Sportska-Ćakulona
srijeda, 29.07.2020.
Zašto se teniska sezona nije nastavila kad i nogometna?
Nakon što je gotovo kompletan sport tri mjeseca bio „zamrznut“ zbog pandemije koronavirusa, krajem svibnja ponovo se počeo „buditi“. Jedina iznimka bila je Bjelorusija, čije se nogometno prvenstvo nije ni prekidalo unatoč svemu. Prvi se vratio nogomet, a među prvim događajima uopće u svijetu bili su polufinalni susreti hrvatskog nogometnog kupa. Tjedan dana kasnije počeo je i HNL, a vrlo brzo na travnjake su se vratili i gotovo svi iz „lige pet“, osim Francuza, koji su odlučili da se njihovo prvenstvo neće nastaviti. Zanimljivo, Italija, koja je bila među najpogođenijima virusom u Europi, odlučila je odigrati prvenstvo do kraja, a Francuska, čije brojke zaraženih nisu bile ni blizu Italije, odlučila je prekinuti prvenstvo i proglasiti PSG-a prvakom. Kada za nekoliko dana krene liga prvaka, Francuzi će tek onda shvatiti veličinu svoje pogreške, jer im za razliku od njihovih protivnika, fali natjecateljskih utakmica, pa im povratak na terene neće biti jednostavan. I košarka se vratila u pojedine dijelove svijeta, a za tri dana nastavlja se i NBA liga. Što se pak tiče vaterpola, u srpnju se odigrala završnica Jadranske lige , te hrvatsko prvenstvo. Rukomet je jedini sport čija se sezona nije nastavila, a velike su muke i po što bezbolnijem organiziranju sljedeće. Hokej na ledu također će se nastaviti( samo NHL), a tenis će to učiniti u ponedjeljak. Prve na teren izlaze djevojke, na WTA turniru u Palermu.
Postavlja se pitanje, zašto se tenis nije mogao nastaviti kad i nogomet? Tim više što je tenis beskontaktni sport, svaki igrač stoji s druge strane mreže i udara lopticu reketom, a uz to se loptice često mijenjaju, što dodatno ide u prilog tenisu. Nogomet je pak, kontaktni sport, igrači stoje jedan blizu drugoga, rade se prekršaji, stvaraju gužve nakon kornera, a kod slobodnih udaraca igrači stoje tik jedan do drugoga u živom zidu. Ista je stvar i kod košarke i vaterpola. U košarci igrači se bore za loptu u skoku, stoje vrlo blizu jedan drugome i fizički kontakt je često neizbježan. Tu je i vaterpolo, sport u kojem se ispod vode vodi pravi „rat“. Tu se dogodi mali milijun udaraca tijekom 32 minute igre, bilo je da riječ o podvodnom udaranju nogama ili o povlačenju igrača rukama( posebno centre, koji vode najtežu borbu za poziciju). I sada će meni netko reći da se tenis, u kojem je udaljenost između igrača i više nego pristojna, nije mogao odmah nastaviti? Zašto se nije moglo igrati, kome bi to smetalo? Ionako će se igrati pred praznim tribinama, a s obzirom na sve ranije iznesene argumente u prilog povratka tenisa, ovo mi zaista nije jasno. Nažalost, nikada nismo dobili nikakav konkretan odgovor zašto se sezona nije ranija nastavila, a zaslužili smo barem toliko. Tenis, koji se ubraja u najpopularnije sportove svijeta, očito nema isti tretman kakav imaju nogomet i košarka, što je apsolutno nezasluženo. Ali nažalost, sličan primjer imamo i Formuli 1, također iznimno popularnom sportu. Početak sezone se minimalno tri puta odgađao, da bi konačno prošli vikend sve krenulo. Tu je slična situacija kao u tenisu, čak još i povoljnija, jer svatko sjedi u svom bolidu, a glava mu je zaštićena kacigom. Jedino u boksu, kad mehaničari rade preinake na bolidima bude gužva, ali kao da i tu nisu mogli zatražiti socijalnu distancu i nošenje maski i rukavica. To se moglo i moralo bolje organizirati i ranije nastaviti, ovako je bilo najgore vozačima, jer dugo nisu znali hoće li opće biti nastavka, a nema gore stvari nego kad treniraš bez da znaš kad ćeš i hoćeš li se uopće vratiti na stazu u ovoj godini.
I ova kriza je pokazala da nisu svi sportovi ni sportaši jednaki, već da postoje jednaki i jednakiji, što je u 21. stoljeću sramotno. Dok se u NBA ligi mora završiti sezona, gotovo da na prste jedne ruke možemo nabrojati europske lige u kojima se košarkaško prvenstvo nastavilo. Ako su Amerikanci mogli dogovoriti nastavak sezone, zašto isto nisu učinile i sve europske zemlje? Tko je tu lud? Američko inzistiranje na nastavku natjecanja je velika pljuska Europi. Zanimljivo, upravo oni su se prvi „uskokodakali“ i sasuli drvlje i kamenje po Đokoviću nakon Adria Toura, jer se malo zaigrala košarka, pa „hello frajeri“ vi se upravo spremate igrati tu istu košarku i to na veliko! Ironija na najjače, nažalost. To je još jedna potvrda da se sve vrti oko sportova u kojima se okreće velika „lova“, dok su ostali tek „sitne ribe“. No, usprkos svemu, tenis će se nastaviti, a muška sezona se nastavlja ni manje ni više nego u New Yorku! Karma je čudo, a tenis se ipak izborio za nastavak natjecanja, što je njegova velika pobjeda. Iako mu je Azija „zatvorila vrata“, igrat će se u Europi i „preko bare“, pa će ljubitelji ovog sporta konačno doći na svoje.
utorak, 28.07.2020.
Deset mladih igrača koji bi u sljedećoj HNL sezoni trebali steći punu afirmaciju
Aktualna HNL završila je prije tri dana, no već sada je vidljivo koji bi igrači trebali igrati važne uloge u svojim klubovima nadolazeće sezone. Ovdje mislim isključivo na mlade igrače, koji su perspektivni, ali još uvijek „zeleni“. U hrvatskoj ligi je uvijek bilo talentiranih nogometaša, koji su kasnije ostvarili unosne (najčešće) inozemne transfere. Neki od njih su: Luka Modrić, Nikola Vlašić, Andrej Kramarić, Borna Barišić, Filip Krovinović. No, s njima nije sve stalo, jer, Hrvatska je pravi „rasadnik“ talenata. To je oduvijek bio naš „forte“, i po tome smo prepoznatljivi u svijetu. Najbolja potvrda toga stigla je na SP-u u Rusiji kada je Hrvatska osvojila srebrnu medalju. I danas u našoj ligi ima čitava plejada darovitih nogometaša, a više o njima reći ću u nastavku ovog teksta.
Indrit Tuci – sedamnaestogodišnji napadač Lokomotive koji je u njihove redove stigao na početku ove sezone. Iako još nije ni punoljetan, dobio je sasvim solidnu minutažu u ovoj sezoni, i sjajno je iskoristio. Svojim igrama je pokazao da se radi o velikom talentu, osobno me od svih igrača Lokomotive najviše oduševio i nastavi li marljivo trenirati i kontinuirano zabijati, predviđam mu veliku karijeru.
Antonio Marin – igrač je zagrebačkog Dinama, a prvoj momčadi priključio ga je bivši trener „modrih“ Nenad Bjelica. Marin je možda najveći talent kojeg Dinamo trenutno ima, a može igrati na poziciji krilnog napadača ili polušpice. U sljedećoj sezoni trebao bi potvrditi svoj veliki potencijal.
