Bugenvilija
10.06.2020., srijeda
Što vidjeti u Tomaru
|
Kao što sam negdje već komentirala, plac je nezaobilazno mjesto u posjeti nekog grada ako sam tamo duže od jedne noći. Pa još ako se pokaže da je i tržnica otvorena, sreći nema kraja. No šteta je jedino što ne mogu nakupovati sve što mi neophodno treba jer se obično na takav put ide avionom, a mjesta u koferu već sad nema. Pogotovo što mi je najviše za oko zapao vrtlarski i voćarski pribor. Imam izuzetno razvijen fetiš na alatke svih veličina i namjena :) No pođimo redom. Plac tj tržnica u Tomaru otvorena je samo petkom, pa prošli put kad smo prolazili ovuda nije radila, ali sad je godinu dana kasnije i stacionirani smo baš u gradu u najljepšem hotelu kojeg posebno preporučam jer je pravi mali biser. Naravno, ne moram specijalno naglasiti da je kiša padala u prosjeku jednom na dan iako je bilo lijepo i toplo. Proljeće u Portugalu je izuzetno kišno razdoblje. Ime mu je Hotel dos Templários i nalazi se takoreći u samoj jezgri grada na rijeci Nabăo pored starog mlina. Evo par slika iz sobe. Hotel ima i lijepi vanjski bazen i jedan manji unutarnji kojeg smo testirali nakon što smo pokisli ko miševi u gradu pa odlučili ugrijati kosti. Klopa im je odlična iako smo se obično zadovoljili obilnim doručkom koji je bio uračunat u cijenu sobe, a drugo snalazili po restorančićima i kojekuda još.     Grad je još na periferiji i u nekim kvartovima prilično derutan iako je sam centar lijepo obnovljen i na još puno mjesta su skele i radi se. Bit će uskoro turistički centar od njega. Pogotovo jer ima takvu slavnu povijest da ne može omanuti. A nalazi se i u blizini velike katoličke meke, tj grada Fatime koji je od Tomara udaljen samo 30 kilometara. Poslovni dio Tomara. Tu su sudovi, policija, agencije svih vrsta, advokati...  Tipične uličice unutarnjeg grada.   Tu se vidi Convento do Cristo na brijegu u daljini. Zaista dominira gradom.      Jedan lijepi dućančić sa rukotvorinama.  Pogled na plac je obečavao na prvu. Kad sam vidjela izbor sadnica voća moje srce je poskočilo u ritmu junačke poskočice. Samo mi dajte sadnica i cvijeća, alata i sviježeg povrća i ja plešem.      Ovo je sjeme lupine u slanoj vodi marinirano. Na portugalskom se zove Tremoços. To je glavna grickalica u svim kafićima ili birtijama na koje ćete po selima naići. Naručite li pivo, obavezno ćete uz njega dobiti i tanjur ovoga. S obzirom da je riječ o mahunarki nije lchf prehrana. No kako se koža ionako ne jede, a namirnica je marinirana, okušala sam se par puta u tom sportu i nisam zažalila.  Plac je na otvorenom ali su prodavači ipak zaštićeni nadstrešicom. Unutarnji dio je ribarnica, mesnica, voćarna i slično ali mi se čini da je taj dio komercijalniji u odnosu na ovaj vanjski gdje prodaju baš seljaci.   Pogledajte cijenu maslina, a ima ih desetke vrsta ako ne i više. Sve sam ih probala i najbolje su mi stare sorte koje su tako malena ploda da su im koštice veličine glavice od šibice. Nakon što su dobro ukiseljene ocijede se i stave u mješavinu maslinovog ulja, češnjaka i začinskih trava. Fantazija.    Mesnice i ribarnice zauzimaju najveći dio unutarnjeg paviljona. Kao što vidite, nema šta nema i to po vrlo lijepim i pristupačnim cijenama.            A sad kad smo razgledali mali dio placa, bacimo se na alatke. Tu zaista ima sve što vam u vrtu i masliniku ili vinogradu može zatrebati. Meni treba sve to ali u hotel ne bi stalo, a još nismo našli kuću gdje to sve smjestiti pa mora pričekati bolja vremena.     Oznake: Tomar, grad, Portugal, tržnica, alati |