Bugenvilija
15.06.2020., ponedjeljak
Nazaré u zimi
|
Nama najbliže more, tj neki lijepi gradić na Srebrnoj obali je svakako Nazaré. Po čemu je poznat? Pa uglavnom po velikim valovima i surferima koji tu dolaze iz cijelog svijeta uživati, a koje mi ovaj puta nismo išli slikati jer je dan zimi kratak pa dok smo se snašli i ulovili božični ručak više nije bilo prilike, a i namrčkalo se ozbiljno kao pred kišu, pa smo slikanje valova i ludih surfera ostavili za neka bolja ljetna vremena. Meka ekstremnih vodenih sportaša nalazi se na sjevernoj strani gradića na divljoj plaži zvanoj Praia do Norte ispod tvrđave Săo Miguel Acanjo, sada sa malim muzejom. Porijeklo velikih valova na toj lokaciji je u morskom sprudu dugom preko 230 kilometara koji završava baš na tom mjestu i ponire na dubinu od 5000 metara pa usred velike dubinske razlike dolazi do stvaranja čudovišno velikih valova. Poneki val ako mu se posreći dosegne visinu i od 30 metara. Pogledati bez tona jer je muzika koma. www.youtube.com/watch?v=1N9DDwgafdQ&feature=emb_rel_end Dakle, ovo je tradicionalni božićni ukras i recite vi šta god hoćete ali ja nisam vidjela lijepši i decentniji. Svaka kuća koja imalo drži do sebe ima na balkonu izvješenu ovakvu zastavu.  Nazaré je staro ribarsko mjesto, i ovakve sušione ribe i muzgavaca zimi zauzimaju dobar komad plaže. Vrlo lijepo i dekorativno, a jaki vjetar koji tu konstantno puše i ljeti i zimi sve osuši velikom brzinom. Početak ribarenja datira još iz 1643. godine ali pravo naselje kreće se formirati tek početkom XIX stoljeća, nakon francuske invazije, pa zato mjestašce nema staru jezgru kao većina portugalskih gradova. Nekad su lokalni ribari uglavnom živjeli u visoravnima Sítio do Nazaré i Pederneira jer su obalu često napadali nizozemski ili alžirski gusari. Nazaré je sinonim za tradiciju. Ni turistička gužva koja je u selo stigla početkom 20. stoljeća, a učinila je jednom od najatraktivnijih turističkih odredišta u Portugalu, ne mijenja ju. Kao malo ribarsko selo, Nazaré održava na životu jednu od najoriginalnijih portugalskih tradicija. Muškarci idu u ribolov u svojim lijepo obojanim šarenim brodovima ranom zorom, a žene ih čekaju na pijesku obućene u svojih sedam suknji. Razne su priče vezane za taj detalj ali vjerujem da je jak vjetar i hladnoća u zimskim mjesecima presudio običaju. Kad se vrate iz lova žene pruzimaju ulov i odmah na licu mjesta kreće aukcija, trampa ili čišćenje ribe i pripremanje za sušenje. Žene su zadužene za financije, a muževi isključivo za lov. Drugo vrijeme provode po gradu šećući se u razgovoru sa ostalim ribarima ili piju vino kod susjeda ili u lokalnom kafiću. Nekada je ribarstvo bila glavna privredna grana, ali veliki valovi su turizam stavili na prvo mjesto, što ne znači da more nije i dalje visoko kotirajuće, pa se Nazarećani aktivno brinu o svoj drugoj najvažnijoj grani uvodeći mnoštvo inovacija u očuvanju morskog svijeta.    Ribarski čamci se čuvaju na plaži, daleko daleko od mora, iako mislim da su ovo izložbeni primjerci. No usprkos tome mnogi u ribarenje kreću sa plaže, a u pomanjkanju volova koji su ih nekad izvalačili iz mora sad se služe traktorima.  Plaža u zimskom periodu. Tu uvijek ima neko da se sunča, odmara, namače noge u ledenom Atlantiku ili naprosto upija morski zrak. Ako povećate sliku na puni format vidjeti ćete na rtu tvrđavu Săo Miguel Acanjo.  Nazaré iz zraka: https://youtu.be/3cxPaXXvBAY Oznake: Nazaré, Porugal, obala, ribolov, tradicija, valovi |