Kad čujete rič hrvanje vjerojatno vam prvo napamet padne Euroazija. Naime, njihovi su borci jedni od najboljih hrvača svita , osvajači brojnih olimpijskih medalja. Međutim, posljednjih godina i hrvatski hrvači bilježe impozantne rezultate . Jedan od njih je i Dominik Etlinger, 26- godišnji Zagrepčanin koji u svojoj kolekciji medalja ima i juniorska i seniorska odličja.

Ka i većina naših hrvača , član je zagrebačkog Metalca .Natječe se u hrvanju grčko-rimskim stilon u kategoriji do 72 kilograma. Svoje prvo veliko ostvarenje postiga je 2010. godine kada je posta svjetski juniorski viceprvak u Mađarskoj. Dvi godine kasnije, na europskom prvenstvu za juniore u Zagrebu , osvojio je zlatnu medalju .

Nakon nekoliko eliminacija u četvtrfinalima velikih natjecanja u konkurenciji seniora, konačno je stigla i ta, dugo očekivana medalja. Na travanjskom prvenstvu Europe u Bukureštu, Dominik je osvojio brončanu medalju. Unatoč tom velikom uspjehu, još uvik nije ispunio normu za Tokio, međutim uz ovakav pristup svakom meču, to ne bi tribalo doć u pitanje.

Inače , Dominik je nedavno od infarkta umra otac Robert u dobi od samo 52 godine. Njih dvojica su bili izuzetno povezani, te mu je Dominik posvetio europsku broncu iz rumunjske prijestolnice.

Ovaj sjajni Zagrepčanin moga bi bit jedno od najvećih hrvatskih iznenađenja na olimpijskim igrama u „zemlji izlazećeg sunca“. Izreka „došao je tiho i ušao u legendu“, još jednon bi se mogla pokazati istinitom, i iskreno se nadan da će tako i bit.

Jučer san , skupa s prijateljicama bila na izletu u nacionalnom parku Krka. Nakon cijelodnevne uživancije na Skradinskom buku i Roškom slapu, na povratku smo svratile na sajam vjenčanja u splitsku Spaladium arenu. Čim san ušla u dvoranu, navrle su mi prekrasne uspomene. Šetajući uokolo, gledan prema tribinama. Sada su prazne, a prije 11 godina bile su ispunjne do posljednjeg mista.

Ja san te 2009., kad je Hrvatska bila domaćin rukometnog mundijala , bila u prvon razredu srednje škole. Moj tata je uspio nabavit karte za utakmice protiv Španjolske. Mojoj srići nije bilo kraja. Taj tjedan mi je bila popodne škola, pa san molila razrednika da me pusti u Split na utakmicu. On mi je dopustio da oden na utakmicu , te san brzo otišla kući, obukla dres i krenila u još jednu navijačku avanturu. Na utakmicu san išla s tatom , koji je također veliki sportski fan. Odmah po dolasku u dvoranu sjeli smo na svoja mista u sektoru 102. Pokraj nas su bili članovi zadarskog Tornada s bubnjevima, koji su tijekon cile utakmice predvodili navijanje.

Nakon samo nekoliko minuta igre, Hrvatska je vodila 7-2, pa je španjolski izbornik mora sazvat time-out. Španjolska krila Ugalde i Tomas nisu imali rješenja za sjajnog Alilovića , koji je svojin obranama nosio Hrvatsku do velike pobjede 32-22. Atmosfera na toj utakmici je bila spektakularna, tako nešto samo Split može napravit. Svih 60 minuta cila dvorana je bila na nogama, niko nije ni pomislio sist. Sve je bilo za deset, i navijači i Hrvatska.

I sada, 11 godina kasnije, protiv te iste Španjolske igramo veliko finale Eura u Stockholmu. Opet će naši „kauboji“ imati fantastičnu podršku s tribina. Uz one koji žive u Švedskoj i Norveškoj, doći će ih dosta i iz Hrvastke, a ukupno su u Stockholmu danas očekuje oko 20 000 Hrvata! Tako se nastavlja dominacija naših navijača na tribinama, nakon Graza i Beča, „kockasto ludilo“ očekuje nas i u Stockholmu. Dodatnu draž svemu ovome daje činjenica da se igra na nogometnon stadionu , pa je samim time i ukupni dojam drugačiji, spektakularniji.

Prije samog finala, stigle su lipe vijesti za hrvatski rukomet. Naime, Domagoj Duvnjak proglašen je za MVP-a ovogodišnjeg prvenstva, dok je Igor Karačić ušao u najbolju sedmorku prvenstva na poziciji srednjeg vanjskog. Ove divne vijesti dodatni su poticaj našim dečkima da odigraju još jednu odličnu utakmicu i upotpune hrvatsku kolekciju medalja sa jedinin zlaton koje nan nedostaje, onim europskim.

I ovo finale već je ogroman uspjeh, međutim želimo odradit posao do kraja i na najlipši način završiti ovo europsko prvenstvo. U svakon slučaju, sutra se u Zagrebu sprema još jedan doček za pamćenje.

Dečki sritno u finalu, ostavite srce na terenu ka i puno puta dosad i kako god završilo ponosni smo na Vas. Znan da ste umorni , kako i ne bi bili nakon ludog i iscrpljujućeg polufinala, ka šta i znan da nije lako dovršit posao do kraja. Nedostaje još taj jedan korak da ovo dobije pravi „happy end“ , i ja ka i cila Hrvatska virujen u vas i u vašu pobjedu.

Kao zagrijavanje za veliki hrvatski sportski dan, odlučila sam Vam pripremiti jednu sportsku poslastice. Sastavila sam kviz u kojem su obuhvaćeni svi najvažniji događaji kako u hrvatskom vaterpolu, tako i rukometu. Želim Vam sreću i nadam se da ćete se zabaviti rješavajući.