Bruno Goda – igrač je Slaven Belupa. Ovaj talentirani nogometaš igra na poziciji lijevog beka. Momčadi iz Koprivnice priključio se 2017., te se vrlo brzo nametnuo i postao standardni prvotimac. Upravo je on zabio spektakularan gol u polufinalu kupa protiv Lokomotive u Koprivnici, u prvoj utakmici u post – korona eri. Riječ je o jako zanimljivom igraču, i sigurno ćemo još puno čitati/slušati o njemu.
Sandro Kulenović - veliki je talent zagrebačkog Dinama. Ima 20 godina i igra na poziciji centralnog napadača, a već sa 16 godina otisnuo se iz Dinamovih kadeta u varšavsku Legiju. Također, jedno je kratko vrijeme nosio i dres mlađih kategorija Juventusa, no nakon dosta lutanja u ljeto 2019. vratio se u Dinamo. Bio je i član Hrvatske U-21 reprezentacije na europskom prvenstvu u lipnju prošle godine, a iako je bio rezerva, u ono malo minuta što je dobio pokazao je da je trebao dobiti puno više prostora na turniru. Odmah je reagirao Nenad Bjelica i doveo ga u Dinamo, ali nažalost ubrzo se teško ozljedio, te je mjesecima bio izvan terena. K tome, još je i imao status rezerve, jer je prvi izbor u napadu sjajni Bruno Petković. Iako je ova sezona za njega bila loša, ukoliko Petković ode( što je dosta izgledno), otvara se velika šansa za Kulenovića, čiji je talent neosporan, i koji bi, dobije li šansu, mogao biti najveće otkriće ne samo Dinamove, već i cijele HNL sezone.
Ivan Dolček – perspektivni lijevi bek kojemu je ovo prva sezona u dresu Hajduka, Doveden je prošlo ljeto iz Slaven Belupa za 500 000 eura, što dovoljno govori o kvalitetama dečka koji je još uvijek tinejdžer. Iako je dolaskom Tudora na klupu Hajduka izgubio mjesto u prvoj postavi, izgleda da se u ovoj pauzi od dva i pol mjeseca uspio ponovo nametnuti, i sada je opet standardni prvotimac. Riječ je o braniču koji ima izrazito napadačke sklonosti, a ako mene pitate, jedan je od najboljih Hajdukovih kupovina u posljednjih nekoliko godina. Njegova kvaliteta je neupitna, a već sljedeće sezone od njega očekujemo velike stvari.
Kristijan Jakić – perspektivni veznjak ovu sezonu proveo je u Lokomotivi, no dogovorio je transfer u Dinamo, pa ćemo ga sljedeće sezone gledati u redovima "modrih". U metropolu je stigao 2017. iz redova RNK Splita, koji je tada ispao iz prvoligaškog društva. Riječ je o jednom iznimno talentiranom mladiću, koji je dugo bio u statusu rezerve u "lokosima", ali je u post-korona ciklusu konačno dobio pravu priliku, te ju je sjajno iskoristio. Nadam se da će i u sljedećoj sezoni nastaviti gdje je stao krajem netom završene, te tako potvrditi da je na dobrom putu da postane pravi igrač.
Filip Braut- mladi nogometaš Rijeke koji dobiva sve više prilika kod Simona Rožmana. Riječ je o darovitom desnom beku koji je ispisao povijest Rijeke, postao najmlađi igrač u povijesti koji je zaigrao za seniore, u dobi od samo 16 godina. Danas ima 18 godina te polako postaje standardan u momčadi s Kvarnera. Uz to, nastupa i za hrvatsku reprezentaciju do 19 godina, što je najbolja potvrda njegovog talenta. Iz utakmice u utakmicu igra sve bolje i bolje, i nastavi li tako, sljedeće sezone bi mogao pokazati svu raskoš svog talenta.
Deni Jurić – ovu sezonu proveo je u redovima Rudeša, no realizirao je transfer u Šibenik, koji će sljedeće sezone ponovno zaigrati u prvoj ligi. Deni je godinama nosio dres druge momčadi Hajduka, no nije se uspio probiti do prve momčadi, pa je odlučio sreću potražiti najprije u slovenskom Triglavu, potom u Solinu i Rudešu, u kojem je igrao odlično. Nagrada za to je stigla u vidu transfera u klub sa Šubićevca. Deni posjeduje veliki potencijal, i ukoliko nastavi s dobrim igrama i u dresu Šibenika, mogao bi biti jedno od iznenađenja sezone.
Mihael Žaper – mladi hrvatski reprezentativac i standardni član Osijeka. Postao je nezamjenjiv u prvoj postavi, fantastičan je igrač, te je jedan od boljih veznjaka u HNL-u. Pred njim je sjajna budućnost, a Osijek će već na ljeto zasigurno imati problema kako ga zadržati u svojim redovima. Iza njega je vrlo dobra sezona, a u onoj koja je pred nama, očekujem da će se potpuno razigrati i biti jedan od najboljih igrača ne samo Osijeka, već i cijelog HNL-a.
Mario Vušković – stoper koji od Tudorovog dolaska na klupu dobiva sve više prilika u prvih 11 Hajduka. Na utakmici protiv Varaždina zabio je pogodak, i to nogom sa ruba šesnaesterca, što je za HNL stopere složit ćete se , prava rijetkost. Od povratka nogometa na travnjake igra odlično, te je u razdoblje loše igre Hajduka, uz Caktaša, možda i najbolji pojedinac. Ova sezona je pri kraju, a u sljedećoj od njega možemo očekivati još bolje nastupe.
Svi ovi dečki su veliki talenti i od njih možemo očekivati velike stvari u budućnosti, ali prije nego se „otisnu“ u najjače lige, vrijeme je da se dokažu na domaćem terenu. Sljedeća sezona dat će odgovore na pitanje koliko oni zapravo mogu i u kojem će smjeru krenuti njihova karijera. Nadam se da će svi uspjeti te da će neki od njih igrati važne uloge u sastavu „vatrenih“ za nekoliko godina. Konkurencija je žestoka, i trebat će dobro „zapeti“ žele li uspjeti, jer svi znamo da sam talent nije dovoljan. Zbog takvog načina razmišljanja brojni hrvatski igrači su se putem „izgubili“, i nadam se da s ovim dečkima to neće biti slučaj. Samo neka oni i dalje vrijedno treniraju i „grizu“, a nagrada za to sigurno će doći.
ponedjeljak, 27.07.2020.
Idealna momčad HNL-a ove sezone
Nogometna sezona u Hrvatskoj završila je u subotu. Bila je to burna i po mnogočemu specifična sezona, a zahvaljujući prisilnoj tromjesečnoj stanki dobila je i epitet povijesna. Tijekom sezone nagledali smo se odličnih, ali i napetih utakmica, kao i pregršt lijepih i atraktivnih golova, a nekih se ne bi posramile ni najjače europske lige. Sve u svemu, kada podvučemo crtu, možemo biti itekako zadovoljni viđenim. Sada, kada se „svjetla reflektora“ polako gase, vrijeme je da izdvojimo najbolju jedanaestoricu ove sezone. Igrače ću postaviti u formaciju 4-3-3.
Dominik Livaković – bez imalo dileme najbolji vratar lige. Nakon svjetskog prvenstva u Rusiji, gdje je imao status trećeg vratara, pod vodstvom Nenada Bjelice, koji je mjesec dana uoči mundijala preuzeo Dinamo, jednostavno je „eksplodirao“, i pokazao svu raskoš svog talenta. Od tada je neprikosnoven, kako na vratima „modrih“, tako i na vratima „vatrenih“, postao je prvi izbor Zlatka Dalića na vratima Hrvatske. Ove sezone primio je samo 20 golova, te je još jednom potvrdio sve svoje kvalitete.
