Bugenvilija
21.08.2020., petak
Buddha Eden
|
Ovaj upravo nesvakidašnji park obavezno treba posjetiti jer je napravljen zadivljujuće dobro i to na ogromnoj lokaciji usred, takoreći ničega. Usred pampe, kak ja vukojebinu volim zvati kad ne želim biti prosta :) Oko njega se prostiru vinogradi u svim smjerovima i ako ste mislili da ćete nakon šetnje po parku moći kupiti koju Buddhinu statuicu ili set mirisnih štapića, grdno ćete se razočarati jer jedino što se u njihovom šopu prodaje, tu su vina. Puno vrsta prekrasnih butelja fantastičnog vina. I to ne samo iz njihovig vinograda, već i svih iz okoline zone. Pravi Portugal na djelu. Zašto da samo meni bude dobro, podržimo ekipu. Mi smo na žalost došli jako kasno (jer smo obilazili svašta putem do tamo...) pa nismo stigli obići cijeli park u miru ali polako, doći ćemo opet. Proteže se na 35 hektara, pa ne čudi da nismio stigli baš sve obići. Ulaz je 5 eura po osobi što nije neplativo, a zaista se ima što za vidjeti i doživiti. Mir, tišina i lijepo sređen park sa krasno izvedenim mramornim vrlo autentičnim statuama je melem za oči. Pogotovo onima kojima to nešto znači, no i ostali imaju što za vidjeti, jer tu je prelijepo oblikovano jezero okruženo statuama zmajeva i Guardiana, a jezero prekrasnim Koji somićima koji čim zakoračite na mostić, stižu brzinom gladnih zvijeri vidjeti imate li nešto za njih i love zrak otvarajući usta prema vama dajući na znanje da bi nekaj konketno, a i male patkice su tu da uljepšaju prizor. Na sredini se koče oazice lopoča, i uglavnom sve je na svom mjestu. Većinu fotki sam sikala fotačem, pa sad to ne možete vidjeti, već samo ovo što je fotkano mobilnim i ne znam zašto su slike vodoravno. To samo vile znaju (u uredništvu bloga), ali mi se čini da ako kliknete na njih da će se prikazati u pravom smjeru. Ako ne, eh, ne mogu ništa.       Oznake: Buddha, eden, Bobmarral, Portugal, park, budizam, zmajevi |
- 08:08 - Komentari (9) - Isprintaj - #
19.08.2020., srijeda
Portugalski kolosplet
|
Tu ima svega onako napreskokce, od motokluba sa ogromnim čoperom na vrhu plota, a preko ogromnih stabala pitomog kestena koji u ovom podneblju baš dobro raste i buja. Lijepih urednih maslinika, jezero Dornes iz auta, presmiješnih pločica onako usred ničega u napuštenoj kućici koja je baš na prodaju...i naravno prekrsnog češera pinije.       Oznake: Portugal, panorama, ljeto, biljke, drveće, plodovi, Pinija, jezero, maslinici, motoristi |
- 08:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #
17.08.2020., ponedjeljak
Portugalski detalji
Ovo je jedna od glavnih ulica u gradu Tomaru, pisala sam već o njemu. Tu je templarska tvrđava koja dominira gradom. Ovo je kolosplet bugenvilija, njih 4 u nizu koje čine ogroman grm, no nažalost su već na kraju svoje ljepotne čarolije. Danas smo malo obišli okolicu pa smo se tako naivno i nadobudno uputili u Dornes na jezeru Castelo do Bode i poljubili vrata, jer se na Gospu sjatilo sve živo i mrtvo iz okolice na prekrasnu ureženu plažu. Tako da smo samo napravili par snimaka sa vrha brijega i vratili se otkud smo i došli. Zadnje mi je gurati se sa hrpom turista i vikendaša. Šta ću, razmažena sam po tom pitanju jako. Radije sjedim doma u vrtu i uživam u pogledu na eukaliptuse, masline i borove nego da se guram.  Ovo je jedna novoizgrađena kuća u kompletno starom ruhu. Jako lijepo, uredno i svrsishodno.  Rozo obojana kuća sa velikom rozom bugenvilijom pred njom, Šik.  Ovo je isto u Tomaru, bugenvilije koje još nisu apšisale od vrućine.  Oznake: Portugal, gradići, bugenvilije, svašta nešto |