1. Koga su hrvatski vaterpolisti pobijedili u finalu svjetskog prvenstva u Melbourneu 2007.?
2. Koliko je golova postigao Goran Šprem u olimpijskom rukometnom finalu protiv Njemačke u Ateni 2004.?
3. Kome je Valter Matošević obranio udarac pred sam kraj drugog produžetka rukometnog mundijala u Portugalu 2003.?
4. Koji naš pivot ima ime kao jedan od lovaca iz „Potjere“ , a prezime slično kao jedna domaća životinja?
5. Kojim je rezultatom završila utakmica Hrvatske i Poljske, u kojoj su „kauboji“ izveli čudo u Krakowu 2016.?
6. Tko je rezerva Marku Bijaču na golu Hrvatske?
7. Kolika hrvatskih rukometaša iz aktualnog sastava na europskom prvenstvu, ima „evanđelistička“ imena?
8. Za koju je reprezentaciju Josip Vrlić nastupao prije priključenja Hrvatskoj?
9. Koji je hrvatski rukometaš zabio jedan od najspektakularnijih golova u povijesti našeg rukometa pred sam kraj olimpijskog finala 2004.?
10. Na vaterpolskom Euru u Zagrebu 2010., Hrvatska je u polufinalu pobijedila Srbiju golom iz peterca pet sekundi prije kraja. Tko je zabio pobjednički gol?
11. Kako se zove sin Perice Bukića, koji bi trebao bit nasljednik Sandra Sukna?
12. Koji hrvatski vaterpolist ima broj pet na kapici, a ima slično prezime kao jedan od najboljih svjetskih tenisača?
13. Koji je hrvatski rukometaš proglašen za MVP-a svjetskog juniorskog prvenstva 2019.?
14. Koji je naš rukometaš netipičnog hrvatskog imena bio jedan od pivota u Atlanti 1996.?
15. Tko je bio na golu „barakuda“ prije Bijača, a ima isto prezime kao najbolji hrvatski tenisač u parovima?
16. Gdje je rođen Ivica Tucak?
17. Koji je broj na dresu nosio Manuel Štrlek, legendarni hrvatski rukometaš koji je nepravedno prekrižen uoči ovogodišnjeg Eura?
18. Koliko godina kazne je dobio Nikša Dobud zbog pozitivnog doping testa?
19. Gdje je rođen Valentino Ravnić?
20. Matej Ašanin debitant je na rukometnom Euru. Koji je njegov broj na dresu?
21. Koji je naš rukometaš uputio zadnji udarac na utakmici protiv Njemačke u Koelnu 2019., pucavši s naše polovice preko njemačkih igrača?
22. Koliko zgoditaka je zabio Marko Mamić u kultnoj četvrtfinalnoj drami protiv Španjolske na mundijalu 2017.?
23. Protiv koga je Hrvatska izgubila dvoboj za broncu u Francuskoj 2017., i to nakon što je 20 minuta prije kraja bilo 8 razlike za Hrvatsku?
24. Koliko je hrvatskih rukometaša iz aktualnog rostera rodom iz Ljubuškog?
25. Koje godine će se održati europsko vaterpolsko prvenstvo u Splitu?
26. Koji je Splićanin zbog mononukleoze morao pauziarti godinu i pol , a bio je član brončanih „kauboja“ 2016.?
27. Koji je naš rukometaš zaradio direktno isključenje, nakon što je isfrustriran sudačkim pogreškama zamalo suca udario loptom u glavu na svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj 2009.?
28. Tko je zabio gol za pobjedu Hrvatske prije nekoliko dana protiv Njemačke?
29. Koji je Dubrovčanin u sastavu vaterpolista isključivo specijalist za obranu?
30. Kako se zove otac Lorena Fatovića, izbornik Australije?

„Kauboji nakon velike drame izborili polufinale

Hrvatski rukometaši sinoć su u Beču pobjedili Njemačku rezultaton 25-24 čime su osigurali svoje misto u polufinalu. Tako su se „kauboji“ vratili u društvo najboljih nakon tri duge godine! Posljednji put Hrvatska je bila u polufinalu svjetskog prvenstva u Francuskoj 2017., di smo nažalost završili ka četvrti.

Sinoćnja utakmica u Beču bila je izarzito teška . Gotovo cilu utakmicu lovili smo Njemce, koji su stalno imali nekoliko golova prednosti. Imali smo velikih problema u organizaciji napada, pogotovo u prvon poluvrimenu. Obrana je bila mlaka, nije bilo agresivnosti i to su Njemci sjajno koristili. Igrali su brzo, naši su ih teško zaustavljali, pa se Šego naša na pravoj streljani. Loši smo bili i u pucanju sedmeraca, promašili smo čak tri, sve u prvon dilu( dva puta Horvat i jednom Karačić). Tako smo na predah otišli sa tri gola zaostatka, bilo je 14-11 za Njemačku.