Daniel Štefulj – ovaj mladić nogometaš je Rijeke, a igra na poziciji lijevog beka. Jesenski dio sezone proveo je na posudbi u Varaždinu, da bi se na zimu vratio u Rijeku, te se ustalio u prvih 11 momčadi s Kvarnera. Igra zaista odlično, te iz utakmice u utakmicu dokazuje da je neosporan potencijal.
Denis Kolinger – već ga godinama gledamo na HNL sceni, a ovo mu je nesumnjivo najbolja sezona u karijeri. Lokomotiva je sezonu završila na drugom mjestu, te je izborila kvalifikacije lige prvaka, a uz to su izborili i plasman u finale kupa, u kojem će se 01.08. suprotstaviti Rijeci na Šubičevcu. Denis je bio „stup“ obrane „lokosa“ u ovoj sezoni, te je, uz njihove sjajne napadače, najzaslužniji za činjenicu da će uskoro igrati europske kvalifikacije. Još jednom je potvrdio da je pouzdan i kvalitetan stoper, a možda je došlo vrijeme i za inozemni iskorak. No, iako je to zaslužio, bila bi prava šteta da ode, bolje da ostane i pomogne im u lovu na ligu prvaka.
Stefan Simić – stoper Hajduka koji je odigrao odlično jesenski dio sezone. U Split je stigao ovog ljeta, te se odmah ustalio u momčadi Damira Burića. Pokazao se kao vrlo kvalitetan stoper, a najbolja potvrda toga je njegovo uvrštavanje u kadar češke reprezentacije. Iako je dolaskom Tudora na klupu ispao iz početne postave, a uz na to se nažalost nadovezala i ozljeda, zbog koje je trenutno „izvan stroja“. Nadam se da će ovaj mladić u novoj sezoni ponovo biti dio udarnih 11, jer on to svojim nogometnim znanjem i vještinama svakako zaslužuje.
Igor Silva – prošlog je ljeta stigao kao veliko pojačanje iz Olympiakosa, i taj je status apsolutno opravdao. U Osijek je stigao na posudbu, ali Osječani namjeravaju otkupiti njegov ugovor. Igra na poziciji desnog beka, te igra odlično u oba smjera. Posebno su opasni njegovi napadački prodori i centaršuti, u njemu je Osijek dobio odlično pojačanje. Igra važnu ulogu u igri Kuluševićeve momčadi, a njegovo inozemno iskustvo moglo bi biti od velike koristi Slavoncima(ukoliko ga otkupe) kada ovog ljeta krenu u novi europski pohod.
Mijo Caktaš – veznjak Hajduka koji je već godinama ponajbolji igrač splitskih „bilih“ a nerijetko i cijelog HNL-a. Nositelj je igre Hajduka i najkonstantniji je igrač momčadi Igora Tudora. Vidi se da je prerastao HNL, ali neka njega u Hajduku. Europa je pred vratima, a igrač poput Mije vrijedi zlata.
Marko Tolić – jedan je od otkrića sezone. Veznjak je zagrebačke Lokomotive, i jedan je od najzaslužnijih za njihove sjajne prezentacije na terenu. Imponira mirnoćom i staloženošću i lucidnošću u igri, ima odličan pregled igre, te hladnokrvnost u realizaciji. Marko je ogroman dobitak za Lokomotivu, i uspiju li ga zadržati, mogu mnogo pokazati u europskim kvalifikacijama ovog ljeta.
Robert Murić – veznjak Rijeke koji je dolaskom na Rujevicu „oživio“ karijeru. Kao veliki talent, sa samo 17 godina, otisnuo se u inozemstvo, u Ajax. U redovima „kopljanika“ krenulo mu je odlično, dobro se uklopio u mladu momčad nizozemskog giganta. No, ubrzo su stvari krenule silaznom putanjom, a nogometni „preporod“ doživio je upravo u dresu Rijeke. Iako je često u ulogi „jokera“ s klupe, svaku pruženu priliku objeručke je zgrabio i iskoristio.
Mislav Oršić – Dinamov krilni napadač imao je turbulentnu sezonu, nije imao kontinuitet forme, odigrao je proljeće za zaborav, ali odlična jesenska forma svrstala ga je na ovaj popis. Bio je izrazito efikasan, zabio je 12 golova, što je za krilnog napadača vrlo dobar učinak. Odlaskom Nenada Bjelice s klupe Zagrepčana igra mu dosta pala, baš kao i Dinamu. No, Mislav je odličan nogometaš, i vjerujem da će već početkom sljedeće sezone ponovo biti onaj stari.
Kristijan Lovrić – još jedan sjajan nogometaš. Gorica je zaista sretna što ga ima u svojim redovima. Došao je u Goricu na mala vrata, a postao je njen najbolji igrač. Pravi je „genijalac“ s loptom, a uz to je i majstor slobodnjaka. Imao je odličnu sezonu, bio je iznimno efikasan, i apsolutno zaslužuje mjesto na ovom popisu.
Mirko Marić – iza njega jedna od najboljih sezona u karijeri. Nemilice „trpa“ i igra fantastično, te je najzaslužniji za odlične Osjekove igre. U HNL-u je ove sezone zabio 20 golova, baš kao i Caktaš i Čolak, ali titula prvog "topnika" lige pripala je Čolaku, jer je imao najmanju minutažu od navedenog trojca. No, bez obzira na to, Mirko može biti itekako zadovoljan svojim igrama. On i Bočkaj „nose“ igru Osječana, i ostane li u „bijelo-plavom“ dresu i naredne sezone, to će biti veliki dobitak za Slavonce.
ponedjeljak, 20.07.2020.
Lacrosse, atraktivni momčadski sport aktivno se igra i u Hrvatskoj
Ovaj zanimljivi sport prvi su počeli igrati Indijanci nastanjeni na sjevernoameričkom kontinentu, samo u grubljoj verziji od ove današnje. Danas se ovaj sport profesionalno igra tek u nekolicini zemalja svijeta. Uz SAD i Kanadu, igra se i na europskom kontinentu, točnije u Engleskoj i Francuskoj. Amaterska razina lacrossea raširila se diljem našeg kontinenta, pa je tako stigla i u Hrvatsku. Ovu ideju pokrenuli su 2011. veliki i entuzijasti i zaljubljenici u ovaj sport, Karlo i Josip Štrkalj.
Lacrosse je momčadski sport , u kojem je cilj postići pogodak teškom gumenom lopticom, a to se mora izvesti pomoću štapa sa mrežom vrlo sličnog „špurteli“. Uglavnom se igra na otvorenoj travnatoj površini, ali postoji i dvoranska verzija ovog sporta. Ono što je zanimljivo, jedno pravilo razlikuje kada je riječ o muškim i ženskim lacrosse utakmicama. Naime, kada su na terenu dečki, igra se devet protiv devet plus golman, a kod djevojaka se igra 11 protiv 11 plus golman. U Hrvatskoj postoje 4 lacrosse kluba: Split Legion, Zagreb Bulldogs, Zagreb Patriots i Varaždin Royals. Također, aktivno se igra hrvatsko prvenstvo, ali i kup. Sve dosadašnje titule u oba natjecanja osvojili su zagrebački klubovi. Aktualni prvaci su igrači Zagreb Bulldogsa, dok je naslov u kupu pripao drugom klubu iz metropole, Zagreb Patriotsima. Oni su na turniru u Splitu najprije pobijedili domaćine, da bi se u finalu bez problema obračunali sa Varaždin Royalsima, koji su u polufinalu iznenađujuće eliminirali Zagreb Bulldogse. Treće mjesto pripalo je Splićanima. Također, formirana je i nacionalna selekcija Hrvatske u lacrosseu, te ćemo nastupiti na europskom prvenstvu u Poljskoj, koje je trebalo trebalo započeti 23.07. , ali je odgođeno . To će Hrvatskoj biti drugi nastup na velikim natjecanjima( prvi nastup je bio na SP- u 2018. u Izraelu, gdje smo u skupini s Novim Zelandom i Španjolskom zauzeli posljednje mjesto). Hrvatska je smještena u skupinu s Belgijom i Norveškom, a svaki bod bio bi veliki uspjeh. Vrijedi istaknuti da svi hrvatski reprezentativci nastupaju za naše klubove, što je dobar zalog za budućnost.