- 08:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #
16.08.2020., nedjelja
Portugal iz blizine
|
Slike sam skinula preko mobilnog i spremila objavu u skice. To je jedini način da vidim što radim i što objavljujem, a i mogu napisati riječ dvije o slikama bez povečala i sličnih pomagala. Nadam se da se daju uvećeti. Danas nije prevruće i dalo se napraviti rundu po kvartu i opalit koju snimku jer je nebo bilo upravo savršeno fotogenično.  Ovo je jedna zgodna kućica sa bujnim vrtom i potpuno otkačenim dimnjakom, koji mi je zapravo i privukao pažnju.  Ovo je bivša česma kad još nisu imali vodovod i tu si mogao doć i natočiti si svježu vodu iz domaćinovog arteškog bunara. Često se voda crpila pomoću vjetrenjača koji u ovom kraju ima jako puno, i samo su rijetke još u funkciji. Sve lijepo i ekološki prihvatljivo polako se gasi, a zamjenjuje ga struja ili ponegdje solarni paneli. Ova se nalazi kod našeg prvog susjeda, a ovaj gadni plavoisprani zid je od našeg dvorišta. Pričekat će malo obnovu, sad nam nije prioritet. |
- 00:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
18.06.2020., četvrtak
Kućica na brijegu, trava oko nje
 Nakon podužeg traženja, potraga je urodila plodom kad smo već to proljeće (lanjsko) skoro digli ruke od svega. Pregledali mali milion objekata po okolici i šire i nismo našli ništa što bi bar približno bilo ono što želimo. Dobro, bilo ih je, ne mogu reći, ali mi nismo imali tako dubok džep, a grožđe je ionako kiselo onda. No tako su se karte presložie, jer da smo tada znali ono što smo saznali 3 mjeseca kasnije, možda bi i uletili u skuplju varijantu. Sad je dockan za tući se po glavi, a i ko zna zašto je ovo bolja opcija. Kuća koju smo našli i koju sam imala u popisu objekata za pogledati ali je bila na samom kraju liste i pod upitnikom zbog malo derutnog izgleda, a ne baš jeftina. Na koncu se ispostavilo da je puno jeftinija nego li je pisalo u oglasu i sa puno više zemlje, a uz to na samom jezeru, pa smo na ono derutna malo zažmirili na jedno ili oba oka. Sad imamo zato velike radove i bit će ih još kojekakvih dok ne bude skroz po željama. Ali to sad nije tema.  Kuća je tu. Lijepa je i dovoljno velika za sve što nam treba. A i moj vrtni kutak broji petnaestak odraslih vrlo rodnih stabala maslina, nemam pojma točno koliko raznih sorti vinovih loza i desetak naranača, dvije kruške koje nisam ni probala do sada jer stršljani to tako temeljito poberu da ništa ne ostane za podijeliti, pa jedna grozno neukusna jabuka ali predivne krošnje koju ću prekalemiti, par mandarina i limun, te tri smokve. Zasadila sam zimus još nešto badema, pitomi kesten, ribizle, breskvu, marelicu, šljive, nespolu, višnje, trešnje, pistacio i nar. Par vrsta bugenvilija, oleandre, pravi jasmin i ružmarin. Onako, nek se nađe.  Hrastovi plutnjaci su već bili tu kad je kuća kupljena, a i veći su od jednog metra pa će tu i ostati kad su već zaštićeni. One manje bacim odmah van jer mi drvo tog kalibra ne treba u šumi hrane, a nemam namjeru ni divlje svinje uzgajati kojih tu ima u izobilju. Uz bunar rastu i tri samonikle dunje. Od divljeg bila imam digitalisa puno dvorište i amarilise. Najdonji teren uz bunar je polumočvaran pa tamo kale uživaju ko prasad u blatu.   