Nastavak smo otvorili loše, opet smo imali problema u napadu, dok smo u obrani primili dva gola pa su Njemci otišli na ružnih 16-11. Hrvatska je u tim trenucima izgledala bezidejno, nismo znali ni kako se postavit u obrani , ni kako zabit gol sjajnon Wolfu. Dvadesetak minuta prije kraja , na semaforu je i dalje stalo užasnih minus pet. I onda je uslijedio rijetko viđeni preokret. Igrači su se posložili u glavama , šta je odma dalo rezultata. Konačno smo rješili našu najveću „boljku“ na ovon Euru, vanjski šut. Luka Stepančić je zabio nekoliko pogodaka u nizu, čime je ulio i dodatno samopouzdanje našoj obrani, koja je djelovala puno kompaktnije i sigurnije. Uz Stepančića, nerješiva enigma za Njemce bio je i Karačić, koji je „bušio“ Wolfa sa svih strana. Uz nekoliko ukradenih lopti u obrani, konačno smo došli do izjednačenja deset minuta prije kraja. Nakon toga Njemci ponovno dolaze u prednost, te su u prilici i otići na dva razlike , međutim ovaj put Hrvatska to ne dopušta i vraća stavri na početak. Manje od pet minuta prije kraja „kauboji“ zabijaju za 24-24. Tada se zbio ključni momenat utakmice. Hendrik Pekeler zaradija je dvi minute isključenja zbog užasno nekorektnog i prljavog starta na Luki Stepančiću. Minut ipo prije kraja Karačić je doveo Hrvatsku u vodstvo 25-24. Trinest sekundi prije kraja Šego je sjajno zaustavio Njemce i odveo Hrvatsku u polufinale Eura.

Šta reć, ratnička utakmica sa infarktnon završnicon koja je završena spektakularnin preokreton naših „kauboja“. Scenarij kakav ne bi režira ni Alfred Hitchcock. Čestitan našin igračima šta su se uspili dignit iz rezultatskog minusa , te othrvat na njemačku prljavu igru. Igrali su sramotno grubo, totalno nekorektno i nesportski. Eh, samo ovaj put nisu bili domaćini, pa ih suci nisu štedili. Čak četvrtinu utakmice njihovi igrači bili su isključeni, šta dovoljno govori o njima. Pekeleru, Gensheimeru, Wienceku i Kohlbacheru misto je u UFC kavezu, ne na rukometnon terenu. Sjajni su ko igrači, međutim na terenu su divljaci. Nadan se da će EHF pronaći način da budu sankcionirani, jer ovo je nedopustivo i sramotno. Još uz sve to su i arogantni i bahati i isčuđavaju se kad ih isključe. Sportsko dno dna, hvala Vam „kauboji“ šta ste te grubijane poslali kući. Hrvatska je pokazala da je najbolja kad je najteže, te se sada u miru možemo okrenit utakmicama protiv Češke i Španjolske.

„Barakude“ samouvjereno u četvrtfinale

Ovaj siječanj je iznimka u sportskon smislu, jer se uz već tradicionalno rukometno prvenstvo, igra i prvenstvo u vaterpolu. Razlog tome je šta je 2020. olimpijska godina, pa je ono pomaknuto iz srpnja u siječanj.

Hrvatska je rutinski odradila posao u skupini, upisavši sve tri pobjede. Jučer popodne smo u posljednjen kolu naše grupe pobjedili Slovačku 16-4. Iako Slovačka nije po kvaliteti onaj pravi suparnik Hrvatskoj, nije baš sve išlo glatko. Mučili smo se s realizacijon cilu prvu četvrtinu, te smo na predah otišli s rezultaton 4-1. Maro Joković potrošija je dosta baluna, jednostvano ga nije iša šut. Kad već on nije bio raspoložen, svoj obol pobjedi dali su Bušlje i Miloš, naši najraspoloženiji igrači u prvon poluvremenu. Na predah smo otišli sa 7-2.

U drugon poluvremenu, potpuno smo se razigrali, te smo rutinski priveli utakmicu kraju. Pokazali smo klasu i sada u miru čekamo četvrtfinalni dvoboj s Grcima. Oni su uvik neugodan protivnik, međutim budemo li mi na pravoj razini pobjeda ne bi tribala doć u pitanje. Igramo fantastično, čvrsti smo u obrani i imamo širok repertoar rješenja u napadu. Od novijih igrača najviše me se dojmio Lovre Miloš. Nevjerojatno je brz, ima sjajan šut i neustrašiv je. Također, drago mije ponovno u bazenu vidit i Luku Bukića, koji je bi , po meni, triba bit nasljednik Sandra Sukna.

Sad imamo četiri dana odmora da se pripremimo za utakmicu protiv Grčke. Naprid „barakude, idemo po novu medalju!

Hrvatski rukometaši pobjedon su otvorili drugi krug rukometnog Eura. Prid punon dvoranon u Beču, izabranici Line Červara pobjedili su domaćina Austriju 27-23. Nakon maksimalnog učinka u uvodnoj skupini u Grazu, naši rukometaši nastavili su u iston ritmu i austrijskoj prijestolnici.

Prva utakmica drugog kruga ponudila je okršaj s neugodnim Austrijancima, koji su također u uvodnoj skupini upisali sve tri pobjede. Bila je to jedna dosta neobična utakmica,sa puno promašaja na obje strane. Nikad u životu nisan vidila toliko pogođenih greda i stativa na jednoj rukometnoj utakmici ka jučer. Srića, domaćini su bili ti koji su prednjačili u tome, udrli su sigurno deset prečki i vratnica. S druge strane , mi smo zapucali dva zicera i dva sedmerca, uz nekoliko glupo izgubljenih baluna, šta je poprilično neobično za naše „kauboje“. Kontre su uvik bili naš „forte“, pa se nadan da ćemo i taj segment igre dignit na veći nivo kako turnir bude odmica.

Izuzev tih „dječjih bolesti“, odigrali smo odličnu utakmicu. Fenomenalno smo zaustavili Nikolu Bilyka , njihovog najboljeg igrača. Zabija je tek prid kraj, kad je već bilo vidljivo da će Hrvatska pobjedit. Kod nas su najbolji bili Cindrić i Duvnjak. Kapetan je sjajno dirigira obranon te ima nekoliko „svemirskih“ dodavanja. Cindrić je pak odlično nalazija pukotine u obrani domaćina, te se nazabija golova. Igračen utakmice proglašen je Luka Stepančić, šta meni osobno nikako nije jasno. Ima je dosta slab napadački učinak, uz to je i potrošija dosta lopti. Tu nagradu je triba dobit Luka Cindrić, koji je zabija pet golova i podilija nekoliko asistencija.

