Bugenvilija
09.06.2020., utorak
Grad Tomar i Convento de Cristo
|
Vrtili smo se oko njega uzduž i poprijeko jer nam se ta zona najviše dopala. Vrlo je brdovito ali ne sa planinama, nego baš brdašcima, sve je predivno zeleno i imaju u blizini prekrasno veliko jezero pa ići na more nije uvjet. Mogli bi na prvu reći da podjseća na naše Zagorje. Rijeka Nabăo teće kroz gradić, a u blizini je i ogroman akvadukt kojeg smo naravno vidjeli samo iz auta, pa su i slike takve kao iz auta. No da ne budem cicija evo i malo podataka o akvaduktu koji je zaista impresivan. Dug je oko 6 km i sačinjen od 180 lukova, akvadukt Pegőes bio je jedno od glavnih javnih djela izgrađenih u 17. stoljeću u Portugalu. Ovo monumentalno djelo osmislio je ugledni arhitekt Filipe Terzi, a za to ga je angažirao španjolski kralj Filip II. kad je postao kralj Portugala. Ovaj akvadukt - jedan od najvećih i najimpresivnijih u Portugalu - sastoji se od jednostavnih lukova, i s dvostrukim slojem lukova u najdubljim zonama, dostižući maksimalnu visinu od 30 metara.     Tomar je poznat po templarskoj tvrđavi Convento de Cristo koju je osnovao kapetan Reda templara u Portugalu, D. Gualdim Pais oko 1160. godine kao pograničnu utvrdu prema Maurima. Bilo je nekih nerazjašnjenih dvojbi zašto baš tamo pa je recimo ova tvrdnja da je mjesto odabrano s obzirom na njegov položaj na liniji koja u odnosu na pariški Meridijan tvori kut od 34°, uobičajen u arhitektonskim projektima Reda, što odgovara dijagonali odnosa 2/3 promatranom u zviježđu Blizanci, jedan od simbola templara. Templarski red je ukinut, imovina oduzeta, a njihovi pripadnici su proganjani širom Europe od 1312.-14., ali su u Portugalu svi pristupili viteškom Kristovom redu, koji je 1319. osnovao portugalski kralj Dinis I. Red se preselio u Tomarsku utvrdu koja je postala njihovim stožerom 1357. godine. Najvažniji veliki majstor Kristovog reda je bio portugalski kraljević, Henrik Moreplovac, koji je vladao od 1417. do svoje smrti 1460. godine. Za njegove vladavine snažno su podržavane istraživačke morske ekspedicije portugalskih moreplovaca što je urodilo velikim geografskim otkrićima. Henrik je dao proširiti samostan s novim sobama i klaustrima, a sponzorirao je i razvoj samog grada Tomara. Panorama tvrđave kad smo silazili u grad, naravno iz auta...               Okolica je prekrasna i dvorac tj tvrđava dominira gradom. Tomar je malena čaršijica, nema tu puno, prehodate ga sa kraja na kraj za pola sata ili malo duže ako zavirujete iza svakog ugla ili zvjerate na svakoj kući kakve ploćice ima na pročelju. Mene pločice fasciniraju, čarobno lijepa stvar. Spuštajući se pješice, jer smo se tako i popeli, ali drugom rutom, prolazimo kroz zanimljiv krajolik. Evo par slika odozgora.       U gradu smo se odlučili za klasičan srednjevjekovni ručak u istoimenoj birtiji gdje nema električne rasvjete, već se jede uz fenjere ili svijeće. Kuha se u kotlu nad vatrom i peče u krušnoj peći. Pivo je domaći njihov proizvod i dobit ćete ga iz keramičkih pehara i tako redom. Hrana je odlična ali jednostavna i obična kao što je u to vrijeme i bila. Nema kerefeka ali sve jako dobro.  Sjeli smo unutra jer je vani počela sitna kišica i hladan vjetar. Sjedili smo na drvenim klupama na janjećim kožama. Oznake: Convento de Cristo, Tomar, Tvrđava, Templari |