Susjed nam je brinuo o vrtu i proljetos pokosio travu i porezao lozu, pa znam da je sve sretno preživjelo zimu i proljeće. Bilo je puno oborina, a zemlja je dobre kvalitete. Za par godina tamo će biti prava šuma hrane. Još kad naselim pčele...ali polako, sve u svoje vrijeme. Kući smo sredili do sada prvi kat tako da možemo tamo obitavati u relativnom komforu. Nedostaje nam još ozbiljno grijanje što smo testirali za Božić i Novu godinu kad smo se smrzli kao pi*ke. Tj usprkos kupljenim radijatorima na struju nije bilo moguće sve zagrijati jer zbog loše struje je stalno iskakao osigurač ako su dva potrošača bila u isto vrijeme uključena. Zlo i naopako, to ćemo morati prvo srediti kako se spada. Struja je vrlo jeftina pa je grijanje na struju tu česta stvar. Zimska idila  Veliki problem još predstavlja ogromna vinska preša u prizemlju, napravljena od betona koju moramo razbiti i urediti prizemlje. No polako, sve u svoje vrijeme... Ovo čudo uz kuću je nekakav kokošinjac koji će dobiti šup kartu, a od građe ću napraviti visoke gredice za povrće.  Okućnica je velika i ravna i krase ju tri velike masline koje sam odmah iskoristila kao nosač ljuljačke sa pogledaom na okolicu.  Juke su tu bile i zaista su impresivne. Dvije tri sam čak izbacila jer su se nakotile kojekuda ali ova stabla nisam dirala. Ljetos su me odlučile počastiti cvijetovima.  Oznake: kuća, Portugal, sreća, masline, naranče, šumahrane, priroda, čist zrak |
- 14:30 - Komentari (23) - Isprintaj - #
10.06.2020., srijeda
Što vidjeti u Tomaru
|
Kao što sam negdje već komentirala, plac je nezaobilazno mjesto u posjeti nekog grada ako sam tamo duže od jedne noći. Pa još ako se pokaže da je i tržnica otvorena, sreći nema kraja. No šteta je jedino što ne mogu nakupovati sve što mi neophodno treba jer se obično na takav put ide avionom, a mjesta u koferu već sad nema. Pogotovo što mi je najviše za oko zapao vrtlarski i voćarski pribor. Imam izuzetno razvijen fetiš na alatke svih veličina i namjena :) No pođimo redom. Plac tj tržnica u Tomaru otvorena je samo petkom, pa prošli put kad smo prolazili ovuda nije radila, ali sad je godinu dana kasnije i stacionirani smo baš u gradu u najljepšem hotelu kojeg posebno preporučam jer je pravi mali biser. Naravno, ne moram specijalno naglasiti da je kiša padala u prosjeku jednom na dan iako je bilo lijepo i toplo. Proljeće u Portugalu je izuzetno kišno razdoblje. Ime mu je Hotel dos Templários i nalazi se takoreći u samoj jezgri grada na rijeci Nabăo pored starog mlina. Evo par slika iz sobe. Hotel ima i lijepi vanjski bazen i jedan manji unutarnji kojeg smo testirali nakon što smo pokisli ko miševi u gradu pa odlučili ugrijati kosti. Klopa im je odlična iako smo se obično zadovoljili obilnim doručkom koji je bio uračunat u cijenu sobe, a drugo snalazili po restorančićima i kojekuda još.     Grad je još na periferiji i u nekim kvartovima prilično derutan iako je sam centar lijepo obnovljen i na još puno mjesta su skele i radi se. Bit će uskoro turistički centar od njega. Pogotovo jer ima takvu slavnu povijest da ne može omanuti. A nalazi se i u blizini velike katoličke meke, tj grada Fatime koji je od Tomara udaljen samo 30 kilometara. Poslovni dio Tomara. Tu su sudovi, policija, agencije svih vrsta, advokati...  Tipične uličice unutarnjeg grada.   Tu se vidi Convento do Cristo na brijegu u daljini. Zaista dominira gradom.      Jedan lijepi dućančić sa rukotvorinama.  Pogled na plac je obečavao na prvu. Kad sam vidjela izbor sadnica voća moje srce je poskočilo u ritmu junačke poskočice. Samo mi dajte sadnica i cvijeća, alata i sviježeg povrća i ja plešem.      