Hrvatska futsal scena iz godine u godinu sve je zanimljivija. Sve do prije nekoliko godina domaćim su malim nogometom suvereno vladali Split i Nacional, a prekid njihove dominacije u prvi plan je izbacio neka nova imena, poput Novog Vremena i Olmissuma. Upravo oni su obilježili posljednje tri godine hrvatskog futsala, a osim naslova prvaka, zabilježili su i odlične role u Ligi prvaka. Makarani i ove godine vode veliku bitku za titulu, no i ostatak lige je itekako zanimljiv. Jedan od klubova koji je sklizak teren za favorite je i splitski AFCU, jedan od dva studentska kluba u 1.HMNL (drugi je Alumnus).

Osnovan je 2008. pod nazivom Diplomus, te mu je prvotna namjena bila pripremanje hrvatske sveučilišne reprezentacije za nastupe na nacionalnom i europskom nivou. U takvom statusu zadržao se punih devet godina, nakon čega se ipak odlučuje na konkretniji iskorak. U sezoni 2016./2017. Universitas je započeo s natjecanjem u županijskoj ligi, a već u prvoj sezoni pokazao se u odličnom svijetlu, te je dobio poziv da se sljedeće sezone priključi drugoligašima. Premda je konkurencija na drugoligaškim parketima znatno jača od one na županijskim, splitski „studenti“ nisu se dali obeshrabriti. Dapače, ponovno su briljirali na terenu, a svoju dominaciju okrunili su naslovom prvaka. Malonogometaši AFCU-a tako su nakon samo dvije godine natjecanja dobili priliku zaigrati u najelitnijem rangu hrvatskog futsala. U svojoj debitantskoj sezoni bili su jedno od najugodnijih iznenađenja 1.HMNL, te su odmah dohvatili doigravanje. Iako su zapeli već na prvoj prepreci, to nije pokvarilo njihov cjelokupni dojam u premijernoj prvoligaškoj sezoni. No, već sljedeće sezone, našli su se u velikim problemima. Naime, AFCU se serijom loših igara doveo na rub ispadanja, te je na koncu morao u dodatne kvalifikacije. Njih je pak apsolvirao bez većih problema, te je osigurao prvoligaški status i naredne sezone. U ljetnom mercatu klub su zahvatile velike promjene. Naime, „studenti“ nipošto nisu htjeli da im se ponovi još jedna turobna sezona, pa su u klub dovedeni Filip Kosor i Ivo Jukić, bivša hrvatska reprezentativna „jedinica“. Zanimljivo, obojica su pristigla iz Splita, koji je prošle sezone po drugi put u povijesti ispao iz prve lige. Filip Kosor je zanimljiv mladi igrač s velikim potencijalom, a o Jukiću ne treba trošiti riječi. Ivo je dugo godina bio prvi izbor na vratima hrvatske reprezentacije, na kojima je bio fenomenalan. Zapravo, njegov transfer iz Splita u Universitas bio je jedna od najzvučnijih priča ljetnog mercata u Hrvatskoj. Osim njih, AFCU u svojim redovima ima još neke zanimljive igrače, poput srebrnog U-19 reprezentativca Bože Sučića i sve boljeg Ivana Gotovca.

AFCU je u aktualnu sezonu startao prilično loše, te se činilo da ih i ove godine očekuje grčevita borba za ostanak. Ipak, u drugoj polovici jesenskog dijela sezone, Universitas se trgnuo i počeo nizati pobjede. U istom ritmu nastavili su i ovoga proljeća, te se trenutno nalaze na petom mjestu. Do početka play-offa preostalo je tek jedno kolo, a pred malonogometašima AFCU-a je teško gostovanje u Makarskoj. No, ni njihovi konkurenti za petu poziciju (Alumnus i Vrgorac), nemaju ništa lakši zadatak (Vrgorac gostuje kod Olmissuma, dok Alumnus dočekuje Futsal Dinamo), pa bi se vrlo lako moglo dogoditi da Universitas ostane peti. Međutim, ono što posebno fascinira je način na koji Universitas prolazi kroz sve što mu se događa na terenu. Naime, svaki rezultat poprate objavama na svojoj Facebook stranici, u kojima je velika dozom humora i simpatičnih činjenica. Da postoji nagrada za najsimpatičniji klub u ligi, to bi definitivno bio AFCU. Evo i primjera jedne takve objave.

