Prije osam dana završen je turnir Europskog Kupa prvaka skupine B u dvoranskom hokeju u turskoj Alanya-i. Hrvatski predstavnici, hokejaši Zeline, u iznimno jakoj konkurenciji plasirali su se elitni rang europskog dvoranskog hokeja!

Turnir je trajao od 14.2. do 16.2., a na njemu se natjecalo ukupno šest momčadi. Osim Zeline, nastupili su još i nizozemski SCHC, irski Three Rock Rovers, turski Gazientep, engleski East Greanstead i francuski Ronchin. Netom prije početka turnira , naši hokejaši su odigrali pripremnu utakmicu protiv austrijskog Arminena, koji se natječe u najelitnijem rangu. Zelina je odigrala fantastično i zasluženo slavila 7-4. Ta pobjeda napunila je igrače Nevena Polaka samopouzdanjem pred važni turnir u Alanya-i.

Turnir je započeo na Valentinovo,a igrači Zeline su odmah pokazali da su jedan od glavnih kandidata za plasman u viši rang. U prvoj utakmici odmjerili su snage s nizozemskim SCHC-om. Hokejaši Zeline slavili su „teniskim“ rezultatom, bilo je 6-3. Nekoliko sati kasnije, naši momci morali su ponovo u akciju. Ovog puta protivnik je bio irski Three Rock Rovers. Upisana je još jedna uvjerljiva pobjeda, i to opet „teniskim“ rezultatom, bilo je 6-1. Tako su naši hokejaši već nakon prvog dana natjecanja istakli svoju kandidaturu za ulazak u viši rang.

Drugi dan turnira donio je ogled protiv engleskog sastava East Greansteda. Opet su igrači trenera Polaka odradili sjajan posao, slavili su 7-4. Ovaj put su u „teniskom“ smislu malo zapeli, otišli u „tie-break“, međutim rezultiralo je pozitivnim ishodom. Šalu na stranu, odradili su vrhunski posao. Došli su na turnir bez prevelikih najava i očekivanja, a pokazali su svima da se nikoga ne boje i da itekako imaju što pokazati.

Posljednji dan turnira, sve je još uvijek bilo neizvjesno. Hokejaše Zeline čekale su utakmice protiv Gazientepa i Ronchina. Turci su bili bolji od naših mladića sa 8-5. Utakmica je bila poprilično izjednačena, međutim u ključnim trenucima igrači Gazientepa bili su koncentriraniji i upisali pobjedu. Unatoč porazu, Zelina je još bila u igri za plasman u elitni rang. Posljednja utakmica na turniru donijela je ogled protiv Ronchina. U teškoj i neizvjesnoj utakmici hokejaši Zeline pobijedili su 11-10 i plasirali se u naviši rang europskog dvoranskog hokeja!

Cijela Europa je čula za Zelinu koja je mala, ali velikog srca! Njihovi hokejaši su još jednom učinili ponosnom cijelu Hrvatsku. Ispisali su povijest hrvatskog dvoranskog hokeja, te su pokazali da se uz trud i rad može sve. Ove godine hokej klub Zelina obilježava 65. rođendan, a od svojih su igrača dobili najljepši mogući poklon!

Ovaj uspjeh hokejaša Zeline je potvrda višegodišnjeg rada kako sa seniorima , tako i sa mlađim kategorijama. Zelina je već godinama u vrhu našeg dvoranskog hokeja, oni su pravi „vladari“ ovog sporta u Hrvatskoj. Također , njihovi mlađi uzrasti postižu sjajne rezultate, pa zalog za budućnost itekako imaju.

Hrvatski dvoranski hokej bio bi nezamisliv bez Zeline, baš kao i Zelina bez dvoranskog hokeja. Iako ovaj sport u hrvatskim okvirima još uvijek ne privlači neko posebno zanimanje javnosti, krajnje je vrijeme da se to promijeni, jer ovi momci su to svakako zaslužili. Uz mala ulaganja ostvarili su vrhunski rezultat, i vrijeme je da to hrvatska sportska javnost prepozna.

I za kraj , da predstavim zelinske heroje. Oni su : Gregor Fujs( kapetan), Zoran Jakopović( vratar), Petar Hršak, Mario Ilinović, Andrija Hršak, Matija Dananić, Mihael Posavec, Petar Bahlen, Aleksandr Lykov, Bohdan Kovalenko, Dominik Strelar, i Marko Lanović. Uz ove sjajne igrače tu su i trener Neven Josip Polak i pomoćni trener Josip Šomin.

