Bugenvilija
31.08.2009., ponedjeljak
Slike sa izložbe
 Ovako je to izgledalo prekjučer oko ponoći kad smo još postavljali prvi dio slika. Ovo se šef lokala penje na stol i balansira sa mojom slikom jer ja nisam mogla tako visoko dohvatiti, a nisam baš sitna rastom...  Tu se već lumpa na veliko, ispija sekt i mlati po sendvakima koji su bili prekrasni. Nisam ni jednog probala jer sam imala dubinski zapetljaj creva i čvor nerazmrsivi u želucu. I zadnje što bi učinila je mlačenje po klopi. A ni rakijicu si nisam mogla dozvoliti prije slavnog govora...  Striček u prugastoj majici dobro je proučio sve slike, a onda mi se pohvalio da i sam slika. On je Nikon fan, ali veli da njegov makro nikad nije tako fantastičan moj. Reko to vam je zato jer ja slikam sa polovnom kamerom kupljenom na ebayu i lećom za 50 eura... Nije mu to nikak bilo jasno.  Šefica lokala i glavna kuharica u civilu leluja u potrazi za žrtvom...  Novinarka lokalnog lista nakon što me poslikala pred slikama sa sektom u ruci i uzela mali intervijuić, to isto radi i šefu. Bit će reklame u novinama!  I naravno, glavna asistentica zadužena za financije i odnose s javnošću, bila je svima poznata - Bayasaa! Bila je vrijedna. Posložila je male poklončiće sa po slikom i vizitkama. Pokazivala i dodatne albume gdje imam sve sortirano po brojevima i kategorijama i zapravo jako puno ljudi je i to pregledalo. Palo je i ponešto naruđbi. Tako da nas je okrunio uspjeh van svih očekivanja. Govor sam pročitala bez mucanja i gutanja, ali bi bilo bolje da sam ga bar triput pročitala prije... Drugi puta ću to svakako napraviti da se ne blamiram. Sve su kritike bile pozitivne i to mi je jako drago. Mala zamjerka pala je na račun nepotpisivanja što je na slici ali nisam to naprosto stigla učiniti. Sve je bilo navrat nanos i odlično je uspjelo s obzirom na organizaciju.. Evo da ne kažete da škrtatrim na slikama. A moju iz novina ćete vidjeti ako bude i objavljena :)) Bila je i velika ekipa Zagrepčanaca iz Mikena da uveličaju moju prvu samostalnu izložbu i hvala im da su svratili :)) Ekipa iz malog vikendaškog naselja gdje se održavala izložba su me odlično primili, dobro smo se zabavljali. Sve je proteklo u jako finoj atmosferi, vedroj i opuštenoj. Moj izbor muzike je bio odličan. Uglavnom - pun pogodak! Ugovorila sam još dvije izložbe do kraja godine i radim punom parom. A sad se idem izvrnuti kao mrtvi pauk, jer sam dubinski premorena, a i pothladila sam se sinoć u ljetnoj haljinici i sandalama, a zahladilo je preko noći baš ozbiljno. Jesen nam grebe po vratima... Dodatak: Zaboravila sam spomenuti da smo doma u isti dan naravno, zašto jednostavno kad može maksimalno komplicirano, očekivali rijetkog, a jako dragog gosta iz Engleske. Tako da je organizacija svega pala na moja nejaka pleća. U to ime, zvala sam Bajaasu i Mugija, njenog muža, a oni su poveli i djevojčicu koja je bila kod njih na vikendu. Tako da je uz strku oko zadnjih priprema, lijepljenja slika na podloge, pripremanja doručka za blizance i kako pokupiti Bayasu i ekipu joj u većem gradu na S-Bahnu, palo na mene jer je dragi očekivao svog gosta i ne vidim da ga je moj problem baš puno dirao...pa još do dućkasa, jer frendici je palo u zadatak nekaj skuhati djeci i nama dok smo Mugi i ja lijepili slike. Onda smo njega ostavila kao taoca sa čoporom dječurlije, a Bayasaa i ja smo se zaputile na izložbu. Tu je moja draga frendica preuzela na sebe naruđbe i kasu, a ja sam zabavljala goste na svom indijanskom njemačkom, a ostatak znate... |