Lacrosse je u Hrvatskoj tek na početku svog puta, te je potrebno još puno truda da bi došli do optimalne razine. Bitno je da se nastavi kvalitetno i kontinuirano raditi, pa će onda s vremenom i rezultati doći. Također, izuzetno je važan rad s mladima, jer oni su budućnost. Bilo bi dobro i da se oformi još poneki klub, čime bi i liga postala respektabilnija. Važno je i to da Hrvatska učestalo sudjeluje na velikim natjecanjima, jer je to najbolja potvrda kvalitetnog rada, te vjerujem da ćemo za nekoliko godina početi postizati rezultate koji će nas zadovoljiti.
GDSI teniska liga privlači sve više igrača
Riječ je o najvećoj regionalnoj teniskoj ligi Glavno da se igra, koja se održava već četrnaest godina, a sudjelovati u njoj može svatko. Preduvjeti za nastup isključivo su reket i dobra volja, mogu igrati i oni koji nikada prije toga nisu imali prilike zaigrati tenis. Ako ste upravo vi jedan od takvih slučajeva, to vas nipošto ne treba obeshrabriti. Naime, u ovom natjecanju ćete pronaći još dosta onih koji su u istoj ili sličnoj situaciji kao vi. Naravno, tu su i iskusni rekreativci, od kojih neki godinama nastupaju u ovoj ligi. Natječe se velik broj igrača(više od 2000), što uz sportsko nadmetanje pruža i sjajnu priliku za stjecanje novih poznanstava.
Regionalna GDSI liga održava se u 12 gradova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Kod nas su to: Zagreb, Split, Zadar, Velika Gorica, Rijeka, Rovinj, Pakrac i Biograd, a u BIH su to: Čitluk, Mostar, Široki Brijeg i Tuzla. Prednost ovog projekta je i činjenica natjecanja nisu vezana uz točno određenu lokaciju, već imate mogućnost s tenisačima iz vaše grupe dogovoriti meč u bilo kojem klubu u vašem gradu u terminu koji vam najbolje odgovara. To je samo jedna u nizu prednosti koje GDSI liga pruža svim sudionicima. Ukoliko ste jedan od aktera ovog natjecanja, to znači da ćete mjesečno odigrati minimalno 4-5 mečeva, što je neophodno za stjecanje igračkog iskustva. Uz to, korisno je za zdravlje u fizičkom i psihičkom smislu. To je dobar put za npr. Dolazak na željenu težinu onih kojima je to potrebno i koji to žele, a s druge strane, učestala borba, te napeti i izjednačeni mečevi uvelike pomažu kod mentalnog jačanja, što je također vrlo važno. Još jedna pozitivna karakteristika je i to što na gotovo svim teniskim centrima možete dobiti popust na plaćanje termina, i to od 15, pa do čak 40 posto. Uz to, tu je i popust na sportsku opremu kod odabranih partnera.
Organizacija ove lige je, baš kao i ideja o njenom osnutku, apsolutno savršena. Sve se dogovara u skladu s vašim vremenskim rasporedom, a uz to je i olakšana prijava na samo natjecanje. Liga ima i svoju internetsku stranicu, koja je fantastična, sadrži veliku količinu podataka o natjecanju, a toliko je detaljna, da bi joj internetske stranice brojnih sportskih i ostalih subjekata mogle zavidjeti. Ovo je još jedan sjajan sportski projekt, a uz to je i odličan način da se nakon 45 dana karantene ponovo pokrenete. Svi zainteresirani, reket u ruke i priključite se!
subota, 18.07.2020.
Slaven Belupo, skriveni hit proljeća
Još jedna sezona prve hrvatske nogometne lige bliži se kraju, pa je vrijeme da lagano počnemo podvlačiti crtu. Što se tiče rezultatskog dijela, jedina preostala nepoznanica je tko će s koje pozicije krenuti u novu europsku avanturu. No, baš kao što je prošle sezone Gorica bila apsolutni hit, i ova je sezona obilovala iznenađenjima. Najveća iznenađenja su Lokomotiva, koja je odigrala praktički savršenu sezonu, te Varaždin, koji je najugodnije iznenađenje proljeća, osobito ovog post-korona ciklusa. No, iako kada se priča o rezultatima u drugom dijelu sezone svi u prvi plan ističu Varaždin, tu je i jedna momčad koja također igra odlično, ali o njoj gotovo da se ni ne priča, što je žalosno. Riječ je o Slaven Belupu, koji je također postao „dark horse“ proljetnog dijela prvenstva, te se pokazao kao sklizak teren za favorite.
U prvom dijelu prvenstva nisu se baš proslavili, imali su dosta oscilacija, a kao najsvjetliji trenutak jesenskog dijela prvenstva svakako vrijedi istaknuti pobjedu na gostovanju u Gorici protiv istoimenog domaćina u četvrtfinalu kupa. Koprivničani su slavili sa 2-1, te pokazali da se na njih itekako treba ozbiljno računati. Nakon zimske pauze, dosta su podigli razinu svoje igre, a najveće zasluge za to idu treneru Tomislavu Stipiću. Uvjerio je igrače da se ne boje nikoga, već da samo igraju svoju igru, a nagrada za takav pristup će doći. Prva tri kola proljetnog dijela sezone donio je strašno težak raspored „farmaceutima“. Najprije su na svom stadionu ugostili Dinamo, ali su poraženi, bilo je 0-2. Tjedan dana kasnije slijedilo im je gostovanje na Rujevici, gdje su tijesno poraženi od Rijeke s 1-0. Potom je slijedila utakmica protiv Hajduka u Koprivnici, koju su igrači Tomislava Stipića dobili 2-1. Do korona-pauze odigrali su još četiri utakmice, u kojima su upisali jednu pobjedu, dva remija( protiv Varaždina i Istre), te poraz (od Lokomotive). Nakon više od tri mjeseca prisilne pauze, prva nogometna utakmica odigrana na hrvatskim travnjacima bila je ona između Slaven Belupa i Lokomotive u sklopu polufinala kupa, na stadionu Kušek Apaš u Koprivnici. Slaven je krenuo sjajno, poveli su u ranoj fazi utakmice, ali nakon niza propuštenih šansi za povećanje vodstva bivaju kažnjeni, pa Lokomotiva trima golovima preokreću utakmicu i prolazi u finale. No, to nije skresalo krila Koprivničanima, koji u prvenstvu pružaju dobre igre, a naročito na domaćem terenu. U prilog tome govori i činjenica da su u post-korona eri još uvijek neporaženi u Koprivnici, što je za klub iz sredine ljestvice fantastičan uspjeh. Grad na Dravi pognute glave su napuštali mnogi favoriti( Rijeka, Osijek, Lokomotiva i Gorica), dok su protiv momčadi iz donjeg dijela ljestvice popravljali gol razliku. Poraze su doživjeli na gostovanjima kod Hajduka, Dinama i Varaždina, iako su na Maksimiru i Poljudu imali priliku prirediti ugodno iznenađenje, ali ipak nisu uspjeli. Poraz od Varaždina baš i nije neki kiks, s obzirom da su Varaždinci „eksplodirali“ pod Toplakovim vodstvom.
