Bugenvilija
06.06.2020., subota
Portugal drugi dio
Kako nam je Figueira da Foz bila okosnica, tj dom, od tamo smo polazili u avanture svakog dana u drugom pravcu. Jednu rundu smo se otpelali u brda iza Coimbre, prema Viseu. Tamo vijuga opaka cestica sve višlje i višlje u brda, gadnim serpentinama, a ni cesta nije za podičiti se. Prošli smo kroz Lousu i tu išli gledati neke kuće sa kojim nismo bili impresionirani, kao ni sa Lousom koja je opaka seledra iako imaju zanimljivih kuća, no sve je polu derutno i na granici raspada. Ovak izgledaju spaljena sela koje veliki požar od prije dvije tri godine nije zaobišao.  Tipična portugalaska kuća sa specifičnom gradnjom. Vi ste vani, a mi unutra i niko nikom ne smeta.  Sa terase kuće koja nam nije bila suđena. Lijep pogled na okolicu i prekrasna riječica na dnu terena.  Tu se krećemo penjati ozbiljno u brda, Penacova je jedno prekrasno mjesto ali nije za živjet jer ja ne mogu na divokoznim terenima dobro funkcionirati, a tamo je sve takvo. Ali zato imaju prvoklasnu vodu, meni definitivno najukusniju od svih voda koje sam ikad pila.  Neke lijepe kućice ulovljene s puta...  Lijepe građevine sa strmine brijega. Život se ionako odvija sa druge strane kuće.  Pogled na dolinu i to ne sa vrha brijega, već negdje na pol puta do gore...  Još nekih meni predivnih građevina. Volim te gornje krovne terase koje se samo naziru sa ove strane kuće.  Tu smo se malo prošetali da doživimo te uzbrdnonizbrdne uličice.  Još smo imali u planu obići Santa Comba Dăo na rijeci Dăo ali kao i Penacova to je sve gore dole teren i nismo baš bili impresionirani da bi živjeli tamo. Lijepo je za otić na izlet, zaista je ali tamo zimi zna i snijega biti, pa ono, hvala ko da jesam. U Santi su ljudi kao i svugdje u Portugalu jako susretljivi i fini. Bili smo gladni ko vukovi u nekakvo lijevo vrijeme i u pretraživanju restorana koji rade naletili na jedan u samom centru gdje su bili zatvoreni za pauzu ali su zbog nas otvorili kuhinju i napravili nam super hranu, zaista za svaku pohvalu.  A mi ćemo se ipak držat terna sa maslinama i bugenvilijama. Ziher je ziher :) Na povratku smo išli drugim putem natrag u hotel i prošli pored ogromnih močvara tj rižinih polja i ugledali bezborjne ptice uglavnom rode i čaplje. Na žalost je slikano iz auta sa autoputa pa slike nisu neke ali da se dočara kaj je zanimljivo. Rode se naime gnijezde na stupovima dalekovoda. (imam negdje i tu sliku ali ko zna gdje) Svaki takav stup je načičkan gnijezdima, ponegdje bude i po 30 komada.   Svugdje smo imali super vrijeme do povratka nam u hotel, tamo je bil sjever sa snijegom. Atlantik je koma. No od jučer mi je zalutala još jedna sjajna slika sa plaže iz Figueire pa da ju podijelim, baš je lijepa :)  Nastavak slijedi, slijedeći na redu je Aveiro, lijepi grad na kanalima... Oznake: Portugal, Putovanja, zemlja |
- 06:20 - Komentari (12) - Isprintaj - #
05.06.2020., petak
Portugalske putešestvije
|
Naravno da sam uspjela pobrkati datume ali to tak liči na mene da bi se iskreno začudila da sam od prve pogodila. Naime šta, godišnjica od kupovine vile propuh je bio nekidan, a ne lani. No sad sam gledajući kroz slike polovila i događaje kako su se redom odvijali. Prvo sam godinu dana pregledavala preko googl maps terene i čitala o raznim gradovima i mjestima, da steknem uvid u materiju koju istražujem, onda sam otprilike locirala tri centra oko kojih se valja pozabaviti, a išli smo za tim da je kuća negdje u pampi, ali dovoljno blizu nekog centra sa fakultetima za blizance. Tako smo za prvo mjesto izbora odabrali okolicu Coimbre. Taj prelijepi grad je poznat upravo po raznim fakultetima i najstariji je takav centar u Evropi. Na žalost nismo se zadržavali u samom gradu već se samo provezli par puta kroz jer smo došli samo na osam dana prvi put i morali smo odraditi veliki zalogaj pregleda terena i pogledati nešto kuća koje sam u međuvremenu našla. Blizanci su ostali doma čuvati pse. Coimbra iz auta:    Bilo je još slika ali da vas ne davim sa polumutnim ovo će biti dovoljno za otprilike dobiti osjećaj koliki je grad i gdje. Ovo je zadebljanje rijeke Mondego na čijim obalama je podignut grad. Mi smo se stacionirali u malom ljupkom hotelčiću na ušću rijeke u more, poznatom ljetovalištu koje je u vrijeme kad smo mi bili, tj u 5. mjesecu još spavalo zimski san sa rijetkim turistima. Figueira da Foz je orijentirana na turiste pa su i neboderi uz more uglavnom hotelskog tipa. Mjestašce i nije tako malecko jer ima i svoju veliku industrijsku zonu s onu stranu rijeke kojom dominira tvorinica papira kojih po Portugalu ima jako puno i glavni resurs su im sađene plantaže eukaliptusa koji jako brzo raste ali i jako dobro gore. Opožarenih područja ima koliko želiš i svake godine negdje nešto gori. Sad se špekulira da su svi požari podmetnuti zbog kopanja silicija za e aute, ko bi znal šta je istina, a šta laž. Samo lani kad smo bili na ljeto u kući, oko nas je bilo 8 požara. Srećom ne na našoj strani jezera vać preko brda ali dim je i do nas dolazio, kao i kanaderi koji su prelietali preko kuće jer smo na samom jezeru gdje skupljaju vodu. Nezgodno skroz. Ovo je pogled iz hotelčića na zaljev Figueire da Foz  Bili smo se dole prošetati za jednog jedinog toplog i sunčanog dana, i zbog toga smo odustali od kuće uz more. Zima je jako kišna tu i česta magla dolazi sa mora. Atlantik je ipak jedna velika vodena masa i česti vjetrovi su pravilo, a ne iznimka. Dok smo se smrzavali uz obalu u unutrašnjosti na samo 50 km od mora je bilo ljetno vrijeme. Tako da je izbor brzo prevagnuo na kontinentalni dio zemlje.       Nastavak putešestvije sutra, sad moram prvo smanjiti sve slike da ih mogu tu digrnuti a komp mi je spor ko glista pa će se sve prolongirati. Oznake: Portugal, more, priroda, Putovanja |