Prošli vikend odigrao se uzvratni susret kuglačke lige prvaka na Poljudu između Mertojaka i Neumarkt Imperial Life-a. U prvom ogledu prije mjesec dana u Italiji, splitski Mertojak poražen je 5:3. Ipak, u „vrućem“ poljudskom uzvratu Splićani su uspjeli nadoknaditi zaostatak iz prvog susreta. Upisali su veliku, 7:1 pobjedu i plasirali se na završni turnir lige prvaka!

Tribine su bile ispunjene do posljednjeg mjesta, publika je gromoglasnim navijanjem „nosila“ splitske kuglače do povijesnog uspjeha. Ovaj podvig Mertojaka je čudesan, sagledan sa nekoliko aspekata. Prvo i najvažnije, talijanski sastav je financijski znatno moćniji. Njihov godišnji proračun iznosi oko 400 000 eura, dok je za Splićane to uistinu nepojmljivo. Drugu bitnu razliku između Mertojaka i Neumarkta čine uvjeti u kojima treniraju. Naime, momčad iz Južnog Tirola ima gotovo savršene uvjete, nešto o čemu naši kuglači mogu samo sanjati. U Hrvatskoj kuglanje nije prepoznato , te samim time ni naši kuglači nemaju adekvatne uvjete za treniranje. Velika razlika je i u igračkom rosteru. Neumarkt u svom sastavu ima najboljeg svjetskog kuglača, Srbina Vilmoša Zavarka. Uz njega, tu je i Tamaš Kiss, koji također spada u igrače iz samog vrha ovog sporta.

Za razliku od Neumarkta, kuglači Mertojaka nemaju neko ime svjetskog glasa. Boje kluba brane Hrvoje Marinović, Nikola Muše, Ivan Totić, Mihael Grivičić i Andrej Kovač. Splićani na papiru nisu imali šanse. Međutim, „nije u šoldima sve“ opet se pokazalo točnim. Naši kuglači su odigrali hrabro i srčano, i za to su nagrađeni. Deklasirali su jakog protivnika i zasluženo idu na završni turnir lige prvaka. Uz same kuglače Mertojaka, veliki obol ovoj pobjedi dala je i splitska publika, koja je bila fantastična , stvorili su „nogometnu“ atmosferu na tribinama. I Vilmoš Zavarko je za splitsku publiku imao samo riječi hvale. Rekao je da mu je ovo bilo sjajno iskustvo i da nikada prije nije doživio ništa slično. I neće, ukoliko se jednom opet ne sretnu ove dvije ekipe.

Final Four lige prvaka na rasporedu je 28. i 29. ožujka u Apatinu. Već sam plasman među četiri najbolje momčadi Europe veliki je uspjeh, ali Splićani sigurno ne žele na tome stati. Jedno je sigurno, igrači će dati sve od sebe , a kako će sve završiti saznat ćemo da nešto više od mjesec dana.

Klara Andrijašević, 18-godišnja atletičarka iz Makarske, ostvarila je još jedan sjajan rezultat. Na juniorskom dvoranskom prvenstvu Balkana, u utrci na 1500 metara, osvojila je brončanu medalju istrčavši tu dionicu u vremenu 4:36,48. Također, ekipini naslov prvakinja Balkana osvojila je upravo Hrvatska osvojivši 11 medalja.

Ovaj uspjeh velika je stvar kako za Hrvatsku, tako i za Klaru. Ova sjajna atletičarka već godinama niže uspjeh za uspjehom. Njen neosporni talent prepoznao je i hrvatski atletski savez koji joj dodijelio nagradu za najbolju mlađu juniorku hrvatske u 2019. godini. Tekuća atletska sezona tek se zahuktava, a Klara je broncom iz Istanbula potvrdila da je u odličnoj formi.

Sada joj predstoje pripreme za sezonu na otvorenom, a glavni cilj nastup na svjetskom U-20 prvenstvu u kenijskoj metropoli Nairobiju, koje je na rasporedu početkom srpnja. Za velike Klarine uspjehe uz nju samu, zaslužan je i njen trener Stjepko Vodanović. On je ujedno i najzaslužniji za to što se Klara uopće počela baviti atletikom( prethodno je trenirala rukomet).