Trener Stipić odlično je posložio „farmaceute“, igra ima glavu i rep, a ne manjka ni atraktivnih poteza. Najvažniji igrači Slavena su Ivan Krstanović( koji je na jučerašnjoj utakmici protiv Intera zabio svoj 100. gol u HNL-u), Lima, Paracki i Goda. Osobno mi je Paracki najugodnije iznenađenje, iako je već godinama u HNL-u, imam osjećaj da sada igra svoj najbolji nogomet karijere. Riječ je o veznjaku koji je u obrani čvrst kao stijena, a aktivno sudjeluje i u organizaciji napada, kojem svojom doprinosom daje dimenziju više. Kada je riječ o Brunu Godi, svatko tko detaljno prati HNL upoznat je s njegovim kvalitetama, odličan je nogometaš i jedan od najboljih lijevih bekova lige. Sve u svemu, Koprivničani mogu biti zadovoljni kako su odradili ovu sezonu, a ukoliko pobijede u posljednjem kolu na gostovanju u Velikoj Gorici, bio bi to odličan kraj jedne vrlo dobre sezone. Momčad Slaven Belupa spoj je mladosti i iskustva, i ukoliko ostanu na okupu već sljedeće sezone mogli bi konkurirati i za europske pozicije.
petak, 17.07.2020.
Novo Vrijeme poraženo u finalu doigravanja
Sinoć se u Makarskoj odigrala finalna utakmica play-offa za prvaka Hrvatske u futsalu, a snage su odmjerili domaćin Novo Vrijeme Apfel, te omiški Olmissum. Tako su se u borbi trofej našla dva najbolja hrvatska kluba u ovoj sezoni, a favorit za naslov bilo je makarsko Novo Vrijeme. No, nisu uspjeli opravdati taj status na terenu, te su nakon lutrije kaznenih udaraca poraženi, pa su se morali zadovoljiti titulom viceprvaka. Olmissum je pak, u svoj premijernoj prvoligaškoj sezoni odmah stigao do titule, a uz to su igrali i finale kupa, pa mogu biti i više nego zadovoljni svojom prvom sezonom u elitnom društvu domaćeg futsala.
Početak utakmice pripao je gostima, od starta su krenuli „žustro“ i to im se vrlo brzo isplatilo. Već u drugoj minuti utakmice Valerije Jurić pogađa mrežu Baškovića, i na semaforu piše 0:1. Nedugo nakon primljenog pogotka Novo Vrijeme se pribralo, te su počeli opasnije prijetiti prema golu Luketina. Nizale su se šanse pred vratima Omišana, Osredkar, Lucas i Pulinho kreirali su lijepe akcije, ali je nažalost izostala realizacija. I Omišani su „vrebali“ svoje prilike za povećanje vodstva, ali u nekoliko navrata „fićo“ je sjajno intervenirao i sačuvao našu mrežu. Rezultat je ostao nepromijenjen do kraja prvog dijela, pa je Olmissum na predah otišao sa malim, ali jako bitnim kapitalom. U nastavku utakmice slijedio novi val napada Novog Vremena u pokušaju da dođu do izjednačenja, ali Luketin je na vratima gostiju radio čuda. No, u 31. minuti, inicijativa domaćina je urodila plodom. Ponajbolji igrač Novog Vremena Igor Osredkar zabija za izjednačenje i vraća stvari na početak. Ubrzo potom, Makarani rade potpuni preokret, a strijelac je ovaj put Vedran Kazazić. No, iako se činilo da bi tu mogao priči biti kraj, nije bilo tako. Olmissum je zabio za izjednačenje, a strijelac je bio Kustura. Do kraja utakmice mreže su mirovale, pa se otišlo u produžetke. Odmah po ulasku u produžetke, Kazazić svojim drugim golom na utakmici dovodi Novo Vrijeme u novo vodstvo. Kad se već činilo da je sve gotovo i samo se čekao posljednji sučev zvižduk, Horvat je iz blizine svladao Baškovića i pogodio za 3-3 u posljednjoj minuti drugog produžetka. To je bio novi „hladan tuš“ za Novo Vrijeme, i nažalost, nismo se uspjeli oporaviti od toga, poraženi smo u ruletu šesteraca, te je naslov prvaka Hrvatske u sezoni 2019./2020. pripao malonogometašima Olmissuma.
Kraj utakmice me umnogome podsjetio na utakmicu Hrvatske i Turske na Euru 2008., i to ponajviše zbog Horvata gola u posljednjim sekundama, gola koji je šokirao Novo Vrijeme baš kao što prije 12 godina Sentjur u 121. minuti šokirao „vatrene“. Ni Novo Vrijeme se, baš kao ni Hrvatska tada, nije uspjelo „rekuperat“ do izvođenja kaznenih udaraca, te su poraženi. Neizmjerno mi je žao što nismo uspjeli osvojiti svoj treći naslov prvaka, a žal je još veća kad se zna da smo igrački kvalitetnija momčad. To u velikom djelu utakmice sinoć i vidjelo, ali nažalost, preskupo su nas koštali vlastiti promašaji, a oni su to znali iskoristiti. U ključnim trenucima, kad je trebalo sačuvati vodstvo, nismo bili pravi, i za to smo kažnjeni. Iako smo u ovoj sezoni čak tri puta poraženi od Olmissuma, to nije pravo stanje stvari. I u kup utakmici na Ribnjaku bili smo dominantniji i stvorili smo još i više šansi nego li sinoć, no i onda smo to skupo platili. Što se pak tiče nedavnog teškog poraza na Ribnjaku, dojma sam da smo i tu u ključnim trenucima mogli bolje reagirati, ali to je bio jedan užasan dan, čiji je epilog nažalost bio težak poraz. Prvenstvena utakmica u Makarskoj jesenas bila je teška i zahtjevna, ali smo zasluženo pobijedili. I sinoć smo imali više od igre, mogli smo i morali riješiti utakmicu u svoju korist čak i prije produžetaka, ali sreća nam je okrenula leđa, a kad se na to nadoveže pad koncentracije u trenucima kad se lomi utakmica, onda je to veliki šok i teško se u kratkom vremenu oporaviti. Čestitke Olmissumu na osvojenoj tituli, u svojoj premijernoj prvoligaškoj sezoni odigrali su fenomenalno, igrali su dva velika finala, te su iz jednog izašli kao pobjednici, što je za klub koji je osnovan prije pet godina, velika stvar. Na jesen ih čeka prvi, povijesni nastup u ligi prvaka, i nadam se da će i tu ostaviti sjajan dojam i pokazati da se hrvatski futsal iz godine u godinu sve više uzdiže i približava najjačim europskim ligama. Nadam se da će im se posrećiti sa ždrijebom, da će izvući prolaznu skupinu, ali i da će igrati na Ribnjaku, jer bi to bila prava fešta u gradu na Cetini. Što se pak tiče Novog Vremena, mislim da razloge za lošije proljetne rezultate treba tražiti u zaista neshvatljivoj i nikada razjašnjenoj smjeni trenera Tomislava Horvata, pod čijim smo vodstvom igra sjajan futsal i postizali odlične rezultate, kako u Hrvatskoj, tako i Europi. Momčad je pod njegovom paskom izgledala gotovo savršeno, i zaista mi nije jasno kako je moguće da je on otišao. Ali ni tu nije bio kraj čudnim odlukam kluba. Naime, i jedan od najboljih ovosezonskih igrača, Matej Fideršek, otišao je iz Makarske prije kraja sezone. Dvije zaista teško razumljive odluke, ali mislim da je ipak smjena trenera Horvata bila okidač, nakon kojeg je naša igra dosta pala u odnosu na prvi dio sezone. No, ni tu nije kraj odlascima. Danas je stigla vijest da Lucas odlazi u Cartagenu, i to je ogroman gubitak za naš klub. Nadam se da se momčad neće nastaviti osipati, a da ćemo odlaske Lucasa i Fideršeka kvalitetno nadomjestiti. Sastavimo li opet jaku ekipu, vjerujem da već sljedeće sezone možemo krenuti u lov na naš novi naslov prvaka, jer Makarska to apsolutno zaslužuje.
utorak, 14.07.2020.
