i Porta. To je grad na moru iako živi na kanalima koji ga odvajaju od same obale. Izuzetno lijep grad koji mnogi uspoređuju sa Venecijom što je nepravedno jer je Aveiro sasvim drugačiji tip grada, a osim toga ne smrdi. Iako se voda doima prljava ona to nije, takvu boju čine alge koje tu žive.


Moliceiro brodići nekad su služili za vađenje algi iz kanala i njom su gnojili organske pjeskovite vrtove u okolici. Pogledate li kartu vidjet ćete da Aveiro sav zapravo leži na vrlo plodnim dobro navodnjavanim terenima između obale i mora. Tu se ulijeva rijeka Boco sa jedne strane i Vouga sa druge. Aveiro laguna je tako velika da ide na sjever do grada Ovara, a na jug slijedi obalu kilometrima daleko. U Aveiru su jako poznate solane, upravo zbog plićine mora na mnogim dijelovima. Ako vas ikad put nanese na ovu stranu obavezno se provozajte sa tim njihovim brodićima koji sad služe samo kao turistička atrakcija i provest će vas kroz strogi centar grada. Mi smo bili u proljeće i bilo je relativno gužvovito, vjerujem da u sezoni to bude naporno čekajući na ukrcaj da bi vas brod onda 30 minuta ili duže vozio po najvećoj luni kanalima. Proljeće bi svakako bio moj izbor. Posjetili smo i solane ali bit će da nisam slikala iz nepoznatog razloga.





Ovako je nekad izgledalo prihvatilište i skladište soli, još i sad na mnogim mjestima uz kanale su drveni molovi za iskrcaj vreća. Ovo sam fotkala od oduševljenja na stil krpanja poispadalih pločica. Nema istih više na tržištu? Nema veze, stavit ćemo prve koje nađemo :))))



U čast velikom spasiocu i čovjeku Eduardo Raposo Rodrigues de Sousa s nadimkom Atita koji je život posvetio plivanju i očito je bio jako omiljen u gradu jer za njega kažu: "Govori se da je svake godine naučio oko 250 ljudi plivati. Nakon više od 40 godina, ovaj broj premašuje 10.000 iz Aveira!"
I onda taman kad je dobio nagradu Velikog križa Reda za civilnu zaslugu, tri dana nakon toga je preminuo.
Zvali su ga "Tubarăo" Atita (Tubarăo znači morski pas). Učitelj plivanja i morski pas ušća Aveira.
Ovaj prekrasan grafit nalazi se pod mostom „Ponte de Pau“, u središtu Aveira, a naručio ga je umjetnik Fábio Carneiro.
Možete pogledati kako su ga radili:
Tubarao Atita



Ovaj grb je imao neku priču ali sam ju ja zaboravila.



To su ti molići koji sad više ne služe originalnoj svrsi tj iskrcavanju soli, iako navodno još neka skladišta u toj ulici rade i možete kupiti sol u rinfuzi na licu mjesta. No to ćemo drugi puta, zaista za obić grad par sati zaista nije dovoljno.



Pored ove zgodno ofarbane kućice su stvarali onaj grafit ododzgora što ćete vidjeti ako pogledate video.









Lijep hotel nad kanalom, možda drugi put...



Stara tvornica Jerónimo Pereira Campos, pretvorena je u kongresni i kulturni centar najpoznatiji u zemlji, a na vrhu je i dobar restoran.



E tu smo proučavali strogu jezgru, a koja nije na vodi i tražili restoran da nešto toplo ubacimo u kljun nakon sunčanice pokupljene na čamcu. Tu sam negdje kupila prekrasnu vunenu pelerinu jer sam znala što me čeka kad se vratimo u hotel na moru. Bio je to pun pogodak jer nas je dočekalo 13 stupnjeva sa laganom kišicom praćenom jačim vjetrom.



Iza ove lijepe žute zgrade smo našli mali neugledan restorančić ali sa sjajnom morskom klopom. Bakalar je bio moj i ničiji.



Jedan detalj vratiju sa ulazom u mali kafić u uskom središtu na gusto natrpanih kuća.


