Bugenvilija
02.06.2020., utorak
Dječulija uzdužnopoprečna i ostale priče
|
Nekidan mi je sinek najstariji slavil ročkas. Neću reć koji jer to sad stvarno nije za hvaliti se, ni meni ni njemu (matora banda). Ali da. Imamo i unučice. I to ne jednu već dvije!!!!!! A to nije bilo kaj! Ta 2018 je bila opako plodna godina, kao malo koja koju u životu pamtim! Kak je to sve krenulo bilo je ovak nekaj... Eh, pa prvo smo sredili i uspjeli prodati dvoiposobni stan u Travnom i za te novce, čak i nešto manje, kupiti sasvim lijepu kućicu sa komadićem gruntića u Portugalu. To je bil moj san otkako smo odustali od Kostarike, zaključivši da nam je nekak skroz van ruke. Istina i Portugal je opako van ruke, ali do njega se ipak možeš dokotrljati autom. Ak bar ništ drugo. Čak i pehaka ak se opako zainatim (a mogla bi). A i u Evropi je. Najkrajnjijoj istinabog. E da i kad smo to odradili, stigla nam je jedna mala prinovica i to je došla ni više ni manje nego baš za moj ročkas! Tako sad imam svoju prvu unučicu čiji datum rođenja ipak neću zaboraviti kako mi se u zadnje vrijeme dešava sa ostalim datumima :) Uvijek treba uzeti u obzir da imam četiri sina i da to nije lako sve popamtiti. Dobro, blizanci su srećom jedan datum, ali imamo mi tu i nešto flajpančadije unaokolo, pa mlade snahice, pa dok se sva ta dječica izredaju ja više ne znam ko je kad i zašto rođen i čemu toliki datumi za pamćenje kad se mojeg rijetko ko sjeti. No, sad će biti bolje kad imam pojačanje. No, da to ne bude samo tako, druga je unučica stigla skoro točno tri mjeseca kasnije od upravo prošog rođendanskog slavljenika. Koja sreća i veselje. Odjednom sam ni iz čega postala dupli bakutaner. Dapače, bakutaner s pedigreom. Samo su se pomrdali računi jer nije najstariji sin prvi se podmladio sa nejačadi nego ga je preduhitrio godinu dana mlađi brat. Pa sad imamo stariju unučicu od mlađeg starijeg brata, pa onda unučicu od najstarijeg brata, pa dva flajpana od 16 i pol godina i još nešto sitne djece od sestre mi ali nema smisla zalaziti previše u detalje jer ću se ja prva tu izgubiti :) Slika nema. Djeca velika nedaju slike dječice u javnost i ja ih u tome potpuno podržavam. ali zato je slika kućice u cvijeću tu:  Oznake: unučice, djeca, sinovi, život, tuđina, situacijakompleksna |
- 08:15 - Komentari (13) - Isprintaj - #
30.07.2014., srijeda
Kaos samo takav
|
Kod mene i dalje klasično kaotično. Koji dan manje strašno ali uglavnom sa zavidnom reputacijom. Mogla bi organizirati kaotičnu stranku, vjerujem da bi imala brdo istomišljenika i supatnika u nedjelu. Momentalno je kod nas Ivo, a doputovao je motorom. Taman da se majka naužije straha. I to baš kad me krasno krenula karta skidanja zadnjih 5 kila pred more, kad je naišao mališa sa morskim idejama što jesti za doručak, ručak i večeru, pauzu izmađu ručka i večere i u muzičkom intermezzu. Sreća da sam ga odmah inicirala u nežvačući doručak, pa je moj klasičan jutarnji ubrljak postao i njemu milo piće. Dva deci vrućeg crnog čaja sa kardamomom, velika žlica ili dvije, kokosovog djevičanskog ulja, i dve žlice maslaca i na to kap otopine himalajske soli i malo kajanske paprike, mljevene, naravno. To sve brm brm, umućeno onim mini mikserom na baterije za raditi kapučino i juhala - doručak je gotov. (Na prvi pogled svima bude krajnje degutantno ali kad se umuti nestaje osjećaja da je mast u šalici i nakon jednog ispijanja ljudi shvate prednosti takvog pića, tj doručka jer nakon toga ste siti dobrih 4 - 5 sati. Ja često i do kasnog ručka nemam potrebu ništa jesti.) Ručak je već manje jednostavan ali srećom je godišnje doba u kojem ima svega i svačega, čak i u ovim bespućima bavarskim, a večeru nek si lovi ko kako zna i umije. Činjenično stanje je da sam za tjedan dana nalupala pola kile. Zapravo kad boilje pogledam, nije to ni tako strašno. Dobro, danas smo se stvarno drsko oždrali i to samo zato jer je Luka dolazio na ručak u povratku sa poslovnog sastanka na sjeveru Njemačke. Baš smo se svi našli na okupu, pa makar i za jedan ručak. U njegovu čast i slast svih nas, jučer smo ja i Ivo napravili tortu od malina. Pravu LCHF tortu na tri kata. Olizali smo zdjele u kojima su se pripremali katovi, a to je prvi znak da ni krajnji rezultat ne može omanuti (i nije). Za ručak sam htjela napraviti osso bucco sa sirnom smjesom punjenim zapečenim paprikama, kako si je to Luka zaželio vidjevši moju nedavno okačenu sliku na feisu, ali... U mesnici su imali samo dva osso bucco komada, a ja sam trebala najmanje pet. Pa smo se Ivek i ja našli u nebranom grožđu što sada učiniti. Dudlali smo tako na pultu lijepo po naškom, dok je teta iza pulta kolutala očima i čupkala rub pregače, razmišljajući dal da nas gađa volovskim repom odmah ili da još malo pričeka. A onda kad smo je par puta prošetali do hladnjače, odlučila se uskočiti u igru i ponudila nam isti komad masa ali bez kosti u sredini, na što sam se totalno oduševila, jer ionako nemam ni jednu tavu ili lonac tak velik da mi komotno stane pet džinovskih komada jedan do drugoga. Dakle, odluka je pala odmah. Juneći mišić u crnom pikantnom saftu je plan. Punjene pečene paprike, mahune na salatu, pečene paprike na salatu i njoki od psylliuma za mene i ko hoće, i palenta za dječake i simpatizere. Slike nema, pojeli smo to velikom brzinom. Sve do zadnje mrvice. Samo je pola torte ostalo ali i to nakon repeta. Torta je stvarno divovska. Šta se može. Ovo je slika koja je Luku nadahnula za morske ideje, a jedina momentalno na lageru ;)) Možda još nekoga nadahne na koji ručak slijedećih dana.  Slika i možda recept torte u slijedećem postu, kao i slike braće u punom sastavu kad se dočepam istih jer sam samo kuhala, a klinci su se slikali. Blaženi mobilni telefoni ;)) I da ponovo podsjetim zainteresirane, LCHF kuharica je momentalno na ljetnom popustu! Do 15.8.2014 možete naručiti svoj primjerak po sniženoj cijeni! Oznake: klopa, fino, delikatese, LCHF, djeca, sastanak, ljubav |