Hajduk na pogon sjajnog Čuića trijumfirao na Maksimiru!
U nedjelju navečer odigran je najveći derbi hrvatskog nogometa, Hajduk i Dinamo odmjerili su snage četvrti put ove sezone. To je bila posljednja utakmica 34. kola HNL-a, lopta je krenula s centara Maksimira u 21:05. Upravo termin utakmice mi se svidio, mislim da najveća utakmica našeg nogometa zaslužuje biti zaključna utakmica kola, te mislim da bi to trebalo postati pravilo, a ne iznimka. Hajduk i Dinamo dva su najveća hrvatska kluba, i njihovoj međusobni okršaj je sam vrh svih dvoboja u HNL-u. To je „vječni derbi“, i apsolutno zaslužuje biti odigran u posljednjem nedjeljnom terminu, kao točka na i prethodno odigranih utakmica ostalih klubova u ligi. Nedjeljni derbi odigran je pred tek nešto manje od 2000 navijača, od čega je 300 bilo Hajdukovih. Oni su bili smješteni na zapadnoj tribina , jer je južna od potresa neupotrebljiva. Zaista je nevjerojatno da jedna takva utakmica nije uspjela na Maksimir privući više navijača, da se igralo u Splitu ta bi brojka nesumnjivo bila veća, dostojna najvećeg hrvatskog derbija. Iako je zbog izvanredne situacije odlučeno da utakmici neće prisustvovati više od 6000 ljudi, ni trećina tog kapaciteta nije bila popunjena, što je prežalosno. Što se pak tiče same utakmice, Hajduk je od početka do kraja dominirao, te više nego zasluženo pobijedio velikog rivala, i to u gostima.
Hajduk je otpočetka krenuo hrabro i napadački, čime je pokazao da se u Zagreb došao nadigravati. Dinamo je pak, izgledao poprilično bezidejno, bili su gotovo neprepoznatljivi. No, unatoč dominaciji „bilih“, oni su bili ti koji su prvi vadili loptu iz mreže. Kapetan Hajduka, Josip Juranović, napravio je veliku pogrešku, koju Luka Ivanušec nije propustio kazniti. Primljeni pogodak nije nimalo narušio igru „majstora s mora“, već su nastavili igrati hrabro i ofenzivno. Nedugo nakon Dinamovog gola, Ademi igra rukom u svom kaznenom prostoru, a sudac pokazuje nakon reakcije VAR-a pokazuje na bijelu točku. Loptu kao i uvijek uzima Mijo Caktaš, ali ovaj put puca nebu pod oblake. Čak ni promašeni jedanaesterac nije poljuljao samopouzdanje Hajdukovih igrača, nedugo nakon toga uspjeli izjednačiti. Devetnaestogodišnji Mario Čuić, na asistenciju Eduoka snažno je opalio i pogodio za poravnanje. Bio je to njegov prvijenac za Hajduk, a bolji trenutak za postići gotovo da nije mogao izabrati. Malo prije kraja prvog poluvremena, veznjak Dinama Amer Gojak dobio je drugi žuti karton, i to nakon što je prvi dobio niti pet minuta ranije! Udario je Dimitrova vrlo grubo i nekorektno, i za to je prikladno sankcioniran. Tako je napravio „medvjeđu“ uslugu Dinamu, koji je ionako jalov i indisponiran, još ostao i bez svoje važne karike. Ubrzo nakon toga, sudac je označio kraj prvog dijela. Nastavak je donio jednu promjenu u momčadi Dinama, umjesto Sandra Kulenovića, u igru je ušao Mario Ćuže. Hajduk pak nije ništa mijenjao, a iskreno, za to nije ni bilo potrebe. Hajduk je i drugom poluvremenu nastavio igrati svoju igru, nizao je priliku za prilikom. No, nakon nekoliko propuštenih šansi, ponovo je stigla kazna. Opet je Juranović bio taj koji je pogriješio, a njegov propust je iskoristio Mislav Oršić, koji je tim golom prekinuo svoj dugi golgeterski post. Deset-ak minuta prije kraja susreta, na scenu ponovo stupa Mario Čuić. Juranović je centrirao, Caktaš glavom prebacio loptu za Čuića, koji, također glavom, zabija za 2-2. Kada se već činilo da će veliki derbi završiti remijem, da tomu ne bude tako pobrinuli su se igrači Hajduka. Mladi Leon Kreković ubacio je loptu u kazneni prostor „modrih“, a Theophile Catherine zabija autogol. Do kraja utakmice rezultat je ostao nepromijenjen, i velika fešta „majstora s mora“ mogla je početi.
Hajduku je nasušno trebala jedna, prava , „muška“ utakmica, da napokon malo dođe do zraka od silnih turbulencija u posljednje vrijeme, te da najavi izlazak i rezultatske krize. Ova pobjeda došla je „bilima“ kao melem na ranu, jer nema slađeg prekida negativnog niza od rušenja najvećeg rivala i to u gostima. Ovakva pobjeda može preokrenuti sezonu, i sigurna sam, da se utakmica protiv Dinama igrala koje kolo ranije, da bi Hajduk dobio takav elan da bi odigrao savršeno do kraja i uhvatio drugo mjesto i kvalifikacije lige prvaka. Ovako je vremena premalo, a i ne ovisimo sami o sebi, trebalo bi nam se dosta toga poklopiti za drugu poziciju, ali, dok god matematika ne pokaže suprotno, ja ću se nadati čudu, i savjetujem svim istinskim navijačima Hajduka, da učine isto, da se ne predaju prije nego li stvarno bude gotovo. Lopta je okrugla, i ništa nije nemoguće, samo treba vjerovati. Osobno sam prezadovoljna Hajdukovim nastupom u derbiju, te se nadam da ćemo zadržati maksimalan učinak do kraja prvenstva, pa ako i ne budemo drugi, barem ćemo pasti sa stilom. Sljedeće utakmicu Hajduk igra u nedjelju protiv Rijeke na Poljudu, a ukoliko još budemo u igri za LP( Osijek igra u subotu, a Lokomotiva neposredno prije Hajduka), vjerujem da nas očekuje „vatreni“ jadranski derbi.
subota, 11.07.2020.
Može li Lazio u posljednjih sedam kola sustići Juventus, ili će mu to biti pretežak „zalogaj“?
Talijansko nogometno prvenstvo, baš kao i ostala prvenstva diljem kontitnenta, ulazi u samu završnicu, no iako se kraj opasno bliži, još je puno otvorenih pitanja. Prvo i najvažnije je tko će biti prvak? Hoće li Juventus osvojiti devetu titulu u nizu ili će pak rimski „nebeskoplavi“ uhvatiti zaostatak od sedam bodova i nakon dugo godina naći se na „krovu“ Italije? Također, ima dosta neriješenih pitanja i u borbi za ostanak, te u borbi za europske pozicije. SPAL je praktički jednom nogom u drugoj ligi, a blizu ispadanja je i Brescia koja ima samo dva boda više. Osamnaestu poziciju, koja također vodi u niži rang, drži Genoa, sa samo bodom manje od sedamnaestog Leccea, i pet manje od Sampdorije. Uz borbu za ostanak, velike bitke vodit će se i u borbi za mjesta koja vode u europsku ligu. Roma, Napoli i Milan nalaze se na pozicijama od petog do sedmog mjesta( upravo tim redosljedom kojim sam i napisala), s tim da Milan ima dva boda manje od svojih konkurenata. Iako ova tri kluba imaju najveće šanse zaigrati u EL sljedeće sezone, ne treba otpisivati ni Sassuollo i Hellas Veronu, koji, iako imaju šest bodova manje od „rossonera“, itekako mogu pomrsiti račune nekom od favorita.
