Prije dva dana završena je grupna faza Eura. Drugi krug natjecanja izborilo je 16 reprezentacija, a uz prvoplasirane i drugoplasirane iz šest skupina, svoje mjesto u nockaut fazi našle su i četiri najbolje trećeplasirane reprezentacije. Drugu fazu EP-a izborili su: Hrvatska, Italija, Austrija, Wales, Belgija, Danska, Češka, Engleska, Švedska, Ukrajina, Nizozemska, Španjolska, Francuska, Njemačka, Portugal i Švicarska. Natjecanje po skupinama ponudilo je dosta dobrog nogometa, a neki dvoboji bili su uistinu spektakularni (pogotovo okršaji velikana u skupini F). Ako su dva uvodna kola bila taktički dosta zatvorena, bez previše golova i konkretnih prilika, u odlučujućem trećem napokon se „odčepilo“. Posljednje kolo ponudilo je fantastičan nogomet, a jedna od najboljih utakmica bila je ona između Švedske i Poljske, kao i ona između svjetskih i europskih prvaka, Francuske i Portugala (2-2). S jedne strane Mbpape, s druge Ronaldo. Spektakl je bio zagarantiran. No, premda efikasna, bila je to vrlo čudna utakmica bez pravog ritma, s čak tri dosuđena jedanaesterca (jedan za Francusku i dva za Portugal)! Iako smo vidjeli četiri pogotka i još nekoliko izglednih prilika na obje strane, dojam je da su i jedni i drugi ostali dužni. S obzirom na to kakva imena imaju u svojim redovima, obje reprezentacije mogu puno bolje od ovoga. Na kraju, Francuska je završila kao prva, a Portugal kao tek treći u skupini F (druga je bila Njemačka). Još jednu nogometnu poslasticu ponudili su nam Poljaci i Šveđani. Ovaj dvoboj bio je od velike važnosti za Poljsku, koja je nakon poraza od Slovačke i boda protiv Španjolske trebala pobjedu za plasman u osminu finala. Šveđani su pak bili u puno komotnijoj situaciji. Naime, već ranije su osigurali drugi krug, jedino pitanje je bilo s koje će pozicije do njega doći. Pobjeda i remi jamčili su im prvo mjesto, dok bi u slučaju poraza ovisili o rezultatu utakmice Španjolska-Slovačka (pobjeda Furije značila pad Šveđana na treće mjesto, dok bi pobjedom Slovačke, kao i remijem također bili treći). Iako je Švedska povela 2-0, sredinom drugog poluvremena Poljaci su se probudili, te nekoliko minuta prije kraja izjednačili rezultat. Potom su bacili sve karte u napad. Međutim, sijevnula je kontra Šveđana, koju je Klasson rutinski realizirao. Švedska je tako i službeno „zapečatila“ prvu poziciju, dok su Poljaci ispali s Eura. Uz to, pobjeda Švedske nad Poljskom gurnula je Vatrene na Španjolsku već u osmini finala.

Nockaut faza igrat će se ukupno četiri dana, a svaki od njih ponudit će dva dvoboja. Prvi je na rasporedu danas u 18 sati, a riječ je o ogledu Danske i Walesa (Amsterdam) Tri sata kasnije, na teren će izaći nogometaši Italije i Austrije (London). Nedjelja nam donosi ogled Nizozemske i Češke, dok je navečer na programu pravi spektakl – dvoboj Belgije i Portugala! U ponedjeljak na teren izlaze i naši Vatreni, koji put do četvrtfinala traže preko neuvjerljive, ali uvijek opasne Španjolske. Druga utakmica dana je ona između Francuske i Švicarske. U nastavku teksta kratko ću prokomentirati parove osmine finala.

Danska – Wales – bit će to dvoboj dvije čvrste i iznimno disciplinirane reprezentacije. Obje momčadi u svojim redovima imaju velik broj kvalitetnih nogometaša, od kojih dobar dio igra u najjačim europskim ligama. Najveća zvijezda Velšana svakako je Gareth Bale, a premda nije ni blizu prave forme, uvijek je u stanju jednim potezom riješiti utakmicu. Što se tiče Danske, izdvojila bih napadača Barcelone Martina Braithwiata. Radi se o klasičnoj „devetki“, a unatoč činjenici da još uvijek nije zabio pogodak na ovom Euru, nipošto ga se ne smije olako shvatiti. Premda se nalazi u golgeterskoj krizi, ne igra loše i samo je pitanje vremena kada će proraditi. Iako je teško reći tko je favorit, blagu prednost dajem Danskoj. Naime, na ovom prvenstvu prikazali su se u potpuno drukčijem izdanju od onog na što smo od njih navikli. Do sada smo svjedočili njihovoj igri u čvrstom bloku, dok su se u napadu oslanjali isključivo na učestale centaršuteve. Također, dosta nadanja polagali su i prekide. No, na aktualnom Euru su sušta suprotnost od toga. Danci sada teže brzoj tranziciji, otvarajući pritom dosta prostora svojim napadačima. Nema više taktike „nabij pa šta bude“, sada se teži kombinatorici, a takav stav vrlo brzo je počeo donositi rezultat. Iskreno, ovakva mi se Danska puno više sviđa. Velšani pak ne odustaje od svog uobičajenog načina igre. I dalje prezentiraju nogomet s puno trke, zračnih duela, „svijeća“ i kaznenih prostor i obranom na granici agresivnosti.

Italija – Austrija – premda je već na prvi pogled jasno tko je ovdje favorit, ovo bi ipak mogao biti jedan vrlo zanimljiv susret. I jedna i druga reprezentacija su među najugodnijim iznenađenjima dosadašnjeg dijela prvenstva. Mancinijeva Italija sušta je suprotnost svemu čemu su Azzuri godinama težili. Nema više catencia, Italija napokon igra nogomet! Zapravo kad malo bolje razmislim, ova Italija me umnogome podsjeća na igru Vatrenih iz Rusije. Jednom riječju – savršenstvo. Posebno impresivna bila je njihova pobjeda nad Walesom, do koje su došli s čak osam rezervnih igrača! Italija nesumnjivo, postaje „dark horse“ ovog EP-a. No, nešto se tu pita i Austrija. Na Euro su došli bez prevelike pompe, s ciljem pružanja što boljeg otpora Ukrajini i Nizozemskoj. Svoju jedinu priliku vidjeli su utakmici sa Sjevernom Makedonijom. Ipak, znali su da im ni eventualno treće mjesto ne garantira prolazak dalje, pa su bili iznimno oprezni s bilo kakvim prognozama. Međutim, Austrija je grupnu fazu završila na drugom mjestu, svladavši i Sjevernu Makedoniju i Ukrajinu. Jedini poraz doživjela je od Nizozemske. Posebno fascinantna bila je utakmica protiv Ukrajine, u kojoj su Austrijanci imali nestvarnu statistiku. Naime, u rubrici udarci prema golu pisalo je: Ukrajina 4, Austrija 17! Mislim da takvo nešto nije napravila ni Njemačka kada su na SP-u u Brazilu 2014. gazili sve redom. Ako sam rekla da me Italija podsjeća na Hrvatsku, onda me Austrija definitivno podsjeća na Njemačku (isključivo po stilu igre, ne rezultatima!). Osmina finala između Italije i Austrije igra se u 21 sat, a status favorita pripada Azzurima. Respekt Austriji zbog svega što je do sada postigla, no ova Italija izgleda uistinu impresivno.

Nizozemska – Češka – još jedan par koji bi mogao ponuditi dosta neizvjesnosti. I na terenu i na tribinama. Krenimo redom. Nizozemska se nakon dugih sedam godina napokon vratila na veliku scenu. Zadnje veliko natjecanje bilo im je SP u Brazilu 2014., na kojem su i osvojili brončanu medalju. Nakon toga nisu se uspjeli kvalificirati na sljedeći Euro (Francuska 2016.), kao ni na Mundijal (Rusija 2018.). Crni niz konačno je prekinut plasmanom na Euro 2020. Za takvu nogometnu velesilu, koja je svijetu dala brojne legende poput braće de Boer, Marca van Bastena, Ruuda Gullita i Johana Cruyffa, složit ćete se, predug post. Stoga nimalo ne čudi što na ovaj Euro nisu doputovali s ogromnim očekivanjima. Premda su jedni od domaćina, te imaju odličnu reprezentaciju, još uvijek ne mogu odmah poletjeti u nebeske visine. Za veliki dio njihovih reprezentativaca ovo je prvo veliko natjecanje, zbog čega još uvijek nemaju dovoljno iskustva u velikim utakmicama. Ipak, to ne mora biti presudno. Česi su pak svoj primarni cilj već ostvarili i sve više od toga za njih bi bio odličan rezultat. No, neće samo na terenu biti zanimljivo. Naime, utakmica se igra u Budimpešti, na jedinom stadionu koji na kojem je dozvoljen maksimalan kapacitet. S obzirom na to da od Praga do Budimpešte ima svega nekoliko sati vožnje autobusom, za očekivati je invaziju Čeha na mađarsku metropole. No, i Nizozemci bi mogli imati veliku podršku. Kao što sam već ranije spomenula, „tulipanima“ je ovo prvo veliko natjecanje nakon sedam godina, što bi moglo nagnati njihove navijače da masovno pohode Budimpeštu.

Belgija – Portugal – jedan od derbija osmine finala. I o jednima i o drugima se više-manje sve zna. Portugal je aktualni europski prvak, dok je Belgija osvojila brončanu medalju na SP-u u Rusiji, a taj niz želi nastaviti i na ovom prvenstvu. Zanimljivo, riječ je o dvije reprezentacije koje imaju potpuno različitu filozofiju igre. Belgija igra „lipo za oko“, teže brzoj kombinatorici koja potom otvara golemi prostor za napadače. Portugal pak igra vrlo defenzivno. Voli prepustiti posjed lopte protivniku, a onda vrebati svoju priliku iz kontranapada. Dvoboj Portugala i Belgije ponudit će i veliki dvoboj Cristiana Ronalda i Romela Lukakua, perjanica Juventusa i Intera. Obojica na ovom Euru igraju sjajno, te vode veliku bitku za „zlatnu kopačku“ prvenstva. Zapravo je šteta što se sastaju već u osmini finala i nećemo moći svjedočiti njihovom međusobnom dvoboju do samog kraja. Ovako onaj tko prođe dalje ima velike šanse da se u konačnici okiti naslovom najboljeg strijelca Eura. Premda se radi o dvije gotovo podjednake momčadi, status blagog favorita dajem Belgiji.

Hrvatska – Španjolska – a što reći, ždrijeb nas nimalo nije mazio. No, nećemo si unaprijed stvarati alibije. Na kraju krajeva, za tim nema apsolutno nikakve potrebe! Iako se Hrvatska dobrano namučila u prva dva kola, u onom posljednjem napokon je proigrala. I samim time srušila čitav niz negativnih rekorda. Prvo i najvažnije, konačno smo pobijedili Škotsku! Drugo, napokon smo slavili na Hampden parku! Treće, po prvi put u povijesti slavili smo u posljednjem kolu skupine, a da ranije prije toga nismo osigurali prolazak dalje! Daliće boysi napokon su zaigrali onako znaju i rezultat nije izostao. Modrić, Vlašić i Perišić letjeli su terenom i odveli Hrvatsku u osminu finala. A tek profesorski gol kapetana vanjskim dijelom kopačke? Milina! Što se tiče Španjolske, i oni su se, baš kao i Hrvatska, silno namučili u prva dva kola. Tako su uoči trećeg kola imali tek mršava dva boda osvojena protiv Švedske i Poljske. No, sve to su obilato naplatili u posljednjem kolu, kada su do vrha natrpali nemoćne Slovake (5-0)! Dakle i Hrvatska i Španjolska drugi krug dočekuju puni samopouzdanja. Ove dvije reprezentacije odlično se poznaju. Španjolci teže velikom posjedu i čuvenoj „tika-taki“, dok Hrvatska također voli imati loptu u nogama, no ne da „satima“ kruži oko protivničkog šesnaesterca, već da čim prije razigra svoje napadače. I ovdje je teško reći tko je favorit, pa je najbolje reći da ga ni nema.

