|
Prvi post napisan
18.09.2004. u 23:26
"Uskoro će tolerancija doći do takvog nivoa da će pametnima zabraniti da razmišljaju, kako se ne bi povrijedili osjećaji glupih.
"M. A. Bulgakov
|
Bugenvilija
16.08.2020., nedjelja
Portugal iz blizine
Slike sam skinula preko mobilnog i spremila objavu u skice. To je jedini način da vidim što radim i što objavljujem, a i mogu napisati riječ dvije o slikama bez povečala i sličnih pomagala. Nadam se da se daju uvećeti. Danas nije prevruće i dalo se napraviti rundu po kvartu i opalit koju snimku jer je nebo bilo upravo savršeno fotogenično.
Ovo je jedna zgodna kućica sa bujnim vrtom i potpuno otkačenim dimnjakom, koji mi je zapravo i privukao pažnju.
Ovo je bivša česma kad još nisu imali vodovod i tu si mogao doć i natočiti si svježu vodu iz domaćinovog arteškog bunara. Često se voda crpila pomoću vjetrenjača koji u ovom kraju ima jako puno, i samo su rijetke još u funkciji. Sve lijepo i ekološki prihvatljivo polako se gasi, a zamjenjuje ga struja ili ponegdje solarni paneli.
Ova se nalazi kod našeg prvog susjeda, a ovaj gadni plavoisprani zid je od našeg dvorišta. Pričekat će malo obnovu, sad nam nije prioritet.
|
28.06.2020., nedjelja
Kad inspiracija pređe u noćnu moru
Sanjam recepte, sanjam foldere sa složenim receptima, sanjam obrade slika, grame, psilium, bademovo brašno, aaaa...i tako već noćima. Mislim da je krajnji čas napraviti reset i otić malo filcati ili napraviti koji set voštanih vrećica za povrće ili napraviti koji komad nakita od žice ili naprosto uzeti džukeletinu i otići se resetirati u šumu i ne izaći naredna tri dana. Istina za tu putešestviju nikad sa sobom ne bi vodila psa, ali recimo mrežu za ljuljanje bi. Baš sam si proljetos naručila jednu, a ima integriranu mrežu protiv komaraca, muha i sličnih šumskolivadnih gnjavatora. Dobra knjiga i pravac šuma ili rijeka, kanal...Tu nam je prekrasan poluprirodni kanal rijeke Amper na pljucomet sa šarolikim dvonogim pernatim opusom vodenih brčkalica, a ima i bizamskih štakora ili nutrija, nikad nisam dobro uspjela vidjeti, dabrova, pa i divljih svinja. No za njih se nadam da ih neću sresti, pogotovo sad kad imaju praščiće sa sobom u ophodnji. Možda kojeg vodomara poslikam. Do sad sam ih znala samo poplašiti sa psom. Da, bez psa definitivno ako se u prirodi želi uživati. Žalim Gari, ići ćeš u šetnju sa djecom na poznate terene.
Malo slika da ne bude samo dosadno cendranje nad gorkom sudbinom...
Mala "osica" zapravo cvjetna osolika muha na prašniku gladiole neke od minulih godina...
Kodnog imena Marmalade Fly (Episyrphus balteatus). Pripada rodu najboljih letača u carstvu kukaca imena Hoverflies (Pršilice po naški), a ima preko 6000 vrsta.
Ovu sam mirisnu citrusnu pelargoniju dobila od Gustirne, koja isto više ne piše tu ali vidimo se ponekad kad nam se putevi ukrste. Ona ima moje stablaste hibiskuse...
Klinčeki oplahnuti kišom i isprepleteni paučinom. Tipičan vrtni momenat.
Za dobro jutro
Oznake: reset, pauza, mir, odmor, rijeka, osice, cvijeće, ljeto, zamor materijala, pričica
|
27.05.2020., srijeda
Još malo vrtnih huncutarija
Da nemam u vrtu samo pauke, već su tu i cvjetne muhe govori ova slika. To su dražesne debeloguze leteće beštije koje nit grizu nit pikaju i potpuno su posvećene cvijeću. Nemojte ih ubijati kad vam uđu u kuću već ih uzmite u ruku i iznesite van. Dobri su oprašivači i rade koristan posao u vrtu ili voćnjaku. Ima ih stotinjak vrsta od skroz malih zunzalica koje lete na mjestu kao mali dronovi, do onih ogromnih koje jako sliče džinovskim obadima i zaista na prvi pogled ulijeveju strah u kosti. Pokazat ću vam ih jednom prilikom kad koju ulovim zalutalu na kuhinjski prozor.
