Bugenvilija
18.06.2020., četvrtak
Kućica na brijegu, trava oko nje
 Nakon podužeg traženja, potraga je urodila plodom kad smo već to proljeće (lanjsko) skoro digli ruke od svega. Pregledali mali milion objekata po okolici i šire i nismo našli ništa što bi bar približno bilo ono što želimo. Dobro, bilo ih je, ne mogu reći, ali mi nismo imali tako dubok džep, a grožđe je ionako kiselo onda. No tako su se karte presložie, jer da smo tada znali ono što smo saznali 3 mjeseca kasnije, možda bi i uletili u skuplju varijantu. Sad je dockan za tući se po glavi, a i ko zna zašto je ovo bolja opcija. Kuća koju smo našli i koju sam imala u popisu objekata za pogledati ali je bila na samom kraju liste i pod upitnikom zbog malo derutnog izgleda, a ne baš jeftina. Na koncu se ispostavilo da je puno jeftinija nego li je pisalo u oglasu i sa puno više zemlje, a uz to na samom jezeru, pa smo na ono derutna malo zažmirili na jedno ili oba oka. Sad imamo zato velike radove i bit će ih još kojekakvih dok ne bude skroz po željama. Ali to sad nije tema.  Kuća je tu. Lijepa je i dovoljno velika za sve što nam treba. A i moj vrtni kutak broji petnaestak odraslih vrlo rodnih stabala maslina, nemam pojma točno koliko raznih sorti vinovih loza i desetak naranača, dvije kruške koje nisam ni probala do sada jer stršljani to tako temeljito poberu da ništa ne ostane za podijeliti, pa jedna grozno neukusna jabuka ali predivne krošnje koju ću prekalemiti, par mandarina i limun, te tri smokve. Zasadila sam zimus još nešto badema, pitomi kesten, ribizle, breskvu, marelicu, šljive, nespolu, višnje, trešnje, pistacio i nar. Par vrsta bugenvilija, oleandre, pravi jasmin i ružmarin. Onako, nek se nađe.  Hrastovi plutnjaci su već bili tu kad je kuća kupljena, a i veći su od jednog metra pa će tu i ostati kad su već zaštićeni. One manje bacim odmah van jer mi drvo tog kalibra ne treba u šumi hrane, a nemam namjeru ni divlje svinje uzgajati kojih tu ima u izobilju. Uz bunar rastu i tri samonikle dunje. Od divljeg bila imam digitalisa puno dvorište i amarilise. Najdonji teren uz bunar je polumočvaran pa tamo kale uživaju ko prasad u blatu.   Susjed nam je brinuo o vrtu i proljetos pokosio travu i porezao lozu, pa znam da je sve sretno preživjelo zimu i proljeće. Bilo je puno oborina, a zemlja je dobre kvalitete. Za par godina tamo će biti prava šuma hrane. Još kad naselim pčele...ali polako, sve u svoje vrijeme. Kući smo sredili do sada prvi kat tako da možemo tamo obitavati u relativnom komforu. Nedostaje nam još ozbiljno grijanje što smo testirali za Božić i Novu godinu kad smo se smrzli kao pi*ke. Tj usprkos kupljenim radijatorima na struju nije bilo moguće sve zagrijati jer zbog loše struje je stalno iskakao osigurač ako su dva potrošača bila u isto vrijeme uključena. Zlo i naopako, to ćemo morati prvo srediti kako se spada. Struja je vrlo jeftina pa je grijanje na struju tu česta stvar. Zimska idila  Veliki problem još predstavlja ogromna vinska preša u prizemlju, napravljena od betona koju moramo razbiti i urediti prizemlje. No polako, sve u svoje vrijeme... Ovo čudo uz kuću je nekakav kokošinjac koji će dobiti šup kartu, a od građe ću napraviti visoke gredice za povrće.  Okućnica je velika i ravna i krase ju tri velike masline koje sam odmah iskoristila kao nosač ljuljačke sa pogledaom na okolicu.  Juke su tu bile i zaista su impresivne. Dvije tri sam čak izbacila jer su se nakotile kojekuda ali ova stabla nisam dirala. Ljetos su me odlučile počastiti cvijetovima.  Oznake: kuća, Portugal, sreća, masline, naranče, šumahrane, priroda, čist zrak |