Njihova uspješna suradnja nastavlja se i u 2020. godini, a Klari želim da u tekućoj godini ostvari sve svoje planove.

Ovog lipnja održat će se jubilarno 60. europsko prvenstvo u nogometu. Tim povodom Uefa je odlučila da će se prvenstvo igrati u 13 zemalja diljem Europe. Hrvatska je u svojoj kvalifikacijskoj skupini zauzela prvo mjesto te tako izborila izravan plasman na europsko prvenstvo.

U ovom tekstu malo ću se baviti pogađanjem. Naime, pokušat ću pogoditi koja će 23 igrača izbornik Zlatko Dalić voditi na nogometni Euro. Naravno, neki igrači imaju „zacementirano“ mjesto u sastavu Hrvatske, dok će se neki morati dobro pomučiti žele li u lipnju biti u rosteru svjetskih viceprvaka. Počnimo od onih „sigurnih“. To je svakako kapetan „vatrenih“ i najbolji veznjak svijeta Luka Modrić, potom Marcelo Brozović, Ivan Perišić, Andrej Kramarić, Dejan Lovren, Mateo Kovačić, Dominik Livaković , Nikola Vlašić, Domagoj Vida i Bruno Petković. Dakle , oni će sto posto vidjeti Euro, a za preostalih 14 mjesta vodit će se velika borba do posljednjeg trenutka.

Krenimo od pozicije vratara. Uz Dominika Livakovića , tu bi se vrlo lako mogli naći Lovre Kalinić i Simon Sluga. Osim njih , za mjesto vratara konkuriraju i Karlo Letica , te Ivo Grbić. Od te četvorice najzanimljiviji je Ivo Grbić, koji čuva mrežu Lokomotive. Bio je velika nada Hajduka , međutim njegov neosporni talent nažalost nije prepoznat u Splitu, pa se odlučiti priključiti Lokomotivi, gdje brani sjajno, te je uz Livakovića najbolji golman lige.

Na desnom beku također je dosta upitnika, Šime Vrsaljko dugo je bio ozljeđen i pitanje je koliko će imati minutažu u Atleticu. Ipak, vjerujem da ćemo ga gledati na europskom prvenstvu. Vrlo blizu toga je i Karlo Bartolec koji je prošlo ljeto debitirao u prvih 11 Hrvatske u Bratislavi u našoj velikoj pobjedi 4- 0. Tu je svakako i kapetan Hajduka Josip Juranović, koji je bio asistent u pobjedi protiv Gruzije u Puli u studenom 2019. Tu je i Tin Jedvaj koji je možda i najizgledniji kandidat za odlazak na Euro.

Kad su u pitanju lijevi bekovi, ni tu nitko nije siguran. Prvi kandidat je Borna Barišić, a uz njega svoje mjesto na Euru pokušat će izboriti i Marin Leovac i Dario Melnjak . Ivan Strinić je zbog srčanih problema bio prisiljen pauzirati, pa je nekako ispao iz kombinacija. Ipak , ima još dovoljno vremena da pokuša to promijeniti. Dario Melnjak je izuzetno zanimljiv igrač koji je na mala vrata ušao među „vatrene“, te se pokazao kao dobro rješenje. Igrač je turskog Rizespora gdje igra odlično, ovo ljeto imao je ponude istanbulskih giganata Fenerbachea i Galatasaraya, međutim ostao je u Rizesporu.

Među stoperima je neizvjesna situacija. Sigurni su Lovren i Vida, dok za preostala dva mjesta kreće velika borba. Među kandidatima su Duje Ćaleta Car, Dino Perić, Boško Šutalo, i Nikola Katić. Zaista zanimljiva imena, teško je procijeniti tko će na kraju biti uvršten među putnike za Euro. Boško Šutalo ostvario je hit transfer HNL-a ove zime potpisavši za talijansku Atalantu. Iako je još uvijek mlad, ne bi bilo loše odmah ga gurnuti u vatru.