[PLAYOFF JE TU]
3:1 za AFCU protiv Uspinjače na zeznutom gostovanju u Sutinskim Vrelima u Zagrebu. Domaćinima je to bila utakmica hvatanja priključka za playoff, a gostima je to bila utakmica potvrđivanja playoffa. Na sreću gledali smo ovaj drugi scenarij. Zapravo lažem! Nisam ništa gledao pošto nije bilo streama, već sam rezultat pratio na aplikaciji poput nervoznog kladioničara koji čeka ishod derbija treće finske lige za prolazak tiketa i mir u kući do idućeg vikenda. Pošto nisam gledao, neću ni komentirati igru, ali ću spomenut da je ovo bila prva pobjeda AFCU-a u gostima ove sezone. Uspinjaču smo pobijedili identičnim rezultatom kao i u studenom na Gripama. Bila je to pobjeda koja nas je popela na šesto mjesto, na samo bod od petoplasiranog Alumnusa koji nam je idući protivnik na Gripama. Zabili su Hrstić jednom i Tusta dvaput. Iskupio se za one pusto izgubljene balune protiv Uspinjače u prvoj utakmici na Gripama. Tko bi rekao da će AFCU nakon katastrofalna prva 4 kola i nula bodova na kontu dvije utakmice prije kraja sezone osigurati playoff? Tko bi rekao da ćemo biti jedna od 4 momčadi u ligi koje jedine imaju pozitivnu gol razliku? Odgovor na oba pitanja je: “AFCU bi rekao”. U svakom trenutku smo znali da su i ta četri uvodna poraza skala gore prema uspjehu. Da ne razmišljamo na takav samoviruj način, ne bismo igrali ni ovaj sport ni ovu ligu. Dokazali smo da svima možemo parirati i plasmanom u četvrtfinale ne mislimo stati. Bolje plasirane momčadi već neko vrijeme uživaju u sigurnoj i ugodnoj plovidbi cruiserom po bespućima playoff mora, ali AFCU pita: “Zašto ići cruiserom kad u garaži imaš jetski?” Jetski nije toliko siguran, nema sedam paluba, bazene, restorane i luksuzne kabine, nije otporan na velike valove i nevere, na njemu te lako udre sunce, probije vitar ili opere kiša, ali zato se iza jetskija dobro praši i kad padneš u more lako se na njega popneš jer si naučio padati u velikim brzinama i bez problema opet zavrneš gas i prašiš dalje sve dok ima goriva. S druge strane, jako je nezgodno popeti se na cruiser kad padneš s njega u more. Nisam probao, ali mi se tako čini. Pogotovo ako padneš na prsa.
Idući valovi nas čekaju ovog vikenda protiv ove sezone odličnog Alumnusa. Direktan okršaj za peto mjesto na tablici. Iza nas se praši, a uz to i puno virujemo. Pratite nas na streamu. Gas će, kao i obično, bit do daske!

Eto, to je AFCU, omiljeni klub mnogobrojnih splitskih studenata, koji ga zdušno bodre na svakoj utakmici, kako na Gripama, tako i na gostovanjima. Ovaj simpatični studentski klub pravo je osvježenje za hrvatski futsal i želim mu još puno pobjeda i uspjeha u budućnosti.

Ove godine imamo prilike uživati u najbogatijem sportskom ožujku povijesti! Treći mjesec u godini inače je umjereno bogat sportskim događanjima, no u aktualnoj 2021. je ekstremno bogat. Naime, osim uobičajenih događaja poput "nockaut" faze LP i EL te kvalifikacija za velika natjecanja u nogometu, ovog ožujka imali smo priliku gledati rukometne kvalifikacije za OI, a u posljednjem tjednu ovog mjeseca pratit ćemo našu U-21 reprezentaciju na europskom prvenstvu u Sloveniji i Mađarskoj.

