Bugenvilija

31.12.2008., srijeda

Čestitka!

- 09:40 - Komentari (37) - Isprintaj - #

28.12.2008., nedjelja

Situacija krajnje neizvijesna

Božić smo preživjeli. Velika sreća. Jedna briga manje. Sad još da odgulimo Novu i mi smo na konju. Naša mongolska ekipa je došla sa nenajavljenim pojačanjem u vidu rodice u drugom koljenu koja na obližnjem većem jezeru radi kao bebisiterica već zadnjih šest mjeseci i sad im je nenadano došla u goste. Da se nekom srećom nisam jednom već našla u sličnoj situaciji, vjerojatno bi se sad durila, kao onomad kad nam je Lamica na ručak doveo i svoju vozačicu kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Jedva sam se uspjela kontrolirati da to ne prokomentiram, a zapravo je normalno ili bi bar trebalo biti da ako ima jela za sve, ima i za još jednog nenajavljenog. I onako uvijek ostane hrane... Guska je bila dostatna za sve i još je ostalo za drugi dan. A bila je za prste polizati. Od sad samo guske jedem. Ekipa je bila vesela i opuštena kao i obično. Raskupusali smo poklone na brzaka, a onda su klinci sa tatekima slagali veliku auto pistu i ludo se zabavljali. Cure su radile bogtepitaj kaj, a moja frendica Bajasaa i ja smo se zavukle na najbolje mjesto u kući i pravile se da pečemo gusku, iako se ista sama pekla bez naše pomoći. Mi smo joj (guski) prvo nazdravile jednom kratkom bakinom orahovicom, a onda smo prešle na pivo. Ugodno čavrljajući dotakle smo se svega važnog ženskom rodu, a potom i nekih godišnjih odmora u skoroj budućnosti. Tako smo čoporativno pozvani na ljetovanje u Mongoliju. Veli Bajasaa da nam za to ne treba puno love, jedino malo više za avion koji je u to vrijeme poprilično skup jer niko normalan ne leti tamo usred ciče zime, a glavna sezona je ljeto i plandovanje sa jurtama. Istina, ja bi tamo i u to doba pa da se opskribim svim onim primamljivim odjevnim predmetima koji se u to doba godine tamo dilaju, a ponajprije ludom izboru čizama. Ljetni turizam je glavna Mongolska privredna grana, pod ruku sa izvozom čaja i vune. Jurte se iznajmljuju kao kod nas auto prikolice. Ima ih svih veličina i cijena, jasno je ko dobar dan da sve nisu pune buha i stjenica kao što bi si čovjek pomislio u prvi mah. Možete si ju i sami doma napraviti. Tako smo za odlazak odlučile zbog raznoraznih razloga, izabrati godinu iza nadolazeće, kad će nam valjda i financijska situacija biti povoljnija i više naklonjena, a i sitna dječica će već biti pravi momci pa će i kampiranje po mongolskim pustopoljinama biti prava avantura za njih. A bormeč i za nas, posebno mog muža koji već sad nalazi stopedeset razloga da nejde (tako je i pred ovogodišnje ljetovanje u "divljini" Dalmatinske Zagore zamišljao kako će mu se zmije saplitati pod noge, a škorpioni od dva metra zavlačiti u krevet...) Ja jedva čekam... A vama za kraj darujem jednu novogodišnju ružicu i želju za sretnu novu 2009...

