Bugenvilija
28.12.2008., nedjelja
Situacija krajnje neizvijesna
 Božić smo preživjeli. Velika sreća. Jedna briga manje. Sad još da odgulimo Novu i mi smo na konju. Naša mongolska ekipa je došla sa nenajavljenim pojačanjem u vidu rodice u drugom koljenu koja na obližnjem većem jezeru radi kao bebisiterica već zadnjih šest mjeseci i sad im je nenadano došla u goste. Da se nekom srećom nisam jednom već našla u sličnoj situaciji, vjerojatno bi se sad durila, kao onomad kad nam je Lamica na ručak doveo i svoju vozačicu kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Jedva sam se uspjela kontrolirati da to ne prokomentiram, a zapravo je normalno ili bi bar trebalo biti da ako ima jela za sve, ima i za još jednog nenajavljenog. I onako uvijek ostane hrane... Guska je bila dostatna za sve i još je ostalo za drugi dan. A bila je za prste polizati. Od sad samo guske jedem. Ekipa je bila vesela i opuštena kao i obično. Raskupusali smo poklone na brzaka, a onda su klinci sa tatekima slagali veliku auto pistu i ludo se zabavljali. Cure su radile bogtepitaj kaj, a moja frendica Bajasaa i ja smo se zavukle na najbolje mjesto u kući i pravile se da pečemo gusku, iako se ista sama pekla bez naše pomoći. Mi smo joj (guski) prvo nazdravile jednom kratkom bakinom orahovicom, a onda smo prešle na pivo. Ugodno čavrljajući dotakle smo se svega važnog ženskom rodu, a potom i nekih godišnjih odmora u skoroj budućnosti. Tako smo čoporativno pozvani na ljetovanje u Mongoliju. Veli Bajasaa da nam za to ne treba puno love, jedino malo više za avion koji je u to vrijeme poprilično skup jer niko normalan ne leti tamo usred ciče zime, a glavna sezona je ljeto i plandovanje sa jurtama. Istina, ja bi tamo i u to doba pa da se opskribim svim onim primamljivim odjevnim predmetima koji se u to doba godine tamo dilaju, a ponajprije ludom izboru čizama. Ljetni turizam je glavna Mongolska privredna grana, pod ruku sa izvozom čaja i vune. Jurte se iznajmljuju kao kod nas auto prikolice. Ima ih svih veličina i cijena, jasno je ko dobar dan da sve nisu pune buha i stjenica kao što bi si čovjek pomislio u prvi mah. Možete si ju i sami doma napraviti. Tako smo za odlazak odlučile zbog raznoraznih razloga, izabrati godinu iza nadolazeće, kad će nam valjda i financijska situacija biti povoljnija i više naklonjena, a i sitna dječica će već biti pravi momci pa će i kampiranje po mongolskim pustopoljinama biti prava avantura za njih. A bormeč i za nas, posebno mog muža koji već sad nalazi stopedeset razloga da nejde  (tako je i pred ovogodišnje ljetovanje u "divljini" Dalmatinske Zagore zamišljao kako će mu se zmije saplitati pod noge, a škorpioni od dva metra zavlačiti u krevet...)Ja jedva čekam... A vama za kraj darujem jednu novogodišnju ružicu i želju za sretnu novu 2009... |