Europsko prvenstvo mladih obično se održava u lipnju, no ove godine će se odigrati u dvije faze. Natjecanje po skupinama na rasporedu su od 24.03. do 31.03., dok je eliminacijska faza na programu od 31.05. do 07.06. Također, ovo je prvo EP U-21 na kojem će sudjelovati 16 reprezentacija (umjesto dosadašnjih 8). U svakoj od četiri skupine nalazi se isto toliko reprezentacija. Dalje idu po dvije najbolje iz svake grupe, nakon čega slijedi četvrtfinale (za razliku od donedavnog formata u kojem se nakon skupina odmah igralo polufinale). Uz to, vrijedi istaknuti i da će za Hrvatsku ovo biti drugi uzastopni nastup na europskom prvenstvu, što je zaista veliki uspjeh. Izabranici Igora Bišćana svoje će utakmice igrati u Kopru, a protivnici su nam Portugal, Švicarska i Engleska. Skupina je izuzetno zahtjevna i morat ćemo biti na vrhunskoj razini želimo li u četvrtfinale. Prvu utakmicu igramo protiv Portugala (25.03. u 21:00), potom slijedi ogled protiv Švicarske (28.03. u 18:00), a u posljednjem kolu očekuje nas dvoboj protiv Engleske (31.03 u 18:00). Izbornik Bišćan ima velikih problema s ozljedama, pa će tako Euro propustiti Borna Sosa, Joško Gvardiol i Luka Sučić. No, Hrvatska ima dovoljno jakih aduta da i bez njih odigra odlično i plasira se u drugi krug natjecanja. Budemo li pravi, imamo dobre šanse za prolazak skupine.

Paralelno s juniorskim Eurom, igraju se kvalifikacije A reprezentacija za Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. Hrvatska će odigrati tri utakmice u razmaku od samo šest dana, a protivnici Vatrenih su Slovenija, Cipar i Malta. Naši reprezentativci otputovali su u Ljubljanu, gdje ih sutra očekuje susret protiv Slovenije. Nakon toga slijede nam dvije domaće utakmice protiv Cipra i Malte, a obje će se odigrati na Rujevici. Start u novi kvalifikacijski ciklus uvijek ima posebnu težinu, te se nadam da će Hrvatska opravdati status favorita u narednim utakmicama osvojiti maksimalnih 9 bodova. I Dalić je, baš kao i Bišćan, suočen s problemom ozljeda važnih karika ( Rebić i Petković), ali u ostatku kadra ima dovoljno igrača koji ih mogu adekvatno zamijeniti. Premda je Hrvatska izraziti favorit u dvobojima koji joj predstoje, nema mjesta opuštanju, već svakoj utakmici treba pristupiti maksimalno ozbiljno. Odigramo li na svojoj uobičajenoj razini, uspješan start u kvalifikacije ne bi trebao biti upitan.

Pred nama je 7 dana za istinske sportske fanove i nadam se da će svi zaljubljenici u sport uživati u nadolazećim događajima. Eto, dani vrhunskog nogometa su pred nama, još jedino možemo poželjeti sreću Dalićevim i Bišćanovim izabranicima u izazovima koji ih očekuju. Sretno, Hrvatska!

Raspored Vatrenih:
24.03.2021., 20:45, Slovenija-Hrvatska ( Nova Tv)
27.03.2021., 18:00, Hrvatska-Cipar (Nova Tv)
30.03.2021., 20:45, Hrvatska-Malta (Nova Tv)

Raspored U-21 reprezentacije
25.03.2021., 21:00, Hrvatska-Portugal (HRT 2)
28.03.2021., 18:00, Hrvatska-Švicarska (HRT 2)
31.03.2021., 18:00, Hrvatska-Engleska (HRT 2)

Zimski prijelazni rok u HNL-u bio je jedan od najzanimljivijih i „najprometnijih“ u povijesti hrvatskog prvenstva. Tijekom njega su na naše nogometne travnjake „sletjela“ neka zvučna imena europskog nogometa, koja traže „oživljavanje“ karijere uoči ovoljetnog europskog prvenstva. Jedan takav je i povremeni hrvatski reprezentativac Marko Livaja, koji se nakon dugih 11 godina vratio u splitski Hajduk.

