Bugenvilija
25.06.2010., petak
Auto Union
|
Sređivala sam jučer slike sa automobilima iz Audijevog muzeja u Ingolstadtu, gdje sam bila nedavno s mužem. Nisam baš sve obradila jer bi si zagušila blog al par raritetnijih komada ću vam pokazati. Ako se pak ikad nađete u blizini, toplo preporučam da to odete pogledati. Jako lijepo uređen pogon oko tvornice i muzeja. Zaista vrijedi prošvrćkati se onuda.  Pa onda zgodna ideja kako nam dočarati svijet automobila kakvi su bili nekoć i od čega su građeni...   Drvena konstrukcija - kostur, presvućena mjestimično drvom, mjestimično limom i fino lakiran i poliran do visokog sjaja, izaziva uzdahe posjetilaca sada, isto kao nekad naših baka i djedova. Mogu se vidjeti i sicevi napravljeni od federa, povezanih špagom, podloženi konjskom strunom i presvučeni debelom telećom kožom fino štavljenom. Perfekcionizam se u to vrijeme zaista isčitavao iz njemačkih proizvoda.  Imati stari auto u voznom stanju registriran, je tu pitanje premije. Mala grupica bogataša si to može dopustiti jer je održavanje i skladištenje preko zime skupo kao održavanje broda ili nekog drugog, običnim smrtnicima, nedostižnog hira. Po cijeloj Njemačkoj u ljetnim se mjesecima organiziraju smotre starih auta, traktora i motora. Svako malo veće selo ima bar jednom u godini svoj dan kad je tamo veliki hepening sa starim verglerima, putujućim mini kazalištem, kotlovinom i sličnim đinđama vezanim uz takva okupljališta, a sve se vrti oko starih četverokotačnih ljubimaca. Ako vozeći se lokalnim cestama naiđete na kolonu starih Audija, Opela ili Mercedesa, znajte da idu na jednu takvu lokaciju gdje će jedni drugima tapšat leđa i uživati u posjetiteljskim iskrenim ushitima.  Nekoć je sve bilo puno jednostavnije, bliže čovjeku i njegovim navadam ili potrebama. U auto industriji su mislili i na sitnice. Ovo je samo jedan od primjera. Mnoge nisam mogla ovjekovjećiti jer je većina auta pod staklenom vitrinom, a mnoge su unutrašnjosti vozilica nedovoljno osvijetljene za podrobno fotografiranje detalja. Mjenjali ste upravo gumu na autu usred nedođije? Zmazali ste se do lakta, a dama u kolima ima svilenu Charleston haljinicu. Košara za piknik je u gepeku, a vi ste ko prase umrljani. Ništa lakše! Auto Union mislio je na sve!  Bilo je tu i predivnih prastarih jurilica čiji dizajn nas i dalje oduševljava svojim svemirskim izgledom. Kao recimo ova zvijer, Auto Union V16, Typ C Stromlinien-Rennwagen, koji je sa Berndom Rosemeyer na autoputu Frankfurt-Darmstadt postigao brzinu od vrtoglavih 406,32 km/h, još davne 1937 godine...  Hvala Unique :))) |
- 11:47 - Komentari (20) - Isprintaj - #
19.06.2010., subota
Svašta nešta i još gore od toga...
|
Nisam dugo pisala al ni ne stignem deset stvari u isto vrijeme. Ponekad da, al sad baš i ne. Radim paralelno već ovak na bar četiri aktualna projekta, pa mi ovaj blog dođe malo teško jer tu volim staviti i slike za pratnju tekstu, a to iziskuje veliki angažman svih sila i nepravda. Pa onda se izdogađalo čudo stvari, a ja volim to sve natanane i sa detaljima, pa to traje li ga traje... No da vas ne pilam bez veze. Bila nedavno (prošli mjesec) u audijevom muzeju u sklopu tvornice, pa od tam imam tonu slika koje bi vam rado prezentirala, a nisam ih još ni pogledala otkako su spremljene na vanjski disk jer na mom više nema mjesta za pošteno ni fotošop otvorit. Vječno kuburenje sa prostorom, vjerujem da je mnogima poznato... Pa smo bili u Beču slaviti Lukin 25. ročkas. Skupila se dječica kod Iveka u novom stanu, a bila i Dora pride. Bilo nam je jako zgodno. Vidjela se sa Lipom Mare i njenom slatkom žgadijicom u nekom parkiću u sred grada. Slike nećete vidjeti. Samo pokoju iz Beča sa mojom gusarijom. (Drage blogerice, moram vas obavijestiti da su stariji dečki momentalno slobodni :))) Pa nam bili gosti iz Slovenije za četiri dana u gostima, pa se zezali po BayernParku http://www.bayern-park.de/ Slikala brdo slika. Treba većinu