Ovo je sjeme lupine u slanoj vodi marinirano. Na portugalskom se zove Tremoços. To je glavna grickalica u svim kafićima ili birtijama na koje ćete po selima naići. Naručite li pivo, obavezno ćete uz njega dobiti i tanjur ovoga. S obzirom da je riječ o mahunarki nije lchf prehrana. No kako se koža ionako ne jede, a namirnica je marinirana, okušala sam se par puta u tom sportu i nisam zažalila.  Plac je na otvorenom ali su prodavači ipak zaštićeni nadstrešicom. Unutarnji dio je ribarnica, mesnica, voćarna i slično ali mi se čini da je taj dio komercijalniji u odnosu na ovaj vanjski gdje prodaju baš seljaci.   Pogledajte cijenu maslina, a ima ih desetke vrsta ako ne i više. Sve sam ih probala i najbolje su mi stare sorte koje su tako malena ploda da su im koštice veličine glavice od šibice. Nakon što su dobro ukiseljene ocijede se i stave u mješavinu maslinovog ulja, češnjaka i začinskih trava. Fantazija.    Mesnice i ribarnice zauzimaju najveći dio unutarnjeg paviljona. Kao što vidite, nema šta nema i to po vrlo lijepim i pristupačnim cijenama.            A sad kad smo razgledali mali dio placa, bacimo se na alatke. Tu zaista ima sve što vam u vrtu i masliniku ili vinogradu može zatrebati. Meni treba sve to ali u hotel ne bi stalo, a još nismo našli kuću gdje to sve smjestiti pa mora pričekati bolja vremena.     Oznake: Tomar, grad, Portugal, tržnica, alati |
- 11:11 - Komentari (18) - Isprintaj - #
07.06.2020., nedjelja
Aveiro, grad na kanalima, a nije Venecija
|
Aveiro se nalazi točno na pola puta između Figueire da Fos i Porta. To je grad na moru iako živi na kanalima koji ga odvajaju od same obale. Izuzetno lijep grad koji mnogi uspoređuju sa Venecijom što je nepravedno jer je Aveiro sasvim drugačiji tip grada, a osim toga ne smrdi. Iako se voda doima prljava ona to nije, takvu boju čine alge koje tu žive. Moliceiro brodići nekad su služili za vađenje algi iz kanala i njom su gnojili organske pjeskovite vrtove u okolici. Pogledate li kartu vidjet ćete da Aveiro sav zapravo leži na vrlo plodnim dobro navodnjavanim terenima između obale i mora. Tu se ulijeva rijeka Boco sa jedne strane i Vouga sa druge. Aveiro laguna je tako velika da ide na sjever do grada Ovara, a na jug slijedi obalu kilometrima daleko. U Aveiru su jako poznate solane, upravo zbog plićine mora na mnogim dijelovima. Ako vas ikad put nanese na ovu stranu obavezno se provozajte sa tim njihovim brodićima koji sad služe samo kao turistička atrakcija i provest će vas kroz strogi centar grada. Mi smo bili u proljeće i bilo je relativno gužvovito, vjerujem da u sezoni to bude naporno čekajući na ukrcaj da bi vas brod onda 30 minuta ili duže vozio po najvećoj luni kanalima. Proljeće bi svakako bio moj izbor. Posjetili smo i solane ali bit će da nisam slikala iz nepoznatog razloga.   Ovako je nekad izgledalo prihvatilište i skladište soli, još i sad na mnogim mjestima uz kanale su drveni molovi za iskrcaj vreća. Ovo sam fotkala od oduševljenja na stil krpanja poispadalih pločica. Nema istih više na tržištu? Nema veze, stavit ćemo prve koje nađemo :))))  U čast velikom spasiocu i čovjeku Eduardo Raposo Rodrigues de Sousa s nadimkom Atita koji je život posvetio plivanju i očito je bio jako omiljen u gradu jer za njega kažu: "Govori se da je svake godine naučio oko 250 ljudi plivati. Nakon više od 40 godina, ovaj broj premašuje 10.000 iz Aveira!" I onda taman kad je dobio nagradu Velikog križa Reda za civilnu zaslugu, tri dana nakon toga je preminuo. Zvali su ga "Tubarăo" Atita (Tubarăo znači morski pas). Učitelj plivanja i morski pas ušća Aveira. Ovaj prekrasan grafit nalazi se pod mostom „Ponte de Pau“, u središtu Aveira, a naručio ga je umjetnik Fábio Carneiro. Možete pogledati kako su ga radili: Tubarao Atita  Ovaj grb je imao neku priču ali sam ju ja zaboravila.  