Danas počinje 32. kolo Serie A, a sastaju se Lazio-Sassuolo, Brescia-Roma, te Juventus-Atalanta. Upravo bi ovo kolo moglo ponuditi dosta jasniju sliku borbe za naslov na „čizmi“. Naime, u slučaju novog kiksa Rimljana, te pobjede Juventusa, momčad iz Torina pobjegla bi Laziu na praktički nedostižnu prednost. Sassuolo je neugodan protivnik, pa igračima rimske momčadi nipošto neće biti lako. No, favoriti jesu, a žele li ostati u igri za Scudetto, danas moraju pobijediti. Što se pak tiče večerašnjeg derbija kola u Torinu, jasno je da su „bianconerri“ favoriti, ali i dečki iz Bergama itekako imaju što za reći u tom dvoboju. Atalanta je pravo osvježenje, ne samo za talijanski, već i za europski nogomet, svojom brzom i modernom igrom osvajaju simpatije navijača diljem svijeta. S jedne strane su Cristiano Ronaldo i Paulo Dybala, a s druge Mario Pašalić i Josip Iličić, očekuje nas odlična utakmica večeras. Poslije ovog kola, do kraja će ih ostati još šest, a i jedni i drugi imaju još minimalno jednog zahtjevnog protivnika( Lazio još mora u Napulj, a Juventus u Sassuolo, te dočekuju Romu), a uz to trebaju odigrati i još jedan međusobni ogled. Jedno je sigurno, očekuje nas napeta završnica sezone na Apeninima, a ukoliko se razlika bude smanjivala, možda nakon dugo vremena odluka o prvaku padne u posljednjem kolu, što bi bilo sjajno za nogomet. I borba za ostanak nudi dosta neizvjesnosti. Iako je SPAL praktički već sad drugoligaš, a ni Brescia nije daleko od tog statusa, prava bitka se vodi za izbjegavanje 18. mjesta, koje također znači ispadanje. Stvorio se trokut Genoa-Lecce-Sampdorija, a upravo potonji stoje najbolje od navedenog trojca, imaju pet bodova više od gradskog rivala Genoe i četiri više od Leccea. Zapravo je nevjerojatno da se oba kluba iz Genove bore za „goli život“, a sve donedavno su konkurirali za europske pozicije, te ponekad i igrali EL. Nogomet je zaista nepredvidiv, lopta je okrugla i nitko nema „zacementiranu“ poziciju na ljestvici, već klubovi lutaju od vrha do dna, pa ponovo sve u krug, zato i volimo ovaj sport. Genoa ima najteži raspored od spomenutog trojca, a uz to još ima i utakmice protiv Leccea( kući) i Sampdorije( u gostima). Upravo u tim utakmicama bi se trebala rasplesti cijela ova zavrzlama, a iako su na rubu ispadanja, ne treba ni Bresciu prerano otpisati. Prave poslastice očekuju nas i u borbi za Europu, gdje sve bolji Milan želi pokušati doći do petog mjesta, kojeg trenutno drži Napoli, dok je Roma šesta s identičnim brojem bodova(51). Milan je u odličnoj formi, ponajviše zahvaljujući fenomenalnom Anti Rebiću, koji nemilice trese mreže od povratka nogometa na travnjake, a pomaže mu i Zlatan Ibrahimović. Tako je naš „rebinho“ postao pravo otkriće sezone u crveno-crnom dijelu grada mode, te je od „promašene i skupe kupnje“ postao neizostavni član prve postave i „motor“ Milana. Kada gledamo raspored ovih ekipa do kraja prvenstva, Napoli ima najmanje zahtjevan raspored do kraja sezone, a možda i najteži zadatak čeka ih danas, kada im u goste stižu „rossoneri“. To bi trebao biti jedan od ključnih dvoboja za europske pozicije, a onaj tko večeras pobjedi, tom je cilju znatno bliže. Uz Milan, Napoli i Romu, svoju šansu za novu europsku priliku iz „sjene“ vrebaju Sassuolo i Jurićeva Hellas Verona, koji za sedmoplasiranim Milanom zaostaju šest bodova. Iako su u bodovno teškoj situaciji, nizom pobjeda, uz poklapanje nekih rezultata njihovih konkurenata, itekako bi mogli dohvatiti mjesta koje vode u europsku ligu.
Pred nama je pregršt sjajnih dvoboja, koji će odrediti konačan rasplet ovosezonske Serie A. Osobno bih voljela da Lazio sustigne Juventusovu prednost i osvoji naslov. Rimski „nebeskoplavi“ oduvijek su mi bili dragi, a uz njih sam i posebno emotivno vezana jer sam igrajući s njima, naučila igrati playstation, u dobi od 11 godina. Iako ih je 3-0 poraz od Milana u Rimu uzdramo, zbog čega se još uvijek muče u igri te neshvatljivo prosipaju bodove, nadam se da će se uspjeti posložiti i ponovo priprijetiti Juventusu. Čeka nas neizvjesna završnica talijanske lige, a kako će se sve rasplesti saznat ćemo uskoro.
četvrtak, 09.07.2020.
Marko Čeko, novi hrvatski atletski wunderkind
Hrvatske atletičarke i atletičari godinama nižu velike uspjehe, te je njihovim zaslugama Hrvatska stekla renome u svijetu „kraljice sportova“. Najbolje rezultate postizali i još uvijek postižemo u tehničkim disciplinama, to je uvijek bio naš „forte“. Godinama nas je svojim medaljama uveseljavala Blanka Vlašić, a danas su tu Sandra Perković i Sara Kolak te Filip Mihaljević, naš mladi bacač kugle koji iz mitinga u miting sve bolji. Uz naše najveće uzdanice, tu su i neka nova lica, poput Klare Andrijašević, Marije Tolj, Paole Borović i Marka Čeke, čije vrijeme tek dolazi. Upravo Čeko je ovih dana neizostavna tema u hrvatskim atletskim krugovima. Naime, ovaj mladi Kninjanin prije nekoliko dana na mitingu u Mariboru u skoku u dalj osvojio je zlatnu medalju sa skokom 7,87!
To je fenomenalan rezultat za dečka koji je još uvijek tinejdžer. No, ono što je zanimljivo, je to da skok u dalj nije njegova disciplina. Naime, prošle godine istrčao je 100 metara za 10,70 sekundi, što je najbolji rezultat u posljednje dvije godine u Hrvatskoj! Iako je u svjetskim okvirima to poprilično beznačajan rezultat, u našim je itekako vrijedan spomena, a naročito kada ga istrči srednjoškolac. Osim u dvije ranije spomenute discipline, Marko se natječe i na 200 metara, te je i u njoj vrlo uspješan. No, udarna disciplina ipak mu je skok u dalj, te ima veliku perspektivu za velike stvari u istoj. Meni osobno je to najdraža atletska disciplina, te je uvijek „guštan“ gledat na velikim natjecanjima. Posebno sam se oduševila gledajući ovo natjecanje na prošlogodišnjem svjetskom prvenstvu u Dohi, kada su gotovo svi finalisti (njih 12) skočili osam metara ili više od toga. Također, uvijek mi je bilo žao što Hrvatska nema svog jakog aduta u ovoj disciplini, ali izgleda da će se i to uskoro promijeniti. Ove godine nema nekih velikih mitinga, a bit će zanimljivo vidjeti hoće li ovaj daroviti mladić dobiti priliku da nastupi da nastupi na ovogodišnjem izdanju Hanžekovićevog memorijala. To bi mu bila velika šansa da se u punom „sjaju“ pokaže pred domaćom publikom, a uz to i zlata vrijedno iskustvo.