U veznoj liniji je najveća konkurencija. Ima najmanje osam kandidata koji se bore za preostala četiri mjesta , uz one nedodirljive. Ivan Rakitić je od sigurnog igrača iz prvih 11 postao nerješiva enigma. Naime, u rujnu i listopadu nije bio u sastavu Hrvatske iz privatnih razloga, pa je samim time ispao iz udarne postave. Njegov izostanak iskoristili su Kovačić i Vlašić, koji su pokazali da se na njih itekako može i treba računati. Njegov je status postao upitan, ali ipak ga očekujem na konačnom popisu. Uz njega , konkuriraju još i Mijo Caktaš, Mario Pašalić, Nikola Moro, Filip Bradarić , Kristijan Lovrić , Toma Bašić, Marko Rog , Filip Krovinović i Luka Ivanušec. Svi su sjajni, teško je procijeniti tko će otpasti, nijanse će odlučivati.

Stigli smo i do napadača, gdje je isto velika bitka. Sigurni su Perišić, Petković i Kramarić, dok se za ostala dva mjesta bore Rebić, Pjaca, Budimir, Oršić , Marić, Čolak i Brekalo. Gotovo siguran putnik je i Rebić, dok je ostalima sudbina neizvjesna. Euro se bliži, i nadam se da će tamo završiti oni koji to svojim igrama najviše zaslužuju.

Moja verzija popisa:

Vratari: Livaković, Kalinić, Grbić
lijevi bekovi: Barišić i Melnjak
desni bekovi: Vrsaljko i Jedvaj
stperi: Lovren, Vida, Ćaleta-Car, Katić
veznjaci: Modrić, Brozović, Vlašić, Kovačić, Rakitić, Pašalić, Caktaš
napadači: Perišić, Petković, Kramarić, Rebić i Brekalo.

Prije nekoliko dana hrvatska je dobila još jednog Grand Slam pobjednika. Riječ je o Nikoli Mektiću, 31-godišnjem Zagrepčaninu koji je zajedno sa Barborom Krejcíkovom , osvojio Australian Open u mješovitim parovima. Nikoli je to bilo drugo Grand Slam finale, i prva titula.

Nikola je još kao dječak pokazivao veliku perspektivu, na pionirskim natjecanjima redovito je pobjeđivao starije igrače. Još u tinejdžerskoj dobi natjecao se na futuresima, a potom i na challengerima, pokušavajući napraviti iskorak i plasirati se među 100 najboljih na ATP ljestvici. S godinama se ustalio na challenger razini , međutim nikako se nije uspijevao probiti do elitnog nivoa. U dobi od 22 godine, našao se u sastavu Hrvatske za dvoboj Davis Cupa u gostima protiv Južnoafričke republike. Hrvatska je pobijedila 3-1. Sustav natjecanja je takav da se i ti „nebitni“ mečevi moraju odigrati, pa je Nikola zaigrao u petom meču protiv Ravena Klaasena , kojeg je pobijedio u 2-0 u setovima.

Svi smo se nadali da će ta pobjeda Nikoli biti ogroman podstreh za daljnje napredovanje u singlu, međutim to se nije dogodilo. Nastavio je nastupati na challengerima s promjenjivim uspjehom. Paralelno uz singl nastupao je i u parovima, u kojima se dosta bolje snalazio.

Ključni trenutak u njegovoj karijeri dogodio u prvom kolu Davis Cupa protiv Španjolske u Osijeku , u veljači 2017. Marin Čilić i Borna Ćorić nisu bili u sastavu Hrvatske, pa su priliku dobili igrači iz drugog plana. Prvi dan natjecanja završio je senzacionalnom pobjedom Franka Škugora nad Pablom Carrenom Bustom i porazom Ante Pavića od Roberta Bautista Aguta. Tako je veliki teret pao na leđa parova, taj je meč dobio na važnosti. Za Hrvatsku su igrali Nikola Mektić i Marin Draganja, a za Španjolsku Feliciano i Marc Lopéz , pobjednici Roland Garrosa 2016. godine. Hrvatski par odigrao je fenomenalan meč i bacio na koljena favoriziranu braću Lopez. Osijek je „gorio“, atmosfera je bila sjajna. Nažalost, nedjelja se pokazala kobnom, jer je Španjolska pobijedila 3-2. Peti, odlučujući meč izgubio je upravo Mektić, ali pružio je odličan otpor.

