Marketing
Zanimljivosti sa terena + čestitka
Našljakala sam se već ko gluho prase. Ako nešto ne ljubim, onda su to raznorazni blagdani koji podrazumijevaju velike akcije širokih razmjera sa generalkom i nakuhavanjem od tri dana prije. A da sam bar neka vjernica pa da velim da to tak mora biti iz raznoraznih razloga, ali ne. Čak nisu ni moji blagdani.
Ovaj put sam zanemarila pranje prozora kao potpuno nevažan element, do Uskrsa će valjda izdržati. Moji dečki ionako i veliki i mali samo gledaju da ga zasvinje što je moguće prije, pa ne vidim rezona za pretjeranu pedantnost u tom pravcu. Radije sam se posvetila novootkrivenoj vještini - pečenju keksa :)
Guskica se već odmrzla, sad samo da je još nasolim i možemo početi sa pripremom onih delicija koje će nam sutra krasiti stol. Jer, kad je već takva prigoda kad se puno i raznoliko jede, pa da to iskoristimo, ne... naši blagdani ionako ne postoje, slavi se samo Vesak i to jedan dan u godini, tj prvi puni mjesec u maju kad se u svijetu obilježava sjećanje na Budin, rođendan i ulazak u Paranirvanu, sve u jednom. Nema punjenih purica, pečenih gusaka, francuske salate, mlinaca koji plivaju u masnom saftu, nema deset vrsta kolača, kiselih gljiva ni krastavaca, nema pečenog odojka i sarme i još sto čuda ali druženje se podrazumijeva. Odlazak na proslavu obično negdje na otvorenom i pjesme i plesa i poneke fine delicije.
Pa onda se slavi i Nova godina. Ona pada na puni Mjesec obično u drugom mjesecu ali zna varirati. Onda se napravi veliki tulum i svi donesu razne delicije i naš Lama kuha specijalitete svoje zemlje sa krova svijeta i bude ludo i nezaboravno, obično pokupimo sve gripe i viruse koji vladaju u Njemačkoj i široj okolici al dobro, nešto se mora i žrtvovati, kaj ne :)
No vratimo se meni doma. Tu sad vlada poprilično rasulo. Bor smo okitili, je da nam se hulja, prevrnuo jednom ali sad nema da mrdne, zašarafih ga za zid. To je prvi bor koji sam kupila u zadnjih 20 gdina, a ne bi ni sad da sam se ljetos sjetila kupiti jednoga u tegli, ali zaboravih. A sad kupovati nešto što je kao zasađeno više ne želim. Em preplatim, em mi poslije krepa u hipu, a kad ga izvadim iz tegle da ga presadim obično saznam da nije ni mogao preživjeti jer borovi sa korijenom teško to mogu. Trgovačke doskočice. Podle.
Klinci su nervozni jer bi onu pistu za autiče koju je otac nesmotreno ostavio njima u vidokrugu pa sad ništa od iznenađenje i tih fora. No dobro, imaju srećom po još jedan "gešenkić" (poklončić) pa će to biti zgodno za pod bor. A sutra nam na ručak stiže naše mongolsko društvo. Pa ćemo tako, dvije familije potpuno različitih kultura, proslaviti jedan katolički praznik. Uostalom, gdje piše da budisti ne smiju slaviti sa guskicom i francuskom? Djeca će se veseliti poklonima i boru, ugođaju svečanosti koja krasi taj dan, a mi ćemo se pozabaviti duhovnim razvojem i dubokom ispunjenošću mirom i dobrom, posebno sa punim želucima.
Pa ima li što lijepše od toga :)))
A i vama svima želim dobar sutrašnji ručak, mir i dobro.
I naravno sretan Božić!
Post je objavljen 24.12.2008. u 17:56 sati.