Svi se sjećamo proljeća 2010., kada se, tada 16-godišnji Livaja, našao na meti milanskog Intera. S nevjericom smo čitali natpise kako je talijanski gigant ozbiljno zagrizao, te ga u svoje redove želi dovesti odmah. Pozornost na sebe Marko je skrenuo postigavši nevjerojatnih 45 golova u kadetskom prvenstvu Hrvatske! Dobar glas daleko se čuje, pa njegove igre nisu prošle nezapaženo na „čizmi“. Ubrzo je transfer finaliziran, te je dogovoreno da će se Livaja priključiti Nerazzurima nakon što odigra kadetski Kup sv. Duje. To je bio vjerojatno prvi i jedini put da fokus gledatelja nije bio na samom turniru, već isključivo na Marku Livaji. Nekolicina Torcidaša razvila je veliki transparent na kojem je pisalo: „Marko Livaja ostani, tu ti je tvoja mati“. No, to je bio „potez očajnika“, koji apsolutno ništa nije promijenio. Nekoliko dana kasnije Marko je napustio Hajduk i pridružio se Interu. Iako su mu svi predviđali veliku karijeru, Livaja nije uspio do kraja ostvariti potencijal. Tijekom dosadašnje seniorske karijere nastupao je za brojne europske klubove poput Intera, Atalante, Lugana, Cesene, Rubina, Empolija, Las Palmasa i AEKA, a upravo je u potonjem ostavio najveći trag. U Grčkoj je proveo četiri godine, tijekom kojih je bio atenskih žuto-crnih. No, u posljednje vrijeme nije bio u planovima trenera Manuela Jimeneza, te je s klubom dogovorio sporazumni raskid ugovora. Prije nešto više od tjedan dana, kao grom iz vedra neba stigla je vijest da je Marko Livaja potpisao za Hajduk!

Ugovor je potpisan do kraja ove sezone, a hoće li biti produžen, saznat ćemo kroz iduća dva mjeseca. Ovaj transfer je šlag na tortu odličnog Hajdukovog zimskog mercata, koji je Nikoličius odradio fenomenalno. Osim Livaje, klub su pojačali Marco Fossati, Alexandar Kačaniklić i Lovre Kalinić, koji je tu već više od mjesec dana. Svi navedeni su igrači sa zapaženim karijerama i velikim inozemnim iskustvom, a uz Kalinića, najveće ime upravo je Marko Livaja. To je igrač koji je pravi majstor „baluna“ i trebao bi biti veliko pojačanje Hajduku. On je karakter kakav je ovakvom Hajduku nasušno potreban. Marko je igrač koji može biti "motor„ ove momčadi, kako u dobrim, tako i u kriznim trenucima. Kada ekipi ne ide, on je taj koji može dignuti glas i prodrmati rastrojenu ekipu. Ono što je još važnije, posjeduje veliko nogometno znanje i od njega Hajdukovi mladići mogu puno naučiti.

Od svog povratka u bijeli dres odigrao je ukupno četiri utakmice, te odmah pokazao o kakvom se znalcu radi i potvrdio da će biti veliko pojačanje za Hajduk. U ta četiri nastupa upisao je jedan pogodak i dvije asistencije, a od njegovog dolaska u klub, Majstor s mora je neporažen. U svakom njegovom potezu vidi se veliko znanje i iskustvo, a upravo to je ono što je Hajduku sada najpotrebnije. Premda je još njegova budućnost na Poljudu još uvijek neizvjesna, nadam se da će na koncu ipak ostati i pomoći Hajduku da ponovno bude konkurentan u borbi za vrh HNL-a.