Jedno je sigurno, Marko ima ogroman potencijal. No, želi li jednog dana biti među najboljim svjetskim „daljašima“, morat će uložiti još puno truda i mukotrpnog rada. Jer, talent sam po sebi nije dovoljan, a to su na svojoj koži već osjetili brojni hrvatski sportaši koji su nakon jednog odličnog rezultata mislili da su već na vrhu. Zato je najvažnije da Čeko ostane čvrsto na zemlji, te da samo nastavi trenirat kao i do sada, a nagrada za takav pristup će jednom sigurno doći.
petak, 03.07.2020.
U Makarskoj održana atletska Erste Plava liga
Prije nepuna dva tjedna u Makarskoj se održala Erste Plava liga, atletsko natjecanje za djecu od 9 do 13 godina. Ovo natjecanje održava se već 8 godina u 9 hrvatskih gradova( Makarska, Pula, Zagreb, Rijeka, Osijek, Knin, Zadar, Čakovec i Vukovar). Male atletičarke i atletičari željno su iščekivali svoj ovogodišnji nastup zbog cijele ove situacije s Covidom-19, ali ono što je najvažnije da se ovaj hvale vrijedni sportski događaj održao, unatoč svim problemima. Na tartan stazi GSC Makarska, natjecatelji su nastupili u raznim disciplinama, a pobjednici su izborili nastup na velikoj završnici u rujnu u Zagrebu. Također, po prvi put u sklopu ovog natjecanja održane su i dvije discipline za osobe s invaliditetom, što je od iznimne važnosti, i time ova liga dodatno dobiva na vrijednosti.
Ovaj fenomenalni sportski projekt pokrenut je s ciljem pojačavanja svijesti o važnosti bavljenja sportom već u ranom djetinjstvu. Fizička aktivnost jedan je od najvažnijih faktora zdravlja, a pogotovo u današnje vrijeme, kada „caruju“ mobiteli, tableti, laptopi i ostala „tehnološka čudesa“ zbog kojih djeca sve manje vremena provode na otvorenom. Nažalost, više se igraju sportske igre u virtualnom svijetu sa online igračima koje vjerojatno neće nikada upoznati, a premalo se trči, biciklira i „nabija balun“ sa vršnjacima. Upravo zato je ova liga dobra stvar, jer se na taj način pokušava aktivirati našu djecu da od malih nogu prepoznaju važnost bavljenja sportom, a ako se na to nadoveže talent, to je sjajno. Istraživanja su pokazala da se u Hrvatskoj vrlo malo osnovnoškolaca u dobi od 11 godina bavi sportom, i to je zabrinjavajući podatak. K tome, sve više djece ima problema s prekomjernom tjelesnom težinom, a razlog tome je izrazito mala fizička aktivnost. Nažalost, u tom segmentu Hrvatska je na europskom dnu, sve veći broj djece je (za svoju dob) na granici pretilosti, a jedan od najvažnijih načina da se to promjeni je uključivanje mladih u sportske aktivnosti, a sudeći po broju sudionika na dobrom su putu da riješe taj problem.
Finale lige na rasporedu je 11. rujna u Zagrebu, u sklopu Hanžekovićevog memorijala, pa će tako naši mališani dobiti priliku nastupati najvećim zvijezdama svjetske atletike. To će im zasigurno biti nezaboravno iskustvo, kojeg će se rado sjećati cijeli svoj život. Erste Plava liga odlično je natjecanje, te je uz Plazma Sportske igre mladih jedan od najvažnijih dječjih sportskih projekata u Hrvatskoj. Presretna sam što je i moja Makarska uključena u ovo natjecanje i što moji sugrađani i ja imamo priliku pozdraviti perspektivne atletičare i atletičarke iz svih krajeva Hrvatske, a tko zna, možda neki od njih za deset-ak godina ostvare i uspješnu karijeru.
četvrtak, 02.07.2020.
Novo Vrijeme doživjelo težak poraz u gradu na Cetini
U nedjelju navečer kompletirano je pretposljednje kolo 1. HMNL, a posljednji dvoboj kola odigrali su Olmissum i Novo Vrijeme u Omišu. Naši aktualni prvaci odigrali su jako loše, te su poraženi s visokih 5-1. Očekivala se teška i neizvjesna utakmica, a na kraju se to nije dogodilo, već je Olmissum daleko lakše od očekivanog svladao Novo Vrijeme Apfel.
Otvaranje utakmice bilo je zanimljivo, redale su se prilike s obje strane, a konkretnije prigode imalo je Novo Vrijeme preko Lucasa, ali nažlost brazilski internacionalac u redovima Makarana nije bio precizan. To su odlično iskoristili domaći, koji su poveli preko Antonija Sekulića. Dvije minute kasnije, Novo Vrijeme je moglo izjednačiti, ali Lucas nije bio golgeterski raspoložen, pa su tako gosti „zapucali“ još jednu priliku. Kako to već obično biva u sportu, tko promaši svoje šanse, bude kažnjen. Zeleno – plavi izveli su korner, a Stjepan Perišić je volejem matirao Filipa Baškovića, i na semaforu je pisalo 2-0. Ipak, do odlaska na odmor Novo Vrijeme ipak uspijeva smanjiti. Strijelac je bio Duje Bajrušović, i to iz slobodnog udarca. Nedugo potom, mogli smo i izjednačiti, ali odličan udarac Saše Babića sjajno brani Žarko Luketin. Tako se na predah otišlo s rezultatom 2:1 za domaće.
Nastavak je započeo velikim pritiskom Novog Vremena, koje je tražilo izjednačujući zgoditak kojim bi vratili stvari na početak. No, čvrsta i organizirana obrana Omišana nije nam dopustila mnogo prilika za ugrožavanje Luketinovog gola. Baš kao i u prvom dijelu, uslijedila je nova kazna za naše promašaje. Koban za Novo Vrijeme bio je Mišerda, koji je s dva gola u svega nekoliko minuta prelomio utakmicu. Domaćini su pobjegli na velikih 4-1, a naši mladići su kao odgovor na to izvadili golmana, kao peti igrač ušao je Marin Musinov. No, to nije donijelo gotovo nikakvog rezultata, a nakon što smo izgubili jednu loptu, Stjepan Perišić pogađa prazan gol i postavlja konačnih 5:1.
Ovim bolnim porazom Novo Vrijeme je propustilo priliku pobjeći Olmissumu na pet bodova prednosti uoči zadnjeg kola, dok je Olmissum je pobjedom ponovo preuzeo prvo mjesto. Očekivali smo pobjedu , a dogodio nam se jedan užasan dan. Iako su Omišani izuzetno jak protivnik, a pogotovo na Ribnjaku, Novo Vrijeme ima najkvalitetniji igrački kadar u ligi i ovo se jednostavno nije smjelo dogoditi. Zaista je neshvatljivo da smo utakmicu o kojoj nam je uvelike ovisio ostatak sezone ovako loše odigrali. Da je bila drukčija situacija, da gledatelji smiju na tribine, mislila bi, podlegli smo atmosferi, no gledatelja nema, čime je praktički minorna razlika između domaćih i gostujućih momčadi. U takvim okolnostima, kvalitetnija ekipa bi još lakše trebala upisivati bodove, pogotovo na gostujućem terenu, jer je lišena pritiska domaćih navijača s tribina, jer su one još uvijek prazne. No, što je tu je, igrači moraju što prije zaboraviti ovaj neugodan poraz i okrenuti se idućoj utakmici, onoj protiv Splita u Makarskoj. Olmissuma pak očekuje gostovanje kod Alumnusa , koji u je u nastavku sezone još uvijek neporažen. Nadam se da će Novo Vrijeme svladati Splita, te da će zagrebački „studenti“ odigrati hrabro kao i u ova dva kola, te Omišanima otkinuti bod(ove), pa da Novo Vrijeme s prvog mjesta krene u doigravanje.