To su ti molići koji sad više ne služe originalnoj svrsi tj iskrcavanju soli, iako navodno još neka skladišta u toj ulici rade i možete kupiti sol u rinfuzi na licu mjesta. No to ćemo drugi puta, zaista za obić grad par sati zaista nije dovoljno.  Pored ove zgodno ofarbane kućice su stvarali onaj grafit ododzgora što ćete vidjeti ako pogledate video.     Lijep hotel nad kanalom, možda drugi put...  Stara tvornica Jerónimo Pereira Campos, pretvorena je u kongresni i kulturni centar najpoznatiji u zemlji, a na vrhu je i dobar restoran.  E tu smo proučavali strogu jezgru, a koja nije na vodi i tražili restoran da nešto toplo ubacimo u kljun nakon sunčanice pokupljene na čamcu. Tu sam negdje kupila prekrasnu vunenu pelerinu jer sam znala što me čeka kad se vratimo u hotel na moru. Bio je to pun pogodak jer nas je dočekalo 13 stupnjeva sa laganom kišicom praćenom jačim vjetrom.  Iza ove lijepe žute zgrade smo našli mali neugledan restorančić ali sa sjajnom morskom klopom. Bakalar je bio moj i ničiji.  Jedan detalj vratiju sa ulazom u mali kafić u uskom središtu na gusto natrpanih kuća.  Oznake: Portugal, Aveiro, pria, putopis, fotografije |
- 07:06 - Komentari (15) - Isprintaj - #
06.06.2020., subota
Portugal drugi dio
Kako nam je Figueira da Foz bila okosnica, tj dom, od tamo smo polazili u avanture svakog dana u drugom pravcu. Jednu rundu smo se otpelali u brda iza Coimbre, prema Viseu. Tamo vijuga opaka cestica sve višlje i višlje u brda, gadnim serpentinama, a ni cesta nije za podičiti se. Prošli smo kroz Lousu i tu išli gledati neke kuće sa kojim nismo bili impresionirani, kao ni sa Lousom koja je opaka seledra iako imaju zanimljivih kuća, no sve je polu derutno i na granici raspada. Ovak izgledaju spaljena sela koje veliki požar od prije dvije tri godine nije zaobišao.  Tipična portugalaska kuća sa specifičnom gradnjom. Vi ste vani, a mi unutra i niko nikom ne smeta.  Sa terase kuće koja nam nije bila suđena. Lijep pogled na okolicu i prekrasna riječica na dnu terena.  Tu se krećemo penjati ozbiljno u brda, Penacova je jedno prekrasno mjesto ali nije za živjet jer ja ne mogu na divokoznim terenima dobro funkcionirati, a tamo je sve takvo. Ali zato imaju prvoklasnu vodu, meni definitivno najukusniju od svih voda koje sam ikad pila.  Neke lijepe kućice ulovljene s puta...  Lijepe građevine sa strmine brijega. Život se ionako odvija sa druge strane kuće.  Pogled na dolinu i to ne sa vrha brijega, već negdje na pol puta do gore...  Još nekih meni predivnih građevina. Volim te gornje krovne terase koje se samo naziru sa ove strane kuće.  Tu smo se malo prošetali da doživimo te uzbrdnonizbrdne uličice.  Još smo imali u planu obići Santa Comba Dăo na rijeci Dăo ali kao i Penacova to je sve gore dole teren i nismo baš bili impresionirani da bi živjeli tamo. Lijepo je za otić na izlet, zaista je ali tamo zimi zna i snijega biti, pa ono, hvala ko da jesam. U Santi su ljudi kao i svugdje u Portugalu jako susretljivi i fini. Bili smo gladni ko vukovi u nekakvo lijevo vrijeme i u pretraživanju restorana koji rade naletili na jedan u samom centru gdje su bili zatvoreni za pauzu ali su zbog nas otvorili kuhinju i napravili nam super hranu, zaista za svaku pohvalu.  