- 00:30 - Komentari (53) - Isprintaj - #
26.08.2009., srijeda
Posljednje pripreme za izložbu
  Subota se opasno brzo približava, panika raste iz sata u sat, stvar se zahuktava do krajnosti, a po noći kulminira. Onda sanjam da preslagujem slike, lijepim, vješam, odljepljujem, kratim, dubim na glavi, ludujem i ne mogu naći ime slike i broj i strava me obljeva kako ću ja to i govor i sto čuda neviđenih i katastrofa svijetskih razmjera. Jelte... Htjela sam vam reć i potužiti se na njemačku poznatu pedantnost i predanost poslu... Naručila sam slike, malo sve kasno jer mi je Mac otegnuo papke u nezgodnom momentu i nisam mogla do baze sa slikama i tako to, znate sve, uostalom... Naručila dakle ja slike preko interneta, jer zapravo samo tako to i radim. Najjeftinije, velika konkurencija i sve kaj uz to ide. Provjerila visinu poštarine i brzinu pošiljke i odabrala dvije kuće. Samo zato jer jedna nije imala kvadratičnu formu, a ja pola izložbe imam na 30x30 formatu. I čekam da stignu slike. I čekam, i čekam i nema slika... I ne budi lijena natjeram muža da zasuće rukave i okrene taj broj i pita ih za zdravlje jer ja kad sam živčana, a bila sam i to jako, ne mogu razgovarati suvislo i samo ludujem i divljam... A dobro bi bilo saznati i koju informaciju umjesto šiziti na telefon. I kaže dotična kuća, - naruđba? Koja naruđba? Ma ne... to je pukla veza, nismo sve slike zaprimili pa smo je, šta, hitili... Ni A ni Be, zašto nisu poslai automatski email da naruđba nije sjela, nego je pisalo sve ok, čekajte pošiljku? No dobro, ima još dana, to je bilo u ponedeljak. Rekli su da ponovim naruđbu i to sam učinila, i nazvala da provjerim jesu li je zaprimili kako se šika ili je opet neki dar - mar na redu... I bilo je sve ok. Sad čekam, a što mi drugo preostaje. Ona kvadratična forma je stigla za 3 dana. Zaista da bih riječ rekla protiv dostave, tj brzine. O kvaliteti pošiljke bi mogla malo gunđat al mi se neda. Al loše upakirano do bola. Pa to ti je tak. Malo platiš pa imaš sumnjivu dostavu ili platiš ko svetogpetrakajganu ali dobiješ kutijetinu od 5 kubičnih metara za dva postera. Ne znam što mi je zapravo gore...Kad sve zbrojim i oduzmem, sve mi se čini da je jeftinija varijanta još uvijek jeftinija, jer skupa sa sobom nosi brdo otpadnog materijala tipa kutijetine i sitno smeće koje onda moram voziti na smetlište i trošit do tam benzu... No dobro, to vas sigurno ne zanima. Ovo su dvije slike od 15, koje su spremne i čekaju da budu obješene. Volim taj format i čini mi se da baš makro fotografija dolazi jako do izražaja u toj formi. Držite mi fige da sve prođe u najboljem redu, ipak mi je ovo prva prava izložba. Onu u vrtiću bi mogli nazvati mačićem :)))) |
- 23:40 - Komentari (25) - Isprintaj - #
25.08.2009., utorak
Snađi se druže!
