Ovako je to izgledalo prekjučer oko ponoći kad smo još postavljali prvi dio slika. Ovo se šef lokala penje na stol i balansira sa mojom slikom jer ja nisam mogla tako visoko dohvatiti, a nisam baš sitna rastom...
Tu se već lumpa na veliko, ispija sekt i mlati po sendvakima koji su bili prekrasni. Nisam ni jednog probala jer sam imala dubinski zapetljaj creva i čvor nerazmrsivi u želucu. I zadnje što bi učinila je mlačenje po klopi. A ni rakijicu si nisam mogla dozvoliti prije slavnog govora...
Striček u prugastoj majici dobro je proučio sve slike, a onda mi se pohvalio da i sam slika. On je Nikon fan, ali veli da njegov makro nikad nije tako fantastičan moj. Reko to vam je zato jer ja slikam sa polovnom kamerom kupljenom na ebayu i lećom za 50 eura...
Nije mu to nikak bilo jasno.
Šefica lokala i glavna kuharica u civilu leluja u potrazi za žrtvom...
Novinarka lokalnog lista nakon što me poslikala pred slikama sa sektom u ruci i uzela mali intervijuić, to isto radi i šefu.
Bit će reklame u novinama!
I naravno, glavna asistentica zadužena za financije i odnose s javnošću, bila je svima poznata - Bayasaa!
Bila je vrijedna. Posložila je male poklončiće sa po slikom i vizitkama. Pokazivala i dodatne albume gdje imam sve sortirano po brojevima i kategorijama i zapravo jako puno ljudi je i to pregledalo. Palo je i ponešto naruđbi.
Tako da nas je okrunio uspjeh van svih očekivanja.
Govor sam pročitala bez mucanja i gutanja, ali bi bilo bolje da sam ga bar triput pročitala prije...
Drugi puta ću to svakako napraviti da se ne blamiram.
Sve su kritike bile pozitivne i to mi je jako drago. Mala zamjerka pala je na račun nepotpisivanja što je na slici ali nisam to naprosto stigla učiniti. Sve je bilo navrat nanos i odlično je uspjelo s obzirom na organizaciju..
Evo da ne kažete da škrtatrim na slikama. A moju iz novina ćete vidjeti ako bude i objavljena :))
Bila je i velika ekipa Zagrepčanaca iz Mikena da uveličaju moju prvu samostalnu izložbu i hvala im da su svratili :))
Ekipa iz malog vikendaškog naselja gdje se održavala izložba su me odlično primili, dobro smo se zabavljali. Sve je proteklo u jako finoj atmosferi, vedroj i opuštenoj. Moj izbor muzike je bio odličan. Uglavnom - pun pogodak!
Ugovorila sam još dvije izložbe do kraja godine i radim punom parom.
A sad se idem izvrnuti kao mrtvi pauk, jer sam dubinski premorena, a i pothladila sam se sinoć u ljetnoj haljinici i sandalama,
a zahladilo je preko noći baš ozbiljno. Jesen nam grebe po vratima...
Dodatak:
Zaboravila sam spomenuti da smo doma u isti dan naravno, zašto jednostavno kad može maksimalno komplicirano, očekivali rijetkog, a jako dragog gosta iz Engleske. Tako da je organizacija svega pala na moja nejaka pleća. U to ime, zvala sam Bajaasu i Mugija, njenog muža, a oni su poveli i djevojčicu koja je bila kod njih na vikendu. Tako da je uz strku oko zadnjih priprema, lijepljenja slika na podloge, pripremanja doručka za blizance i kako pokupiti Bayasu i ekipu joj u većem gradu na S-Bahnu, palo na mene jer je dragi očekivao svog gosta i ne vidim da ga je moj problem baš puno dirao...pa još do dućkasa, jer frendici je palo u zadatak nekaj skuhati djeci i nama dok smo Mugi i ja lijepili slike. Onda smo njega ostavila kao taoca sa čoporom dječurlije, a Bayasaa i ja smo se zaputile na izložbu. Tu je moja draga frendica preuzela na sebe naruđbe i kasu, a ja sam zabavljala goste na svom indijanskom njemačkom, a ostatak znate...
|