Bugenvilija
16.03.2009., ponedjeljak
Optimizam
 Život je lijep. Časna Titova pionirska. Ponekad se samo nebo zacrni i krepanu mačku ne vidimo dobro, al to je navodno samo iluzija. Ali iluzija je navodno i to kad nam je lijepo. Hm... Za sad se nosim sa situacijom kako tako, ponekad nikako, a ponekad baš odlično. Sunce se danas promolilo na punih 45 minuta, taman da ga malo bolje razmotrimo sa svih strana. Selidba je u toku, moj um se nikamo ne seli, statički je skroz. Vrijeme je da ga probudim iz zimskog sna. Idem... ah da... imam i tu nekih novih slika, pa navratite... A svakako navratite i do Đusa i uključite se u humanitarku. |
- 22:00 - Komentari (45) - Isprintaj - #
11.03.2009., srijeda
Otvorenje prve izložbe, mečava, sunce, gripa...
 Opet sam leteća ko leteća sabljasta vjeverica. Ima me posvuda i nigdje, kad legnem navečer zaspim prije nego dodirnem jastuk. Muž ako kojim slučajem ide spavati pet minuta iza mene ja sam već debelo u carstvu snova. Da mi upadnu lopovi usred noći ne bi ih čula ni da svijetlo upale valjda i pol kuće odnesu. (ako se prije ne bi sami ubili od zamki koje se nalaze svuda po podu sumnjivo strateški razmješteni u obliku svakakvih kutija, vrećica i čudnih zamotuljaka). Sad smo u fazi da se više ništa ne sprema na mjesto, već u kutije i na nekakve sumnjive hrpe jer to kao ide na ovaj kat, ono na onaj i tak. Uglavnom totalno rasulo i kaos ničim izazvan. Preko dana kad i koliko stignem sam u kući i čistim od tavana prema dole. Dečki su farbali vrlo pljackavo bez obzira na zaštite i podne i prozorske obloge. Ne kužim kak im je to uspjelo samo. Tako da posla ima, a još nismo ni podrum završili sa bojanjem. Valjda bude ovaj vikend ako me ne uhvati ova crijevna gripa koja nam se šunja oko kuće. Izložba je postavljena u ponedeljak i to vrlo uspješno, brižnom i nevjerojatnom susretljivošću šefice vrtića, koja nam je i doručak servirala sa sokovima, tri vrste peciva i putrom i pekmezom, a do prije godinu dana bi okrenula glavu na drugu stranu na mene i moju djecu ili bi me podsmješljivo gledala. Vidite li vi koje licemjerje vlada svuda, pa i u katoličkim redovima. Ne znam što ju je toliko okrenulo ali pretpostavljam da je veliku ulogu odigrao mali članak o meni koji je izašao u lokalnim novinama. Čak si ga je izrezala i uokvirila.  Pravo otvaranje izložbe je ovaj petak u 8 ujutro. Vjerujem da nikad u životu niste prisustvovali tako ranom otvaranju bilo čega, a bormeč ni ja. Ali nekako mi se čini da sve ima prvi put, pa tako i to. Vrijeme nam ne služi ničemu do li zbunjivanju pučanstva. Svi smo ko mokrom krpom zviznuti, a tako se i vozi. Sniježne mečave zamjenjuje sunčanih sat vremena, a onda malo susnježice pa kiše, pa ponovo sunca, a sve popraćeno vjetrom koji puše u naletima orkanskih razmjera. Jednom riječju - strava. Od nekog proljeća kao sa prve slike nema ni spomena, a jedino cvijeće su četiri šugave visibabe koje sam vidjela u susjedovom vrtu ali su bile predaleko da bi ih usnimila makro lećom. Sad čekam poštara, a onda jurim u kuću polijepiti podove u podrumskoj prostoriji, da mi dečki opet ne zaseru sve. Obavezno u pričuvi moram imati bar tri elastična zavoja za ovakve situacije. Onda zamotam bolno mjesto i oni se valjda od stiska zavoja osjećaju bolje pa se lakše spava. A jučer nismo ništa našli u 2 u noći, pa sam nogicu zamotala šalom ali nije baš to bilo to, pa sam ostatak noći provela masirajući čas bolnu nožicu čas bolnu trbicu... Tako da su klinci doma, rastu, bole kosti, ne spava se noćima... svratite i na Blog Za Osmijeh, možda imate koju pametnu ideju što s tim dalje učiniti |