Ova pobjeda bila je od iznimne važnosti, iz psiholoških razloga. Uvik je bolje pobjedit tu prvu utakmicu drugog dila prvenstva, jer onda u nastavku možemo igrat opuštenije, te nan rastu šanse za polufinale. Izuzetno se teško psihički dignit nakon poraza u prvoj utakmici, jer onda su igrači nesigurni i u grču, a imperativ pobjede bi nan stalno visija nad glavon.

U istinitost ove tvrdnje imali smo se prilike uvjerit lani, kad smo na otvaranju drugog kruga svjetskog prvenstva u Njemačkoj i Danskoj igrali protiv Brazila. Na papiru smo bili ogromni favoriti, koeficijent na pobjedu „kauboja“ bija je nevjerojatno malen. Nažalost standardni hrvatski mentalitet u stilu „lako ćemo“, obija nan se o glavu. Iz još uvik nejasnih razloga, naš izbornik je pri nerješenon rezultatu, u ranoj fazi utakmice, ničin izazvan zatražija od naših da igraju 7 na 6, i tako nekoliko napada. Rezultat je bija pet primljenih golova na praznu branku. Do kraja utakmice , najviše šta smo uspili je doć na minus jedan, međutim ipak smo ostali „prekratki“ za potpuni preokret. Lino je kad je vidija da je njegov eksperiment bez golmana propa, u očaju tražija sva moguća rješenja i taktičke varijante, kemija je više od Coelhovog „Alkemičara“, međutim ništa nije pomoglo. Iduću utakmicu igrali smo protiv Njemačke u Koelnu. Nadigrali smo ih, međutim u trenucima kad smo tribali prilomit utakmicu, sudac nas je uništija i odveja Njemačku u polufinale. Šteta je učinjena, međutim krivci do dana današnjeg nisu odgovarali.

Sutra nas opet čeka dvoboj protiv te iste, iznimno grube Njemačke. Naši igrači željni su velikog revanša, te virujen da će se bacat na glavu za svaki balun. Jednostavnog recepta za pobjedu nema , protivnik je to koji je uvik neugodan , čak i u ovakvon, „krnjen“ sastavu. Najbolji način za doći do pobjede je čvrsta obrana, te brzi protok lopte u napadu. Tribamo se dodavat ne na devet, već na 12 metara od protivničkog gola, te učestalin križanjima igrača brže i jednostavnije dolaziti u situacije za pogotke. To je najbolje rješenje za othrvat se njemačkim grubostima. Veliku ulogu tu tribaju odigrat Cindrić i Karačić. Moraju iskoristit svoju brzinu za prodiranje i odvlačenje njemačkih igrača , te tako otvorit prostor Mamiću i Stepančiću za vanjski šut. Tribamo iskoristit i krila, koja su uvik bila naš najjači adut. U sutrašnjoj utakmici bolje je ne forsirati igru na pivota, jer je pored njemačkih grubijana to beskorisno, uz ogromnu fizčku potrošnju.

Eto, to je ideja kako pobijediti, te se nadan da ćemo to i ostavriti na terenu. Sa sutrašnjon pobjedon bili bi jednon nogon u polufinalu, te bi u odličnon raspoloženju čekali utakmice protiv Čeha i Španjolaca. Šta reć nego , sritno Hrvatska , virujemo u Vas!

Europsko rukometno prvenstvo polako se zahuktava , a ja sam , prije onih pravih okršaja, odlučila ovaj tekst posvetiti onima koji tek dolaze. Svi znamo da je Hrvatska rukometna velesila, da u svojim vitrinama imamo velik broj medalja i pehara. Posljednjih nekoliko godina naši „kauboji“ upali su rezultatsku krizu , zadnje odličje osvojili smo prije četiri godine u Poljskoj(bronca). Sada tražimo način da prekinemo loše razdoblje u kojem smo se zatekli, a kao jedino moguće rješenje nameće se uvođenje svježe krvi. Da talenata imamo, vidjeli i na prošlogodišnjen juniorskon mundijalu, di je Hrvatska osvojila srebrnu medalju. Upravo neki od nositelja igre Dominikovićevih izabranika, trebali bi uskoro igrate važne uloge u seniorskom rukometu. Ja ću Vam predstaviti sedam mladića koji bi u bliskoj budućnosti trebali vratit „kauboje“ na svjetski vrh.

Josip Šarac – jedan od najvećih talenata ne samo hrvatskog, već i svjetskog rukometa. Ovaj 21-godišnji srednji vanjski igra sezonu života u slovenskom Celju. Potvrda dobre forme stigla je kada je uvršten u momčad kola lige prvaka. Karijeru je počeo u Izviđaču iz Ljubuškog, međutim 2018. priključio se Celju, gdje je vrlo brzo pokaza sve svoje kvalitete. Nagradu za dobra ovogodišnja izdanja dobija je kada je izbornik Hrvatske Lino Červar objavio listu putnika za Euro, na kojoj se naša i Josip. Od njega očekujemo veliki stvari, te je najizgledniji kandidat za nasljednjika Domagoja Duvnjaka.

Danas su svečano otvorene zimske olimpijske igre mladih u švicarskoj Laussanei. Na igrama se natječu sportaši i sportašice iz cilog svita, u dobi od 15 do 18 godina. Hrvatska će imat ukupno deset predstavnika u šest sportova( skijanje, hokej 3x3 u nacionalno mješovitoj selekciji, skijaško trčanje, biatlon, monobob i brzo klizanje na kratkim stazama. Ono šta najviše privlači pozornost i mene osobno oduševljava, je da će u monobobu nastupit Toni Nimac, dečko iz Blata na Korčuli!