Zimski prijelazni rok među hrvatskim je prvoligašima bio izuzetno zanimljiv. Dapače, možda i najinteresantniji u posljednjih deset-ak godina. Unatoč pandemijskoj krizi, bilo je iznimno prometno, a uz to su se na domaće travnjake vratila i neka renomirana imena, poput Ivana Santinija ( stigao u Osijek) i Marka Livaje (novi-stari igrač Hajduka). No, u Hrvatsku su ove zime „sletjela“ i neka jaka inozemna imena, poput Josipa Drmića i Aleksandra Vukčevića, koji su pojačali Rijeku. Premda je u ovom mercatu očekivano, prednjačila velika četvorka našeg nogometa, još je jedan klub uspio realizirati neke zanimljive transfere. Riječ je o pulskoj Istri, koja je u svoje redove dovela nekoliko mladih igrača. Oni su: Ivan Lučić (bivši igrač Bayerna), Danny Levitt (bivši igrač Manchester Uniteda), Hasssan Bande( bivši igrač Ajaxa) i Taichi Hara (stigao iz Tokija).

Upravo potonji se pokazao kao najveće pojačanje. U ovo kratko vrijeme od dolaska na Aldo Drosinu, Hara je postigao dva pogotka, jedan u prvenstvu i jedan u kupu, a tome je pridodao i tri asistencije. Uz to, na svakoj utakmici je bio ponajbolji pojedinac zeleno-žutih. Ovaj japanski napadač pokazao se u odličnom svijetlu, te se u klubu nadaju da bi im mogao pomoći da izbore ostanak u elitnom društvu i naredne sezone. Odlično se uklopio u Istrin sustav igre, te u tandemu sa Gržanom i Bandeom radi velike probleme protivnicima. U Istru je stigao iz Tokija, u kojem je proveo posljednje četiri godine. No, u njihovoj prvoj momčadi nije se uspio nametnuti, te je ubrzo preselio u U-23 ekipu Tokija. Tu je „eksplodirao“, te je u 71 utakmici postigao čak 28 pogodaka! Dobar glas daleko se čuje, pa je tako ovaj 21-godišnjak japansku prijestolnicu zamijenio Pulom. Dodijeljen mu je dres s brojem 9, što dovoljno govori o tome koliko se od njega očekuje. Puljani se nalaze u teškoj situaciji, posljednji su sa tri boda manje od pretposljednje Lokomotive i četiri manje od osmoplasiranog Varaždina i sedmoplasiranog Slaven Belupa. Izgleda da će se nakon dugom vremenu za ostanak u HNL-u ravnopravno boriti čak četiri kluba, što je zaista rijedak slučaj, da ne kažem fenomen. U sljedećem kolu Istra ide u goste Lokomotivi, s kojom bi u slučaju da pobijede bili bodovno poravnati. Da Vas je netko na polusezoni pitao što mislite, koji će klub ispasti iz prve hrvatske nogometne lige, vjerujem da bi Vas većina odgovorila da će u niži rang preseliti upravo Istra. Tako je i izgledalo, sve do prije tri tjedna. Zapravo je nevjerojatno koliko samo dva ili tri pogođena ulazna transfera mogu podići razinu igre i samopouzdanja cijele momčadi. Puljani su, nakon dugo vremena, pogodili s pojačanjima, te Istra sada izgleda znatno bolje nego prethodnih sezona, a za to je najzaslužniji upravo Hara.

Ovaj dojučerašnji anonimus polako ali sigurno postaji Istrin tajni „joker“ u nikad težoj i napetijoj borbi za očuvanje prvoligaškog statusa. Istri sada slijede dvije uzastopne prventsvene utakmice protiv Lokomotive, direktnog konkurenta u borbi za ostanak. Nakon tih dvoboja imat ćemo nešto jasniju sliku o tome tko je bliže ispadanju. No, jedno je sigurno. Bude li Hara na nivou na kakvom smo ga do sada gledali, Istra se ne treba bojati nikoga i s punim pravom može vjerovati da će u konačnici uspjeti zadržati prvoligaški status.