- 11:00 - Komentari (38) - Isprintaj - #
05.03.2009., četvrtak
Sitnice
 Jutros sam bila specijalno umoljena da dođem na zajednički doručak u kindergarten. Svi koji me poznaju, znaju jako dobro da prije podneva ništa ne jedem i da mi se od hrane ujutro na tašte okreće želudac. Prvo litra vrućeg zelenog čaja, a onda možemo razgovarati o hrani. Eh da. Jutros em smo se digli ko zombiji u pol 7, (a inače svi skupa krmimo do pol 8 jer nam je vrtić nedaleko kuće i ne žuri nam se strašno) em smo morali jesti neke grrrrrozne stvari na prazan želudac u cik cak zore brrrr. Kad se samo sjetim tog okusa, sva se naježim. Fuj. A sve zato jer je naša vrtićka grupa spremala doručak za roditelje i nisam mogla odbiti molbu tete da se ovaj puta pojavim na tom ludilu od događaja. Inače ja takva okupljanja izbjegavam ako nije obavezno. Ne mogu naći zajedničku temu sa tim mamama jer veličat svoju djecu dva sata ne mogu, ne, jer oni nisu "veliki" nego jer ta tema mi je totalno bez veze. A ni razmijenjivanje recepata mi nije jača strana. Posebno zato jer nikad ništa ne kuham po receptu, pa čemu to onda... Priče ko je gdje kupio što po povoljnim cijenama isto nije neko ludilo, a svi znamo da je nepristojno zijevati u društvu, pa je to bolje sasijeći u korijenu. Ni njih ne zanimaju moje teme. Pa čemu se mučiti. Uglavnom, požurili se mi da prije 8 budemo na tom doručku i nadobudno se nadali mjestu za dugačkim uskim dječjim stolićima naslaganim u niz, a kad tamo krkljanac samo takav, ničim izazvan. Tako sam odmah dobila želju za otić doma odspavat još koju rundu ali sam se suzdržala i sjela k nekim ljudima iz treće grupe, koje zapravo nikad nisam niti vidjela. Al nevažno. I oni su jeli na silu, nutkajući svoju curicu da bar ona nekaj pojede. Svi smo na pol spavali i razgovor je bio prilično hm, teško je to i nazvati razgovorom. Malo smo poskrivečki zijevali, pa smo se malo trudili pojesti one brrr nešto zapečeno u rerni u kaputićima za mufinse. Uglavnom smo to nešto obilato zalijevali čajem i kavom ne bi li skliznulo onako suhoparno s nečim gadnim unutra, što brže da ga zaboravimo jednom za uvijek. Kasnije smo uspjeli gadan okus ublažiti sa friškim pecivima namazanim maslacem i pekmezom. Čaj je bil mješavina šipka i jabuke valjda, kiselo ko vrag al dobro sad. Dalo se popiti, a i toplo je srećom bilo. Djeca su se otišla igrati, a mi smo navlačili razgovor u neslućene visine. Uglavnom vrlo tipično i stereotipno. O vremenu. Kako meni nikad ne promaknu najsitniji detalji, dok one krupne ni ne vidim, tako sam na stolnjaku otkrila minijaturnog pauka skakača. Uopće ne znam odakle se on tamo stvorio. Možda je pao ili skočio sa obližnjeg ogromnog benđamina kad je vidio da nam razgovor posustaje. Uglavnom, mali nam je paučak učinio veliko veselje jer smo se s njim igrali naganjajući ga po stolu svi troje punih 10 minuta na opće zgražanje ostatka ekipe. ......................................... Htjela sam danas ići složiti slike za izložbu koja počinja u utorak ali sam preumorna od ranog dizanja, a i vani je zaista odvaratno zima, a tamo u novom prostoru još grijanje ne dela kak treba, posebno na tavanu gdje sam instalirala svoj novi stol od 3 metra (onaj priručni tapetarski), pa se ne želim izlagati prehladi bez veze. Ima još dana do utorka. To je ionako posao od dva sata maksimum, zajedno sa mjerenjem i lijepljenjem. Obečali su nam snijeg za vikend, ne znam dal da plačem il da ridam. Pa ja sam očekivala proljeće, a ne ponovo buce i zimsku jaknu. Bacit ću je nakon ove sezone, toliko mi to već na živce ide. Mrzim zimu. E da, Ovo je jubilarni 565 post |
