Bugenvilija
30.07.2014., srijeda
Kaos samo takav
|
Kod mene i dalje klasično kaotično. Koji dan manje strašno ali uglavnom sa zavidnom reputacijom. Mogla bi organizirati kaotičnu stranku, vjerujem da bi imala brdo istomišljenika i supatnika u nedjelu. Momentalno je kod nas Ivo, a doputovao je motorom. Taman da se majka naužije straha. I to baš kad me krasno krenula karta skidanja zadnjih 5 kila pred more, kad je naišao mališa sa morskim idejama što jesti za doručak, ručak i večeru, pauzu izmađu ručka i večere i u muzičkom intermezzu. Sreća da sam ga odmah inicirala u nežvačući doručak, pa je moj klasičan jutarnji ubrljak postao i njemu milo piće. Dva deci vrućeg crnog čaja sa kardamomom, velika žlica ili dvije, kokosovog djevičanskog ulja, i dve žlice maslaca i na to kap otopine himalajske soli i malo kajanske paprike, mljevene, naravno. To sve brm brm, umućeno onim mini mikserom na baterije za raditi kapučino i juhala - doručak je gotov. (Na prvi pogled svima bude krajnje degutantno ali kad se umuti nestaje osjećaja da je mast u šalici i nakon jednog ispijanja ljudi shvate prednosti takvog pića, tj doručka jer nakon toga ste siti dobrih 4 - 5 sati. Ja često i do kasnog ručka nemam potrebu ništa jesti.) Ručak je već manje jednostavan ali srećom je godišnje doba u kojem ima svega i svačega, čak i u ovim bespućima bavarskim, a večeru nek si lovi ko kako zna i umije. Činjenično stanje je da sam za tjedan dana nalupala pola kile. Zapravo kad boilje pogledam, nije to ni tako strašno. Dobro, danas smo se stvarno drsko oždrali i to samo zato jer je Luka dolazio na ručak u povratku sa poslovnog sastanka na sjeveru Njemačke. Baš smo se svi našli na okupu, pa makar i za jedan ručak. U njegovu čast i slast svih nas, jučer smo ja i Ivo napravili tortu od malina. Pravu LCHF tortu na tri kata. Olizali smo zdjele u kojima su se pripremali katovi, a to je prvi znak da ni krajnji rezultat ne može omanuti (i nije). Za ručak sam htjela napraviti osso bucco sa sirnom smjesom punjenim zapečenim paprikama, kako si je to Luka zaželio vidjevši moju nedavno okačenu sliku na feisu, ali... U mesnici su imali samo dva osso bucco komada, a ja sam trebala najmanje pet. Pa smo se Ivek i ja našli u nebranom grožđu što sada učiniti. Dudlali smo tako na pultu lijepo po naškom, dok je teta iza pulta kolutala očima i čupkala rub pregače, razmišljajući dal da nas gađa volovskim repom odmah ili da još malo pričeka. A onda kad smo je par puta prošetali do hladnjače, odlučila se uskočiti u igru i ponudila nam isti komad masa ali bez kosti u sredini, na što sam se totalno oduševila, jer ionako nemam ni jednu tavu ili lonac tak velik da mi komotno stane pet džinovskih komada jedan do drugoga. Dakle, odluka je pala odmah. Juneći mišić u crnom pikantnom saftu je plan. Punjene pečene paprike, mahune na salatu, pečene paprike na salatu i njoki od psylliuma za mene i ko hoće, i palenta za dječake i simpatizere. Slike nema, pojeli smo to velikom brzinom. Sve do zadnje mrvice. Samo je pola torte ostalo ali i to nakon repeta. Torta je stvarno divovska. Šta se može. Ovo je slika koja je Luku nadahnula za morske ideje, a jedina momentalno na lageru ;)) Možda još nekoga nadahne na koji ručak slijedećih dana.  Slika i možda recept torte u slijedećem postu, kao i slike braće u punom sastavu kad se dočepam istih jer sam samo kuhala, a klinci su se slikali. Blaženi mobilni telefoni ;)) I da ponovo podsjetim zainteresirane, LCHF kuharica je momentalno na ljetnom popustu! Do 15.8.2014 možete naručiti svoj primjerak po sniženoj cijeni! Oznake: klopa, fino, delikatese, LCHF, djeca, sastanak, ljubav |