Oznake: Portugal, Aveiro, pria, putopis, fotografije


- 07:06 - Komentari (15) - Isprintaj - #

06.06.2020., subota

Portugal drugi dio

Kako nam je Figueira da Foz bila okosnica, tj dom, od tamo smo polazili u avanture svakog dana u drugom pravcu. Jednu rundu smo se otpelali u brda iza Coimbre, prema Viseu. Tamo vijuga opaka cestica sve višlje i višlje u brda, gadnim serpentinama, a ni cesta nije za podičiti se. Prošli smo kroz Lousu i tu išli gledati neke kuće sa kojim nismo bili impresionirani, kao ni sa Lousom koja je opaka seledra iako imaju zanimljivih kuća, no sve je polu derutno i na granici raspada.



Ovak izgledaju spaljena sela koje veliki požar od prije dvije tri godine nije zaobišao.


Tipična portugalaska kuća sa specifičnom gradnjom. Vi ste vani, a mi unutra i niko nikom ne smeta.


Sa terase kuće koja nam nije bila suđena. Lijep pogled na okolicu i prekrasna riječica na dnu terena.


Tu se krećemo penjati ozbiljno u brda, Penacova je jedno prekrasno mjesto ali nije za živjet jer ja ne mogu na divokoznim terenima dobro funkcionirati, a tamo je sve takvo. Ali zato imaju prvoklasnu vodu, meni definitivno najukusniju od svih voda koje sam ikad pila.


Neke lijepe kućice ulovljene s puta...


Lijepe građevine sa strmine brijega. Život se ionako odvija sa druge strane kuće.


Pogled na dolinu i to ne sa vrha brijega, već negdje na pol puta do gore...


Još nekih meni predivnih građevina. Volim te gornje krovne terase koje se samo naziru sa ove strane kuće.


Tu smo se malo prošetali da doživimo te uzbrdnonizbrdne uličice.


Još smo imali u planu obići Santa Comba Dăo na rijeci Dăo ali kao i Penacova to je sve gore dole teren i nismo baš bili impresionirani da bi živjeli tamo. Lijepo je za otić na izlet, zaista je ali tamo zimi zna i snijega biti, pa ono, hvala ko da jesam. U Santi su ljudi kao i svugdje u Portugalu jako susretljivi i fini. Bili smo gladni ko vukovi u nekakvo lijevo vrijeme i u pretraživanju restorana koji rade naletili na jedan u samom centru gdje su bili zatvoreni za pauzu ali su zbog nas otvorili kuhinju i napravili nam super hranu, zaista za svaku pohvalu.



A mi ćemo se ipak držat terna sa maslinama i bugenvilijama. Ziher je ziher :)

Na povratku smo išli drugim putem natrag u hotel i prošli pored ogromnih močvara tj rižinih polja i ugledali bezborjne ptice uglavnom rode i čaplje. Na žalost je slikano iz auta sa autoputa pa slike nisu neke ali da se dočara kaj je zanimljivo. Rode se naime gnijezde na stupovima dalekovoda. (imam negdje i tu sliku ali ko zna gdje) Svaki takav stup je načičkan gnijezdima, ponegdje bude i po 30 komada.





Svugdje smo imali super vrijeme do povratka nam u hotel, tamo je bil sjever sa snijegom. Atlantik je koma.
No od jučer mi je zalutala još jedna sjajna slika sa plaže iz Figueire pa da ju podijelim, baš je lijepa :)


Nastavak slijedi, slijedeći na redu je Aveiro, lijepi grad na kanalima...

Oznake: Portugal, Putovanja, zemlja


- 06:20 - Komentari (12) - Isprintaj - #

05.06.2020., petak

Portugalske putešestvije

Naravno da sam uspjela pobrkati datume ali to tak liči na mene da bi se iskreno začudila da sam od prve pogodila. Naime šta, godišnjica od kupovine vile propuh je bio nekidan, a ne lani. No sad sam gledajući kroz slike polovila i događaje kako su se redom odvijali. Prvo sam godinu dana pregledavala preko googl maps terene i čitala o raznim gradovima i mjestima, da steknem uvid u materiju koju istražujem, onda sam otprilike locirala tri centra oko kojih se valja pozabaviti, a išli smo za tim da je kuća negdje u pampi, ali dovoljno blizu nekog centra sa fakultetima za blizance. Tako smo za prvo mjesto izbora odabrali okolicu Coimbre. Taj prelijepi grad je poznat upravo po raznim fakultetima i najstariji je takav centar u Evropi. Na žalost nismo se zadržavali u samom gradu već se samo provezli par puta kroz jer smo došli samo na osam dana prvi put i morali smo odraditi veliki zalogaj pregleda terena i pogledati nešto kuća koje sam u međuvremenu našla. Blizanci su ostali doma čuvati pse.
Coimbra iz auta:




Nastavak putešestvije sutra, sad moram prvo smanjiti sve slike da ih mogu tu digrnuti a komp mi je spor ko glista pa će se sve prolongirati.