obraditi i utefteriti tu al nema se vremena. Pa bilo ljeto u našoj zelenoj dolini. Kupanje na bazenu svaki dan kod doktorovog sina. To je sreća što su blizanci komunikativni veseli i svi ih vole, pa tako i mali razmaženko koji se oće samo s njima igrati... Pa ljeto prošlo brzo, nadam se da će nam se vratiti, ove nam je jeseni sa kišom i maglama već dosta. Bila sjajno organizirana proslava ne znam čega u obližnjoj šumi u organizaciji vrtića, sa svim roditeljima i svom dječurlijom. Sjajno smo se zabavljali, malo nas je orosila kišica ali na ugodnih 25 stupnjeva Celzijusa, pa nije bilo jako tragično. Tu imam ponešto završenih slika ali velika većina nije za javnost jer tuđu dječicu nema smisla da stavljam tu, (nisam vam ja NF) pa ćete vidjeti nešto teta i moje gusare na djelu.  Klopu smo donesli sami planski. Trebala sam raditi neki kolač po želji al je bilo tak prokleto vruće da mi nije padalo na um paliti rernu, pa sam složila tramezzine, što se pokazalo kao pun pogodak. Onak fino sa tvrdokuhanim jajima, puno majoneze, šunkice, kiselih krastavaca i blogtepitaj čega još, jer to je isto bilo poodavno... Tak, svi su nekaj donesli, tete i organizacija roditelja je dopeljala u šumu klupe i stolove gdje smo to sve posložili pod bukovu i jelovu krošnju i jelo se ko je kaj htel, što je bilo super. Najsmiješnije meni (a njima sasvim normalno) su bile 4 gajbe pive i ponešto apfelschorle (sok od jabuke svijetli, obično sa malo mineralne vode, flaširan, jel). Ali ta gomila pive... No da. Ipak je to Bavarska sa najviše pivovara na svijetu.  Ovo je Nyima i njegova vrtićka teta, koja je odlična ženska i obožava blizance kao i svi ostali. Radili smo svakakve zgodne stvari, napravili su i šumski kviz za roditelje i djecu. Išli smo po pet u familija u grupi po šumi i tražili zadatke za riješiti. Na jednom punktu smo dobili papiriće na kojima su bile slike životinja i na drugima njihova imena, a to smo morali zaljepiti na ploče koje su visile a na kojima su bili otisci nogu dotičnih beštija. Zabavno. Bili smo jako dobri moram se pohvaliti. Pa paukova mreža ispletena između stabala kroz koju smo morali svi proć nedodirujući špage. Pa košarice sa zatvorenim vrhom u kojem su se nalazili razni materijali iz šume, čije smo ime morali pogoditi na opip, pa pogađanje priča i djelova odakle je što iz bajki, a sve kod starih vještica duboko u mrklom mraku crnogorične šume...brrr i tak. Za svaki osvojeni punkt dobio bi se po jedan štempl, a na kraju glavna medalja koju je naravno dobilo svako dete, a bila je ( i još je ) od brezove prepiljene grane sa slikom zeca ili vjeverice i imenom vrtića i godinom. Slatko skroz.  Onda gradnja malih patuljačkih nastambi na rubu šume u kojem su sudjelovali i roditelji, a patuljci su bili od kikirikija u ljusci, oslikanih lica, što smo zdušno prionuvši poslu radili svi skupa. Teta se čudila kak su drugi dan svi kikirikiji nestali, a samo nastambe ostale nedirnute. Reko draga ženo, pa u šumi žive vjeverice i miševi, kaj će im kućice, al desert je desert :)) Radile su se i krune vilenjačke i to sam slikala svako dijete čim se okrunilo. Pa od tih portreta sad radim u vrtiću izložbu, pravu pravcatu. Tako da vidite da radim, nisam besposlen pop (jako).  Dawa (kome nekaj nije pravo, a ne zna se što) Nakon što smo sve to obavili i svi se izredali po šumi i gori, pala je pijanka. Ma šalim se. Puno im je pive ostalo, al to zato jer ja nisam pila. Ne pijem dok vozim, pardon, dok slikam. Ovdje (u Bavarskoj) je normalno reć policajcu ak vas zaustavi da ste maknuli dve pive. To je radna doza. Bavarci bez toga uopće ne izlaze na cestu :)))))))  Druga teta. (imam dozvolu za objavu fotografije) I tak vam je to bilo. A sad je aktualan foto-natječaj i završni odabir slika za koji dan... http://foto-natjecaj.blog.hr Svakako se pridružite i izaberite svoju najbolju sliku. Glasove za blogersku najbolju fotografiju izabirete VI stoga, brzo na blog i navalite :))) |