Bugenvilija
26.06.2020., petak
Strka i panika
|
Ništa novo od mene. Ni traga ni glasa. No privodim kraju i završavam drugu kuharicu i moram se ozbiljno koncentrirati, a blog za to nije baš praktičan. Zato evo par slika od lani jer ni za nekaj novo nemam vremena.     Ako vam se recepti dopadnu možda ponovim ovakvu seriju. Oznake: kuharica nova, klopa, recepti, ljeto, boje, jupi |
- 14:15 - Komentari (13) - Isprintaj - #
24.05.2020., nedjelja
Dan D
|
Danas je bio dan D, ja na postu treći dan, a vrijeme takvo da sam bila zrela samo za pod dekicu. Na debelih 22 stupnja od jutra je nebo bilo crno kao noć, trebala sam paliti lampu da vidim delati. Slijedeći ću puta svakako pogledati prognozu da mi se ne desi ovakva situacija. Volim post iskoristiti za napraviti puno posla jer me puca kreativnost i višak energije, što danas nije bio slučaj jer sam jako osjetljiva na vremenske prilike i neprilike. Pogotovo ovo drugo. Tako sam se nadobudno digla već u šest ujutro, čila i odmorna i spremna za radne akcije. Čak sam i dućkas uspjela sretno zbaviti ali kad se nebo oko desetke namrčkalo i krenulo puhat, nekak me zabolila glava, a onda i leđa i zimica neka, ma reko samo mi fali sad neka boleščurina, dosta zamajavanja i pravac kinderbet. Reko, malo ću ubit oko i zagrijati se i da, desilo se baš to ali sam se probudila ponovo tek u 14 sati. Između dva pljuska. I trk van da vidim kakva je situacija u dvorištu i jel vjetar koji je ludovao šta potrgao. Imam neko lijepo cvijeće koje je baš krenulo cvasti pa da ne pomlati sve po spisku, a i sitne gorke naranče imam posijane i taman su niknule. Pokrivam ih staklenim čašama za loša vremena da ih zaštitim koliko više mogu. Crno se nebo nadvilo i božuri su gotovo pekli za oči koliko im je boja bila intenzivna u tom polumraku. Pa sam na brzaka poslikala desetak fotki, ulovila malog bjeloguzog kak se sakril pred kišom ko zadnja hulja u sam cvijet, ali ga je moje fotkanje uznemirilo pa se popeo na vrh latice ne bi li me zaplašio, mahao malo nogama i odlučio tamo ostati. No moji planovi za prelijepe božure i njihove nježne leteće goste nisu podrazumijevali pauka u kombinaciji pa sam ga otpremila na drugi kraj dvorišta među ribizle. Nek se tamo zabavlja i hrani ušima, njih nije neka šteta ionako ih je ove godine sva sila i nepravda. Ovaj me san divno okrijepio, a i nakon mojeg fotkanja se spustila majka Oluja sa pomoćnim snagama vjetra, munja i gromova sve diglo za oktavu. Buka nesnosna, lupa svugdje oko nas. Sreća da se Gari ne boji grmljavine. Ja bi najradije sad skakala po vrtu ali fotač ne voli kišu pa sam odustala i primila se kuhanja. Najteže mi pada prekid posta. Kad se zalaufam mi super ide i mogla bi tako tjednima ali kad moram kuhati svaki dan onda to više nije neka zabava. Drugi puta ću blizancima kupiti gotovu hranu pa nek se sami hrane dok ja pauziram. No, htjedoh reći, prekid posta je koma, jer znam da treba pojesti neku laganiju hranu, a ne se naburati do grla pa onda otpuhivati i stenjati, ali fulala sam jutros šparoge koje su mi u ovom periodu najbolje za prekid, pa sam napravila neki brzopotezni ručak. Imam divne voletine koju sam pred koji mjesec kupila od seljaka kad je klao, i to na saft sa mladim lukom i mrkvom na kockice, bilo je maestralno fino. Sebi najveću salatu na svijetu i okoliciz dječacima po želji. Malo krastavaca na salatu malo isto tako miješane sezonke. Fino. Evo par slika pa idemo dalje...      Oznake: Oluja, kiša, toplina, proljeće, cvijeće, leptirići, pauci, klopa, postim |
- 08:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #
30.07.2014., srijeda