- 18:41 - Komentari (26) - Isprintaj - #

24.12.2008., srijeda

Zanimljivosti sa terena + čestitka

Našljakala sam se već ko gluho prase. Ako nešto ne ljubim, onda su to raznorazni blagdani koji podrazumijevaju velike akcije širokih razmjera sa generalkom i nakuhavanjem od tri dana prije. A da sam bar neka vjernica pa da velim da to tak mora biti iz raznoraznih razloga, ali ne. Čak nisu ni moji blagdani. Ovaj put sam zanemarila pranje prozora kao potpuno nevažan element, do Uskrsa će valjda izdržati. Moji dečki ionako i veliki i mali samo gledaju da ga zasvinje što je moguće prije, pa ne vidim rezona za pretjeranu pedantnost u tom pravcu. Radije sam se posvetila novootkrivenoj vještini - pečenju keksa :) Guskica se već odmrzla, sad samo da je još nasolim i možemo početi sa pripremom onih delicija koje će nam sutra krasiti stol. Jer, kad je već takva prigoda kad se puno i raznoliko jede, pa da to iskoristimo, ne... naši blagdani ionako ne postoje, slavi se samo Vesak i to jedan dan u godini, tj prvi puni mjesec u maju kad se u svijetu obilježava sjećanje na Budin, rođendan i ulazak u Paranirvanu, sve u jednom. Nema punjenih purica, pečenih gusaka, francuske salate, mlinaca koji plivaju u masnom saftu, nema deset vrsta kolača, kiselih gljiva ni krastavaca, nema pečenog odojka i sarme i još sto čuda ali druženje se podrazumijeva. Odlazak na proslavu obično negdje na otvorenom i pjesme i plesa i poneke fine delicije. Pa onda se slavi i Nova godina. Ona pada na puni Mjesec obično u drugom mjesecu ali zna varirati. Onda se napravi veliki tulum i svi donesu razne delicije i naš Lama kuha specijalitete svoje zemlje sa krova svijeta i bude ludo i nezaboravno, obično pokupimo sve gripe i viruse koji vladaju u Njemačkoj i široj okolici al dobro, nešto se mora i žrtvovati, kaj ne :) No vratimo se meni doma. Tu sad vlada poprilično rasulo. Bor smo okitili, je da nam se hulja, prevrnuo jednom ali sad nema da mrdne, zašarafih ga za zid. To je prvi bor koji sam kupila u zadnjih 20 gdina, a ne bi ni sad da sam se ljetos sjetila kupiti jednoga u tegli, ali zaboravih. A sad kupovati nešto što je kao zasađeno više ne želim. Em preplatim, em mi poslije krepa u hipu, a kad ga izvadim iz tegle da ga presadim obično saznam da nije ni mogao preživjeti jer borovi sa korijenom teško to mogu. Trgovačke doskočice. Podle. Klinci su nervozni jer bi onu pistu za autiče koju je otac nesmotreno ostavio njima u vidokrugu pa sad ništa od iznenađenje i tih fora. No dobro, imaju srećom po još jedan "gešenkić" (poklončić) pa će to biti zgodno za pod bor. A sutra nam na ručak stiže naše mongolsko društvo. Pa ćemo tako, dvije familije potpuno različitih kultura, proslaviti jedan katolički praznik. Uostalom, gdje piše da budisti ne smiju slaviti sa guskicom i francuskom? Djeca će se veseliti poklonima i boru, ugođaju svečanosti koja krasi taj dan, a mi ćemo se pozabaviti duhovnim razvojem i dubokom ispunjenošću mirom i dobrom, posebno sa punim želucima. Pa ima li što lijepše od toga :))) A i vama svima želim dobar sutrašnji ručak, mir i dobro. I naravno sretan Božić!

- 17:56 - Komentari (35) - Isprintaj - #

16.12.2008., utorak

Slike sa novim fotačem

Naravno da sad ne hodam nikam bez da sobom vućem oba fotača jer novi ipak nije makro, a meni je to najveće sreća kad se mogu zaokupiti u male motive koje drugi ljudi ni ne primjećuju jer samo prođu ili preko ili pored njih, pa sad s dvije torbe malo teže ide, a i nespretno je do bola. Mislim da je krajnji čas za kupiti veću torbu ili ruksak, pa da mi obje budu na istom mjestu, a onda bi i stativ stao unutra, a ne da hodam ko putujući cirkus. Kako me prati smola, tj loše vrijeme, nisam ulovila ništa značajnih slika iz prirode jer novi fotač je dušu dal za dobre panorame i pejsaže. Ono malo što je bilo snijega, nisam još bila dovoljno vična vješto uslikati, pa su slike uglavnom niškoristične. Zato imam nešto ružica iz vaze za koje mislim da mogu proć kao testeri za prvu ruku dok se ne upustim u neke ozbiljnije projekte, a koji su na pomolu slijedećih dana... Bilo bi još par krasnih od sinoć, sa jezera da sam se kojim slučajem sjetila prebaciti fotač na panoramu sa portreta, ovako su sve slike mutnjikave koje samo sa puno mašte možemo nazvati "umjetničkim" doživljajem ali kako nemam tendencije da stvari zovem krivim imenom, slike sam proslijedila tamo gdje i spadaju. Tj. u smeće. Bit će još takvih ako ne i boljih motiva... I svakako ne zaboravite posjetiti FotoTvornicuSnova, tamo se svakodnevno može vidjeti pokoja nova slika iz svih mojih što novih što starih i najstarijih kamera

- 11:40 - Komentari (45) - Isprintaj - #

13.12.2008., subota

Urnebesni tjedan...