Nakon te pobjede u parovima u Dvis Cupu, Nikolina karijera krenula je uzlaznom putanjom. Ustalio se na ATP razini te je vrlo brzo počeo osvajati titule. I na Grand Slamovima je igrao sve bolje i bolje, u paru sa Frankom Škugorom na Wimbledonu ima jedno polufinale, i jedno četvrtfinale. Najbolja godina u Nikolinoj karijeri je bila je 2018. Tijekom cijele sezone u paru sa Austrijancem Alexanderom Peyom pružao je odlične igre na turnirima, što je rezultiralo i nastupom na završnom Mastersu 8 najboljih parova svijeta u Londonu. Za Mektića je to bio premijerni nastup među teniskom elitom. Nažalost, sa dva poraza ( protiv para Cabal/ Farah i para Klaasen/ Venus) ostali su bez izgleda za prolazak, a uz to se još ozlijedio Peya te su tako bili onemogućeni nastupiti u posljednjem kolu skupine.

Prošle sezone Mektić i Škugor igrali su odlično, te im je za malo izmaknuo završni Masters u Londonu. Također, Mektić je u paru s Rosolskom nastupio u finalu US Opena, gdje su nažalost poraženi od Jamiea Murraya i Bethanie Mattek- Sands. Zanimljivo, upravo njih su Mektić i Krejcíkova pobijedili u finalu Australian Opena prije nekoliko dana.

Ova Grand Slam titula je velika stvar kako za Nikolu tako i za hrvatski tenis. Ovo je deveti Grand Slam naslov za hrvatske igrače u paru, što je za ovako malu zemlju nevjerojatan uspjeh. Hrvatska je posljednjih nekoliko godina postala prava velesila u igri parova, ima sve više svojih predstavnika u samom svjetskom vrhu. Nakon oproštaja Ljubičića i Ančića , nanizali smo jako puno poraza u parovima u Davis Cupu. Nikako nismo uspijevali pronaći pravi recept za pobjedu, bez obzira tko je bio s druge strane mreže. U posljednjih nekoliko godina , konačno smo uspjeli prekinuti taj negativni niz. Dapače, sada gotovo da ne možemo izgubiti, poraze smo sveli na minimum. Tko god da igra ( Pavić, Dodig, Mektić, Škugor) možemo biti mirni, jer svi su zaista sjajni.

Nikola je osim u Davis Cupu, svoj obol hrvatskim pobjedama dao i na ovogodišnjem ATP Cupu u Australiji, kada je u paru s Dodigom ostvario dvije vezane pobjede, protiv austrijskog i poljskog para.

Pratim Nikolu od samih početaka njegove karijere, i izuzetno mi je drago što su konačno njegove kvalitete došle do izražaja. Godinama sam pratila svaki njegov nastup na futures i challenger razini, i bila sam oduševljena kada je u Davis Cupu pobijedio Klaasena. Kada je konačno došao na svoje u parovima, bila sam presretna. Ovaj skromni i simpatični Zagrepčanin oduvijek je bio moj ljubimac , te sve njegove nastupe i rezultate pratim s posebnim emocijama. Želim mu od sveg srca da ovako nastavi i dalje, i da u budućnosti donese još puno veselja hrvatskom tenisu.

Poznato je da je futsal iznimno dinamičan sport, s puno ritma i čestim prominama rezultata. Skoro svaka utakmica završi sa najmanje dva gola , zbog čega je ovaj sport steka veliku popularnost. Hrvatski futsal se uzdiže iz godine u godinu, te smo imali nekoliko zapaženih postignuća na međunarodnoj sceni. Ipak, koliko god smo talentirana nacija, toliko niko ni izbliza nije sklon sam sebi zakomplicirat život na terenu ka mi sami. Najbolji primjer toga je europsko prvenstvo u Belgiji 2014.

Hrvatska je bila u skupini sa Španjolskon i Češkon, dakle ždrijeb nas nije mazio. Prvu utakmicu igrali smo kontra Španjolaca. Moćna „furija“ krenila je silovito, međutim Hrvatska je djelovala kompaktno u obrani , dok smo u napadu povremeno pritili. Ipak, srića prati hrabre, pa smo poveli golon Saše Babića. Vodstvo naših momaka nije dugo trajalo, Španjolska je poravnala priko Aicarda. Dvi minute posli , Franco Jelovčić donosi Hrvatskoj novu prednost, i s tim rezultaton ide se na predah. U prvih deset minuta nastavka Španjolci rade potpuni prokret i sada oni vode 3-2 zahvaljujući dvostrukon strijelcu Linu. Tada Hrvatska vadi golmana, umisto Jukića ulazi Matija Capar koji „leteći“ zabija za konačnih 3-3! Uspili smo, kreirali čudo, otkinili bod najboljima ! Ja san cilu utakmicu gledala izuetno uživljeno i temperamentno. Poprilično glasno san proslavila svaki gol Hrvatske. Kad je Matija „poletio“ i izbušio i golmana i branku za remi, svojon vikon san skoro probila zvučni zid.