Rukometaši Zagreba prolaze kroz jednu od najvećih kriza u svojoj povijesti. U ukupno 12 odigranih utakmica u ovogodišnjem izdanju Lige prvaka, doživjeli su isto toliko poraza, uz stravičnu gol razliku (-87). Zagrebaši su gubili sve redom, neovisno o tome je li riječ o domaćoj ili gostujućoj utakmici, kao i igra li se protiv PSG-a ili pak Motora. Jednostavno, hrvatski prvak je djelovao jalovo i indisponirano. Na klupi PPD-a ove sezone izmijenila su se čak trojica trenera, što je najbolji pokazatelj kaotičnog stanja u klubu i „lutanja“ na svim razinama. Prvi u nizu bio je Igor Vori. Bivši kapetan Kauboja je, unatoč trenerskom neiskustvu, dobio povjerenje čelnih ljudi kluba, te su se od njega očekivale velike stvari. No, dogodilo se ono što se iskreno, moglo i očekivati. Mlad i neafirmiran trener nije se mogao nositi s pritiskom i visoko podignutom rezultatskom letvicom, te mu je nakon svega nekoliko utakmica, uručen otkaz.

Nakon njega, na mjesto glavnog trenera Zagreba došla je još jedna hrvatska rukometna ikona, Vlado Šola. Za razliku od Vorija, kojem je ovo bio prvi trenerski angažman u karijeri, Šola je iza sebe imao zapažen uspjeh s Dubravom, koju je prije dvije godine doveo do polufinala kupa. Što se tiče hrvatskog prvenstva, bili su jedno od najugodnijih iznenađenja, te su uz Goricu slovili kao potencijalno sklizak teren za favorizirane SEHA-ligaše, Zagreb i Nexe. Sukladno tome, očekivalo se da Šola u istom ritmu nastavi i na klupi Zagreba, no to je bilo puno lakše reći nego ostvariti. Kao prvo, bespredmetno je uspoređivati Zagreb i Dubravu, klubove kojima je jedina dodirna točka činjenica da su oboje iz metropole. Drugo, ali ne manje bitno je to da Šola u Dubravi nije imao nikakvih imperativa, pa mu je samim time bilo puno lakše obavljati posao za koji je plaćen. Međutim, u Zagrebu je to bila sasvim druga priča. Naime, „plinari“ su već godinama najbolji hrvatski rukometni klub, a uz to su dugo vremena postizali respektabilne rezultate i u europskim okvirima. U svojim vitrinama ima čak dva europska naslova (1992. i 1993.), te četiri titule kontinentalnog viceprvaka. Jednostavno, to je klub koji uvijek teži najvećim dometima i naravno da u takvom okruženju nije lako raditi. U takvoj sredini krizne trenutke mogu iznijeti samo oni najstručniji i najiskusniji, a Šola (još uvijek) nije ni jedno ni drugo. Ni on, baš kao ni Vori, nije uspio pronaći „kemiju“ u momčadi, te je vrlo brzo „potrošen“. Tijekom svog mandata na klupi „lavova“ doživio je nekoliko teških poraza ( -10 od Nantesa, -8 od Celja i -12 od Veszprema), no bilo je i utakmica u kojima je bio blizu pozitivnog rezultata, no ipak je ostao za malo prekratak (poraz 33:37 od Barcelone, te 26:27 od Aalborga). Ali, što uopće očekivati od mlade i neiskusne momčadi, koja nije ni izbliza kvalitetna kao u vrijeme Stepančića i Mandalinića? To je bio posljednji koliko-toliko jaki i kompetitivni Zagreb, a sve ovo što je uslijedilo je mučenje, uz tek poneki „bljesak“. To je nažalost, Zagrebova realnost. Jednostavno, navijači našeg prvaka, ali i klupski čelnici, moraju biti svjesni da u redovima PPD-a više nema nijednog klasnog igrača. Financijski problemi natjerali su upravu da rasproda sve što vrijedi, a za nekada stožerne igrače poput Mandalinića i Stepančića, nisu dovedene adekvatne zamjene. Jer novaca nema, pa se momčad „krpa“ igračima za koje mora izdvojiti malu, ili čak nikakvu odštetu. Nastavak niza loših rezultata u Ligi prvaka, ubrzo je okončao Šolin mandat na klupi „plinara“. Umjesto njega, za kormilo posrnulog giganta sjeo je renomirani hrvatski stručnjak Ivica Obrvan. Osobno mislim da je to najbolji potez koji je Zagreb u ovom trenutku mogao povući. U sezoni „užasa“, u kojoj je ekipi samopouzdanje svedeno na minimum, razdrmati svlačionicu može jedino jako trenersko ime, a Obrvan to definitvno je. Premda u dvije odigrane utakmice LP nije uspio stići ni do boda, napredak u Zagrebovoj igri itekako se vidi. Najbolji primjer je gostujuća utakmica protiv Nantesa, u kojoj se Zagreb hrabro nosio s daleko jačim suparnikom, te je pokleknuo tek u samoj završnici. Ubrzo je uslijedio novi, još teži europski izazov. U zagrebačku arenu stigao moćni Veszprem. Plinari su u prvom dijelu odlično parirali favoriziranim Mađarima, no u drugom dijelu su potonuli te su na koncu poraženi 28:35. No, bez obzira na to, evidentno je da Obrvanov Zagreb puno odlučniji, a samim time i konkurentniji. U kratko vrijeme uspio je posložiti igrače, koji sada ponovno sliče na ozbiljnu momčad.