Ovo je onaj isti pauk od nekidan koji je pokušao zaskakivati pčele i bumbare na gornjem božuru, a ja sam ga raspalila po riti i prebacila na ribizle ali tamo mu se nije dopalo, pa je odlučio okušati sreću na kadulji. Srećom vidim da je koristan jer lovi muhe, a ne zaskakuje bumbare koji zujkaju oko kaduljinog cvijeta. Pitate se kako znam da je to baš taj, a ne neki drugi pauk iz iste familije. E pa ovaj ima smeđu brazgotinu na debeloj guzi, po tome sam ga odmah prepoznala, a i mrko me gledao kad sam prišla preblizu sa objektivom
Slobodno kliknite na sliku da ju vidite uvećanu, zgodno zgleda kad se pogleda iz bliza
Neka mudrija zapažanja sutra. Danas je loš dan za pisanje jer sam noćas slabo spavala, a onda nisam od koristi.
Oznake: božuri, cvijeće, muhe, pauci, Insekti
|
24.05.2020., nedjelja
Dan D
Danas je bio dan D, ja na postu treći dan, a vrijeme takvo da sam bila zrela samo za pod dekicu. Na debelih 22 stupnja od jutra je nebo bilo crno kao noć, trebala sam paliti lampu da vidim delati. Slijedeći ću puta svakako pogledati prognozu da mi se ne desi ovakva situacija. Volim post iskoristiti za napraviti puno posla jer me puca kreativnost i višak energije, što danas nije bio slučaj jer sam jako osjetljiva na vremenske prilike i neprilike. Pogotovo ovo drugo.
Tako sam se nadobudno digla već u šest ujutro, čila i odmorna i spremna za radne akcije. Čak sam i dućkas uspjela sretno zbaviti ali kad se nebo oko desetke namrčkalo i krenulo puhat, nekak me zabolila glava, a onda i leđa i zimica neka, ma reko samo mi fali sad neka boleščurina, dosta zamajavanja i pravac kinderbet. Reko, malo ću ubit oko i zagrijati se i da, desilo se baš to ali sam se probudila ponovo tek u 14 sati. Između dva pljuska. I trk van da vidim kakva je situacija u dvorištu i jel vjetar koji je ludovao šta potrgao. Imam neko lijepo cvijeće koje je baš krenulo cvasti pa da ne pomlati sve po spisku, a i sitne gorke naranče imam posijane i taman su niknule. Pokrivam ih staklenim čašama za loša vremena da ih zaštitim koliko više mogu.
Crno se nebo nadvilo i božuri su gotovo pekli za oči koliko im je boja bila intenzivna u tom polumraku. Pa sam na brzaka poslikala desetak fotki, ulovila malog bjeloguzog kak se sakril pred kišom ko zadnja hulja u sam cvijet, ali ga je moje fotkanje uznemirilo pa se popeo na vrh latice ne bi li me zaplašio, mahao malo nogama i odlučio tamo ostati. No moji planovi za prelijepe božure i njihove nježne leteće goste nisu podrazumijevali pauka u kombinaciji pa sam ga otpremila na drugi kraj dvorišta među ribizle. Nek se tamo zabavlja i hrani ušima, njih nije neka šteta ionako ih je ove godine sva sila i nepravda.