Toni ima 15 godina i sin je Nikole Nimca, koji je 2006. na olimpijskim igrama u Torinu predstavlja Hrvatsku u skeletonu. Član je Splita 2000, te vridno trenira pod paskon svog oca i Ivana Šole , hrvatskog bob izbornika. Proša je strašno teške kvalifikacije u Lillehameru, Königsseeu i Lake Placidu, te je na koncu izborio vizu za Laussaneu. Ovaj talentirani mladić, koji dolazi s jednog od naših najlipših otoka, budućnost je hrvatskog sporta. Tek šta je krenija u srednju školu, već ima priliku dokazat se na najvećoj svjetskoj pozornici , olimpijskim igrama.

Ovo je i iz sportske i iz zemljopisne persperktive impresivan rezultat. Otok Korčula, koji imalo vrlo malo kišnih dana u godini,dok snig padne jednom u desetljeću, ako i tada, imat će svog predstavnika u bobu na najvećen sportskon događaju na svitu! Svi istinski ljubitelji sporta znaju da su korčulanski vaterpolisti 1979. bili europski prvaci. I to je bilo iznenađenje, međutim ipak razumljivo s geografskog aspekta. S druge strane ovo je apsolutna senzacija, baš ka šta je bila i nastup njegovog oca Nikole u Torinu 2006. On je tada završija natjecanje u skeletonu na izvrsnon 26. mistu. Šta će Toni napravit, teško je prognozirat. On je još dite, tek počinje svoju karijeru i u Švicarskoj mu je najvažniji zadatak guštat i zabavit se. Već i sam plasman na igre ravan je čudu, dok je svaki rezultat koji postigne bonus.

Nažalost, bob staza u blizini je jako malo, šta je svakako otegotna okolnost, pogotovo u razvoju ovako mladog sportaša. Upravo to je razlog šta Nimac junior trenira gurajući utege u kolicima po tartan stazi. Također, bob je izuzetno skup sport. Toni nije u financijskoj mogućnosti kupiti bob, pa ga na natjecanjima iznajmljuje od latvijskih kolega. Uz lošu infrastrukturu, Toni ima još jedan veliki hendikep. Naime , on živi na Korčuli skupa sa svojon mamon , pa kada mora putovat u Split, dosta toga ovisi i o vrimenskin uvjetima. Ako dere bura , ili pak južina, trajekti ne voz i njegove obaveze na kopnu se momentalno otkazuju. To je problem koji imaju svi otočani, to je njihova svakodnevnica.

Tonijev nastup na rasporedu je 20.1. , ja mu želin svu sriću , te ću željno iščekivat njegov olimpijski nastup. Tek triba vidit kako će se razvijat njegova karijera, još je rano davat bilo kakve prognoze. Blato na Korčuli svitu je već dalo jednog velikana, pomorca Marka Pola, a ukoliko Nimac junior u budućnosti ostvari veliki rezultat, ovo malo otočko misto imat će još jednog svog asa, ovaj put sportskog. Sve je moguće, jer život je nepredvidiv.

Danas počinje četrnaesto europsko rukometno prvenstvo. Domaćini su Austrija( Graz i Beč), Norveška( Trondheim) i Švedska( Göteborg i Malmö). Ovo je ujedno prvi put u povijesti da imamo tri zemlje domaćina. Također, ovogodišnji Euro ima još jedan novitet. Za razliku od došadašnjih 16 , na ovom prvenstvu natjecat će se 24 nacionalne selekcije „starog kontinenta.“ Povratnici na Euro su Švicarska i Portugal, dok su debitanti Latvija, Nizozemska i Bosna i Hercegovina. Kada je riječ o favoritima , tu je stanje isto kao i posljednjih godina. Među najvećim kandidatima za medalju su : Francuska, Danska , Španjolska, Švedska, Norveška i Njemačka, dok Hrvatska nakon dugo godina nije u užem krugu favorita za sam vrh.

Razlog tome je evidentan pad u igri i rezultatima naših rukometaša u zadnjih nekoliko godina. Posljednju medalju osvojili smo u Poljskoj 2016., kada smo u dvoboju za broncu nadigrali Norvežane. Nakon toga odigrali smo četiri velika natjecanja: olimpijske igre ( Rio de Janeiro 2016.), europsko prvenstvo ( Hrvatska 2018.) i dva svjetska prvenstva ( Francuska 2017. te Njemačka i Danska 2019.) i ni na jednom od njih nismo stigli do medalje. Posebno tužno bilo je četvrto mjesto Hrvatske na mundijalu u Francuskoj 2017., kada smo u polufinalu protiv Norveške i u utakmici za broncu protiv Slovenije izgubili praktički dobivene utakmice. Poslije toga smijenjen je Željko Babić, te je na kormilo „kauboja“ ponovno došao Lino Červar, aktualni izbornik.

Nažalost , kao i mnogo puta ranije, i ove godine Hrvatska ima problema s ozljedama. Tako na ovom prvenstvu nećemo gledati Lovru Mihića, Frana Miletu, Luku Šebetića i Ivana Martinovića. Međutim, to nije najveći problem Hrvatske na ovom prvenstvu. Naime, naše najbolje lijevo krilo, Manuel Štrlek , u svađi je sa rukometnim savezom zbog čega ga nećemo gledati u dresu „kauboja“ ovoga siječnja.

