Bugenvilija
26.08.2009., srijeda
Posljednje pripreme za izložbu
  Subota se opasno brzo približava, panika raste iz sata u sat, stvar se zahuktava do krajnosti, a po noći kulminira. Onda sanjam da preslagujem slike, lijepim, vješam, odljepljujem, kratim, dubim na glavi, ludujem i ne mogu naći ime slike i broj i strava me obljeva kako ću ja to i govor i sto čuda neviđenih i katastrofa svijetskih razmjera. Jelte... Htjela sam vam reć i potužiti se na njemačku poznatu pedantnost i predanost poslu... Naručila sam slike, malo sve kasno jer mi je Mac otegnuo papke u nezgodnom momentu i nisam mogla do baze sa slikama i tako to, znate sve, uostalom... Naručila dakle ja slike preko interneta, jer zapravo samo tako to i radim. Najjeftinije, velika konkurencija i sve kaj uz to ide. Provjerila visinu poštarine i brzinu pošiljke i odabrala dvije kuće. Samo zato jer jedna nije imala kvadratičnu formu, a ja pola izložbe imam na 30x30 formatu. I čekam da stignu slike. I čekam, i čekam i nema slika... I ne budi lijena natjeram muža da zasuće rukave i okrene taj broj i pita ih za zdravlje jer ja kad sam živčana, a bila sam i to jako, ne mogu razgovarati suvislo i samo ludujem i divljam... A dobro bi bilo saznati i koju informaciju umjesto šiziti na telefon. I kaže dotična kuća, - naruđba? Koja naruđba? Ma ne... to je pukla veza, nismo sve slike zaprimili pa smo je, šta, hitili... Ni A ni Be, zašto nisu poslai automatski email da naruđba nije sjela, nego je pisalo sve ok, čekajte pošiljku? No dobro, ima još dana, to je bilo u ponedeljak. Rekli su da ponovim naruđbu i to sam učinila, i nazvala da provjerim jesu li je zaprimili kako se šika ili je opet neki dar - mar na redu... I bilo je sve ok. Sad čekam, a što mi drugo preostaje. Ona kvadratična forma je stigla za 3 dana. Zaista da bih riječ rekla protiv dostave, tj brzine. O kvaliteti pošiljke bi mogla malo gunđat al mi se neda. Al loše upakirano do bola. Pa to ti je tak. Malo platiš pa imaš sumnjivu dostavu ili platiš ko svetogpetrakajganu ali dobiješ kutijetinu od 5 kubičnih metara za dva postera. Ne znam što mi je zapravo gore...Kad sve zbrojim i oduzmem, sve mi se čini da je jeftinija varijanta još uvijek jeftinija, jer skupa sa sobom nosi brdo otpadnog materijala tipa kutijetine i sitno smeće koje onda moram voziti na smetlište i trošit do tam benzu... No dobro, to vas sigurno ne zanima. Ovo su dvije slike od 15, koje su spremne i čekaju da budu obješene. Volim taj format i čini mi se da baš makro fotografija dolazi jako do izražaja u toj formi. Držite mi fige da sve prođe u najboljem redu, ipak mi je ovo prva prava izložba. Onu u vrtiću bi mogli nazvati mačićem :)))) |