Kaos samo takav
|
Kod mene i dalje klasično kaotično. Koji dan manje strašno ali uglavnom sa zavidnom reputacijom. Mogla bi organizirati kaotičnu stranku, vjerujem da bi imala brdo istomišljenika i supatnika u nedjelu. Momentalno je kod nas Ivo, a doputovao je motorom. Taman da se majka naužije straha. I to baš kad me krasno krenula karta skidanja zadnjih 5 kila pred more, kad je naišao mališa sa morskim idejama što jesti za doručak, ručak i večeru, pauzu izmađu ručka i večere i u muzičkom intermezzu. Sreća da sam ga odmah inicirala u nežvačući doručak, pa je moj klasičan jutarnji ubrljak postao i njemu milo piće. Dva deci vrućeg crnog čaja sa kardamomom, velika žlica ili dvije, kokosovog djevičanskog ulja, i dve žlice maslaca i na to kap otopine himalajske soli i malo kajanske paprike, mljevene, naravno. To sve brm brm, umućeno onim mini mikserom na baterije za raditi kapučino i juhala - doručak je gotov. (Na prvi pogled svima bude krajnje degutantno ali kad se umuti nestaje osjećaja da je mast u šalici i nakon jednog ispijanja ljudi shvate prednosti takvog pića, tj doručka jer nakon toga ste siti dobrih 4 - 5 sati. Ja često i do kasnog ručka nemam potrebu ništa jesti.) Ručak je već manje jednostavan ali srećom je godišnje doba u kojem ima svega i svačega, čak i u ovim bespućima bavarskim, a večeru nek si lovi ko kako zna i umije. Činjenično stanje je da sam za tjedan dana nalupala pola kile. Zapravo kad boilje pogledam, nije to ni tako strašno. Dobro, danas smo se stvarno drsko oždrali i to samo zato jer je Luka dolazio na ručak u povratku sa poslovnog sastanka na sjeveru Njemačke. Baš smo se svi našli na okupu, pa makar i za jedan ručak. U njegovu čast i slast svih nas, jučer smo ja i Ivo napravili tortu od malina. Pravu LCHF tortu na tri kata. Olizali smo zdjele u kojima su se pripremali katovi, a to je prvi znak da ni krajnji rezultat ne može omanuti (i nije). Za ručak sam htjela napraviti osso bucco sa sirnom smjesom punjenim zapečenim paprikama, kako si je to Luka zaželio vidjevši moju nedavno okačenu sliku na feisu, ali... U mesnici su imali samo dva osso bucco komada, a ja sam trebala najmanje pet. Pa smo se Ivek i ja našli u nebranom grožđu što sada učiniti. Dudlali smo tako na pultu lijepo po naškom, dok je teta iza pulta kolutala očima i čupkala rub pregače, razmišljajući dal da nas gađa volovskim repom odmah ili da još malo pričeka. A onda kad smo je par puta prošetali do hladnjače, odlučila se uskočiti u igru i ponudila nam isti komad masa ali bez kosti u sredini, na što sam se totalno oduševila, jer ionako nemam ni jednu tavu ili lonac tak velik da mi komotno stane pet džinovskih komada jedan do drugoga. Dakle, odluka je pala odmah. Juneći mišić u crnom pikantnom saftu je plan. Punjene pečene paprike, mahune na salatu, pečene paprike na salatu i njoki od psylliuma za mene i ko hoće, i palenta za dječake i simpatizere. Slike nema, pojeli smo to velikom brzinom. Sve do zadnje mrvice. Samo je pola torte ostalo ali i to nakon repeta. Torta je stvarno divovska. Šta se može. Ovo je slika koja je Luku nadahnula za morske ideje, a jedina momentalno na lageru ;)) Možda još nekoga nadahne na koji ručak slijedećih dana.  Slika i možda recept torte u slijedećem postu, kao i slike braće u punom sastavu kad se dočepam istih jer sam samo kuhala, a klinci su se slikali. Blaženi mobilni telefoni ;)) I da ponovo podsjetim zainteresirane, LCHF kuharica je momentalno na ljetnom popustu! Do 15.8.2014 možete naručiti svoj primjerak po sniženoj cijeni! Oznake: klopa, fino, delikatese, LCHF, djeca, sastanak, ljubav |