|
Sigurno gorite od znatiželje što je bilo s mojom vešmašinom? :))))) Naravno. Evo pikantnih detalja. Saturn nam se nije javio, ili možda i je ali se javio netko od sitne djece i poplašio osobu na drugoj strani. Uglavnom, do sada ništa od federa. Igrom slučaja u koji ja nikad ne vjerujem, susjedi je crkla vešmašina i izbacila ju je pred kuću dok ne pozove nekog s većim autom da ju otpelja s obzirom da u njenog smartića ne stane kad su skoro iste veličine... Ne budi lijena, nagovorim muža nek pita da nam da koji feder kad njoj ionako ne trebaju. Muž se prvo otimao svim silama tvrdeć da nema šanse da to ide jer je skroz drugi model i tako to. Međutim ipak je pristao i tako smo na jedvite jade pri temperaturi od 32° u hladu, izvukli federčinu koja naravno, nije bila ni slična onoj koju mi trebamo... ali kaj sad. Za prvu ruku svaka je dobra. Izvukli i zamijenili za našu potrganu u znoju lica svog. Moram priznat da to nije bio nimalo lak zahvat i imala sam muskulfiber po rukama i leđima još tri dana. Al mašina radi i pere. čak i bolje nego ikad do sada. Bit će da je tome razlog što ju sad ne mogu pretrpati onako kako bi ja to željela i koje su potrebe zmazanog veša ali šta je tu je... Kod nas je ljeto u punom jeku, a nadam se da će se taj trend i održati do daljnjega. Pomisao na jutarnje magluštine je sve samo ne optimističan. Bili jučer na obližnjem kupalištu. Najsmješnije mjesto koje nosi taj naziv koje sam u životu vidjela... Ti njemci si stvarno svakaj zamišljaju.  Ovo je samo mali dio cijele te cirkusarije, bilo je prenisko sunce da bi se išta vidjelo pod tim kutem, pa čekajte drugi doživljaj. Uglavnom, ovo je dječji dio, sa čistom vodom koja se mijenja svaki dan. Vrlo lijepo i pametno od njih. Drugi dio jezera je zapravo obična bara sa šašom i lopočima uz kraj, koje oni od milja zovu kupalištem. Sve je okruženo krasnim engleskim travnjakom i grmovima drenine koje je već počela crveniti. Naravno da jedan dio bare zaprema i koktel bar, koji toči samo neke rakijetine i to po najvećoj vrućini. Popiješ dva i utopiš se u bari. To je moja slobodna procijena, ali ko zna Halertalci su žilav narod što se alkohola tiče :)))) Idemo sad na jednu rundu bickača i istrčavanja sitne djece i malih pasa, a do tada uživajte u mojim fotkama na fotoblogu |
- 13:05 - Komentari (16) - Isprintaj - #
20.08.2009., četvrtak
Moj foto blog
|
S obzirom da više ne postoji lista freš blogova, ne znam kako ćete vidjeti moje nove slike ako vam ja na to ne ukažem. Pa dok čekate novi post, koji bi, ako bude sreće i pameti, mogao sjesti čak večeras ako ću biti u stanju nakon ovog jurećeg dana, evo vam koja slikica kao uvod u ono što trenutno radim... Ljetne arome i okusi by Bugenvilija |
- 14:05 - Komentari (9) - Isprintaj - #
15.08.2009., subota
ubojica djecjeg lica...
|
i dalje sam bez kompijutera. snalazim se kako znam i umijem. nema slika, nema kvacica. tuga zalost. ali ima svekrva. samo pere sudje po cijeli dan. cim nekaj spustis na stol i okrenes se, znaj, stvar se vec nasla u sudoperu i po njoj curi vruca voda i cijedi se deterdjent... pitam se koliko ce to ludilo jos trajati jer sam ja vec jako umorna od te igre. posebno jer se vec izjutra pita, a sto cemo za rucak, kao da mi je to na pameti kad za sebe ne znam i srcem vruci caj u osam ili ranije... meni nikad ne padne na pamet da o tako bezveznim stvarima razmisljam tako rano. to cinim onog casa kad je cajt za kuhanje rucka. onda bacim brzinsku kontrolu frizdera i od datog materijala napravim rucak. bez plana i programa i za dvadeset minuta imam gotov rucak. kasnije ako mi se da, hitim sudje u masinu ak je prazna, ak nije hitim sve u sudoper i slus. ne razmisljam vise o tome. ali ne, sad se to na tanane razvlaci, prvo glupa tema pa onda prokleto sudje. mrzim sudje, mrzim sve sto ima s njim veze, a cesto i kuhanje. posebno kad se ozbiljno potrudim i onda moja sitna zgadija kazu da oni to ne vole i da nece jesti. pa onda mi dodje da sve hitim kroz prozor. a ja da iskocim za njim i pobjegnem glavom bez obzira i u nepoznatom pravcu... a sad mi se taj plan o iskakanju cini sve primamljiviji i primamljiviji. sve mi se cini da cu sutra dignut sidro i da me nece vidjeti cijeli dan. pa nek kuhaju i peru do iznemoglosti. nek se poniste medjusobno i ja dodjem nakon sto su svi pozaspali. moram pazljivo pripremiti strategiju... uz sto mi je crkla moja jedina i najdraza masina (kompijuter), krepala mi je i vesmasina... je je, pukla federcina koja drzi bubanj... jedan komad. nema djelova u cijeloj njemackoj. pa ti budi faca i kupuj korejske stvari... bilo budzasto bas, al da sad ima za iste nofce kupila bi novu, al nema... zato cemo sad cekati tjedan dana da nam saturn vidi jel cemo moc doc do dijelova ili stanga... to bi bio raport od zadnjih dana. nije nesto al znali ste da ne moze bit dosadno da i hocem... e da, okacila slike za izlozbu. tj polovicu slika koje sam imala od zadnje izlozbe i jos par kaj sam docnije razvila na velikom formatu. otvorenje je 29.8.09 u birtijici na malom jezercu u vikend naselju tu u okolici. fino mjestasce. drste fige da se nekaj i proda...sutra idem polijepiti cijene na okaceni dio, a kad mi se napokon popravi masina ili da nesto s cim mogu nekaj poceti dolazi i ostatak na red... idem sad popit jedno hladno pifo. dva... |
- 22:15 - Komentari (27) - Isprintaj - #
04.08.2009., utorak
kako se rade djeca?