Ovaj me san divno okrijepio, a i nakon mojeg fotkanja se spustila majka Oluja sa pomoćnim snagama vjetra, munja i gromova sve diglo za oktavu. Buka nesnosna, lupa svugdje oko nas. Sreća da se Gari ne boji grmljavine. Ja bi najradije sad skakala po vrtu ali fotač ne voli kišu pa sam odustala i primila se kuhanja. Najteže mi pada prekid posta. Kad se zalaufam mi super ide i mogla bi tako tjednima ali kad moram kuhati svaki dan onda to više nije neka zabava. Drugi puta ću blizancima kupiti gotovu hranu pa nek se sami hrane dok ja pauziram. No, htjedoh reći, prekid posta je koma, jer znam da treba pojesti neku laganiju hranu, a ne se naburati do grla pa onda otpuhivati i stenjati, ali fulala sam jutros šparoge koje su mi u ovom periodu najbolje za prekid, pa sam napravila neki brzopotezni ručak. Imam divne voletine koju sam pred koji mjesec kupila od seljaka kad je klao, i to na saft sa mladim lukom i mrkvom na kockice, bilo je maestralno fino. Sebi najveću salatu na svijetu i okoliciz dječacima po želji. Malo krastavaca na salatu malo isto tako miješane sezonke. Fino.
Evo par slika pa idemo dalje...
Oznake: Oluja, kiša, toplina, proljeće, cvijeće, leptirići, pauci, klopa, postim
|
23.05.2020., subota
Prašinarenje
Danas je Gari rasturio čvrstu žičanu ogradu. Kreten samo takav. Skačući po istoj danima i danima i lajući ko povampireni vrag na svakog ko bi se odlučio poć u pekarnu prek ceste ili nedajbože voziti na biciklu pod njegovom ogradom. No najdraži lavež i sreća je kad mali crnčići njih čopor, sa majkama koje kokodaču kao što su naučile kod sebe doma u crnoj Africi, a čuje ih se još pet ulica dalje i s noge na nogu lijeno puze prema vrtiću, a moraju proć Gariju pod nosom. Na njega nitko ne daje ni suhu šljivu, još ga klinci zezaju sa imitiranjem laveža, iako mislim da je kojim slučajem van ograde da bi ih bilo po svom okolnom drveću, i to jednostavno od straha, a ne zato što bi ih džukeletina išla gristi, jer ne bi. On samo radi ono što svi psi rade, laje i čuva dvorište od eventualnih napasnika, a to što ima lijep vrlo vrlo dubok bariton, ah, pa ni ne može imati kreštavi kad je tele u krznu vuka. To je samo Kiki imala histeričan visoki ce od kojeg su pločice otpadale u kupaoni i pauci se skvrčeno bacali što dalje od malog kevtala. Što se jače galami na cesti to on jače laje. Često i reži kao da bi klao, a možda i bi. No to ne želim provjeravati stoga je danas pala akcija.
Sreća da mi je ostalo još 10 metara te čelične ograde pa sam to zajedno sa Nyimom razvukla i začepila prilaz cesti da ipak ne skoči nekom za vrat od silne žudnje za akcijskim scenama. Zapravo najviše me brine da netko ne padne sa pločnika pod auto od straha kad ga Gari zaskoči jadnog iza guste živice od tuja. Rupa je nastala kad su susjedi razrušili svoju prastaru gustu tujinu ogradu koja je savila plot od težine i takoreći padala po pločniku. Katastrofa zabranjena zakonom, i onda su sve iskopali, pobacali jer ko je vidio drveće presađivati kad se može baciti. Ukopali duboke temelje i stavili žičani kavez za kamenje. Lijepa ograda, mora da ih je opako koštala. No, ali to nije sve. Kad su to sve zvadili van, moja ograda je ostala jadna i ogoljena na tom spoju naših vrtova. I taman mjesto da Gari može naviriti njušku na cestu i plašiti sitnu dječicu koja tuda voze bicikle ili neupućene pješake.
Prašina se vije po vrtu jer je iskopao sebi rupe uz ogradu, da lako prilegne u hladovinu, ali uvijek u friško iskopanu rupu. Ko je vidio dva dana za redom spavati u istoj jami. Kako je vrijeme takvo kakvo je, prašine ima čak i kad padne sitna kišica jer je površinski sloj lišen vlati trave već od ranog proljeća.
Tamo da netko pokuša po noći diverziju na kuću, slomio bi nogu najmanje jednom od nagaznih mina, tj rupa po terenu. Čak i meni za dana predstavlja osobit izazov kad idem zaliti cvijeće...
Oznake: Psi, cvijeće, ograda, prašina
|
|
|