Pregled posta

Svašta nešta i još gore od toga...

Nisam dugo pisala al ni ne stignem deset stvari u isto vrijeme. Ponekad da, al sad baš i ne. Radim paralelno već ovak na bar četiri aktualna projekta, pa mi ovaj blog dođe malo teško jer tu volim staviti i slike za pratnju tekstu, a to iziskuje veliki angažman svih sila i nepravda. Pa onda se izdogađalo čudo stvari, a ja volim to sve natanane i sa detaljima, pa to traje li ga traje...
No da vas ne pilam bez veze. Bila nedavno (prošli mjesec) u audijevom muzeju u sklopu tvornice, pa od tam imam tonu slika koje bi vam rado prezentirala, a nisam ih još ni pogledala otkako su spremljene na vanjski disk jer na mom više nema mjesta za pošteno ni fotošop otvorit. Vječno kuburenje sa prostorom, vjerujem da je mnogima poznato...
Pa smo bili u Beču slaviti Lukin 25. ročkas. Skupila se dječica kod Iveka u novom stanu, a bila i Dora pride. Bilo nam je jako zgodno. Vidjela se sa Lipom Mare i njenom slatkom žgadijicom u nekom parkiću u sred grada. Slike nećete vidjeti. Samo pokoju iz Beča sa mojom gusarijom.
(Drage blogerice, moram vas obavijestiti da su stariji dečki momentalno slobodni :)))

Pa nam bili gosti iz Slovenije za četiri dana u gostima, pa se zezali po BayernParku http://www.bayern-park.de/
Slikala brdo slika. Treba većinu obraditi i utefteriti tu al nema se vremena. Pa bilo ljeto u našoj zelenoj dolini. Kupanje na bazenu svaki dan kod doktorovog sina. To je sreća što su blizanci komunikativni veseli i svi ih vole, pa tako i mali razmaženko koji se oće samo s njima igrati...

Pa ljeto prošlo brzo, nadam se da će nam se vratiti, ove nam je jeseni sa kišom i maglama već dosta.

Bila sjajno organizirana proslava ne znam čega u obližnjoj šumi u organizaciji vrtića, sa svim roditeljima i svom dječurlijom. Sjajno smo se zabavljali, malo nas je orosila kišica ali na ugodnih 25 stupnjeva Celzijusa, pa nije bilo jako tragično. Tu imam ponešto završenih slika ali velika većina nije za javnost jer tuđu dječicu nema smisla da stavljam tu, (nisam vam ja NF) pa ćete vidjeti nešto teta i moje gusare na djelu.



Klopu smo donesli sami planski. Trebala sam raditi neki kolač po želji al je bilo tak prokleto vruće da mi nije padalo na um paliti rernu, pa sam složila tramezzine, što se pokazalo kao pun pogodak. Onak fino sa tvrdokuhanim jajima, puno majoneze, šunkice, kiselih krastavaca i blogtepitaj čega još, jer to je isto bilo poodavno...
Tak, svi su nekaj donesli, tete i organizacija roditelja je dopeljala u šumu klupe i stolove gdje smo to sve posložili pod bukovu i jelovu krošnju i jelo se ko je kaj htel, što je bilo super.

Najsmiješnije meni (a njima sasvim normalno) su bile 4 gajbe pive i ponešto apfelschorle (sok od jabuke svijetli, obično sa malo mineralne vode, flaširan, jel). Ali ta gomila pive...
No da. Ipak je to Bavarska sa najviše pivovara na svijetu.



Ovo je Nyima i njegova vrtićka teta, koja je odlična ženska i obožava blizance kao i svi ostali. Radili smo svakakve zgodne stvari, napravili su i šumski kviz za roditelje i djecu. Išli smo po pet u familija u grupi po šumi i tražili zadatke za riješiti. Na jednom punktu smo dobili papiriće na kojima su bile slike životinja i na drugima njihova imena, a to smo morali zaljepiti na ploče koje su visile a na kojima su bili otisci nogu dotičnih beštija. Zabavno. Bili smo jako dobri moram se pohvaliti. Pa paukova mreža ispletena između stabala kroz koju smo morali svi proć nedodirujući špage. Pa košarice sa zatvorenim vrhom u kojem su se nalazili razni materijali iz šume, čije smo ime morali pogoditi na opip, pa pogađanje priča i djelova odakle je što iz bajki, a sve kod starih vještica duboko u mrklom mraku crnogorične šume...brrr i tak. Za svaki osvojeni punkt dobio bi se po jedan štempl, a na kraju glavna medalja koju je naravno dobilo svako dete, a bila je ( i još je ) od brezove prepiljene grane sa slikom zeca ili vjeverice i imenom vrtića i godinom. Slatko skroz.



Onda gradnja malih patuljačkih nastambi na rubu šume u kojem su sudjelovali i roditelji, a patuljci su bili od kikirikija u ljusci, oslikanih lica, što smo zdušno prionuvši poslu radili svi skupa. Teta se čudila kak su drugi dan svi kikirikiji nestali, a samo nastambe ostale nedirnute. Reko draga ženo, pa u šumi žive vjeverice i miševi, kaj će im kućice, al desert je desert :))

Radile su se i krune vilenjačke i to sam slikala svako dijete čim se okrunilo. Pa od tih portreta sad radim u vrtiću izložbu, pravu pravcatu. Tako da vidite da radim, nisam besposlen pop (jako).


Dawa (kome nekaj nije pravo, a ne zna se što)

Nakon što smo sve to obavili i svi se izredali po šumi i gori, pala je pijanka. Ma šalim se. Puno im je pive ostalo, al to zato jer ja nisam pila. Ne pijem dok vozim, pardon, dok slikam.
Ovdje (u Bavarskoj) je normalno reć policajcu ak vas zaustavi da ste maknuli dve pive. To je radna doza. Bavarci bez toga uopće ne izlaze na cestu :)))))))


Druga teta. (imam dozvolu za objavu fotografije)

I tak vam je to bilo.