Šok za šokom. To je najbolji opis onoga što se hrvatskoj reprezentaciji dogodilo u prva dva kola europskog prvenstva. Kao i uvijek, na veliko natjecanje otputovali s vjerom u još jednu medalju, no ovog ljeta naša igra nije ni blizu razine koju smo prikazali u Kataru i Rusiji.

Hrvatska izgleda neprepoznatljivo, bez imalo agresivnosti i kreativnosti. Vezni red, koji je godinama bio zlatna perjanica naše reprezentacije, djeluje gotovo mrtvo, bez ikakve živosti i ideje što i kako napraviti u fazi napada. Prekaljeni asevi već su u poodmaklim igračkim godinama i to se itekako vidi. Dapače, sada i direktno utječe na igru i rezultate hrvatske reprezentacije.
Luka Modrić apsolutna je legenda Vatrenih i jedan od najboljih veznjaka svijeta, ali već mu je 38 i jasno je da više (u prvom redu fizički) ne može biti na razini kakvoj je bio prije nekoliko godina. Naš kapetan i dalje daje svoj maksimum, ali noge više ne slušaju kao nekada i jasno je da je Luka u silaznoj putanji, što je i normalno s obzirom na njegove godine.
Marcelo Brozović prošlog ljeta otišao je u Saudijsku Arabiju, čija liga nivou najjačih europskih. Promjena sredine na njemu se definitivno vidi. To više nije onaj brzi i nevjerojatni izdržljivi Broz koji je ne tako davno mogao trčati „tri dana“ bez prestanka. Na ovom prvenstvu djeluje mlako, nedovoljno borbeno i željno igre, i tako dvije uzastopne utakmice. Jasno je da ga je odlazak u pustinju igrački zlatno oslabio, a s obzirom da ima 31 godinu (i mogao bi odigrati još barem dvije-tri na visokom nivou), najbolje bi bilo da se već ovog ljeta vrati u Europu i ponovo pronađe nekadašnju formu i igru koja ga je godinama krasila.
Ivan Perišić krajem rujna doživio je tešku ozljedu, a iako se na teren vratio prije malo manje od tri mjeseca, vidi se da još uvijek nije ni blizu onih igara kakve je prikazivao svih ovih godina. Jedini od trojice standardnih veznjaka koji zaslužuje prolaznu ocjenu za dosadašnju igru u Njemačkoj je Mateo Kovačić. U utakmici protiv Španjolske, u kojoj je cijela reprezentacija odigrala možda i najgoru utakmicu u zadnjih deset godina, Kovačić je bio uvjerljivo prvo ime Vatrenih. Svaka lopta u njegovim nogama bila je kao u sefu, no nažalost, nije imao raspoloženih suigrača, a sam protiv bivšeg dvostrukog europskog prvaka nitko ne bi mogao.

Španjolska nas je u prvom poluvremenu potpuno nadigrala, ne dopustivši nam da razvijemo našu igru i pokušamo napraviti nešto prema naprijed. Uz to, s dva gola u tri minute u potpunosti su usmjerili vodu na svoj mlin, a Hrvatska se od tog šoka do kraja nije uspjela oporaviti. Posebno boli način na koji smo primili drugi i treći gol. Pedri je s nekoliko driblinga ispremiješao cijelu hrvatsku obranu, koja je izgledala dezorijentirano. Nakon što nas je učinio smiješnima, vrhunskom realizacijom u suprotni kut odveo je Furiju na velikih 2:0. Da stvar bude gora, neposredno prije odlaska na odmor Carvajal je nakon izvedenog slobodnjaka ostao neometan ispred Livakovića te sigurnom realizaciju odveo Furiju na velikih 3:0. Nastavak utakmice ponudio je puno bolje izdanje naših, ali svaka stvorena prilika ili poluprilika ostala je nerealizirana, pa je završilo s 3:0.