...koji je možda bolje bilo prespavati, al kad nejde, dovragaibestraga baš svaki puta. Tako da smo proživjeli sijaset šokantnih scena od pada na glavu negdje na nešto nepoznatog porijekla, što je malim glavicama obilato pustilo krvcu curiti po odjeći i majčinim rukama, šokova od istih i zavijene glave i neodlaska u vrtić čak puna dva dana. Što samo za sebe govori da je bilo puno vike ni za što. Al šta se može kad eto, koža glave rado pukne i krvari kao da si malu svinju priklo, a zapravo ranica koju slijedeći dan nisam ni mogla nači u gustoj kosi... Situacija druga je bila malo kompleksnija. Bili u Mikenu kod frendice na cjelodnevnom izletiću. Onako lijepo usred tjedna završiti neke posliće, pa da (lijena mater) ne mora juriti kući u svoju prip***inu već poslije 13 sati, povela sa sobom svoju razularenu nejačad da si olakša život. A oni maleni vragolani, puni energije za srušiti cijeli kvart (makar su inače zaista dobri) odlučili odmah pokazati sve što znaju, pa su usred žara igre ili čega već uništili dobar dio skupljih predmeta, koje ajde, svom srećom bude platilo osiguranje koje u civiliziranijim zemljama ima svako kućanstvo koje posjeduje sitnozubi priraštaj sklon sumnjivim akcijama i experimentiranju svoje snage i spretnosti. Tako da odrađeni posao taman odgovara uništenim stvarima. Pun pogodak za uspješnu poslovnu majku, samo hrabro naprijed. Da ne bude sve crno, a ništa plavo, žuto i zeleno, desilo se usred svega toga i nešto dobro. Je. Dobila sam božićni poklon prije reda, aha... od dragog mužića...koji podržava moju kreativnost u fotografskom smijeru i koji zna koje probleme imam sa polovnom kamerom... i koji mi je zato kupio novi fotač sad sam skoro pa naoružana do zuba. Još malo i trebat će mi oružani list kad napuštam kuću. Danas sam tako, nakon što sam pišmolje iskrcala u kindergartenu, na krilima bljuzgavice otplovila do svoje standardne pasje piš rute nakrcana za svaki slučaj sa dvije kamere, stativom i koljenopokrivalom za lakše prizemljenje kod niskih scena. Sve to bi bila prava dječja igra da na nogama nisam imala specijalne čizmetine za dugo zadržavanje na mokrom i hladnom sa posebnim ulošcima i koje su teške i kabaste i u kojima se osjećam kao mongolska mladenka. Kad sam sve sretno namjestila, nataknula kameru na stativ, složila makro leću, namjestila sebe u nemoguć položaj, skinula rukavicu za lakše manipuliranje kamerom i napokon upalila istu, saznadoh tužnu istinu... Da mi je jedna od tri SD kartice zajedno sa one dvije ostala kod kuće... Mam me volja za fotkanjem prošla, posebno kad sam se sjetila puta koji u tim bakanđetinama moram preć da se dovućem do auta...grrrrr Sad imam novu kameru, lijepu novu ispodčekićnu, istina bez makro objektiva...za njega ću morati istresti još toliko koliko je koštalo ovo sad tjelce i mali širac u kitu...tužno ali istinito... No da, sad bar imam pravu pilu za portrete... Dodatak: s obzirom da mi se usred pisanja posta srušil firefox i sve se nekaj pošemerilo, ak tekst nema ni glavu ni rep, znajte da je to od toga...

- 01:11 - Komentari (34) - Isprintaj - #

08.12.2008., ponedjeljak

Istraživački pohodi

Moja ergela malih puževa dobila je svoje mjesto u pužariju na kuhinjskom prozoru. Hranim ih zelenom salatom i jabukama. Zato oni meni za hotelski smještaj i hranu rado poziraju, a uz put se i istrčavaju i protežu noge na cvijetnim aranžmanima. Evo dvije od 150 odličnih slika iz te serije... Svaratite usput i u FotoTvornicuSnova!

- 11:00 - Komentari (23) - Isprintaj - #

04.12.2008., četvrtak

Radno

Ne, nisam zaboravila na blog ali jednostavno ne stignem raditi deset stvari u isto vrijeme. Morat ćete se zadovoljiti slikom i ovim retcima... Ako sve bude u redu i pod kontrolom, početkom slijedeće godine imati ću i prvu izložbu. A do onda još nešto iz moje galerije slika...

- 20:55 - Komentari (30) - Isprintaj - #