Francuska – Švicarska – ovdje je pak bjelodano jasno tko je favorit za četvrtfinale. Svjetski prvaci našli su u skupini smrti, no na kraju su ipak došli do prvog mjesta. Istina, znatno teže od očekivanog. Pobijedili su jedino Njemačku, dok su s Mađarskom i Poljskom odigrali neriješeno. Švicarci su pak prošli tek kao treći i to u znatno lakšoj skupini od Francuza. Jedinu pobjedu ostvarili su protiv Turske, dok su u preostala dva dvoboja osvojili četiri boda (remi s Velšanima i poraz od Talijana). Francuzi love svoje treće uzastopno finale, dok bi Švicarci voljeli otići barem korak dalje nego u Rusiji (ispali u osmini finala). Vjerujem da nitko u Hrvatskoj ne bi imao ništa protiv takvog raspleta. Dapače, svi bi bili oduševljeni. Švicarci, držimo Vam fige!

Engleska – Njemačka – još jedan veliki derbi osmine finala. Ni jedni ni drugi ne blistaju na ovom prvenstvu, pa je teško predvidjeti krajnji ishod. Njemačka je odigrala samo jednu odličnu utakmicu i to onu protiv Portugala (4-2). Engleska, iako još uvijek neporažena, još uvijek ne oduševljava igrom. Premda su u prvom kolu pobijedili Hrvatsku, dojam je da su više Vatreni bili loši nego Englezi dobri. Nisu briljirali ni u utakmici s Češkom, unatoč minimalnoj pobjedi. Bit će to tvrda utakmica, u kojoj nema izrazitog favorita.

Švedska – Ukrajina – ovo bi mogao biti još jedan zanimljiv susret. Švedska je jedna od senzacija dosadašnjeg dijela natjecanja. Naime, osvojili su prvo mjesto u skupini E ispred favorizirane Španjolske! Ukrajina je pak, prilično razočarala. Jedinu pobjedu ostvarili su protiv Sjeverne Makedonije, dok su poraženi od Nizozemske i Austrije. No, kada pogledate sastav ukrajinske reprezentacije, dojam je da mogu puno više od prikazanog. Ipak, zbog svega viđenog status blagih favorita dajem Šveđanima.

Europsko nogometno prvenstvo polako se zahuktava. Jučer je kompletirano drugo kolo natjecanja, te sada ulazimo u fazu finaliziranja liste putnika u osminu finala. Aktualni Euro jedan je od najvećih sportskih događaja u 2021., te sam povodom toga odlučila pokrenuti kolumnu na blogu. Kao što ste mogli vidjeti u naslovu, zove se Euromanija, a pisat ću je jednom tjedno. U njoj ćete imati priliku pročitati moj osvrt na do sada odigrane dvoboje, kao i detaljnu analizu igre hrvatske reprezentacije.

Najčudniji Euro u povijesti nogometa otvoren je utakmicom Italije i Turske na rimskom Olimpicu. Prije nego li se posvetim komentaru te utakmice, moram istaknuti da je fantastičan osjećaj napokon igrati pred navijačima, pa makar i s ograničenim kapacitetom stadiona. Takva je situacija u 10 gradova domaćina, a jedina iznimka je Budimpešta, koja je odlučila dopustiti maksimalan kapacitet. Vratimo se na susret otvaranja. Neosporno je da je u Italija u taj dvoboj ušla kao izraziti favorit, što zbog činjenice da su igrački kvalitetniji od Turske, što zbog činjenice da su domaćini. No, s obzirom na to da se Italija nije plasirala na SP u Rusiji 2018., postavljalo se pitanje što očekivati od nje u prvom službenom nastupu na jednom velikom natjecanju nakon 2016. Istina, Roberto Mancini je u posljednje tri godine iz temelja promijenio igru „azzura“, te oni ponovno izgledaju kao momčad. Današnja Italija savršen je spoj mladosti i iskustva, a što je najvažnije od svega, na terenu djeluje fenomenalno. Ono što najviše iznenađuje u svemu ovome je to što Italija traži kombinatornu igru, s puno brzih paseva koji otvaraju ogorman prostor za njihove krilne igrače. Upravo na takav način odigrali su obje svoje utakmice, te su u obje slavile s uvjerljivih 3-0. Premda su u prvih 45 minuta protiv Turske djelovali dosta skromno, u nastavku su zaigrali sjajno te su izdominirali nemoćne Turke. Nakon toga, slijedio prvi pravi ispit zrelosti. Naime, u drugom kolu čekala ih je Švicarska. Riječ je o reprezentaciji koja u svojim redovima ima nekoliko odličnih individualaca poput Xake, Saqirija, Embola i Rodrigueza. Ne smijemo zaboraviti ni Marija Gavranovića, sjajnog Dinamovog golgetera koji je jedan od najboljih strijelaca HNL-a. Očekivala se jedna tvrda i izjednačena utakmica, no dogodilo se upravo suprotno. Italija je odigrala još jednu maestralnu utakmicu te već nakon dva kola izborila plasman u osminu finala. Ono što posebno fascinira je činjenica da su se u prvih 11 Italije našla čak dva igrača Sassuola, osmoplasiranog kluba Serie A. Da stvar bude bolja, upravo su njih dvojica zabili sve golove na toj utakmici. Riječ je o Domenicu Berrardiju i Manuelu Locatelliju. Ovaj prvi je brzonogi krilni napadač odličnog driblinga, koji može slomiti svaku obranu. Manuel Locatelli igra na poziciji veznjaka, a osim razigravanja svojih suigrača, voli i opaliti s 20-ak metara. Upravo je na takav način postigao svoj drugi gol na utakmici protiv Švicarske. Primio je loptu na otprilike 25 metara, potom snažnom prizemnom dijagonalom probio nemoćnog Sommera. Tako su zvijezde malenog Sassuola već na startu Eura zablistale u punom sjaju. Kolika je vrijednost njihovog uspjeha, najbolje ću Vam dočarati sljedećom rečenicom. Zamislite da je Zlatko Dalić u prvih 11 protiv Engleske izveo npr. dvojicu igrača Istre ili Slaven Belupa. Većina bi ga vjerojatno „počastila“ mnogobrojnim kritikama, onim konstruktivnim, ali i onim, nimalo pristojnim. A ako bi se taj eksperiment pokazao uspješnim, sutradan bi ga svi hvalili na sva zvona. Naravno, ovo je samo hipotetska usporedba kojom sam htjela dočarati Mancinijevu hrabrost, koja mu se obilato isplatila. Nevjerojatno je kako je ovaj talijanski stručnjak u svega tri godine preporodio igru Italije, koja nakon dugo vremena ponovno ističe kandidaturu za veliki rezultat. I sve to bez jednog od svojih najvažnijih igrača, Marca Verratija. Defenzivni veznjak PSG veliki je radnik i može trčati do besvijesti, te vjerujem da će, kad se vrati, ovakvoj Italiji dati dodatnu vrijednost. Azzure danas očekuje utakmice trećeg kola protiv čvrstog i vrlo discipliniranog Walesa. Bit će to dvoboj dvije potpuno različite nogometne filozofije, koji će ujedno i odlučiti o pobjedniku skupine A. Ne treba posebno isticati da je i u ovoj utakmici Italija veliki favorit, no borbene Velšane nikada ne treba unaprijed otpisati.

Uz Italiju, u red onih koji su najviše pokazali u dosadašnjem dijelu prvenstva ubrajamo i Belgiju. Brončani iz Rusije Euro su otvorili suvereno. Prvu utakmicu igrali su protiv Rusije i to u Sankt Peterburgu, no to ih nije nimalo obeshrabrilo. Dapače, potpuno su nadigrali inferiorne Ruse (0-3), čime su potvrdili da i ove godine pucaju na visok plasman. Nije ih poremetila ni činjenica da u prvom kolu nisu mogli računati na ozlijeđenog Kevina de Bruynea, jednog od „motora“ njihove reprezentacije. Njegov izostanak nije se nimalo osjetio, te je Belgija golovima Lukakua i Meuniera došla do važne uvodne pobjede. U drugom kolu čekao ih je dvoboj s još jednim domaćinom, tvrdom, ali i posebno motiviranom Danskom. Naime, u Kopenhagenu su se u prvom kolu sastale Danska i Finska (kojoj je to bio debi na velikim natjecanjima), a utakmicu je obilježio jedan užasan događaj. U 43. minuti veznjak Danske Christian Eriksen pao je u nesvijest. Liječnici su ga na terenu reanimirali 15-ak minuta, nakon čega je prevezen u bolnicu. Odmah potom utakmica je prekinuta. Ubrzo nakon hospitalizacije stanje mu se stabiliziralo, te je iz bolnice videopozivom zamolio suigrače da se vrate na teren i odigraju utakmicu do kraja. Nedugo potom saznalo se i zašto se Eriksen srušio. Naime, bila je riječ o zatajenju srca! Odmah je bilo jasno da je u pitanju nešto gadno, danski i finski reprezentativci plakali su poredani oko Eriksena, baš kao i cijeli stadion. Kada su odnosili s terena, na stadionu je i dalje vladao šok i nevjerica. Vijesti iz bolnice nedaleko od Parkena iščekivale su sa strahom i nadom. Na opće oduševljenje, ubrzo je stigla informacija da je Eriksen izvan životne opasnosti i da se dobro oporavlja. Nogometni svijet je odahnuo. No, moram istaknuti nekorektnost UEFE prema Dancima. Naime, inzistirali su na tome da se utakmica dovrši isti dan! Ne znam što bih rekla na to a da zvuči pristojno. Epilog svega bila je minimalna pobjeda Finske. Danci jednostavno nisu bili glavom unutra, a kako i bi nakon što im je pred očima za dlaku izbjegnuta tragedija. Jedan od najvećih junaka cijele ove situacije bio je kapetan Danske Simon KjŐr, koji je pravovremenom reakcijom spasio život Christianu Eriksenu. Uz to, formirao je „zid“ oko njega kako novinarske kamere ni iz jednog kuta ne bi mogle prodrijeti do njega. Nevjerojatno je da uopće postoje ljudi koji snimaju ovakve užasne trenutke. Sramota što pojedini novinari sebi dopuštaju, to bi trebalo sankcionirati!