Oznake: Portugal, more, priroda, Putovanja


- 12:30 - Komentari (11) - Isprintaj - #

04.06.2020., četvrtak

Šuljanje u šetnji

Tako baš nekidan krenula sa najmlađim provesti pašćetinu šumom i poljem i ubrala sam krpelja samo tako. Pas ništa dijete ništa samo ja. Pa koje sam hude sreće. Dobro, sama sam kriva jer se nesmiljeno bacam po najvećoj travuljagi, po koprivama koje su mi do struka i zavlačim u grmlje. Pametan bi se čovjek zapitao da kojim povodom. A povoda uvijek ima, obično su kukci tema ali zna me privuć i kakav vodozemac, ptica ili cvijet. Onda kad ulovim motiv pada klečanje, bacanje u ležeći položaj ako je neka sitnica pri podu ili se šuljam po gustišu za pticama. Tu sam najlošije sreće pogotovo ako je i Gari sa nama jer potjera sve što se potjerat da. Najgore mi je kad mi ljudi također u šetnji dolaza sa pitanjem da da li mi je dobro. Nikad bolje ali sad šic i vidiš da mi radiš sjenu na objektu. Onda spaze foto aparat. No, sreća da nisam sama, jer kad se tako zanesem ni ne vidim hoda li tko unaokolo. Znali su me ozbiljno preplašiti, jednom čak i pasti preko mene skupa sa biciklom. Srećom prošla sam sa samo malo nagnječenja. Zapravo bi trebala zabost koplje sa zastavom da me se vidi sa veće udaljenosti. Nekoć kad je još Kiki bila živa i mlada ona je bila najbolje društvo. Pazila bi šta ja radim ali nije plašila objekt. Sjela bi malo iza mene da me drži na oku i to je bilo to. Znalo se vrijeme za bacanje štapa i vrijeme za fotkanje. Ova velika zvijer ne šljivi ništa i nikoga, ali to je valjda jer je muški pas pa je bedast ko ponoć.
Krpelj po povratku i detektiranju namazan uljem japanske mente koja ga je ugušila pa sam ga lako izvadila van. Noga svrbi ali nadam se da je to jedina posljedica ugriza ove gadne beštijetine.

Kako se lako dijeli obrok među pitomima.


Tipična bubamara


I jedna gusjenica lastinog repa iz Portugala od prošle godine, na najsmrdljivijoj ruti koju je svijet rodio. Stvarno žilava ta gusjenica kad to može jesti.


Oznake: fotke, priroda, šetnja, Psi, glupani


- 08:15 - Komentari (7) - Isprintaj - #

03.06.2020., srijeda

Kad započne dan


Jutarnju kahvicu koja je sve samo ne to što ime kaže, najviše volim popiti u miru pred kompom ili za lijepog vremena na terasi u vrtu. Priličan sam mrgud ujutro, ne jer nisam budna, nego zato jer volim biti sa samom sobom, neopterećena banalnim pitanjima. Taj jutarnji mir mi je najdragocijeniji u danu. Razbije ga samo jutarnje pitanje mužića da kako sam spavala. Činjenica jeste da od rođenja blizanaca do dan danas nisam se uspjela vratiti na spavanje na grani što sam mogla prije njih. Ne znam gdje je nastao kurzšlus ali negdje očito je. Pa ima dana kad mi se uopće ne spava i dana kad zakljucam već u devet navečer, a isto tako mi se smanjio obim potrebnog sna, pa to izlazi u prosjeku na 4-6 sati sna od onih prije sitne djece kad bih uredno spavala po 10 ili 12 sati. Zapravo malo se popravila sva ta priča sa spavanjam kad sam prebacila prehranu na masni pogon. Pa sad zaista to bude pravi san, sa sanjanjem, a ne tek polusan koji me davio godinama i gdje bi svaki šum i šušanj iz vrta ili okolice prepoznala u snu. Loše, jako jako loše. Pila sam neko vrijeme čak i neke biljne kapi koje su malo regulirale situaciju.
No sad je to ok, zna se koje dane ne spavam i koje dane spavam ko puh. Na puni mjesec spavam ko beba, a na mlađak mogu odgluhariti cijelu noć do slijedećeg podneva bez pardona. Zašto tako, samo vile znaju.

