Bugenvilija
07.06.2020., nedjelja
Aveiro, grad na kanalima, a nije Venecija
|
Aveiro se nalazi točno na pola puta između Figueire da Fos i Porta. To je grad na moru iako živi na kanalima koji ga odvajaju od same obale. Izuzetno lijep grad koji mnogi uspoređuju sa Venecijom što je nepravedno jer je Aveiro sasvim drugačiji tip grada, a osim toga ne smrdi. Iako se voda doima prljava ona to nije, takvu boju čine alge koje tu žive. Moliceiro brodići nekad su služili za vađenje algi iz kanala i njom su gnojili organske pjeskovite vrtove u okolici. Pogledate li kartu vidjet ćete da Aveiro sav zapravo leži na vrlo plodnim dobro navodnjavanim terenima između obale i mora. Tu se ulijeva rijeka Boco sa jedne strane i Vouga sa druge. Aveiro laguna je tako velika da ide na sjever do grada Ovara, a na jug slijedi obalu kilometrima daleko. U Aveiru su jako poznate solane, upravo zbog plićine mora na mnogim dijelovima. Ako vas ikad put nanese na ovu stranu obavezno se provozajte sa tim njihovim brodićima koji sad služe samo kao turistička atrakcija i provest će vas kroz strogi centar grada. Mi smo bili u proljeće i bilo je relativno gužvovito, vjerujem da u sezoni to bude naporno čekajući na ukrcaj da bi vas brod onda 30 minuta ili duže vozio po najvećoj luni kanalima. Proljeće bi svakako bio moj izbor. Posjetili smo i solane ali bit će da nisam slikala iz nepoznatog razloga.   Ovako je nekad izgledalo prihvatilište i skladište soli, još i sad na mnogim mjestima uz kanale su drveni molovi za iskrcaj vreća. Ovo sam fotkala od oduševljenja na stil krpanja poispadalih pločica. Nema istih više na tržištu? Nema veze, stavit ćemo prve koje nađemo :))))  U čast velikom spasiocu i čovjeku Eduardo Raposo Rodrigues de Sousa s nadimkom Atita koji je život posvetio plivanju i očito je bio jako omiljen u gradu jer za njega kažu: "Govori se da je svake godine naučio oko 250 ljudi plivati. Nakon više od 40 godina, ovaj broj premašuje 10.000 iz Aveira!" I onda taman kad je dobio nagradu Velikog križa Reda za civilnu zaslugu, tri dana nakon toga je preminuo. Zvali su ga "Tubarăo" Atita (Tubarăo znači morski pas). Učitelj plivanja i morski pas ušća Aveira. Ovaj prekrasan grafit nalazi se pod mostom „Ponte de Pau“, u središtu Aveira, a naručio ga je umjetnik Fábio Carneiro. Možete pogledati kako su ga radili: Tubarao Atita  Ovaj grb je imao neku priču ali sam ju ja zaboravila.  To su ti molići koji sad više ne služe originalnoj svrsi tj iskrcavanju soli, iako navodno još neka skladišta u toj ulici rade i možete kupiti sol u rinfuzi na licu mjesta. No to ćemo drugi puta, zaista za obić grad par sati zaista nije dovoljno.  Pored ove zgodno ofarbane kućice su stvarali onaj grafit ododzgora što ćete vidjeti ako pogledate video.     Lijep hotel nad kanalom, možda drugi put...  Stara tvornica Jerónimo Pereira Campos, pretvorena je u kongresni i kulturni centar najpoznatiji u zemlji, a na vrhu je i dobar restoran.  E tu smo proučavali strogu jezgru, a koja nije na vodi i tražili restoran da nešto toplo ubacimo u kljun nakon sunčanice pokupljene na čamcu. Tu sam negdje kupila prekrasnu vunenu pelerinu jer sam znala što me čeka kad se vratimo u hotel na moru. Bio je to pun pogodak jer nas je dočekalo 13 stupnjeva sa laganom kišicom praćenom jačim vjetrom.  Iza ove lijepe žute zgrade smo našli mali neugledan restorančić ali sa sjajnom morskom klopom. Bakalar je bio moj i ničiji.  Jedan detalj vratiju sa ulazom u mali kafić u uskom središtu na gusto natrpanih kuća.  Oznake: Portugal, Aveiro, pria, putopis, fotografije |