- 10:10 - Komentari (52) - Isprintaj - #
02.03.2009., ponedjeljak
Sex na javnom mjestu
 Post je u kategoriji sex, politika i sport. Vi pogodite zašto. Ovo je pismo koje sam negdje u julu prošle godine napisala uredništvu blog.hr djelovalo je vrlo kratko vrijeme a onda se sve ponovilo, a i pogoršalo. Sad ga ovako ponavljam, pretpostavljam da ima još blogera kojima iste stvari idu maksimalno na muški spolni organ. "Poštovani vlasniče blog.hr ! Razumijem vašu želju za što većom zaradom i jasno mi je da se tako ogroman sustav kao što je blog.hr mora samoreklamirati i prodavati što je više moguće oglasnog prostora, ali neke granice pristojnosti bi valjalo poštivati vis a vis nas, blogera bez kojih vi ne bi ni imali što prodavati. Moram vam svratiti pozornost na činjenicu da niste jedini blog servis na svijetu i da će vam sa ovim vašim potezom velika većina blogera koji znaju misliti svojom glavom (a to su vam dragi moji ako niste znali oni na čiji račun se i reklamirate, Cool i Almost Cool lista) , otići na druge, puno blogerskije orjentirane servise. Vama će ostati gomila klinčadije, pa uživajte. Jedno je staviti reklame na dno stranice sa komentarima, iako ni to nije baš fer ali uzurpirati moje riječi i na njih nakeljiti link za reklamu je van pameti. Drsko i bezobrazno! Tipično uzurpatorski kapitalistički način razmišljanja bez trunke demokratičnih vrijednosti! Pozdrav cijenjenoj ekipi..." To je tako bilo onda, sad je to puno gore, puno drskije i puno prostije. Sadržaj reklama koje iskaču je neprimjeren većini dječjih blogova, većini normalnih ljudi se gadi, a samo rijetki (nadam se bar) klikću na to smeće. Ako nešto mrzim onda su to zasigurno razni prozori koji se pojavljuju niotkuda i isto tako netragom nestaju ako na njih ne obračate pažnju. Smatram krajnjom drskošću servirati mi vijest koju nikad pa ni onda ne bi otvorila jer me senzacionalističke kretenarije za široke primitivne mase uopće ne zanimaju. Gade mi se žutoštampna piskarala i paparazzi informacije. Ne čitam osim ako me ne tuku u čelo sa njima, a upravo to rade novi vlasnici našeg nam bloga. Ja sam odrasla osoba koja zna jako dobro što je smeće na netu, a što ne ali klinci o tome pojma nemaju, njima je sve istina i sve ispravno i dobro ono što se javno takvim prikazuje. Sramotno iskorištavanje blogera na najbezobrazniji način. A da o sex stranicama i reklamama na portalu čiji su najbrojniji korisnici upravo maloljetnici ovdje neću ni spomenuti. Za to naša bajna internetska policija nema oči. Valjda im se dobro plaća da ne vide... Znam da ni sad neće biti odjeka kao što ni do sada nikad nije bilo, ovo je gore nego da se Bogu molimo. Ali isto tako vjerujem da nisam usamljena u razmišljanjima... Također svratite i do Zone, i ona ima nešto za reć na tu i slične teme *slika u prilogu je benigna, ima ih i puno gorih ali već dugo mi se neda loviti to smeće jer ga ionako nemam kome gurnuti pod nos Dodatak: Imam riješenje problema! Vlasnik blog.hr neka nam omogući prijavu domene sa našom sadašnjom adresom. Vjerujem da bi mnogi poželjeli svoje dosadašnje stanje iznajmljenog stana (čitaj bloga) pretvoriti u pravo "vlasništvo". Ja prva! |