|
Svi mi koji imamo djecicu smo prosli slicne muke. Muke objasnjavanja kako djeca dolaze na svijet. E pa danas je pao tecaj za malu djecu s predumisljajem. Kad se sjetim da sam sa Lukom isti taj razgovor imala sa njegovih cetri godine, moji blizanci mi se cine kao zreli i prezreli za to vazno pitanje zasto mama nema pimpek i di se skrivaju mala djeca. Sve je pocelo kako to obicno biva, vrlo njezno i zaobilazno. Prvo smo citali u leksikonu kako nastaje svila i sto rade dudovi svilci, da bi onda nesmotrenim listanjem knjige uocili sudbonosnu stranicu koja je pokrenula lavinu pitanja. Mala beba pri porodu. Glava izlazi iz rodnice i doktor ju polako izvlaci van. Brrrrr. Pitanje je bilo, ne ono sto bi ja ocekivala, sto se tu dogadja, nego di je mami pimpek. Dovraga, zasto zene namaju taj organ pa da ne moraju odgovarati na bedasta djecja pitanja... No da. Uvalili su me u podugacku diskusiju, a nije mi pri tom preostalo drugo nego im otvoriti i drugu stranicu u leksikonu koja pokazuje cijelu porodicu: mamu, tatu, brata i malog brata i sestru i malu bebu i to gole i bose. Pored toga je slika muskog i zenskog spolnog organa sa pripadajucim reproduktivnim elemetima, koji samo kompliciraju cijelu pricu i jednom zasebnom, naravno najinteresantnijom, onom spolnog cina. I to da ne bi slucajno bilo lako za prepoznati o cemu se radi, bez gornjeg dijela tijela i bez glave i od potkoljenica na dole. Pa sad ti djeci objasni cija majkla crnu vunu prede... Prvo sam se bedasto cerekala i uvjeravala ih kako je to prekomplicirano za shvatiti i da jos moraju malo narasti i biti stariji ali se nisu dali skinuti sa slike koju sam i ja studiozno morala promotriti da skuzim ko je tu kome sto i cija noga je di. Posebno jer je sve jos pri tome i u presjeku... Ali banda nije odstupila ni za milimetar ni na mjenjanje teme i navodjenja vode na svoj mlin, te pokusajem da ih odvabim na nekaj drugo, recimo snimke iz satelita na Zamlju i slicno, kaj inace uvijek pali... I tako mi nista nije preostalo nego objasniti ukratko sa sto sturijim rijecnikom, kako se to prave djeca. S tim da sam dobila i potpitanje, da cemu sluze deckima jaja... pa su dobili i dio iz biologije sa spermijima, jajnicima, jajnim stanicama, dijeljenjem stanice i tim svim. Na to sam dobila jedan pogled preko Nyiminih dugih trepavica i uz duboki uzdah, da on misli da to uopce nije komplicirana stvar koju oni ne bi mogli razumjeti, i da ne vidi razlog tolikom odugovlacenjem sa objasnjenjem. Pa si ti majko misli! |