Bugenvilija
27.05.2020., srijeda
Još malo vrtnih huncutarija
|
Da nemam u vrtu samo pauke, već su tu i cvjetne muhe govori ova slika. To su dražesne debeloguze leteće beštije koje nit grizu nit pikaju i potpuno su posvećene cvijeću. Nemojte ih ubijati kad vam uđu u kuću već ih uzmite u ruku i iznesite van. Dobri su oprašivači i rade koristan posao u vrtu ili voćnjaku. Ima ih stotinjak vrsta od skroz malih zunzalica koje lete na mjestu kao mali dronovi, do onih ogromnih koje jako sliče džinovskim obadima i zaista na prvi pogled ulijeveju strah u kosti. Pokazat ću vam ih jednom prilikom kad koju ulovim zalutalu na kuhinjski prozor.  Ovo je onaj isti pauk od nekidan koji je pokušao zaskakivati pčele i bumbare na gornjem božuru, a ja sam ga raspalila po riti i prebacila na ribizle ali tamo mu se nije dopalo, pa je odlučio okušati sreću na kadulji. Srećom vidim da je koristan jer lovi muhe, a ne zaskakuje bumbare koji zujkaju oko kaduljinog cvijeta. Pitate se kako znam da je to baš taj, a ne neki drugi pauk iz iste familije. E pa ovaj ima smeđu brazgotinu na debeloj guzi, po tome sam ga odmah prepoznala, a i mrko me gledao kad sam prišla preblizu sa objektivom   Slobodno kliknite na sliku da ju vidite uvećanu, zgodno zgleda kad se pogleda iz bliza  Neka mudrija zapažanja sutra. Danas je loš dan za pisanje jer sam noćas slabo spavala, a onda nisam od koristi. Oznake: božuri, cvijeće, muhe, pauci, Insekti |
- 21:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #
24.05.2020., nedjelja
Dan D
|
Danas je bio dan D, ja na postu treći dan, a vrijeme takvo da sam bila zrela samo za pod dekicu. Na debelih 22 stupnja od jutra je nebo bilo crno kao noć, trebala sam paliti lampu da vidim delati. Slijedeći ću puta svakako pogledati prognozu da mi se ne desi ovakva situacija. Volim post iskoristiti za napraviti puno posla jer me puca kreativnost i višak energije, što danas nije bio slučaj jer sam jako osjetljiva na vremenske prilike i neprilike. Pogotovo ovo drugo. Tako sam se nadobudno digla već u šest ujutro, čila i odmorna i spremna za radne akcije. Čak sam i dućkas uspjela sretno zbaviti ali kad se nebo oko desetke namrčkalo i krenulo puhat, nekak me zabolila glava, a onda i leđa i zimica neka, ma reko samo mi fali sad neka boleščurina, dosta zamajavanja i pravac kinderbet. Reko, malo ću ubit oko i zagrijati se i da, desilo se baš to ali sam se probudila ponovo tek u 14 sati. Između dva pljuska. I trk van da vidim kakva je situacija u dvorištu i jel vjetar koji je ludovao šta potrgao. Imam neko lijepo cvijeće koje je baš krenulo cvasti pa da ne pomlati sve po spisku, a i sitne gorke naranče imam posijane i taman su niknule. Pokrivam ih staklenim čašama za loša vremena da ih zaštitim koliko više mogu. Crno se nebo nadvilo i božuri su gotovo pekli za oči koliko im je boja bila intenzivna u tom polumraku. Pa sam na brzaka poslikala desetak fotki, ulovila malog bjeloguzog kak se sakril pred kišom ko zadnja hulja u sam cvijet, ali ga je moje fotkanje uznemirilo pa se popeo na vrh latice ne bi li me zaplašio, mahao malo nogama i odlučio tamo ostati. No moji planovi za prelijepe božure i njihove nježne leteće goste nisu podrazumijevali pauka u kombinaciji pa sam ga otpremila na drugi kraj dvorišta među ribizle. Nek se tamo zabavlja i hrani ušima, njih nije neka šteta ionako ih je ove godine sva sila i nepravda. Ovaj me san divno okrijepio, a i nakon mojeg fotkanja se spustila majka Oluja sa pomoćnim snagama vjetra, munja i gromova sve diglo za oktavu. Buka nesnosna, lupa svugdje oko nas. Sreća da se Gari ne boji grmljavine. Ja bi najradije sad skakala po vrtu ali fotač ne voli kišu pa sam odustala i primila se kuhanja. Najteže mi pada prekid posta. Kad se zalaufam mi super ide i mogla bi tako tjednima ali kad moram kuhati svaki dan onda to više nije neka zabava. Drugi puta ću blizancima kupiti gotovu hranu pa nek se sami hrane dok ja pauziram. No, htjedoh reći, prekid posta je koma, jer znam da treba pojesti neku laganiju hranu, a ne se naburati do grla pa onda otpuhivati i stenjati, ali fulala sam jutros šparoge koje su mi u ovom periodu najbolje za prekid, pa sam napravila neki brzopotezni ručak. Imam divne voletine koju sam pred koji mjesec kupila od seljaka kad je klao, i to na saft sa mladim lukom i mrkvom na kockice, bilo je maestralno fino. Sebi najveću salatu na svijetu i okoliciz dječacima po želji. Malo krastavaca na salatu malo isto tako miješane sezonke. Fino. Evo par slika pa idemo dalje...      Oznake: Oluja, kiša, toplina, proljeće, cvijeće, leptirići, pauci, klopa, postim |