Bugenvilija

16.02.2010., utorak

Krafne ilitiga pokladnice!

Vidim da je blog društvo obuzela manija recepata. Draga nam Windfuckerica ide okolo i slini po receptima, nema smisla stoga, da joj ne upriličimo još jednu i to baš momentalno najaktuelniju razbibrigu za zube i ostatak probavnog trakta... U to ime, evo i najavljivanog recepta iz prve ruke i želuca. Količina za jedno 40 komada ako su manjeg proimjera ili 30 većeg. Mi smo skromni bili pa smo se držali ne punjene verzije i to iz čistog razloga neimaštine...tj. fali mi manji modul za spajanje dva komada u jedan... služili smo se pivskom čašom na nogicu :)) i to ne kokošiju... Moja Baka kaže da je ovo najjednostavnija i najbolja verzija. Veli, imaš ga zapisanog tamo u onoj tekici koju sam ti dala da prepišeš u čisto pred desetak godina. Kaj još nisi? Pa reko nisam, ljena sam ko pes, a i sa vremenom sam kratka bar za 300 godina. Al budem, časna Titova pionirska... i tak... Ali sam danas našla dotični recept i baš po njemu napravila ove primjerke koje prilažem u slici i tekstu... Sutra radim punjene, al za to ćete sliku ipak malo pričakati...bar do preksutra... Recept za Pokladnice ilitiga Krafne: 1/2 kg Brašna 3 dcl Mlijeka 3 žlice Šećera 3 žlice Ulja 3 Žumanjka 3 žlice Ruma kocka kvasca limunova korica naribana prstohvat soli i 3 žlice ruma u ulje za prženje uliti još dok je ulje hladno i količinu ulja za prženje adekvatno vašoj najmilijoj posudi za taj posel. Ja sam pržila u tavi di mi stane oko 10 komada promjera 4-5 cm... i to sa 1 1/2 litre ulja Najbolje je ulje od kikirikija ili kokosa. U nedostatku istoga, može i neko koje ne smrdi na ribe kad se zagrije... U malo šećera i mlako mlijeko umješamo kvasac i pustimo da odstoji desetak minuta u kuhinjskom ormaru. Za to vrijeme prosijemo, osušimo te ugrijemo brašno u rerni. Naribamo koricu limuna i umutimo ulje, 3 žumanjka i rum u posudi u kojoj ćemo mjesiti tijesto. Također priredimo dasku pored peći gdje ćemo rezati čašom/modulom tijesto, čistu krpu na koju ćemo slagati gotove izrezane krafne i duboku posudu u kojoj ćemo pržiti iste. U ulje dodamo par žlica ruma dok je još hladno jer bi kasnije moglo jako špricati, a to nam nije želja...(ili možda je?) Sad kad se pjenica tj kvas digao, umjesimo fino tijesto koje mlatimo širokom drvenom žlicom/lopaticom tako dugo dok nas ne zabole leđa, tj dok se ne počne tijesto odvajati od lopatice (bambusove). Tada ga prebacimo na pobrašnjenu dasku kratko umlatimo, pardon, izvaljamo valjkom na debljinu oko pola cm i izrezujemo oštrim rubom čaše koju nakon svakog reca ponovo uronimo u brašno da nam se ne lijepi. Okrugle hljepčiće slažemo na krpu, a kad smo gotovi sa tom rabotom, ostavimo da se hljepčići dignu. Oko pola sata recimo...ili dok ne poduplaju volumen.Tad kad nam je ulje dovoljno vruće ( a ne prevruće ), da se pjeni oko kuhače kad ju uronimo unj, slažemo lagano i nježno tijesto u ulje na obrnutu stranu. Znači ono što je do sad počivalo na krpi sad u ulju gleda u zrak. Kad uvalimo sve tjesto kaj nam stane u tavu/lonac/nešto, poklopimo isti i pržimo tako oko minute dvije, dok ne vidimo da je odozdola dobilo tamniju boju. Što je super ak nam je poklopec stakleni. Ak nije, imate peh. Okrenemo pečenu ekipu na drugu stranu, otklopimo poklopec i pečemo još kratko. Izvadimo pečene zvijeri na plitki veliki tanjur pokriven papirnatim ubrusima ili na rešetku da se ocijede od eventualnih uljnatih nakupina. Tad fino pošećerimo kroz sito, šećerom u prahu. Dalje je sve na vama. Mi smo svoju količinu, a duplu od ove (osim kvasca, šećera i ruma) maznuli u kratkom vremenu. U muzičkom intermezzu nakon ručka gledajući Transformerse drugi dio... Evo vam sad slikice da dobijete jasnu sliku koliko su to fine krafnice bile... I dobar tek vam želim sutra, tj danas kad vas krene inspiracija pravljenja pokladnica u pokladničko rano jutro :)))

- 02:30 - Komentari (56) - Isprintaj - #

14.02.2010., nedjelja

Sretan vam Losar - Tibetanska Nova godina!