Vratimo se nogometu. Ako su Italija i Belgija do sada najviše pokazale, onda su uvjerljivo najmanje prezentirale Španjolska i Hrvatska. Iako su jedni od domaćina, Španjolci nakon dva kola imaju isto toliko bodova, što je za velesilu poput njih uistinu skromno. Sve to ne bi privuklo toliko pozornosti da se oni ne nalaze u možda i najlakšoj skupini na Euru. Osim njih, tu su još i Švedska, Poljska i Slovačka. Premda su Poljaci i Šveđani redoviti sudionici velikih natjecanja, nemaju neku posebnu kvalitetu. Njihove glavne karakteristike su disciplinirana igra u obrani, čvrstina u duelima i polukontre. Slovaci pak nisu učestali sudionici europskih i svjetskih prvenstava, no i oni igraju dosta slično Poljacima i Šveđanima. Što se tiče igračkog kadra, svaka od tri spomenute reperezentacije ima jednu pravu klasu. Kod Švedske je to Kuluševski, no zarazio se nekoliko dana prije početka prvenstva pa još uvijek nije u sastavu. Poljaci imaju jednog od najboljih svjetskih napadača, Roberta Lewandowskog, koji individualnom kvalitetom može riješiti bilo koju utakmicu. Slovaci imaju Hamšika, odličnog veznjaka koji je svojevremeno briljirao u dresu Napolija, a danas je član kineskog Daliana. Međutim, unatoč svemu navedenome, Španjolska je ipak nekoliko dimenzija iznad njih, te na „papiru“ nije trebala imati problema protiv njih. No, umjesto već unaprijed upisanih šest, na kontu Furije nalaze se samo dva boda, čime je i sam prolazak skupine ozbiljno ugrožen. Žele li proći dalje, u zadnjem kolu moraju pobijediti Slovačku, što im i dalje ne garantira prvo mjesto u skupini. Španjolski navijači su bijesni na loše igre svojih ljubimaca, a najveći gnjev usmjeren je prema Alvaru Morati, koji još uvijek traži idealnu formu. U utakmici protiv Švedske propustio je realizirati nekoliko izglednih prilika, no zato je zabio za vodstvo protiv Poljske. Ipak, navijači i mediji su se obrušili na njega jer nije zabio odbijanac nakon Morenovog promašenog penala. Istina je da je Alvaro u već neko vrijeme u golgeterskoj krizi, no definitivno zaslužio da se po njemu saspe drvlje i kamenje. Radi se o odličnom napadaču koji može igrati u bilo kojem europskom klubu i ovakav tretman nije zaslužio. Jedan od najboljih španjolskih igrača na ovom prvenstvu je Dani Olmo, koji je već sada neizostavan član prvih 11 Furije. U Bjeličinom Dinamu bio je najbolji igrač, a odlaskom u RB Leipzig isprofilirao se u sjajnog nogometaša koji je budućnost španjolskog, ali i svjetskog nogometa. Velika je stvar što smo takvog igrača imali priliku gledati na domaćim travnjacima, jer mislim da HNL još dugo neće imati prilike vidjeti takvu klasu.

Posebna priča je i Sjeverna Makedonija, kojoj je ovo bio debi ne velikim natjecanjima. Ždrijeb ih je smjestio u dosta zahtjevnu skupinu u kojoj su još i Nizozemska, Austrija i Ukrajina. S obzirom na to da su Nizozemska i Ukrajina dosta jače, Makedonci su sve nade polagali u prvu utakmicu protiv Austrije. U njoj su vidjeli svoju veliku šansu, jer su pobjedom već na startu odškrinuti vrata drugog kruga. Predvođeni legendarnim Pandevom, Elmasom i Ademijem, vjerovali su da mogu izboriti osminu finala. No, sve njihove nade rasplinule su se već nakon uvjerljivog 1-3 poraza od ne posebne kvalitetne, ali puno iskusnije Austrije. Nekoliko dana kasnije, Sjeverna Makedonija poražena je i u svom drugom nastupu na Euru, a ovaj put bolja je bila Ukrajina. Tako su Makedonci postali prva reprezentacija koja je nakon samo dva kola izgubila sve šanse za prolazak dalje. Uvjerljivo najteža skupina ovogodišnjeg Eura je skupina F, u kojoj su Francuska, Portugal, Mađarska i Njemačka. Ovako „na oko“, izgleda kao da su Mađari upali u „kašetu brokava“. No, prvi pogled definitivno vara. Naime, Mađari su u obje dosadašnje utakmice skupo prodali svoju kožu, za što su nagrađeni bodom protiv aktualnih svjetskih prvaka! Vrlo je nedostajalo da zaustave i branitelje naslova Portugalce, no nakon što je Portugal sedam minuta prije kraja poveo iz jedanaesterca, Mađari su do kraja potonuli. Inače, Mađarska je oba svoja susreta igrala na krcatom stadionu u Budimpešti, koji je jedini na Euru sa 100% popunjenosti! U ovakvo vrijeme to zvuči pomalo nestvarno, a atmosfera na obje utakmice odigrane na njemu bila je fantazija. To je ono bez čega je nogomet nezamisliv, a na što smo zahvaljujući pandemiji Covida-19 pomalo i zaboravili. Ovo je bilo fenomenalno i prava je šteta što se polufinala i finale neće igrati u ovakvoj atmosferi, već na otužno polupraznom Wembleyu. Inače, za najboljeg igrača utakmice Mađarska-Francuska, proglašen je sjajni Osjekov veznjak Laslo Kleinheisler. Dečko koji je prošle sezone igrao protiv Hajduka i Dinama, sada je dominirao veznim redom Mađarske protiv svjetskih prvaka. To je najbolja potvrda da HNL iz godine u godinu sve više i više raste (a na ovom Euru trenutno je 11 HNL igrača!). Jučer smo svjedočili još jednom spektakularnom dvoboju, onom između Portugala i Njemačke. Taj je dvoboj za obje reprezentacije bio izrazito važan, a na kraju je s 4-2 slavila Njemačka. Nakon blijedog izdanja protiv Francuza, Njemačka je pokazala da je ne treba unaprijed otpisati, te da je i dalje konkurentna za najveće domete.

Što se tiče Hrvatske, moram reći da sam iznimno razočarana našom igrom i rezultatima. Istina, već više od godinu dana ne igramo dobro, no nekako smo svi vjerovali da ćemo biti pravi kada to bude najpotrebnije. Kada smo uvjerljivo gubili utakmice Lige nacija, tješili smo se kako su to rezultatski nebitne utakmice u kojima će Dalić isprobati razne varijante i uigravati idealnu momčad za Euro. Kada smo na početku kvalifikacija za katarski Mundijal izgubili od Slovenije, te na jedvite jade slomili Maltu i Cipar, govorili smo kako je najvažnije da smo nakon tri kola vodeći u skupini. Jer, Slovenci su igrali standardno tvrdo i na granici grubosti, te su prekršajima sjekli svaki naš pokušaj kombinatorike. A Malta i Cipar „parkiraju autobus“ u svojih 16 metara i ajde ti to probij! To su uglavnom bili naši izgovori za blijeda izdanja Vatrenih, no došlo je vrijeme kada nema mjesta izgovorima i izmotavanju. Euro je počelo, a mi i dalje izgledamo bezidejnije, čak još i gore nego u kvalifikacijama za SP. Kako je to moguće i zašto Dalić konačno ne prizna svoju pogrešku? O njegovim lutanjima mogla bi se knjiga napisati, a neki od najočitijih takvih pokazatelja su uvrštavanje Rebića na poziciju „devetke“. Pa i djeca u vrtiću znaju da on nije klasični napadač, već čisto krilo i zašto ga onda uporno forsirati na poziciji na kojoj guši cijelu našu igru? Jedan osvojeni bod daleko je ispod svih naših očekivanja, a vremena za radikalne promjene nema. Želimo li proći dalje, Dalić mora mjenjati koncepciju naše igre. Obrana je manje-više ok posložena, dok su u veznom redu sigurni Modrić i Kovačić. Hoće li veznjak biti Brozović, ili pak Vlašić upada na poziciju polušpice, vidjet ćemo u utorak. Ono što se u ovom trenutku nameće kao najbolja opcija je upravo uvrštavanje Vlašića u prvih 11. Na krilima bi trebali biti Perišić i Brekalo (ili Oršić), a u vrhu napada Budimir (ili Petković). Utakmica protiv Škotske je pred vratima, a upitnika je puno. Sve što se očekuje od Vatrenih je da pobjede i plasiraju se u osminu finala, jer definitivno imamo kvalitetu za to. Vrijeme je da odigramo jednu pravu utakmicu i svima pokažemo da smo najbolji kada je najteže.

Europsko nogometno prvenstvo počelo je prije tri dana. U narednih mjesec dana odigrat će se 51 utakmica u 11 gradova diljem kontinenta. Jedan od domaćina je i London, koji će ugostiti tri utakmice skupine D, dva susreta osmine finala, kao i oba polufinala i finale. Set londonskih utakmica otvoren je jučerašnjim derbijem Hrvatske i Engleske, a s 1-0 slavila je Engleska.

Engleska je otočna država smještena u Zapadnoj Europi, a njena obala izlazi na čak tri mora: Keltsko, Irsko i Sjeverno. Engleska je jedna od četiri države Ujedinjenog Kraljevstva, u sklopu kojeg su još i Škotska, Wales i Sjeverna Irska. Ima oko 56 milijuna stanovnika, čime je jedna od najmnogoljudnijih zemalja Europe. Službena valuta je engleska funta.

Ono što je za Italiju renesansno slikarstvo, za Rusiju književnost, to je za Englesku bio rock'n'roll šezdesetih godina prošlog stoljeća. Iz Engleske su potekli neki od najpopularnijih svjetskih rock bendova, poput Beatlesa, Rolling Stonesa, Queena i Led Zeppelina. Spomenuti glazbeni sastavi obilježili su zlatne godine engleskog rocka. Njihove pjesme su u vrlo kratkom razdoblju postale planetarni hitovi, a većina njih i dan-danas je rado slušana. Premda su sva četiri benda svojevremeno žarila i palila, najomiljeniji definitivno su bili Beatlesi. Liverpulski bend u svom je sastavu imao neke od najvećih glazbenika svih vremena poput Johna Lennona, Ringa Stara, Paula McChartneya i Georgea Harissona. U ranijim godinama ulogu bubnjara imao je i Pete Best, koji se tako smatra „petim Beatlom“. U svojoj impresivnoj karijeri Beatlesi su izbacili more hitova, a neki od najpopularnijih su: Yesterday, Yellow Submarine i Let it be. O velikoj popularnosti ovog kultnog benda najbolje govori činjenica da liverpoolski aerodrom nosi ime po John Lennonu! U najpopularnije svjetske rock bendove ubrajamo i Rolling Stonese. Riječ je o još jednom liverpoolskom sastavu, a činili su ga Mick Jagger, Keith Richards, Roger Taylor i Ron Wood. Zanimljivo, ovaj sjajni bend još je uvijek je na okupu i to u istom sastavu! Među njihove velike hitove ubrajamo pjesme: Angie i Route 66. A što tek reći o legendarnim „Queensima“ i Fredy Mercury-iju? Ovaj simpatični Zanzibarac nevjerojatnog vokala bio je jedan od najomiljenijih svjetskih pjevača svih vremena. Na koncertima je često nastupao u bijeloj potkošulji, koja je postala njegovo prepoznatljivo obilježje. Neki od najvećih hitova Queena su: We will rock, We are the campions i Bohemian rapsody. Na listu sastava koji su obilježili drugu polovicu 20.stoljeća ubrajamo i Led Zeppelin. Članovi benda su: Jimy Page, John Paul Jones, Robert Plant i John Bonham. Njihovu karijeru obilježile su pjesme poput Whole lota love i Ramble on. Toliko o engleskom rocku.