Toliko o Hrvatskoj, posvetimo se malo ostalim sudionicima prvenstva. Naši „stari prijatelji“ Francuzi jedni su od glavnih favorita za zlatnu medalju. Iako su i oni načeti ozljedama, zbog čega neće moći računati neke od stožernih igrača( NČGuessan, Mahe i Luka Karabatić), imaju igrače koji mogu kvalitetno nadomjestiti njihov izostanak. Njihovo najjače oružje svakako je granitna obrana , te raznolikost napadačkih rješenja, po čemu su već godinama prepoznatljivi.

U krug najužih kandidata za zlato ulaze i Danci. Aktualni svjetski i olimpijski prvaci žele i europsku titulu, kako bi nakon ovog prvenstva upravo oni držali naslove pobjednika triju najvećih rukometnih natjecanja. Međutim, i njih muče ozljede. Ostali su bez lijevog krila Mortensena te Toft Hansena, pouzdanog pivota. Izostanak njihovog najboljeg kružnog napadača zasigurno je veliki hendikep za izabranike Nikolaja Jakobsena, pa tek treba vidjeti hoće li se to u konačnici na rezultat Danaca.

Tu su i branitelji naslova Španjolci, koji žele drugu uzastopnu europsku titulu. Odlično su pokriveni na svim pozicijama, dok su njihovi ponajbolji igrači vratar Gonzalo Pérez de Vargas i pivot Julen Aguinagalde. Španjolska je na prošlogodišnjem svjetskom prvenstvu u Danskoj i Njemačkoj osvojila 7. mjesto , te na ovom Euru traži popravak dojma i priliku za novi uzlet.

Jedni od favorita za sam vrh svakako su i Norvežani, koji zajedno sa Austrijom i Švedskom čine tercet domaćina. Norveške rukometašice godinama osvajaju medalje na velikim natjecanjima, dok su njihovi rukometaši u svjetskom vrhu tek nekoliko godina. Na europskom prvenstvu u Poljskoj 2016. izborili su prvi put u povijesti plasman u polufinale. Na koncu su završili četvrti, u utakmici za broncu bolja je bila Hrvatska. Godinu dana kasnije igrali su finale svjetskog prvenstva protiv domaćina Francuske, da bi isti uspjeh ponovili prošle godine u Njemačkoj i Danskoj. Najbolji norveški rukometaš je Sander Sagosen, dok uz njega treba istaknuti njihova krila , Jondala i Bjornsena. Njihov „forte“ svakako je čvrsta obrana i kontre . Još treba istaknuti da igraju izuzetno brzo, kreću u realizacija već nakon pet sekundi napada.

Među favoritima za najviši plsaman su i još jedni domaćini , norveški susjedi Šveđani. Imaju dugu tradiciju rukometa, kroz povijest su često bili na pobjedničkom postolju. U svojim vitrinama imaju i čak četiri olimpijska srebra, po čemu su valjda najveći tragičari tog natjecanja. Na Euru 2018. u Hrvatskoj osvojili su srebrnu medalju, dok su na prošlogodišnjem svjetskom ostali za malo „prekratki“ za novo odličje. Na ovom prvenstvu nisu kompletni, nedostaju im Zachrisson, Ekberg i Wanne. Tu trojica igrača teško je nadomjestiti, te ostaje za vidjeti kolike su njihove mogućnosti na ovom Euru.

Svoje mjesto u krugu favorita za medalje svakako imaju i Nijemci , koji su se 2016. okitili naslovom europskih prvaka. Oni također imaju problema s ozljedama , nedostaju im Weinhold, Wiede, Semper, Strobel, Suton i Ernst. Od svih favorita za medalje, Nijemci su najviše „desetkovani“. Bez tih igrača njihove šanse drastično padaju, međutim ne treba ih unaprijed otpisivati.

Sve u svemu, slijedi nam iznimno zanimljivo prvenstvo. Očekuje nas puno vrhunskih utakmica, te neizvjesna borba za naslov europskog prvaka. Također, ostaje nam za vidjeti hoće li Hrvatska uspjeti prekinuti gotovo četverogodišnji post i osvojiti još jednu medalju.

Prošlu godinu svakako je obilježila Valentina Pelegrin, hrvatska predstavnica u samostrelu. Ova 26-godišnja Zagrepčanka učinila je nešto impresivno, nešto šta ima puno veću težinu od osvajanja odličja.

Na svjetskon prvenstvu u Ulyanovsku, u disciplini gađanja samostrelon na 50 metara, suci su joj pogrešno dodilili dva kruga više nego šta je pogodila. Valentina je odma reagirala, te je uložila prigovr kod suca. Njen prigovor je odbijen, te je Valentina završila natjecanje na drugon mistu, znači osvojila je srebro. Međutim, na dodijeli medalja, Valentina je svoje srebro proslijedila Njemici koja je tada bila brončana, dok je ona svoju broncu proslijedila svojoj sunarodnjakinji, tada četvrtoplasiranoj. Kasnije navečer, Valentin zahtjev za pripravkon bodova uvažen je. Svit samostrela bija je u šoku. Nikada u povisti nije se dogodilo ništa slično. Za ovaj hvale vridan potez naša Valentina dobila je nagradu Međunarodne samostrelske federacije za fair- play godine.

Na istom prvenstvu, u disciplini field samostrel, Valentina se okitila zlatom. Tako se još jednon potvrdila izreka „dobro se dobrim vraća“. Ova mlada Zagrepčanka ima bogatu kolekciju medalja osvojenih u kadetskoj , juniorskoj i seniorskoj konkurenciji, koje teško i izbrojit.

Sama Valentina ističe da joj je nabitniji fair – play, jer je on jedan od razloga zbog kojeg sport i postoji. Trenutak kad je protivnici pridala srebrnu medalju vjerojatno joj je bioja jedan od najemotivnijih momenata u životu. Na toj dodjeli odličja skoro svi su plakali, bilo je toliko osjećaja da je to teško ričima opisat.