Ove godine su se poklopile tibetanska (budistička), mongolska i kineska Nova godina. Za mladog mjeseca u veljači. Uplovili smo u godinu Tigra. Ni ove godine neidemo u Garchen-Centar na proslavu iz jednostavnog razloga. Autu istekla registracija. Tako da ćemo slaviti doma, a Lamica će nam doći valjda kroz dvije nedelje na jedan ručak i malo zajedničke prakse. Svim tigrovima, a posebno mom Iveku želim sretnu Godinu Tigra!

- 15:15 - Komentari (18) - Isprintaj - #

12.02.2010., petak

SKANDAL!

- 14:00 - Komentari (20) - Isprintaj - #

11.02.2010., četvrtak

Maškerade za stare i mlade

Je. Bile maškare u vrtiću. Pogodili ste iz prve. Ko će šta i kako, al gusare smo potrošili za ročkas, a nema se baš za kupiti nešto maštovito i neviđeno. Pa sam od okovratnika neke davno krepane kune, kupljene za sitne nofce u karitasovom dućanu, napravila blizancima krasne šubarice kad već imamo one prekrasne mongolske dolame i čizmice. Pa da se ukompletiramo. Sablje smo posudili od gusarskog kompleta i konje davno kupljene u Ikei koji krase uglavnom vrh ormara i od datog materijala složili osebujni lik i djelo Džingis Kana i mlađeg mu brata. Ova debela dama koja glumi bakicu je direktorica vrtića i glavna animir dama cijelog hepeninga... ovo su svi padobranci koji su se tu našli čim su vidjeli kameru... a ovo je naša grupa sa malom vilom u prvom planu koja je bila glavna gusarica na nedavnoj proslavi ročkasa... Nakon uvodne zakuske napravljene u vrtiću, svi smo se obukli kak ko zna i umije i u veseloj povorci prošpalirali po selu nam i usput heftali bonkase i slično u svakom važnijem ” trgovačkom centru”. Kao recimo, u lokalnoj i jedinoj apoteci, kod jedine frizerke u selu i u jedinoj banci, dalje smo ekipu prepustili stihiji, a mi se povukli jerbo su se đingiskanovići blago podhladili, a i majka je morala prionuti na čišćenje snijega pred kućom koji i dalje nesmanjenom žestinom pada iako se danas na 14 sekundi ukazalo i sunce ali samo kao velika mutnožuta kugla koja je ubrzo bila ugušena oblacima... Kao što se bude vidjelo po slijedećim fotkama, snijeg nas nije mazio. Padal je sve u 16, a bogami i u 17. Imali smo i vođu navale. Uz šašavu direktoricu, tu se našao i profesor muzičkog sa svojim bubnjem da uveliča ovaj cirkus lokalnih razmjera. Cingete cangete su se orile na sve strane. Bankari su po običaju bili najškrtiji... Ali zato smo pred frizerajem drmnuli i po jedan sekt, nek se zna da je lumperajka. Nema veze što je bilo tek kratko iza 11 ujutro... Toliko od nas za sada. Ko zna što nam ovaj snijeg sa sobom nosi. Prognoza je jako dobra što se djece i sanjkaša tiče, a ostalima ko kriv što moraju ujutro na posao. Već danima su sve raspoložive ralice iz cijelog rajona dežurne u zračnoj luci, tako da se zna desiti da nam ujutro osvane potpuno bijela cesta. Što ne bi bila nikakva tragedija da to kojim nesretnim slučajem nije regionalna cesta... A sad idem baciti treću rundu čišćenja snijega danas... a nisam jedina koja je čistila od ekipe iz dvorišta...

- 23:20 - Komentari (11) - Isprintaj - #

10.02.2010., srijeda

Šta ti je sreća!