Jeste li znali da je gotovo 300 godina službeni jezik u Engleskoj bio francuski? Razlog tome je činjenica da koncept Engleza i Engleske tada nije postojao. Tek s normanskim osvajanjem Engleske nastale su inačice engleskog jezika.

Uz Englesku vežemo i izum sendviča. Najzaslužniji za to je grof John Montagu. Naime, bio je stravstveni igrač karata, te je često jeo tijekom same igre. Kako se ne bi uprljao, često je naređivao svojim kuharima da mu hranu poslužuju između dvije šnite kruha.

Poznato je da Englezi imaju običaj ispijati velike količine čaja, po čemu su ujedno i prvi na svijetu. Smatra se da prosječan Englez u godinu dana popije oko 4,6 kilograma čaja! Pijenje čaja dugogodišnja je engleska tradicija, a pije se na „milijun“ različitih načina. Jedan od najpopularnijih je pijenje čaja u kombinaciji s mlijekom, no može se piti s limunom. Postoji i tzv. radnički čaj. Kao što mu i sama riječ kaže, popularizirali su ga engleski radnici, a jedna porcija ima više kofeina od kave! U nastavku teksta navest ću nekoliko najpoznatijih londonskih znamenitosti.

London je glavni, a ujedno i najveći engleski grad. Nalazi se u jugoistočnom dijelu Engleske, te leži na rijeci Temzi. U Londonu se nalaze brojne kulturno-povijesne znamenitosti, a ja ću samo one najpoznatije. Jedna od najistaknutijih svakako je Tower of London. Ova spekatkularna građevina kroz povijest je imala različite uloge, od zatvora do palače, čak i privatnog zoološkog vrta! Među njegove najpoznatije dijelove ubrajamo: White Tower, Royal Mint, te izložba krunskih dragulja. Londonski toranj nalazi se na popisu svjetske kulturne baštine. Još jedna londonska znamenitost je i Tower Bridge. Ovaj iznimni most s kojeg puca pogled na londonski toranj sastoji se od kula visokih 61 metar, te predstavlja jednu od najupečatljivijih gradskih znamenitosti. U najpoznatije londonske znamenitosti ubrajamo i Big Ben. Ovo legendarno zvono nalazi se na Elizabeth Toweru. Široku popularnost stekao je zbog činjenica da otkucava i vrijeme za BBC- jev radio. Među najvažnije londonske znamenitosti ubraja se i Westminsterska palača. Smještena je uz rijeku Temzu, a u njoj se već stoljećima nalazi sjedište engleske vlade. Više od 40% površine Londona zauzimaju parkovi, a najpoznatiji od njih je Hyde park. Popularno je okupljalište još od 17. stoljeća, a njegova unutrašnjost krije brojne zanimljivosti. Jedna od njih je i Serpentine, umjetno jezero u kojem se možete kupati i ploviti čamcem. Popularan je i Speaker's Corner, mjesto namijenjeno slobodnim govorima. Tu je i Apsley House, nekadašnji dom prvog kneza Wellingtona. Danas je to muzej s velikom kolekcijom slika i darova europskih kraljeva. Dok ste u Londonu, svakako posjetite i London Eye, veliki panoramski vrtuljak smješten u samom centru grada. Sa svojih 135 metara visine omogućuje Vam spektakularan pogled u krugu od čak 40 km, što Vam omogućuje da imate cijeli London „na dlanu“. Jedna od najvažnijih znamenitosti engleske metropole je Buckingamska palača, rezidencija kraljevske obitelji. Svaki dan u 11:30 odvija se smjena straže, pa ako ste u prilici, svakako je pogledajte. Tijekom boravka u Londonu obavezno posjetite Trafalgare Square. Ovaj trg često se naziva samim centrom Londona. Ime je dobio po mjestu povijesne bitke (Trafalgaru) u kojoj je admiral Horatio Nelson zaustavio Napoleona. Na Trafalgare Square nalazi se i veliki Nelsonov kip. Listu najpoznatijih londonskih znamenitosti završit ću s Piccadilly Circusom. Riječ je o nekoliko najprometnijih ulica u Londonu (Piccadilly,Regent, Heymarket i Shaftesbury Avenue). Izraz Piccadilly Circus aludira na veliku gužvu koja se stvara na ovom području.

Što se tiče engleskog nogometa, tu je više-manje sve poznato. Svi znamo da je upravo Engleska kolijevka „najvažnije sporedne stvari na svijetu“, a i dan-danas se ubraja u najjače nogometne nacija. No, unatoč činjenici da su ga „izmislili“, Englezi imaju tek jedan naslov svjetskih nogometnih prvaka, koji su osvojili na domaćem terenu 1966. Što se tiče klupskog nogometa, u Premiership je jedna od najjačih europskih liga. Među najjače klubove ubrajaju se Manchester United, Liverpool, Chelsea, Arsenal, Manchester City i Tottenham.

Do početka EP-a preostala su još samo dva sata. Prvenstvo će dvobojem u Rimu otvoriti Italija i Turska, a cjelokupno natjecanje održat će se u 11 gradova diljem kontinenta. Jedan od domaćina je i München, u kojem će se odigrati tri utakmice skupine F. Uz Njemačku, u njoj su još i Francuska, Portugal i Mađarska.

Njemačka je smještena u Srednjoj Europi, a ima obalu na Sjevernom i Baltičkom moru. Na sjeveru graniči s Danskom, na istoku s Poljskom i Češkom, na jugu s Austrijom i Švicarskom, dok na zapadu graniči s Belgijom, Nizozemskom i Luksemburgom. Njemačka je najmnogoljudnija europska, te 17. najmnogoljudnija zemlja na svijetu. U nastavku teksta osvrnut ću se na neka od njenih najpoznatijih obilježja.

Njemačka je nadaleko poznata po svojoj automobilskoj industriji, čiji su najpoznatiji brendovi BMW i Mercedes. Ovaj prvi osnovan je u Münchenu 1916. od strane Karl Friedrich Rappa kao Bayerische Flugzeugwerke, da bi 1917. bila preimenovana u Bayerische Motoren Werke. Dva mjeseca prije kraja prvog svjetskog rata, ova je tvrtka postala i dioničko društvo. Osim BMW-a, u svom vlasništvu ima i dvije britanske marke automobila – Mini i Rolls-Royce. Uz automobile, BMW proizvodi i motocikle i bicikle. Druga velika njemačka automobilska tvrtka je Mercedes-Benz. Osnovana je 1926., a najzaslužniji za to su Karl Benz i Gottlieb Daimler. Počeci tvrtke vežu se uz kraj 19. stoljeća, kada su Daimler i Benz (neovisno) radili na motoru s unutarnjim izgaranjem.

Još jedna od asocijacija na njemačku je i Oktoberfest. Riječ je o pivskom festivalu koji se svakog listopada održava na livadi Theresienwiese u Münchenu. Smatra se najvećom pučkom feštom na svijetu, koju svake godine pohode milijuni turista iz svih krajeva svijeta. Prvi Oktoberfest održan je 1810. u čast kralja Ludwiga, koji se tada vjenčao s princezom Theresom Von Sashen-Hildburghausen. Za ovu priliku münchenske pivovare proizvode specijalno Weisn pivo s nešto većim postotkom alkohola od uobičajenog (6-7%). Ukupno traje šesnaest dana, od sredine rujna pa sve do početka listopada.

München je glavno središte njemačke pokrajine Bavarske, a ujedno i trći najmnogoljudniji njemački grad (nakon Berlina i Hamburga). Kroz gard teče rijeka Isar. Već ranije sam pisala o dva najpoznatija brenda ovog grada (Oktoberfestu i BMW-u), a sada ću se fokusirati na münchenske znamenitosti. Jedno od najpoznatijih i najpopularnijih gradskih lokacija svakako je Marienplatz. Riječ je o središnjem münchenskom trgu na kojem se nalaze remek-djela arhitekture, Stara i Nova gradska vijećnica. Na ovom trgu su se kroz povijest održavali brojni viteški turniri i proslave. Ukoliko pak želite pobjeći od gradske vreve i pronaći utočište u prirodi, preporuča se odlazak u Englischer Garten. O njegovoj veličini dovoljno govori činjenica da je veći i od Hyde parka u Londonu i od Central parka u New Yorku! Dapače, smatra se jednim od najvećih parkova Europe! Ime ovog parka u prijevodu na hrvatski znači Engleski vrt, a najzaslužniji za to je način njegovog uređenja, koji je tijekom 18. stoljeća bio iznimno popularan u Velikoj Britaniji. je način njegovog uređenja, koji je tijekom 18. stoljeća bio iznimno popularan u Velikoj Britaniji. Zavirite li malo dublje u park, vidjet ćete da je poput pravog malog naselja. Unutar njega nalaze se kineski toranj, hram u grčkom stilu, kao i drvena zgrada s četiri kata. Što se tiče muzeja, među najistaknutijima su: Nacionalni muzej grada, Gliptoteka, te Stara i Nova Pinatoteka. Savjetujem Vam da odlazak u muzeje planirate nedjeljom, jer su tada gotov besplatni. Naime, nedjeljna karta za bilo koji muzej iznosi ravno 1 euro! Uz to, osobe mlađe od 18 godina uopće ne moraju plaćati ulaznicu muzej i to ne samo nedjeljom, već svim danima u tjednu! Dok ste u Münchenu, svakako posjetite pivnicu HofbrÓuhaus. To je najpopularnija münchenska, kao i jedna od najpopularnijih svjetskih pivnica. Čak i ako niste neki ljubitelj piva, slobodno zavirite u nju, jer je atmosfera u njoj uistinu posebna. Jedna od atrakcija je i palača Nymphenburg, smještena svega osam kilometara od centra grada. Izgrađena je 1662., te je dugo godina bila jedna od omiljenih ljetnih rezidencija bavarskih kraljeva. U bavarskoj metropoli imate priliku isprobati i jednu jedinstvenu atrakciju-surfanje na rijeci! Ne brinite, niste krivo pročitali. Dapače, München je jedini grad na svijetu u kojem imate priliku isprobati ovako nešto. Surfanje se odvija ispod mosta u ulici Pringenstrasse. Imate priliku vidjeti iskusne surfere kako „jašu“ na valovima Eisbacha. Surfanje na rijeci bilo je ilegalno sve do 2010., kada su vlasti ipak odlučile promijeniti mišljenje i posjetiteljima omogućiti ovo jedinstveno iskustvo. U prvom dijelu teksta istaknula sam BMW kao jedan od najprepoznatljivijih njemačkih brendova, a njegovo središte nalazi se upravo u Münchenu. Ulaz u zgradu je potpuno besplatan, a u njoj ćete imati priliku vidjeti sve BMW-ove modele ikada izgrađene, a uz to ćete i saznati sve o ovoj tvrtki. Odmah preko puta nalazi se Olimpijski park, sagrađen za OI 1972. U njemu možete vidjeti stadion na kojem su se održala atletska i nogometna natjecanja, a koji je ujedno i bivši Bayernov stadion. Kad smo već kod Bayerna, na Allianz Areni možete potpuno besplatno pogledati njegov otvoreni trening! Znam, zvuči kao iz snova, zato ovu priliku nikako nemojte propustiti, čak i ako niste veliki nogometni fan.