Ova je predivna strana sporta, zbog kojega ga svi pratimo i volimo. Valentina je za ovaj fantastičan potez nagrađena i od strane hrvatskog olimpijskog odbora, dobila je nagradu za fair – play godine. Ta nagrada , po mom mišljenju ima veću težinu od nagrade za najbolje sportaše, jer sport je takav da netko uvik mora bit na postolju, dok je ovo individualni potez pojedinca, koji je neobavezan, a dolazi do izražaja vridnost veća od odličja i pehara, ona ljudska.

To je nešto šta naučiš u krugu obitelji. Valentinina mama Branka najbolja je hrvatska samostreličarka svih vremena, dok je njen brat Domagoj također uspješan u ovom sportu. Tako je Valentina od svoje mame nasljedila sportski talent, te je uz čitav niz velikih rezultata pokazala Hrvatskoj i svitu da postoji nešto važnije od trofeja- poštenje. Ja joj se divin zbog toga šta je uradila i želim joj svako dobro kako u nastavku karijere, tako i u privatnon životu.

Evo i odgovora na pitanja iz mog sportskog kviza. Nadam se da ste se zabavili rješavajući.

1. Istok Rodeš
2. SAD
3. Mario Mandžukić
4. Stefanos Tsitsipas
5. Füchse Berlin
6. Daniila Medvedeva
7. Dirk Nowitzky
8. David Šain
9. Nador Kumaritashvili
10. Dino Butković
11. Sander Sagosen
12. Bruno Petković
13. Jean Edvard Kouassi
14. Dva puta
15. Marin Ranteš
16. Šišmiši
17. Timo Boll
18. Iz Švedske
19. Ivan Kljaković Gašpić
20. Lucija
21. Španjolsku
22. Giacomo Agostini
23. Mutaz Essa Barshim
24. Iz Dubrovnika
25. Benfica
26. Andreas Kofler
27. Na sanjkama ležimo na leđima, dok u skeletonu ležimo potrbuške
28. Sidney Crosby
29. Cristian Eriksen
30. Boži Starčeviću

Danas san za Vas pripremila jedan sportski kviz. Sastoji se od 30 pitanja, unutar kojih su obuhvaćeni gotovo svi sportovi. Želin Vam sriću u rješavanju, te bi Vas molila da svoje rezultate napišete u komentar. Točne odgovore objavit ću sutra popodne. Sritno svima!

1. Koji je hrvatski skijaš 2016. postao svjetski juniorski prvak u slalomu?
2. Koja država ima čak 32 naslova pobjednika Davis Cupa?
3. Tko je zabio drugi gol za Hrvatsku u finalu svjetskog nogometnog prvenstva 2018. ?
4. Tko je osvojio završni teniski Masters 2019.?
5. Koga je Nexe prije dvije godine senzacionalno pobijedio u Našicama u prvoj utakmici četvrfinala EHF kupa s čak 8 razlika, međutim nije izdržao u uzvratu te je eliminiran?
6. Koga je Rafael Nadal pobijedio u dramatičnom prošlodišnjeg US Opena, u čak pet setova?
7. Luka Dončić oduševljava košarkaški svijet svojim igrama u Dallasu . Tko je prije njega bio legenda Mavericksa?
8. Hrvatski četverac na pariće na olimpijskim igrama u Londonu doveslao je do srebra. Tko je uz braću Sinković i Damira Martina bio četvrti član naše posade?
9. Kako se zove gruzijski sanjkaš koji je tragično izgubio život na olimpijadi u Vancouveru?
10. Koji je biatlonac, nakon Fakovog odlaska u Sloveniju, donio Hrvatskoj svjetsko juniorsko srebro 2013. godine?
11. Kako se zove najbolji norveški rukometaš?
12. Koji je nogometaš iz Metkovića oduševio u kvalifikacijama za nogometni Euro 2020.?
13. Koji je afrički nogometaš zabio 4000. gol u povijesti Hajduka?
14. Koliko je puta splitski Jadran osvojio vaterpolsku ligu prvaka?
15. Koji je hrvatski BMX vozač na nedavnom europskom prvenstvu osvojio srebro?
16. Koji je nadimak nogometaša Valencije?
17. Koji je njemački stolnotenisač vodio velike bitke za stolom sa Bjelorusom Samsonovim?
18. Odakle je Sarah Sjostrom , plivačica koja je sa 16 godina već rušila seniorske rekorde?
19. Koji hrvatski jedriličar ima nadimak Bambi?
20. Hrvatska karatistica nedavno je postala svjetska prvakinja u kategoriji mlađih seniorki. Prezime joj je Lesjak, ime identično kao jedna od sestara Zaninović. Njeno ime je?
21. Kroz koju državu biciklisti voze Vueltu?
22. Koji je talijanski motociklist nanizao čak sedam uzastopnih titula u Moto GP- ju u razdoblju od 1966.-1972., a ima isto ime kao poznati autor opere Pucinni?
23. Kako se zove mršavi Katranin koji dominira u skoku u vis?
24. Odakle je Dario Marinović , najbolji hrvatski malonogometaš?
25. Odbojkaši Mladosti iz Zagreba zaustavljeni su ove jeseni u play-offu lige prvaka. Tko ih je, sa Pirenejskog poluotoka zaustavio?
26. Prije nekoliko godina Austrijanci su dominirali skijaškim skokovima. Četvorica njihovih skakača nizala su pobjede i postolja. To su : Wolfang Loiztl, Gregor Sihlenzauer, Thomas Morgensten i?
27. Koja je razlika između sanjkanja i skeletona?
28. Koji je trenutno najbolji kanadski hokejaš?
29. Koji je Danac najbolji veznjak Totenhama?
30. Kojem su našem hrvaču suci ukrali finale iako je izveo čisti tuš na olimpijskim igrama u Riju 2016.?