Od ostatka ove sezone ne treba mnogo očekivati. Ipak, Zagrebu se pružila neočekivana prilika da barem malo popravi turoban ovosezonski dojam ( barem što se tiče LP). Naime, EHF je odlučio da nitko neće ispasti iz skupina Lige prvaka, već će svih 16 momčadi dobiti priliku zaigrati u osmini finala. Istina, Zagreb će kao posljednji iz svoje skupine zaigrati protiv prvoplasiranog iz druge grupe ( Kielce ili Flensburg). No, taj poklon od EHF-a ujedno može i treba biti veliki motiv „lavovima“. Neka oni ostave srce na terenu, pa kako god da završi, nitko im neće zamjeriti. Što se tiče SEHA lige, Zagrebu ide sjajno, vodeći je u svojoj grupi i mirno čeka play-off. No, nakon dugo vremena bi mogla biti iznimno napeta borba za naslov prvaka Hrvatske. Naime, Nexe ove sezone igra jako dobro, te je nedavno izborio plasman u osminu finala EHF kupa. Zagreb pak igra jednu od najgorih sezona u svojoj povijesti i vrlo lako bi se moglo dogoditi da Nexe osvoji naslov prvaka. Ipak, Zagreb je u posljednje vrijeme podigao razinu igre, što mu daje zalog za optimizam uoči same završnice sezone. Kako će se sve rasplesti, saznat ćemo krajem svibnja.

Ivica Obrvan još jednom je dokazao da je vrstan stručnjak i da se ne boji ni najtežih izazova. On je uvjerljivo najjače pojačanje koje je Zagreb mogao dobiti i vjerujem da će se pravi plodovi njegovog rada vidjeti tek u sljedećoj sezoni, kada dobije priliku sam slagati momačd. Ponekad je za preporod ekipe dovoljno da ima pravog trenera, pa bi Obrvan definitvno mogao biti Zagrebov x faktor. Kao što je Nenad Bjelica stvorio „atomski“ Dinamo (koji je u trenutku njegovog dolaska na klupu bio očajan), tako i Obrvan može ponovno oživjeti Plinare. Hrvatskom rukometu nasušno treba jaki Zagreb, te se nadam da će pod Obrvanovom paskom, takav ponovno i postati.