Druga utakmica skupine donila je obračun s Češkom. Nakon početnog ispitivanja snaga, Česi dolaze do vodstva priko Novotnog, da bi Hrvatska izjednačila zahvaljujući Jelovčiću. Nešto kasnije Dario Marinović dovodi Hrvatsku u prednost, pa onda Češka dolaze do izjednačenja, a nedugo zatim i novog vodstva priko Mareša i Beleja. I onda opet na scenu stupa „leteći“ Capar i donosi nam bod i prolaz u četvrtfinale, di nas čekaju susjedi Talijani. I ovu utakmici san napeto pratila, skoro san razbila daljinski kad su Česi poveli, baš san bila ljuta. Naš preokret bacio me u trans, da bi me češki preokret poprilično rastužio. Kad se opet ukaza „sveti“ Matija, mojoj srići nije bilo kraja. Super, idemo dalje „ na mišiće“, pomislila san. Bila san sritna i jedva san čekala četvrtfinale.

Ta je utakmica bila prava sportska drama. Poveli su „azzuri“ u prvoj minuti golon Romana, da bi ubrzo Jelovčić vratija stvari na početak. Međutim , Fortino nas je opet šokira , te smo bili u zaostaku. Ja san bila na treningu i taman san ušla u kuću kad su Talijani ponovo poveli. Trčala san kući samo radi te utakmice. Kako je utakmica odmicala nizali smo napade , pokušavajuć izjednačit. Dvi minute prije kraja u igri je umisto Jukića opet Capar, međutim ovaj put nije on bio u glavnoj ulozi.. Dvi sekunde prije kraja imali smo korner, na poluvisoku loptu volejen je natrča Novak i u zadnjoj sekundi pogodio stativu. Ja san bila šokirana, pomno san pratila cilu tu akciju i kako se Novak namišta na volej, te san bila uvjerena da lopta ulazi u gol i da idemo u produžetke. To je bila gotovo savršena dijagonala koju ni deset golmana ne bi branilo , međutim srića nan je okrenila leđa i tu je naš put na belgijskom Euru završio. Bila san tužna, odigrali smo herojsku partiju protiv moćne Italije i umalo kreirali iznenađenje. U ovoj san utakmici vidila priliku da im se revanširamo za izgubljenu utakmicu za broncu 2012. u Hrvatskoj, međutim nismo uspili.

Šta reć, odigrali smo tri drame kakve ni Shekspeare ne bi napisa , borili se herojski, međutim falilo je ono nešto, i opet smo ostali prekratki za silno željenu medalju.

Ivan Okmažić , mladi makarski biciklist, jedan je od najvećih talenata ne samo makarskog, već i hrvatskog sporta. U protekloj godini ostvario je neke impozantne uspjehe, od kojih svakako valja istaknuti njegov nastup na europskim olimpijskim igrama mladih u Bakuu.

Sa samo 15 godina nastupili ste na EOIM u azerbajdžanskoj metropoli, te ste zauzeli 26. mjesto.
Kako ste se osjećali uoči nastupa, jeste li bili uzbuđeni ili možda nervozni?
- Osjećaj je bio nevjerojatan. Velika je čast nastupati za Hrvatsku na jednom takvom događaju kao što su olimpijske igre, osjećaj je uistinu neopisiv.

Bili ste najmlađi sudionik olimpijske biciklističke utrke, što Vašem rezultatu daje dodatnu draž.
Kako je ta činjenica utjecala na Vas, jeste li zbog toga previše respektirali starije natjecatelje?
- Mislim da je upravo ta činjenica pozitivno djelovala na mene. Baš zbog toga što sam bio najmlađi težio sam ostvarenju što boljeg rezultata, htio sam pokazati da se uz rad, volju i odricanje mogu postići velike stvari.

Većina makarskih dječaka koji se žele baviti sportom odluče se za nogomet, futsal ili pak vaterpolo.
Otkuda onda Vaša ljubav prema biciklizmu?
- Moj otac je bio poznati biciklist. Gledajući ga od ranog djetinjstva , ja sam također počeo voziti biciklu , i malo po malo zavolio sam biciklizam.