Svjetski tenis dobija je novo natjecanje, ATP Cup. Ovo mu je premijerno izdanje, natječu se 24 zemlje, a mečevi se igraju u Sideneyu, Brisbenu i Perthu. Nakon grupne faze, plasman u četvrfinale izborit će šest pobjednika skupina i dvoje najboljih drugoplasiranih. Natjecanje je posebno po tome što svaka pobjeda donosi određenu bodovnu vrijednost za ATP ljestvicu.

Hrvatska je smištena u skupinu sa Argentinom, Austrijom i Poljskom. Turnir smo otvorili danas protiv Austrije, i upisali glatku pobjedu, 3-0. Prvi je na teren izaša Čilić, koji je teže od očekivanog pobjedija Novaka, bilo je 2-1 u setovima. Zanimljivo je da Marin nije izgubija nijedan svoj servis, već je Austrijanac prvi set dobija u tie-breaku. Igra je bila daleko od idealne , međutim tek je otvaranje sezone, forma nije ni blizu maksimuma, pa je najvažnije da je upisana pobjeda.

Nakon Čilića na teren je izaša Ćorić, koji je ima dosta težak zadatak. Protivnik mu je bija četvrti igrač svita, Dominic Thiem. Tako smo odma prvi dan imali prilike gledat pravu sportsku poslasticu, koja je završila velikon pobjedon našeg Borne! Prvi set Ćorić je dobija u tie-breaku, dok je drugi set otiša na stranu Thiema , bilo je 6-2. Odlučujući set mladi Zagrepčanin dobija je sa 6-3, šta je ujedno značilo i ukupnu pobjedu Hrvatske. Meč nije obilova nekon lipoton, dapače, bilo je dosta neprisiljenih pogrešaka obojice igrača. Vjerojatno je i sama važnost meča igračima malo „skratila“ ruke, međutim bilo je i iznimno atraktivnih poena. Ipak, najvažnije je da je Hrvatska ostvarila pobjedu , šta će sigurno bit našin momcima ogroman podstreh za dalje.

Iako je nakon dva meča sve bilo jasno, pravila su takva da se svi mečevi moraju odigrati, tako je nakon singla uslijedio meč parova. Za Hrvatsku su nastupili Ivan Dodig i Nikola Mektić, dok je austrijski izbornik Thomas Muster na teren poslao Olivera Maracha i Jurgena Melzera. I u ovon dvoboju pobjedu je odnila Hrvatska, naš par je dobija bez izgubljenog seta.

Tako smo dvoboj protiv Austrije zaključili sa maksimalne tri pobjede. Ovo je došlo ka melem na ranu nakon katastrofalnog nastupa na Davis Cupu prije nepuna dva miseca. Dogodili se iskupljenje u zemlji klokana i koala, te se nadan da ćemo dalje nastaviti u iston ritmu. Izabranike Luke Kutanjca u ponediljak u ponoć očekuje meč protiv Poljske , koja je u prvon kolu izgubila od Argentine 2-1.

Svi koji prate sport znaju da je Hrvatska prava karate velesila, naši karatisti su nas zadnjih godina uveselili brojnin kolajnama. Tradiciju su nastavili i u 2019. godini. Uz seniorske uspjehe Lovre Brečića , sjajne su bile i naša kadetkinja Laura Lisac te Lucija Lesjak , koje su se sa svjetskog prvenstva mlađih kategorija vratile sa brončanon i zlatnon kolajnon. Laura je osvojila broncu među kadetkinjama, dok je Lucija osvojila svjetsko zlato u konkurenciji mlađih seniorki. Posebno impresivan je bio Lucijin nastup u finalu di je s rezultaton 5-1 pomela Loru Ziller iz Austrije.

Ova mlada Čakovčanka budućnost je ne samo hrvatskog već i svjetskog karatea. Zlatna kolajna iz Čilea zasigurno je veliki podstreh za dalje, te se nadan da ćemo je imat prilike gledat na olimpijskin igrama u Tokiju ove godine. I samo pojavljivanje na najvećoj sceni bilo bi joj ogromno iskustvo, dok bi svaka pobjeda bila bonus.

Uz karate, Lucija studira na medicinskon fakultetu u Zagrebu, te joj je cilj jednog dana postati kirurginja. Ona sama tvrdi da neće odustat ni od karatea ni od faksa, iako je nedavno bila u velikoj dilemi oće li nastavit sa sporton ili ne. Naime , na jednon državnon prvenstvu ostala je bez medalje, te je u ton momentu tila prikinit sportsku karijeru. Srića, njen otac Kristijan uspio ju je odgovorit od toga. Potvrda njenog talenta stigla je 2015. kad je osvojila broncu u konkurenciji kadeta. Nakon toga nije ni pomišljala na odustajanje, te nas nedavno još jednon uveselila svjetskin zlaton. Mogu samo reć veliko hvala njenon tati Kristijanu u ime cile Hrvatske!

U tekućoj, olimpijskoj godini, darovita Čakovčanka kroz kvalifikacijske turnire pokušat će izborit svoje misto u jednoj od najmnogoljudnijih svjetskih metropola. Ka šta san već ranije rekla plasman u Tokio bio bi veliki uspjeh, međutim ukoliko i ne izbori olimpijadu, neće se dogoditi ništa strašno. Ona je tek na početku svoje karijere, i ako ne u srpnju 2020., sigurno ćemo je gledati u Parizu 2024., di od nje očekujemo velike stvari.