Jučer san , skupa s prijateljicama bila na izletu u nacionalnom parku Krka. Nakon cijelodnevne uživancije na Skradinskom buku i Roškom slapu, na povratku smo svratile na sajam vjenčanja u splitsku Spaladium arenu. Čim san ušla u dvoranu, navrle su mi prekrasne uspomene. Šetajući uokolo, gledan prema tribinama. Sada su prazne, a prije 11 godina bile su ispunjne do posljednjeg mista.
Ja san te 2009., kad je Hrvatska bila domaćin rukometnog mundijala , bila u prvon razredu srednje škole. Moj tata je uspio nabavit karte za utakmice protiv Španjolske. Mojoj srići nije bilo kraja. Taj tjedan mi je bila popodne škola, pa san molila razrednika da me pusti u Split na utakmicu. On mi je dopustio da oden na utakmicu , te san brzo otišla kući, obukla dres i krenila u još jednu navijačku avanturu. Na utakmicu san išla s tatom , koji je također veliki sportski fan. Odmah po dolasku u dvoranu sjeli smo na svoja mista u sektoru 102. Pokraj nas su bili članovi zadarskog Tornada s bubnjevima, koji su tijekon cile utakmice predvodili navijanje.
Nakon samo nekoliko minuta igre, Hrvatska je vodila 7-2, pa je španjolski izbornik mora sazvat time-out. Španjolska krila Ugalde i Tomas nisu imali rješenja za sjajnog Alilovića , koji je svojin obranama nosio Hrvatsku do velike pobjede 32-22. Atmosfera na toj utakmici je bila spektakularna, tako nešto samo Split može napravit. Svih 60 minuta cila dvorana je bila na nogama, niko nije ni pomislio sist. Sve je bilo za deset, i navijači i Hrvatska.
I sada, 11 godina kasnije, protiv te iste Španjolske igramo veliko finale Eura u Stockholmu. Opet će naši „kauboji“ imati fantastičnu podršku s tribina. Uz one koji žive u Švedskoj i Norveškoj, doći će ih dosta i iz Hrvastke, a ukupno su u Stockholmu danas očekuje oko 20 000 Hrvata! Tako se nastavlja dominacija naših navijača na tribinama, nakon Graza i Beča, „kockasto ludilo“ očekuje nas i u Stockholmu. Dodatnu draž svemu ovome daje činjenica da se igra na nogometnon stadionu , pa je samim time i ukupni dojam drugačiji, spektakularniji.
Prije samog finala, stigle su lipe vijesti za hrvatski rukomet. Naime, Domagoj Duvnjak proglašen je za MVP-a ovogodišnjeg prvenstva, dok je Igor Karačić ušao u najbolju sedmorku prvenstva na poziciji srednjeg vanjskog. Ove divne vijesti dodatni su poticaj našim dečkima da odigraju još jednu odličnu utakmicu i upotpune hrvatsku kolekciju medalja sa jedinin zlaton koje nan nedostaje, onim europskim.
I ovo finale već je ogroman uspjeh, međutim želimo odradit posao do kraja i na najlipši način završiti ovo europsko prvenstvo. U svakon slučaju, sutra se u Zagrebu sprema još jedan doček za pamćenje.
Dečki sritno u finalu, ostavite srce na terenu ka i puno puta dosad i kako god završilo ponosni smo na Vas. Znan da ste umorni , kako i ne bi bili nakon ludog i iscrpljujućeg polufinala, ka šta i znan da nije lako dovršit posao do kraja. Nedostaje još taj jedan korak da ovo dobije pravi „happy end“ , i ja ka i cila Hrvatska virujen u vas i u vašu pobjedu.
Post je objavljen 26.01.2020. u 15:26 sati.