Bayern je najpopularniji i najtrofejniji njemački klub, a osnovan je 27.02.1900. To je bila zasluga 11 nogometaša predvođenih Franzom Johnom. U vrlo kratkom vremenu postao je najbolji njemački, te jedan od najjačih europskih nogometnih klubova. Zlatne godine münchenskog giganta bile se sredinom sedamdesetih, kada je momčad predvođena legendarnim Beckenbaureom osvojila tri uzastopna Kupa prvaka. U narednim godinama Bayern je postao najtrofejniji njemački nogometni klub. Bavarci i dan-danas drmaju europskom nogometnom scenom. Posljednji europski trofej Bayern je osvojio 2020., kada je u finalu Lige prvaka bio bolji od PSG-a. Dio te ekipe bio je i naš Ivan Perišić, a pobjedonosni zgoditak postigao je Kingsley Coman, inače izdanak PSG-ove škole. Tko će kome ako neće svoj svome. Najtrofejnija Bayernova godina bila je 2013. U njoj su Bavarci osvojili Bundesligu i njemački kup, Ligu prvaka i europski Superkup, kao i naslov svjetskog klupskog prvaka. Bayernov najveći rival je Borussia Dortmund. Njihova međusobna utakmica zove se Der Klasiker i najveći je njemački derbi. Uz to, Bayern ima i svog gradskog rivala, a riječ je o 1860 Münchenu, koji se natječe u trećem rangu njemačkog nogometa.

U ljeto 2018. uživali smo u igrama Vatrenih na putu do svjetskog srebra na ruskom Mundijalu. Premda je naša reprezentacija na prvenstvo ispraćena sa prilično skromnim očekivanjima, izabranici Zlatka Dalića pokazali su da se mogu nositi s najboljima, a epilog svega bila je srebrna medalja. Hrvatska je igrala najljepši nogomet, zbog čega je postala miljenica nogometnih fanova diljem svijeta. Svjetsko prvenstvo u Rusiji bilo je fantastično organizirano, a sada, tri godine kasnije, jedan ruski grad ponovno će ugostiti nogometnu elitu. Riječ je o St. Peterburgu, u kojem će se igrati tri dvoboja grupe B, u kojoj su uz Rusiju još i Belgija, Finska i Danska.

Rusija je površinom najveća zemlja na svijetu, a prostire se na dva kontinenta, Europu i Aziju, u kojoj se nalazi čak 2/3 ove zemlje. Granicu između dva kontinenta čini gorje Ural, koje je ujedno i jedno od najstarijih na svijetu. Također, Rusija izlazi na čak 12 mora, po čemu je apsolutni rekorder! Čak 77% Rusije čini regija Sibir. U nastavku teksta osvrnut ću se na nekoliko zanimljivosti o Rusiji.

Smatra se da se u Rusiji nalazi čak 40 tajnih gradova. Nema ih na geografskim kartama, do njih ne vode nikakvi putokazi, no njihovo postojanje nije upitno. Neki od njih su: Noriljsk, Železnogorsk, Znamensk, Sarov i Severomorsk. O svakome od njih reći ću po nekoliko rečenica, a prvi na redu je Noriljsk. Osnovan je 1920. godine, kada ga je sovjetska vlast odlučila istraživati i eksploatirati iznimno bogate mineralne resurse ove regije. Sve do 2011. Noriljsk je bio potpuno normalan i pristupačan grad, no tada su ga Rusi odlučili većinski zatvoriti za posjetitelje. U njemu tako borave samo njegovi stanovnici i radnici, dok je strancima za ulaz potrebna dozvola. No, čak i ako ste novinar, nema nikakve garancije da ćete je zaista i dobiti. Inače, u Noriljsku vlada hladna sibirska klima s ekstremno niskim temperaturama i trajno zaleđenim tlom. Ovaj grad danas je centar rudarske industrije, ali i jedan od najzagađenijih gradova na svijetu.

Železnogorsk je osnovan 1950. s ciljem proizvodnje plutonija za izradu nuklearnog oružja. Uz to, u gradu se istražuju i razvijaju svemirski sustavi. Jedan takav je i GLONASS, ruska alternativa američkom GPS-u. Pojedini izvori govore kako u gradu postoje nuklearna postrojenja smještena u planinskim špiljama, kao i to da su građena da izdrže eventualni nuklearni napad.

Jedan od zatvorenih gradova je i Znamensk, a takav je iz vrlo jednostavnog razloga – nalazi se u blizini Kapustin Jara, ruskog kozmodroma u Astrahanjskoj oblasti. Krajem 1940-ih ovdje je sagrađen poligon za testiranje sovjetskih balističkih raketa. Državna i vojna tajna testiranja stvaraju glasine o pojavljivanju NLO-a. Neki čak tvrde da se 1950-ih godina ovdje srušio jedan NLO.

Sarov je u carskoj Rusiji bio poznat kao sveto mjesto, jer se ovdje nalazi drevni samostan u koji su ljudi odlazili moliti. Inače, Sarov leži na rijeci Sarovki, po kojoj je i dobio ime. Nakon boljševičke revolucije 1917. svetište je zatvoreno, a Sarov pretvoren u jednu od najbolje čuvanih i strateški najvažnijih lokacija u čitavom Sovjetskom savezu. Upravo ovdje je ruski fizičar Igor Kurčatov projektirao prvu sovjetsku atomsku bombu znanu i kao RDS-1 ili „proizvod 501“. Nakon toga Sarov je stekao status zatvorenog grada. Nitko nije mogao izaći iz njega bez posebne dozvole, koju su ionako mogli dobiti jedino članovi ovog tajnog projekta. Sarov je i dalje zatvoreni grad, no u njega se možete „uvući“ ponajviše zahvaljujući hodočašću. Ipak, na ulazu ćete morati ostaviti dokumente, telefone i fotoaparate.

Jedan od gradova ovakvog tipa je i Severomorsk. Smješten je iznad polarnog kruga, a u njemu se nalazi baza Sjeverne flote ruske Ratne mornarice, te se tretira kao strateški istureni obrambeni položaj ove zemlje. Premda je ovdašnja vojno-pomorska baza bila funkcionalna od samih početaka Sovjetskog Saveza, Severomorsk je status zatvorenog grada dobio tek 1996. U samom gradu ima puno muzeja posvećenih povijesti ruske flote. Ovdje prevladava prilično surova klima: vlažnost zraka vrlo je visoka, dok polarna noć traje od početka prosinca do sredine siječnja. Strancima je dolazak ovamo zabranjen.

Jedna od prvih asocijacija na Rusiju je i Transsibirska željeznica. Riječ je o mreži željezničkih pruga kroz Euroaziju, a spaja europski dio Rusije s njenim centralnim i istočnim krajevima, kao i s Mongolijom, Kinom i Japanskim morem. Transsibirska željeznica ima tri pravca. Prvi i najvažniji je onaj od Moskve do Vladivostoka. Na tom putu prolazi kroz Nižnji Novgorod, Omsk, Krasnojarsk i Irkutsk. Ovom trasom prolazi oko 30% kompletnog ruskog izvoza. Duljina ovog pravca je oko 9288, 2 km, čime je najduža željeznička pruga na svijetu. Zanimljivo, na ovoj prugi (u blizini Irkutska) rođen je Rudolf Nurejev, slavni baletan iz Labuđeg jezera!Također, prolazi kroz čak 8 vremenskih zona! Drugi pravac zove se Transmadžurska linija, a s glavnim smjerom podudara se sve do Tarskaya, grada smještenog oko 1000 kilometara istočno od Bajkalskog jezera. Putovanje se potom nastavlja prema Kini, a završava u Pekingu. Treći pravac nosi ime Transmongolska linija, a podudara se sa glavnim pravcem sve do Ulan Ude na istočnoj obali Bajkalskog jezera. Putovanje se nastavlja prema mongolskoj metropoli Ulan Batoru, a baš kao i Transmandžurska i Transmongolska željeznica svoj put završava u Pekingu.

U tekstovima o Italiji i Španjolskoj pisala sam o njihovim kultnim slikarima, a u ovom tekstu posebnu pozornost stavit ću na drugu vrstu umjetnosti-književnost. Ruski pisci dali su veliki obol svjetskoj književnosti, a neki od najpoznatijih su Dostojevski, Tolstoj i Gogolj. Svi su oni autori književnih klasika, djela koja se čitaju generacijama. U najpoznatija djela ubrajamo Zločin i kaznu, Braću Karamazove (Dostojevski), Rat i mir, Anu Karenjinu (Tolstoj), Lolitu (Nabokov), Junak našeg doba (Ljermontov). Te knjige su i dan-danas hitovi, a dobar dio njih postao je i obvezni dio srednjoškolske lektire. Također, neki od njih su i ekranizirani.

Ranije spomenuto Bajkalsko jezero najdublje je jezero na svijetu. Njegova najveća dubina iznosi 1642 metara. U jezeru i njegovoj okolici nalazi se mnoštvo jedinstvenih biljnih i životinjskih vrsta, zbog čega ga zovu i Ruski Galapagos.

Jedno od obilježja Rusije je i čuvena babuška ili matrjoška. Riječ je o igrački napravljenoj od lipovog drva, koja predstavlja djevojku obučenu u tradicionalnu rusku narodnu nošnju. Ima dva naziva, babuška i matrjoška, a pravilniji je ovaj potonji, jer igračka predstavlja majku, a ne bakicu. Prvu babušku napravili su Vasilij Zvojzdočkin i Sergej Maljuškin 1890. godine. Ova je igračka vrlo brzo postala popularna, te je danas jedan od najvažnijih ruskih suvenira. U nastavku teksta navest ću još nekoliko zanimljivosti o Rusiji.

Ruski programer Alxey Pazhintov kreirao je Tetris, jednu od najpopularnijih računalnih igrica.

Svaki vladar iz dinastije Romanov svom je nasljedniku ostavio veću državu nego li ju je on dobio.

Gradski park u Moskvi jedan je najvećih na svijetu. Površina Izmailovskog park a iznosi 15,35 kilometara kvadratnih, čime je šest puta veći od čuvenog Central parka u New Yorku!

Sankt Peterburg smješten je na obali Finskog zaljeva, a sa oko pet i pol milijuna stanovnika drugi je najveći ruski grad. Također, Sankt Petersburg je najsjeverniji višemilijunski grad na svijetu. Kroz njega protječe rijeka Neva. Sankt Peterburg osnovan je izrazito mlad grad, osnovan tek 1703. godine. Utemeljio ga je ruski car Petar Veliki, te ga je proglasio glavnim gradom ruskog carstva. Taj status zadržao je više od 200 godine, a nakon ruske revolucije, ta uloga je vraćena Moskvi. Drugi najveći ruski grad tri je puta mijenjao ime. Od 1914. do 1924. zvao se Petrograd, da bi od 194. do 1991. nosio ime Lenjingrad. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, grad je doživio svoje posljednje preimenovanje, te je od tada poznat kao Sankt Peterburg.