Sigurno se pitate kakva je to kava koja nije to što se misli da je. Pa to je moj "masni ubrljak" kako ja to od milja zovem. Ujutro ne mogu smisliti konkretnu hranu, a ne volim počet raditi na želudac pun čaja, onda u cikoriju dodam žlicu maslaca, žlicu ulja od kokosa, malo crne čokolade od 85%, kakaa, cimeta, cvijeta soli, piri pirija i jedno jaje kokica koje su jele finu hranu trčeći po dvorištu, sirovo naravno. To sve smućkam u obilatu pjenicu malim brm brm za kapućino i pijuckam to dobrih sat vremena. Takav doručak mi je lagan i lako probavljiv, a ne remeti mi koncentraciju jer masnoća u onih koji su navikli kasnije se pretvori u šećer i postepeno hrani mozak. Od takve "kave" sita sam do poslije podne iliti do ručka koji je obično između 14 i 16 sati.
Odličan je za sve one koji imaju problema sa žitaricama, glutenom, ljudima koji ne podnose konzervanse iz suhomesnatog i sličnim kilavcima.


Oznake: jutro, kava, cikorija, doručak, dan


- 08:13 - Komentari (15) - Isprintaj - #

02.06.2020., utorak

Dječulija uzdužnopoprečna i ostale priče



Nekidan mi je sinek najstariji slavil ročkas. Neću reć koji jer to sad stvarno nije za hvaliti se, ni meni ni njemu (matora banda).
Ali da. Imamo i unučice. I to ne jednu već dvije!!!!!!
A to nije bilo kaj!

Ta 2018 je bila opako plodna godina, kao malo koja koju u životu pamtim! Kak je to sve krenulo bilo je ovak nekaj...
Eh, pa prvo smo sredili i uspjeli prodati dvoiposobni stan u Travnom i za te novce, čak i nešto manje, kupiti sasvim lijepu kućicu sa komadićem gruntića u Portugalu. To je bil moj san otkako smo odustali od Kostarike, zaključivši da nam je nekak skroz van ruke. Istina i Portugal je opako van ruke, ali do njega se ipak možeš dokotrljati autom. Ak bar ništ drugo. Čak i pehaka ak se opako zainatim (a mogla bi). A i u Evropi je. Najkrajnjijoj istinabog. E da i kad smo to odradili, stigla nam je jedna mala prinovica i to je došla ni više ni manje nego baš za moj ročkas! Tako sad imam svoju prvu unučicu čiji datum rođenja ipak neću zaboraviti kako mi se u zadnje vrijeme dešava sa ostalim datumima :)

Uvijek treba uzeti u obzir da imam četiri sina i da to nije lako sve popamtiti. Dobro, blizanci su srećom jedan datum, ali imamo mi tu i nešto flajpančadije unaokolo, pa mlade snahice, pa dok se sva ta dječica izredaju ja više ne znam ko je kad i zašto rođen i čemu toliki datumi za pamćenje kad se mojeg rijetko ko sjeti. No, sad će biti bolje kad imam pojačanje.
No, da to ne bude samo tako, druga je unučica stigla skoro točno tri mjeseca kasnije od upravo prošog rođendanskog slavljenika. Koja sreća i veselje. Odjednom sam ni iz čega postala dupli bakutaner.
Dapače, bakutaner s pedigreom.

Samo su se pomrdali računi jer nije najstariji sin prvi se podmladio sa nejačadi nego ga je preduhitrio godinu dana mlađi brat. Pa sad imamo stariju unučicu od mlađeg starijeg brata, pa onda unučicu od najstarijeg brata, pa dva flajpana od 16 i pol godina i još nešto sitne djece od sestre mi ali nema smisla zalaziti previše u detalje jer ću se ja prva tu izgubiti :)
Slika nema. Djeca velika nedaju slike dječice u javnost i ja ih u tome potpuno podržavam.

ali zato je slika kućice u cvijeću tu:



Oznake: unučice, djeca, sinovi, život, tuđina, situacijakompleksna


- 08:15 - Komentari (13) - Isprintaj - #

01.06.2020., ponedjeljak

I kad ne rade dućani nedjeljom




Kad si mali i na selu. Šta ćeš onda?