A mi ćemo se ipak držat terna sa maslinama i bugenvilijama. Ziher je ziher :) Na povratku smo išli drugim putem natrag u hotel i prošli pored ogromnih močvara tj rižinih polja i ugledali bezborjne ptice uglavnom rode i čaplje. Na žalost je slikano iz auta sa autoputa pa slike nisu neke ali da se dočara kaj je zanimljivo. Rode se naime gnijezde na stupovima dalekovoda. (imam negdje i tu sliku ali ko zna gdje) Svaki takav stup je načičkan gnijezdima, ponegdje bude i po 30 komada.   Svugdje smo imali super vrijeme do povratka nam u hotel, tamo je bil sjever sa snijegom. Atlantik je koma. No od jučer mi je zalutala još jedna sjajna slika sa plaže iz Figueire pa da ju podijelim, baš je lijepa :)  Nastavak slijedi, slijedeći na redu je Aveiro, lijepi grad na kanalima... Oznake: Portugal, Putovanja, zemlja |
- 06:20 - Komentari (12) - Isprintaj - #
05.06.2020., petak
Portugalske putešestvije
|
Naravno da sam uspjela pobrkati datume ali to tak liči na mene da bi se iskreno začudila da sam od prve pogodila. Naime šta, godišnjica od kupovine vile propuh je bio nekidan, a ne lani. No sad sam gledajući kroz slike polovila i događaje kako su se redom odvijali. Prvo sam godinu dana pregledavala preko googl maps terene i čitala o raznim gradovima i mjestima, da steknem uvid u materiju koju istražujem, onda sam otprilike locirala tri centra oko kojih se valja pozabaviti, a išli smo za tim da je kuća negdje u pampi, ali dovoljno blizu nekog centra sa fakultetima za blizance. Tako smo za prvo mjesto izbora odabrali okolicu Coimbre. Taj prelijepi grad je poznat upravo po raznim fakultetima i najstariji je takav centar u Evropi. Na žalost nismo se zadržavali u samom gradu već se samo provezli par puta kroz jer smo došli samo na osam dana prvi put i morali smo odraditi veliki zalogaj pregleda terena i pogledati nešto kuća koje sam u međuvremenu našla. Blizanci su ostali doma čuvati pse. Coimbra iz auta:    Bilo je još slika ali da vas ne davim sa polumutnim ovo će biti dovoljno za otprilike dobiti osjećaj koliki je grad i gdje. Ovo je zadebljanje rijeke Mondego na čijim obalama je podignut grad. Mi smo se stacionirali u malom ljupkom hotelčiću na ušću rijeke u more, poznatom ljetovalištu koje je u vrijeme kad smo mi bili, tj u 5. mjesecu još spavalo zimski san sa rijetkim turistima. Figueira da Foz je orijentirana na turiste pa su i neboderi uz more uglavnom hotelskog tipa. Mjestašce i nije tako malecko jer ima i svoju veliku industrijsku zonu s onu stranu rijeke kojom dominira tvorinica papira kojih po Portugalu ima jako puno i glavni resurs su im sađene plantaže eukaliptusa koji jako brzo raste ali i jako dobro gore. Opožarenih područja ima koliko želiš i svake godine negdje nešto gori. Sad se špekulira da su svi požari podmetnuti zbog kopanja silicija za e aute, ko bi znal šta je istina, a šta laž. Samo lani kad smo bili na ljeto u kući, oko nas je bilo 8 požara. Srećom ne na našoj strani jezera vać preko brda ali dim je i do nas dolazio, kao i kanaderi koji su prelietali preko kuće jer smo na samom jezeru gdje skupljaju vodu. Nezgodno skroz. Ovo je pogled iz hotelčića na zaljev Figueire da Foz  Bili smo se dole prošetati za jednog jedinog toplog i sunčanog dana, i zbog toga smo odustali od kuće uz more. Zima je jako kišna tu i česta magla dolazi sa mora. Atlantik je ipak jedna velika vodena masa i česti vjetrovi su pravilo, a ne iznimka. Dok smo se smrzavali uz obalu u unutrašnjosti na samo 50 km od mora je bilo ljetno vrijeme. Tako da je izbor brzo prevagnuo na kontinentalni dio zemlje.       Nastavak putešestvije sutra, sad moram prvo smanjiti sve slike da ih mogu tu digrnuti a komp mi je spor ko glista pa će se sve prolongirati. Oznake: Portugal, more, priroda, Putovanja |