Sankt Peterburg ima mnogo znamenitosti, a ja ću navesti nekoliko najznačajnijih. Peterhof je kompleks palača i parkova Petra Velikog, nastala po uzoru na slavni pariški Versailles, zbog čega ga zovu i ruski Versailles. Njegovim vrtovima dominira više od 170 fontana, a cjelokupno zdanje najvjernije je svjedočanstvo ruske i internacionalne kulture jer su na njemu radili arhitekti iz cijelog svijeta. Još jedna od znamenitosti ovog grada je i crkva Kristova Uskrsnuća. Izgledom uvelike podsjeća na moskovsku katedralu sv. Vasilija Blaženog. Crkva Kristova Uskrsnuća pravi je odraz ruske arhitekture i jedna od najpoznatijih gradskih znamenitosti. Zanimljivo, sagrađena je na mjestu pogiblje Aleksandra II. Danas je u funkciji Nacionalnog povijesnog muzeja. Ako ste u prilici svakako posjetite Zimski dvorac, u čijem se sklopu nalazi muzej Ermitaž. S više od 3 milijuna primjeraka ruske i svjetske umjetnosti jedan je od najbogatijih muzeja na svijetu. Sankt Peterburg je grad mnogobrojnih kanala i mostova. Turističke ture nude vožnju brodom po njegovim kanalima, što Vam nudi priliku da ovaj grad doživite iz jedne potpuno drugačije perspektive.

Što se tiče sporta, najpopularniji je nogometni klub Zenit. Uz njega, visoku popularnosti uživaju i hokejaši SKA. Zenit je osnovan 1925., a zanimljivo, jedini je nogometni klub iz drugog najvećeg ruskog grada. S obzirom na to da je Sankt Peterburg višemilijunski grad, ovo je uistinu raritetan podatak. Svoje domaće utakmice igraju na stadionu Petrovski, koji je smješten na atraktivnoj lokaciji uz obalu Finskog zaljeva. Zenit gaji veliko rivalstvo s moskovskim klubovima. No, uz njih se veže i jedan nevjerojatan podatak. Naime, Zenit je jedini europski klub na čije je utakmice zabranjeno ići ženama! Nažalost, najgora moguća vrsta primitivizma i to u 21. stoljeću. Sramotno. Što se tiče Zenitovih uspjeha, definitivno najveći je osvajanje Kupa UEFA-e 2008.

Nogometno EP održat će se u 11 gradova diljem kontinenta, a jedan od njih je i Bukurešt. U rumunjskoj metropoli odigrat će se tri susreta skupine C (preostale tri igrat će se u Amsterdamu), u kojoj se nalaze Nizozemska, Ukrajina, Sjeverna Makedonija i Austrija. U ovom tekstu pobliže ću Vam predstaviti najprije Rumunjsku, a potom i Bukurešt.

Rumunjska je smještena na istočnom dijelu Balkanskog poluotoka, a prvi susjedi su joj Srbija, Bugarska, Moldavija, Ukrajina i Mađarska. Istočna obala Rumunjske izlazi na Crno more. Rumunjska ima malo više od 22 000 000 stanovnika, a glavni grad joj je Bukurešt.

Kada bi Vas netko pitao koja Vam je prva asocijacija na Rumunjsku, što biste odgovorili? Većina bi Vas rekla da je to grof Drakula, jel tako? Ovaj fiktivni lik potaknuo je brojne teorije, a Bram Stoker se odlučio i napisati roman o njemu. Kao inspiracija za knjigu poslužio mu je bivši rumunjski knez Vlad III., čiji je nadimak bio Drakula (u prijevodu na hrvatski zmajev sin). Vlad III. bio je iz dinastije Draculescu, a bio je poznat po svojoj okrutnosti koju je naučio još dok je bio zarobljenik osmanskog sultana Murata II. Tijekom svoje vladavine nastojao je održavati dobre odnose s kršćanskim Zapadom, ali i s Osmanskim carstvom. No, u jednom trenutku se suprostavio Mehmedu II., što ga je u konačnici koštalo života. To je priča o Vladu III., a sada ću reći nekoliko rečenica o jednoj od legendi o fiktivnom Drakuli. Legendi o njemu je mnogo, a jedna od njih kaže da je za njegove vladavine svijet bio „crn“, taman i strašan, te da je dnevno ubijao najmanje deset ljudi. Zbog toga su ga ljudi uglavnom izbjegavali, a ako bi ga slučajno krivo pogledali, kazna je bila smrt. Zanimljivo, nitko mu nikada nije pobjegao. Gdje god se sakrili, on bi Vas pronašao, a potom i ubio. Njegov teror prestao je tek kad je ubijen. I dan-danas se priča o njegovom nemilosrdnom ubijanju, a ljudi koji žive blizu njegovog dvorca, tvrde da svaki put kad je pun mjesec on tumara dvorcem kao duh. Također, kažu i da tko god uđe u dvorac, postaje uklet.

Vratimo se u stvarni svijet. Što se tiče zemljopisnog položaja, jedna od posebnosti ove zemlje svakako su Karpati. Riječ je o planinskom lancu dugom oko 1300 kilometara, koji dodiruje čak 8 zemalja (Ukrajina, Rumunjska, Srbija, Poljska, Mađarska, Češka, Austrija, Slovačka), neke više, neke manje. Najviši vrh Karpata je Gerlachovský štít, visok 2665 metara. Karpati se dijele na Zapadne, Istočne i Južne. U Rumunjskoj se nalazi jedan dio Istočnih Karpata. To bi bilo to po pitanju Rumunjske. U nastavku teksta posvetit ću se isključivo bukureštanskim znamenitostima.

Bukurešt je glavni grad Rumunjske, a ima tek malo manje od 2 000 000 stanovnika. Jedna je od pet europskih metropola koja leži na Dunavu, a zovu ga još i Mali Pariz. Razlog tome svakako je stil gradnje, koji uvelike podsjeća na francusku prijestolnicu. Najveća znamenitost Bukurešta definitivno je Palača parlamenta, koja je ujedno i (po površini) druga najvećih zgrada na svijetu (nakon Pentagona). Povod za njenu izgradnju bio je veliki potres 1977., koji je uništio većinu grada, i u kojem je poginulo 1500 ljudi. Izgrađena je po nalogu bivšeg rumunjskog diktatora, Nicolaea Ceausescua. Gradnja Palače parlamenta započela je sredinom 1984. i trajala je pet godina. Glavna arhitektica bila je Anca Petrescu. No, ovaj projekt ima i svoju crnu stranu. Naime, da bi sagradio ovo velebno zdanje, Ceausescu je dao srušiti 19 pravoslavnih crkava, 3 protestantske, 6 sinagoga i 30 000 domova. Također, na izgradnji Palače parlamenta radilo se u tri smjene, a sudjelovali su vojnici i lokalno stanovništvo, koje je na to bilo prisiljeno. Procjenjuje se da je tijekom gradnje umrlo oko 3000 ljudi. Sama zgrada prostire se na oko 360 000 kvadratnih metara, a u noj se nalaze: rumunjski parlament, ured predsjednika i senat. Uz to ovdje su smješteni i Muzej suvremene umjetnosti i Muzej totalitarizma. Podzemni dio zgrade obuhvaća veliku mrežu tunela, koji su dovoljno dugi i široki da se u njima mogu održavati utrke automobila. Tuneli su sagrađeni s ciljem da to bude Ceausescuovo atomsko sklonište u slučaju atentata na njega. Palača parlamenta danas je najpopularnija bukureštanska znamenitost.

Vrijedna divljenja svakako je i crkva Stavropoleos. Sagradio ju je grčki redovnik Ionikie Stratonikeas u 18. stoljeću, te je prava oaza mira i tišine. Napravljena je od kamena i drva, a elementi Rumunjske i Bizanta čine je uistinu posebnom.

Jedna od specifičnosti ovog grada su i njegovi prekrasni parkovi. Karlov park smatra se najljepšim, no to su još i Herastrau i Cismigius Garden. Unutar potonjeg nalazi se i jezero, na kojem imati priliku veslati.

U Bukureštu se nalazi i Muzej sela, u kojem možete vidjeti brojne kuće donesene kako bi što bolje dočarale način života rumunjskih seljaka.

Što se tiče nogometa, daleko najpoznatiji ovdašnji klub je Steaua, bivši osvajač Lige prvaka. Osnovana je 07.06.19947., te je najtrofejniji rumunjski nogometni klub. Nogometna Europa upoznala ju je u punom sjaju sredinom 1980-tih, kada su crveno-plavi osvojili naslov pobjednika Lige prvaka. Bili su prvi klub iz Istočne Europe koji postigli taj uspjeh. Današnja Steaua nije ni sjena ondašnje, ali s obzirom na ogromne financijske razlike između najjačih europskih klubova i ostatka kontinenta, to ni najmanje ne čudi.

Europsko nogometno prvenstvo počinje za malo manje od tjedan dana. Još jednu kontinentalnu smotru sljedeći petak u „vječnom gradu“ otvorit će nogometaši Italije i Turske. Odavno je poznato da će se ovo prvenstvo odigrati u 11 gradova diljem Europe, a jedan domaćina je i Budimpešta. U glavnom gradu Mađarske igrat će se tri utakmice skupine F. Uz domaćine Mađarsku i Njemačku, tu su još i Portugal i Francuska, što ovu grupu čini „skupinom smrti.

Mađarska se nalazi u srednjoj Europi, a graniči s ukupnom 7 država ( Hrvatska, Slovenija, Rumunjska, Srbija, Austrija, Slovačka i Ukrajinom. Ima oko 10 000 000 stanovnika, a glavni grad joj je Budimpešta. Jedna od najpoznatijih prirodnih atrakcija Mađarske je jezero Balaton. To je najveće jezero u Srednjoj Europi, a njegova najveća dubina je 12,2 metra. Najveća rijeka koja se ulijeva u Balaton je Zala, dok je Sion jedina rijeka koja se izlijeva iz jezera. Balaton je jedna od najvećih turističkih atrakcija Mađarske, a najposjećenije je u periodu od lipnja do rujna. Razlog tome je temperatura vode, koja se tada u prosjeku kreće oko 25 stupnjeva. No, Balaton je i zimi turistički vrlo atraktivan, a za to je najzaslužniji ribolov na ledu. Osim prirodnim ljepotama, Mađarska se može podičiti i brojnim slavnim sportašima, umjetnicima i izumiteljima. Jedan od njih je i Erno Rubik, tvorac čuvene kocke. Riječ je o trodimenzionalnoj mehaničkoj igrački, koju je spomenuti izumitelj kreirao 1974. Prvotno ju je nazvao Čarobna kocka, a 1980. ju je i licencirao. Ova igračka je vrlo brzo postala planetarno popularna, a u prilog tome govori i činjenica da je u Njemačkoj 1980. proglašena igračkom godine. U klasičnoj inačici Rubikove kocke svaka njena strana ima po 9 kvadratića (narančaste, bijele, zelene, plave žute i zelene boje), a treba ih složiti tako da svaka strana bude jednobojna. Matematičari su izračunali da postoji oko 43 trilijuna kombinacija Rubikove kocke. No, ona se može složiti u maksimalno 20 poteza. U nastavku teksta detaljno ću Vas upoznati s mađarskom metropolom.