Preživjeli smo dječji ročkas. Jesmo. Jest da sam još dva dana nakon bila blago onesviještena od napora zvanog proslava ali nadam se da se trud isplatio. Bio je čopor sitničadije mliječnog zuba popraćeni svojim odraslim pratiocima jer si nisam željela navaliti na vrat da me djeca zamrze u prvoj rundi. Radije nek se njihovi brinu o njima. Ja sam im samo dala smjernice što se ne smije delati. Iako je buka bila na granici bola. Najgore je zapravo bilo to što je ročkas počel tek u 4, a moji blizanački zamorci su bili uzbuđeni, a samim tim i budni od pola 7 ujutro i sa željnim isčekivanjem svakih 11 minuta pitali a kad će ekipa doć. Tako da sam već do onda bila mrtva umorna samo od zapitkivanja i verbalnog maltretiranja. Kak sam od lani bila poučena da sendviči nisu praktični jer da ih više nađem nakon partya kojekuda po kući, odlučila sam se na neku manje nesretnu varijantu, a kak nismo baš bili puni love, otpala je ideja slavlja u nekoj od lokalnih birtijetina koje to rade. Vani je padala ledena kiša, pa ni istrčavanje sitne dječice prije torte nije dolazila u obzir i bili smo primorani posvetiti se pečenju kojekakvih sitnih đakonijica. Odlučila sam se na hrenovke u lisnatom tijestu i kroasane. To je sve brzo gotovo, lepo zgleda i jestivo je. Uz to kečap ili majoneza i bogteveseli. Torta nakon divljanja i svi sretni i zadovoljni. Tema ročkasa su bili gusari, jelte, da budemo dosljedni sebi... Tako su nam pristizali gusari i gusarice svih veličina i majčinih nadobudnih ideja ili lokalnog dućana za špeceraj. Istina, glavna gusarica je javila da je pod opsadom temperature, pa nam je ostala samo jedna sitna ali dinamitna. Nju si je Dawa pozval jer je to njegova Prijateljica (čitaj cura). Njih dva su se uglavnom držali za ruke i sjedili jedan pored drugoga i milo i tumplavo se gledali i hihotali. Ostatak je pokušavao pod svaku cijenu uništiti sve igračke blizanaca, dok nisam uvela red rad i disciplinu. Mislim da se to nekim roditeljima nije baš dopalo, ali zato sad znam koga od njih zvati slijedeći put, a koga zaobilaziti u širokom luku. Palo je i nešto slikanja koliko sam mogla izdvojiti u polutami sobe i djecom koja mahnitaju unaokolo. Al koju moramo dići da smirimo strasti bliže i dalje rodbine i inih zainteresiranih za ovaj hepening epskih razmjera jer šesti ročkas se ne slavi svaki dan. Jel tak. Nakon tog cirkusa stvari su se bitno izmjenile. Dječaci su sad 6, a samim time dolaze na red neke stvari koje do sad nisu mogli delati jer nemaju te strašno važne godine koje sa sobom nose puno odgovornosti ali i mogućnosti. Tako na primjer sad smiju prati suđe. Da da, dobro ste čuli. Do sad im to nisam dala jer su kao još mali, ali sada smiju. Tako je jedan dan, kak mi je suđerica na bolovanju, Dawa odlučio pomoć majci i ponudio se za pranje. Reko možeš, al samo escajg jer šalice, čaše i tanjure nerado dajem malim nesptretnim ručicama na desetkovanje. Moje milo dijete na to će: Hvala Mama! Ja sam sad 6, jelde da zato sad mogu!... I bi tako, mališa oprao sve živo od toga pribora jako dobro i kvalitetno. Bil je ponosan na sebe još dva dana. Što ti je sreća kad imaš 6! Nadobivali su se prekrasnih igračaka da ne mogu povjerovati. (Lani su dobili samo neke karte i par stupidnih slagalica.) Posebno im je mio i lijep darak kupila moja dobra prijateljica, a sa njim sad spavaju, a daljinski za isti se drži pod jastukom. Pogađate vjerujem. Radi se o autićima sa daljinskim upravljanjem, a to je nešto što si žele već jako jako dugo, a što sam im rekla da će dobiti tek kad nauče za sobom pospremati igračke po sobi, a ne da ja slomim vrat svaki put kad idem po noći zatvorit prozor u njihovom brlogu od sobe. Nisu to još savladali do kraja al je mila majka kak je bilo.

- 10:00 - Komentari (18) - Isprintaj - #