Nedugo nakon olimpijade , nastupili ste i na europskom kadetskom prvenstvu u Italiji, gdje ste također ostvarili odlične rezultate. U pojedinačnoj utrci zauzeli ste 39. mjesto od ukupno 212 natjecatelja, dok ste u timskoj utrci s Hrvatskom završili na 23. poziciji.
Kakvi su Vaši dojmovi nakon tih nevjerojatnih postignuća?
- Dojmovi su isključivo pozitivni. Prva je na rasporedu bila timska utrka. Svi smo odvozili fantastično i na kraju završili kao 23. To je ujedno i najbolji plasman Hrvatske reprezentacije u povijesti timskih utrka. Tri dana nakon toga, uslijedilo je pojedinačno natjecanje. Na startu je bilo čak 212 biciklista, a ja sam utrku završio na 39. mjestu , zbog čega sam bio uistinu presretan.

Uz sportske obaveze, očekuju Vas i one školske.
Uspijevate li pronaći balans između učenja i treninga?
- Uspijevam pronaći nekakvu ravnotežu između knjige i treniranja. To nije uvijek lako s obzirom da pohađam srednju školu pa imam dosta obaveza , ponekad mi je raspored pretrpan, međutim uz trud i volju sve se može kad se hoće.

Planirate li nakon završetka srednje škole upisati fakultet?
- Da, planiram upisati fakultet, međutim još uvijek ne znam koji će to fakultet biti.

U 2019. godini ostvarili ste čak tri naslova prvaka u cestovnom biciklizmu, te naslov viceprvaka u kupu Hrvatske XCO. Kao šlag na tortu Vaših fantastičnih ostvarenja u protekloj godini stigla je i nagrada hrvatskog biciklističkog saveza , proglašeni ste za najboljeg kadeta u cestovnom biciklizmu u Hrvatskoj .
Kako ste se osjećali kada ste saznali za to priznanje?
- Bio sam ponosan , pokazalo se da su se sva odricanja i svi prijeđeni kilometri napokon isplatili.

Tko Vam je sportski uzor?
Uzor mi je Mathieu Van der Poel, svjetski prvak u ciklokrosu. Sviđa mi se njegov stil vožnje, kao i njegova velika upornost. Nikad ne odustaje i nema straha prema „većim“ biciklistima i upravo je zbog te činjenice baš on moj uzor.

Već pet godina vozi se biciklistička utrka kroz Hrvatsku, koja privlačni brojna poznata lica iz svijeta biciklizma.
Nadate li se da ćete i Vi jednog dana nastupiti na toj utrci, pogotovo jer jedna etapa prolazi kroz Makarsku, pa biste imali priliku nastupiti pred obitelji i prijateljima?
- Bilo bi lijepo nastupiti pred prijateljima i obitelji ovdje u Makarskoj. San je svakog sportaša nastupiti pred domaćim navijačima, pa je tako i moj, i nadam da ću ga jednog dana ostvariti.

Iza Vas je sjajna 2019. godina.
Koji su Vaši ciljevi u 2020. godini?
- Nakon iznimno uspješne 2019., želim nastaviti još jačim tempom u aktualnoj 2020. godini. Jedan od najvažnijih ciljeva je odlazak na europsko prvenstvo, na kojem ću pokušati nadmašiti prošlogodišnji rezultat. Također, želim obraniti naslov državnog prvaka. Ja ću na svakoj utrci dati svoj maksimum , i to mi je najvažnije.

Nakon nastupa na olimpijskim igrama mladih, nadate li se u budućnosti nastupu i na „pravoj“ olimpijadi?
- Olimpijada je najveći sportski događaj na svijetu i zasigurno bi mi bila ogromna čast predstavljati svoju zemlju na jednom takovom događaju. To je san svakog sportaša, i mislim da svatko tko se bavi sportom teži nastupu na olimpijskim igrama kao i postizanju vrhunskih rezultata.

Kakvi su Vaši planovi za budućnost?
- Jedan od planova svakako je nastaviti se baviti biciklizmom. Jako volim ovaj sport i mislim da mogu još dosta toga postići u biciklizmu. Ipak, trenutno mi je škola na prvom mjestu. Sigurno je da će u određenom vremenskom razdoblju zbog toga i bicikla „trpit“ , međutim neću prestati voziti. Biciklizam je oduvijek moja ljubav i želim se aktivno natjecati što je duže moguće.