Budimpešta je glavni, a ujedno i najveći grad Mađarske. Ima oko 1 700 000 stanovnika, a leži na rijeci Dunav. Budimpešta se nekada sastojala od dva zasebna grada: Budima i Pešte, koji danas čine dva dijela ovoga prelijepog grada. Budim i Pešta razdvojeni su Dunavom. Čak 2/3 stanovnika mađarske prijestolnice živi u Pešti. Nakon osnovnih informacija o samom gradu, prelazimo na njegove znamenitosti. Jedna od najpoznatijih svakako je Ribarska tvrđava. Riječ je o dvorcu izgrađenom u neogotičkom stilu, s kojeg se pruža fenomenalan pogled na Budimpeštu. Sastoji se od 7 tornjeva, od kojih svaki predstavlja jedno pleme koje se doselilo u Mađarsku krajem 9. stoljeća i koji su ustvari stvorili Mađarsku. Ribarska tvrđava smještena je iza sakristije crkve sv. Matijaša, a do nje vode atraktivne stepenice koje se protežu od Dunava, sve do vrha brijega. Ribarska tvrđava ime je dobila po Ribljoj tržnici koja se nekada tu nalazila. Zapravo, cijeli ovaj dio Budimpešte zvao se Ribarski grad. Zanimljivo, premda se zove tvrđava, nikada se nije koristila u obrambene svrhe. Jedna od budimpeštanskih atrakcija je i Citadela, tvrđava smještena na Gellert brdu. Izgrađena je za vrijeme Habsburške monarhije i to odmah nakon rata za mađarsku neovisnost. Smatra se da je sagrađena s ciljem kontrole situacije u Budimu i Pešti, za slučaj da dođe do novih sukoba. Sve do 1897. ovdje se nalazila vojska, a 1956. koristili su je i Sovjeti, također s ciljem kontrole grada tijekom mađarske revolucije. Danas su u sklupo Citadele smješteni restoran, hotel i muzej.

Jedna od poznatih budimpeštanskih znamenitosti je i lančani most. Radi se o mostu koji je nakon svoje izgradnje smatran za jedno od svjetskih čuda! Gradnju je inicirao i financirao grof Ištvan Szecezni. U Budimpešti se nalazi i najveća sinagoga u Europi. Također, ujedno i druga najveća svjetska sinagoga, odmah nakon hrama Emanu-el u New Yorku. U ovu budimpeštansku stane oko 3000 ljudi! Još jedna atrakcija mađarske metropole su i toplice Szcehenyi. Voda je iznimno vruća, pa ovdje možete plivati i tijekom najhladnijih mjeseci. Nipošto nemojte otići iz Budimpešte, a da ne posjetite trg heroja. U njegovom centralnom dijelu nalazi se Milenijski spomenik, na čijem se vrhu nalazi kip arkanđela Gabrijela. Iza njega nalaze se dvodijelne kolonade na kojima se može vidjeti 14 kipova kraljeva i drugih važnih povijesnih ličnosti Mađarske, preko svetog Stjepana do Lajosha Kossutha. Ispod svakog od njih nalazi se brončani reljef koji prikazuje najznačajnije scene iz njihovih života. Još jedna zanimljiva lokacija ovog grada je njegov središnji market, na kojem se nalazi sva sila restorana s raznovrsnim izborom hrane. Izgrađen je 1896., u vrijeme kada je Budimpešta postala jedan od najmodernijih europskih gradova.

Vjerujem da je većini Vas prva asocijacija na mađarski nogomet njihova zlatna generacija, poznata i kao „laka konjica“. Mađarska je 50-ih godina 20. stoljeća drmala svjetskim nogometom, a najveći uspjeh im je zlato na OI u Helsinkiju 1952. godine. Tada su u velikom finalu s 2-0 bili bolji od Jugoslavije. Među najboljim igračima te generacije su Ferenc Puškaš i Sandor Kocsis. Bili su vrhunski igrači i prava nevolja za protivničke obrane. Još jedan zlatni trenutak mađarske nogometne povijesti zbio se godinu dana kasnije, kada je „laka konjica“ senzacionalno pomela Engleze na Wembleyu (3-6)! To je ujedno bio prvi engleski domaći poraz od 1901, što najbolje opisuje vrijednost ove mađarske pobjede! Što se Engleza tiče, nadam se da im se isti scenarij smiješi i u nedjelju. Novi veliki uspjeh Mađarska je ostvarila na SP-u u Švicarskoj 1954. Uoči prvenstva bili su smatrani za glavnog favorita prvenstva, te se očekivalo da će tu ulogu i potvrditi. Mađarska je bila smještena u skupinu s Južnom Korejom, Zapadnom Njemačkom i Turskom. Najveću pobjedu ostvarili su protiv Južne Koreje, koju su svladali s uvjerljivih 9-0. Premda se očekivalo da će njihov dvoboj za Zapadnom Njemačkom biti napet, nije bilo tako. Naime, Mađarska je „potopila“ svoje protivnike s pomalo nestvarnih 8-3! Nakon te toga, uvjerenje da će Mađari postati novi svjetski prvaci samo se pojačalo. No, na toj utakmici ozlijedio im se najbolji igrač, Ferenc Puškaš, koji je zbog toga morao propustiti dva susreta. Međutim, Mađari se nisu prepustili očajavanju, već su smatrali da i bez njega imaju odlične šanse za ulazak u finale. Jednostavno, djelovali su toliko premoćno da ih čak ni gubitak najboljeg igrača nije mogao značajnije poremetiti. U četvrtfinalu ih je čekao ogled s Brazilom. Mađarska je slavila s 4-2, te tako izborila polufinale s još jednom latinoameričkom reprezentacijom, braniteljem naslova Urugvajem. Nakon 90 minuta velike borbe bilo je 2-2, pa se otišlo u produžetke. U njima je Kocsis zabio dva gola glavom, te tako odveo Mađare u finale. Tu ih je ponovno čekala Zapadna Njemačka, a s obzirom na rezultat njihovog međusobnog ogleda u skupini, vjerovalo se da će se Mađari prošetati do pehara. No, dogodilo se veliko iznenađenje. Zapadna Njemačka slavila je s 3-2, te postala novi svjetski prvak. Taj poraz ujedno je bio kraj zlatne mađarske generacije. Bio je to tužan kraj jedne fantastične reprezentacije i prava je šteta da je tako završilo. Laka konjica tada je igrala najljepši nogomet i djelovala nevjerojatno moćno. No, život piše nevjerojatne priče, a jedna takva zasigurno je i ova. Jednostavno, favoriti ne pobjeđuju uvijek, ma koliko dominantni bili. No, unatoč činjenici da nisu uspjeli do svjetskog naslova, ostaje legenda o „lakoj konjici“, jednoj od najboljih reprezentacija u povijesti nogometa. Nijedna kasnija generacija mađarske reprezentacije nije se uspjela približiti njihovim uspjesima. Dapače, današnja Mađarska sretna je i kada izbore plasman na jedno veliko natjecanje, jer im je to zgoditak na lutriji. Najveći uspjesi novije povijesti mađarskog nogometa su plasman na EP 2016., te na nadolazeći Euro. Kao što sam već ranije rekla, ovaj put ih ždrijeb nije nimalo „mazio“. Nalaze se u skupini s Francuskom, Njemačkom i Portugalom, te će im svaki osvojeni bod biti velika premija.

Europsko nogometno prvenstvo starta za 15-ak dana, a jedan od 11 gradova domaćina je i Sevilla. Zapravo, utakmice Eura trebale su se igrati u Bilbau, no tamošnje vlasti nisu htjele dopustiti gledatelje na tribinama, pa je UEFA bila primorana oduzeti im domaćinstvo. Tako će se, umjesto na španjolskom sjeveru, igrati na njenom jugu. U nastavku ću Vam prvo detaljnije dočarati Španjolsku, a u drugom dijelu teksta i Sevillu.

Španjolska je smještena u jugozapadnoj Europi, te zauzima najveći dio Pirinejskog poluotoka. Njena južna i istočna obala izlaze na Sredozemno more, dok njen sjeverni dio leži na obali Biskajskog zaljeva. Graniči sa Francuskom i Andorom na sjeveroistoku, s Portugalom na zapadu, te na jugu s Gibraltarom. Španjolska ima oko 46,5 milijuna stanovnika, a njen glavni grad je Madrid. U nastavku teksta upoznat ću Vas s nekim od najpoznatijih obilježja Španjolske.

Ono što je za Brazil samba, to je za Španjolsku flamenco. Riječ je o vrlo ritmičnom i stravstvenom plesu, koji je sve popularniji i izvan granica Španjolske. Glavna karakteristika flamenca je povezanost s publikom, koja je tada često vrlo emotivna. Ovaj ples izvodi se tijekom vjerskih festivala, crkvenih ceremonija i privatnih slavlja. Ima važnu ulogu u identitetu brojnih društvenih skupina, a naročito kod španjolskih Roma. Upravo oni su imali ključnu ulogu u nastajanju flamenca, pa ga se često naziva i „ciganska umjetnost“. Neki od najpoznatijih flamenco umjetnika su Camaron de la Isla, Paco de Lucia i Carmen Amaya.

Španjolska je, baš kao i Italija, zemlja fenomenalnih umjetnika, a neki od najznačajnijih su Pablo Picaso, El Greco, Salvador Dali i Diego Velasquez. Pablo Picaso jedan je od začetnika kubizma, umjetničkog pravca koji je postao popularan početkom dvadesetog stoljeća. Kao njegova najpoznatija djela slove Guernica i Gospođice iz Avignona. Ova prva ustvari je antiratni simbol, jer je na slici prikazano bombardiranje istoimenog španjolskog gradića. Naime, zloglasni general Francisco Franco 1937 je dao bombardirati Guernicu, pri čemu je poginulo mnoštvo nevinih civila. Picasova Guernica svojevrstan je simbol otpora Francovoj tiraniji. Slika Gospođice iz Avignona predstavlja pet djevojaka iz bordela u Avignonskoj ulici, po čemu je slika i dobila ime. Jedna od ikona španjolskog slikarstva je i Salvador Dali. Njegovo najistaknutije djelo zove se Postojanost pamćenja, a predstavlja satove koji se tope. Najznačajniji predstavnik španjolskog baroka definitivno je Diego Velasquez. Daleko najpoznatija njegova slika je Las Meninas, što na španjolskom znači male dvorske dame. Na slici vidimo petogodišnju princezu Margeritu Terezu koju u Filipovoj palači služe dvorske dame, pas i patuljak. Još jedan španjolski slikarski as je i El Greco. Njegovo pravo ime je Dominikos Theotokopulos, no na Pirenejima su ga prozvali El Greco, što znači Grk. Jedno od najznačajnijih El Grecovih djela je Pogled na Toledo. Riječ je o gradu u kojem je ovaj vrsni slikar proveo veliki dio svog života, a na slici je prikazan prirodni krajolik Toleda.

Što se pak tiče španjolske kuhinje, priču o njoj ne možemo započeti bez paelle. Radi se o rižotu koji je kombinacija morskih plodova (škampe i školjke), piletine i povrća (paprike i graška). Prepoznatljivu zlatno-žutu boju daje mu šafran. Paella je jedno od najpopularnijih španjolskih jela i vjerojatno prva kulinarska asocijacija na ovu impozantnu zemlju. Kada je riječ o slatkim delicijama, jedna od najpoznatijih svakako je churos. Riječ je o slastici nalik našoj frituli, no nešto drugačijeg oblika. Churosi su u posljednje vrijeme vrlo popularni i na zagrebačkom Adventu, a najčešće se jedu sa šećerom i čokoladom.