Inače kad mi usfali domaćih jaja odem preko u pekaru koja ih dobiva jednom tjedno i kupim. Oni rade svaki dan, puno radno vrijeme što će reći od 6 ujutro do 19 navečer, čak i nedjeljom od 6 do 10 ujutro.
Osim kad je vjerski praznik, kao danas, onda možeš prekrižiti jaja u startu. A moja banda je jučer ničim izazvana prvo skuhala 10 komada na tvrdo kuhano, da im se nađe, a onda još i opalila po smjesi za palačinke i smazala još četiri preostala komada. I šta ja sad jadna da činim kad su me tako desetkovali ni iz čega.
Moram upregnuti vozilicu i uputiti se do prvog mljekomata jer tamo obično prodaju svoje proizvode, a i svi lokalci na puškomet. Pa ću između tih jaja koje mene zanimaju moći ako poželim kupiti i neke kobasice iz lokalne proizvodnje ali sa sastojcima koje ja nikad ne bi odobrila ali to nije moj problem, pa i neke sireve lokalaca za koje isto sumnjam da znaju šta rade. Zato se držim mlijeka i jaja i priznajem samo mlijeko pašnih životinja.
A ovo drugo ko voli nek izvoli. Ili drugim riječima, sam pao sam se ubio.

Ove lokalne pekarne su zakon, tu možeš kupiti ultrahladno pivo i popiti ga na stepenicama pekarne ( to je nešto za našeg NF-a), što malo ljudi radi ali ima ih. Pogotovo znaju doći poveća ekipa motociklista, popit pivo i otfurat se dalje. Gari dobi slom živaca ali jebiga, svakom svoje. Ipak smo mi na pivskoj ruti. Kak kod nas u Hr imamo vinske, tak je tu početak te pivske rute koje ide prema Regensburgu i prolazi kroz cijeli Halertau. Tu se uzgaja hmelj za pivo u svijetskim razmjerima. Trećina svijetskog uzgoja hmelja je tu. Ako ne i više. Imam prilično stare reference.

Ako koga zanima, tu je u blizini najstarija pivnica na svijetu, to je Weihenstephan koju su napravili Benediktinci još 725. godine i oni su osnovali tu pivovaru. Ako je netko u blizini, uvijek ga mogu profurati po oklici nije problem, ja sam na petnaestak kilometra, a to je za njemačka mjerila, mačji kašalj ;)

Kad se zaželim pive i ako kuham neku veliku klopu za puno ljudi, onda mi je hladno pivo kraj svijeta, mi tu u susjedstvu imamo svoju pivovaru pa ne rabimo pivo iz Freisinga tj od Benediktinaca, nego iz lokalne pivovare za koju ja pod punom odgovornošću mogu tvrditi da je puno kvalitenija i bolja nego bilo koja od onih koje se nude ili u Minhenu li u Freisigu. Ja sam rođeni lokalpatriot, pa makar i dotepenec. Pivo se zove Schlossbrauerei-Au-Hallertau. Ja volim Pils ali i Helles im je maestralan, a tek u pivovari, mmmm...imaju točeno mlado pivo koje je vrhunac sreće i veselja. A i sve ostele sorte su im sjane zavisno u koju se svrhu i uz koju klopu rabe. No ja najviše preferiram Pils kod svih pivovara jer znam da me neće ubiti mild aromom koja mi se gadi iz dna duše. Totalno sam antiprotivna svim njemačkim ukusima.
Čak i kad kod surog Turčina kupujem ljute feferone pitam uvijek da li su to njemački ljuti ili turski ljuti, da znam s kim posla imam.



Oznake: freingerbier, hladnopivo, finopivo, najstarijepivo, auerbier


- 07:10 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2020 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Prosinac 2020 (1)
Kolovoz 2020 (7)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (18)
Svibanj 2020 (10)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (3)
Rujan 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Listopad 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Listopad 2011 (12)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (6)
Srpanj 2009 (5)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (7)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (7)
Listopad 2008 (11)
Rujan 2008 (7)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (12)
Opis bloga
Putešestvije blizanaca i moja
zapažanja kroz životarenje u tuđini.
I poneka fotografija.

Misao dana
Ne radi danas ono
što sutra možeš da odložiš za prekosutra!

Moja stranica:
BugenvilijaFelt

Moji recepti u gostima:
BugenvilijaRecepti

Moja (naša) Kuharica:
"Prva hrvatska LCHF kuharica"

Moja LCHF grupa na
facebook-u - "LCHF recepti za svaki dan"