Kada je riječ o nogometu, prva asocijacija na Španjolsku svakako je El Clasico. Nogometnu utakmicu Reala i Barcelone gleda stotine milijuna ljudi, te je to daleko najpopularniji nogomenti derbi na svijetu. Prvi El Clasico odigran je 13.05.1902., a slavila je Barcelona s 3-1. Barcelona i Real predstavljaju dvije velike španjolske regije, Kastilju i Kataloniju, jedne kontinentalne i jedne mediteranske regije. Velike kulturne i političke razlike vrlo brzo su pretočene u veliko rivalstvo. Naime, tijekom španjolskog građanskog rata došlo je do ukidanja katalonskog jezika, kao i do zbrane kompletne kulture te regije. Navijači Barcelone su tada pobjesnjeli, te je rođeno jedno od najvećih rivalstava u povijesti nogometa. Blaugrana je tada postala „Mes que un club“, a Camp Nou jedino mjesto na kojem je „živio“ katalonski jezik. Real je od strane Barceloninih fanova proglašen režimskim klubom jer se smatralo da ga simpatizira zloglasni general Franco. No, to nije bilo ni blizu istine. Premda je bio iz Madrida, Franco se izjasnio kao navijač Atletica. Pedesetih godina dvadesetog stoljeća rivalstvo Reala i Barcelone dobilo je novu dimenziju. Uzrok dodatnog pogoršanja njihovog suparništva bila je trakavica oko transfera Alfreda Di Stefana. Ovaj sjajni Argentinac bio je igrač River Plate-a na posudbi u kolumbijskom Milionaresu. Svojim odličnim igrama privukao je pažnju skauta dva najveća španjolska kluba, koji su vodili veliku bitku za njega. Čelnici Katalonaca dogovarali su transfer s upravom Milionaresa, dok su čelnici Reala pregovarali s upravom Rivera. U međuvremenu je Di Stefano trebao doći u Barcelonu i donijeti odluku o tome gdje želi nastaviti karijeru. Istovremeno, River Plate se žalio FIFI da je Barcelona nezakonito dogovarala transfer s Milionaresom, no FIFA je poručila da se to riješi između klubova. Real i Barcelona sklopili su dogovor- Di Stefano će prvo zaigrati za jedne, a potom i za druge. No, argentinski napadač opredijelio se za Real, na što su u Barceloni poludjeli. Katalonski čelnici odlučili su poništiti njegov ugovor te ga prepustiti velikom rivalu. Do danas je odigran 275 neslužbenih i 241 službeni El Clasico. Zanimljivo, Real i Barcelona imaju identičan broj pobjeda u službenim susretima (95), dok je 51 dvoboj završio neodlučenim ishodom. To bi bilo to što se tiče El Clasica. Nakon što sam proanalizirali španjolski derbi, vrijeme je da Vam podrobnije predstavim Sevillu.

Sevilla je glavni grad španjolske pokrajine Andaluzije, a ima nešto više od 700 000 stanovnika, čime je četvrti najmnogoljudniji španjolski grad. Smjestila se na obali rijeke Guadalquivir. Premda postoji legenda prema kojoj ga je osnovao Heraklo, junak iz grčke mitologije, to nije točno. Naime, Sevilla je osnovana već u 8. stoljeću prije Krista. Jedna od najpoznatijih seviljskih znamenitosti je Gospina katedrala, koja se gradila od 1401. do 1519. godine. Zanimljivo, njena veličina i četvrtasti oblik rađeni su prema tlocrtima džamije. Preko puta katedrale smjestio se dvorac Alcazar, koji se razvio od stare gradske maurske palače. Njegova izgradnja počela 1181. godine, a dovršena je tek 500 godina kasnije! Alcazarovi vrtovi spoj su kršćanske, andaluzijske i maurske tradicije. Od ostalih znamenitosti vrijedi istaknuti i Torre del oro, gradsku vjećnicu, kao i seviljsko sveučilište. Pa krenimo redom. Torr del oro je sat-kula koju su sagradili Almohadi kao stražarnicu te obrambenu barijeru na rijeci. Gradska vjećnica izgrađena je u 16. stoljeću i to u renesansnom pleterskom stilu, a sagradio ju je Diego de Riańo. Fasada je napravljena u 19. stoljeću i to neoklasičnom stilu. Jedna od znamenitosti ovog grada je i njegovo sveučilište, a osnovano je 1505.

Ranije sam detaljno obradila El Clasico, a sada ću Vam malo više reći o seviljskom derbiju, onog između Seville i Real Betisa. Nogometni klub Sevilla osnovan je 1890, dok je njen gradski rival utemeljen 1907. Njegovo ime bilo je Sevilla Balompie, a ubrzo je osnovan i Betis Football Club. Sedam godina kasnije, došlo je do spajanja Seville Balompie i Betis Football Cluba, te je oformljen Real Betis Balompie. Između ova dva kluba ubrzo se razvilo veliko rivalstvo, a njihova međusobna utakmica zove se i Derbi Sevillano.

Do početka Eura ostalo je tek deset dana. Gradovi domaćini vrše posljednje pripreme za prihvat reprezentacija, ali i njihovih navijača. Istina, zbog trenutne situacije nijedan stadion neće moći imati pun kapacitet, no to neće spriječiti istinske nogometne fanove da se otisnu na putovanje Europom. Znamo da je ovo 60. jubilarno EP rasprostranjeno u 11 gradova diljem kontinenta, pa je ujedno i idealna prilika za posjet čak i nekim egzotičnim zemljama. Jedna takva je i Azerbajdžan, u čijem će se glavnom gradu Bakuu odigrati tri utakmice skupine A u kojoj su: Italija, Turska, Švicarska i Wales.

Azerbajdžan je smješten na Južnom Kavkazu u Euroaziji, a njegova istočna obala izlazi na Kaspijsko jezero. Azerbajdžan ima nešto više od 9 000 000 stanovnika, čime je 89. najmnogoljudnija zemlja svijeta. Graniči sa ukupno pet država: Gruzijom, Armenijom, Rusijom, Iranom i Turskom. Službena valuta je manat, a zanimljivo, svojom veličinom, bojom i fontom uvelike podsjeća na euro. Azerbajdžan još zovu i zemljom vatre, a razlog tome je to što leži na velikim količinama nafte. U nastavku teksta reći ću Vam nešto više o ovoj uistinu intrigantnoj zemlji.

Nacionalni simbol Azerbajdžana je karabaški konj. Ime je dobio prema pokrajini Gorski Qarabag, a prvi put je uzgojen u 19. stoljeću. Riječ je o pasmini divljih konja koja je srodna turkmenistanskom i arapskom konju Akhal-Teke-u, čijim je križanjem vjerojatno i nastala. Karabaški konj poznat je po svojoj brzini, inteligenciji i izdržljivosti, te je jedan od najstarijih konja na svijetu. Danas ova pasmina konja ima tek oko tisuću živih vrsta, te joj prijeti izumiranje. Jedna zanimljivost vezana je i uz njihovu ljubav prema sagovima. Naime, toliko ih vole da su odlučili posvetiti čitav jedan muzej. Nalazi se u centru Bakua i naravno, ima oblik saga! Ukoliko se nađete u prilici, svakako ga posjetite. Jedna od stvari koje ovu zemlju čine neobičnom su i blatnjavi vulkani. Ima ih više od 400, a prilikom erupcije mogu dosegnuti 1 km visine! Kada je o riječ o azerbajdžanskoj kuhinji, vrijedi istaknuti kutabi, njihovo nacionalno jelo. Radi se o palačinki punjenoj mesom i povrćem, a može se jesti i samo preklopljena i tostirana, bez punjenja. Što se tiče pića, najomiljenije svakako je čaj, a pije se na jedan sasvim neobičan način. Naime, Azerbajdžancima ga je najdraže piti u kombinaciji s džemom!

Glavni grad Azerbajdžana je Baku, a ima oko 2 000 000 stanovnika, čime je najveći grad na Kavkazu. Ono po čemu je nadaleko poznat je da se nalazi čak 92 metra ispod razine mora, zbog čega je svakako „najdepresivnija“ svjetska metropola. U svijetu ima na desetke gradova koji su ispod morske razine, a najveći od njih je upravo Baku. Što se tiče znamenitosti, vrijedi istaknuti da je starogradska jezgra azerbajdžanske metropole među najljepšima u ovom dijelu svijeta. Što je još važnije, savršeno je očuvana. Vjerojatno najpoznatija atrakcija ne samo Bakua, već i kompletnog Azerbajdžana, definitivno su Plameni tornjevi. Riječ je o trima neboderima od 182 metra, unutar kojih su smješteni stanovi, uredi, čak i jedan luksuzni hotel. Ono zbog čega su ovi tornjevi postali planetarno popularni jesu LED ekrani instalirani u njih. Ima ih oko 10 000 te svake večeri kreiraju istinski vizualni spektakl. Također, dok stojite na platou pokraj Plamenih tornjeva cijeli Baku Vam je kao na dlanu. Osim Plamenih, jedna od važnih kulturno-povijesnih znamenitosti je i Maiden toranj, smješten u staroj gradskoj jezgri. On je ujedno i dokaz da ovaj grad nisu stvorili "multimilijunski" naftaši, već da ima svoju povijest i tradiciju. Maiden toranj visok je oko 30 metara, a nekada je bio najvažniji obrambeni bedem grada. Danas je pretvoren u muzej. Već ranije sam spomenula Muzej sagova, koji je smješten u samom centra grada i u koji bi trebalo zaviriti. Također, u starom dijelu Bakua možete pronaći i mnogobrojne bazare i prodavaonice, opremljene raznoraznim šarenilom. Tu možete pronaći što god želite, preko odjeće, obuće, začina. No, najveći bazar nije u centru, već malo izvan Bakua. Moglo bi se reći da je to zapravo mini-grad, što dovoljno govori o njegovoj veličini i prostranosti. Zove se Lokbatan, te je vjerovali ili ne, veći od Velikog Bazara u Istanbulu! A to definitivno nije lako postići. I ovdje naravno, možete pronaći apsolutno sve, pa čak i perilice rublja! Ono što spomenutim bazarima daje poseban štih svakako je šarenilo boja koje na njima imate priliku vidjeti.

Što se pak tiče azerbajdžanskog nogometa, ima tu dosta zanimljivosti. Poznato je da Azerbajdžan ne spada u krug jakih reprezentacija, te se od svoje samostalnosti nisu plasirali ni na jedno veliko natjecanje. No, što se tiče klupskog nogometa, stvar je bitno drugačija. Naime, njihovi klubovi posljednjih su godina česti sudionici EL, što dovoljno govori o ekspanziji nogometa u ovoj egzotičnoj zemlji. Najtrofejniji azerbajdžanski klub je Neftci iz Baku, koji u svojim vitrinama ima čak 8 nacionalnih titula. Također, Neftci je svojevremeno bio jedan od najjačih klubova bivšeg Sovjetskog saveza, te je kao takav igrao i u europskim natjecanjima. Aktualna momčad Neftcija također je europski konkurentna. Uz njih, u skupine EL još su ulazili Qarabag i Gabala. Unatoč učestalom sudjelovanju u grupnoj fazi, do sada nitko od azerbajdžanskih klubova nije uspio izboriti europsko proljeće. Što se tiče njihovog nacionalnog prvenstva, najveći derbi je onaj između Nefcija i Khazara iz Lenkorana. Njihov međusobni ogled zove se još i Böyük Oyun. Neftci i Khazar predstavljaju dvije različite regije. Neftci je klub sa sjevera zemlje, dok je Khazar iz južnog dijela. Razlog naglog uspona azerbajdžanskog nogometa su sve veća ulaganja u nogomet, kako na klupskom, tako i na reprezentativnom nivou. Ipak, reprezentativni uspjesi još uvijek ne prate klupske, pa će Azerbajdžanci na to morati pričekati još neko vrijeme.