Loša utakmica protiv Španjolske poljuljala nam je samopouzdanje no nadali smo se da ćemo sve što nije bilo dobro popraviti protiv Albanije, na papiru najlošije ekipe naše skupine. Iako su nas od pobjede dijelile svega dvije minute, ni ovaj put nismo uspjeli doći do tri boda. Prvo poluvrijeme ponovno je bilo jako loše. Nismo se uspjeli nametnuti na sredini terena te smo Albancima dopuštali da olako dođu pred Livakovića. U obrani smo stajali daleko od igrača i to nas je oba puta koštalo. Sredinom prvog dijela, Albanija je povela i to na nevjerojatan način. Asani je imao sve vrijeme svijeta da s ruba šesnaesterca uputi oštar centaršut u kazneni prostor, a tamo se potpuno neometan našao Laci, koji je iz blizine svladao Livakovića, koji je trebao biti bolje postavljen. Hrvatska je počela igrati tek u nastavku, kada su se nizale prilike pred golom Strakoshe. Dodatan impuls dobili smo ulaskom Budimira, Sučića, Maria Pašalića i Baturine. Naša igra napokon je dobila smisao, a ubrzo po Budimirovom ulasku stigao je i rezultatski preokret. U svega dvije minute napadač Osasune odlično je uposlio Kramarića i Sučića, te su Vatrenu 0:1 pretvorili u 2:1. Albanija je u tim trenucima izgledala potpuno nemoćno i bila je zrela za primiti još jedan gol, ali umjesto da napadnu svim silama, naši su se povukli u Livakoviću u krilo. Isto kao da igraju protiv Engleske, a ne Albanije. Uistinu nevjerojatno. Takav pristup nam se nažalost, obio o glavu te je Albanija u posljednjim minutama došla do izjednačenja.

Ovakvim konačnim raspletom, Hrvatska nakon dva kola ima tek jedan osvojeni bod, a za prolazak u sominu finala morat će srušiti aktualnog europskog prvaka. Za ne povjerovati što smo sami sebi napravili. Italija je 2021. osvojila Euro, no u međuvremenu se nije plasirala na SP u Kataru, što je bilo čak drugo uzastopni SP koje je propustila. Za nogometnu velesilu poput Italije, uistinu previše.
Na ovom Euru svrstani su u red jednih od favorita a u prvom nastupu u Njemačkoj pokazali su i zašto je to tako. Azzuri su nakon početka šoka koji im je priredio Bajrami, u potpunosti nadigrali Albance i ekspresno se vratili u utakmicu. Tijekom svih 90 minuta izgledali su trkački i igrački izuzetno moćno i mogli su zabiti još poneki pogodak. Kako u tome nisu uspjeli, uslijedila je neizvjesna završnica. Borbeni Albanci odjurili su u kontru, no Donaruma je odličnom obranom ostavio Italiju na životu. Ipak, lopta se od njega odbila izvan granica igrališta, ali sudac je umjesto kornera dosudio gol-out i tako Albancima oduzeo mogućnost da iz prekida pokušaju doći do izjednačenja. Uistinu nevjerojatno da od cijel čete sudaca nitko nije vidio da je Donaruma obranio (a bilo je jasno vidljivo u tv prijenosu). Bez obzira na to, Italija je u svim segmentima igre nadigrala Albance i pokazala zašto je i dalje u samom vrhu europskog nogometa.

Italija će svoju drugu utakmicu odigrati večeras kada je čeka derbi protiv Španjolske. Jasno he za koga Hrvatska mora navijati. Naime, u slučaju pobjede Španjolske, našim reprezentativcima. otvara se mogućnost da pobjedom nad Italijom dođu do drugog mjesta u skupini, što bi nakon svega što smo doživjeli bilo fenomenalno. Ukoliko bi večerašnja utakmica završila neriješeno Vatreni bi se s tri boda u zadnjem kolu izjednačili s Italijom, a pobjedom Azzura nad Furijom, Hrvatska bi mogla proći jedino kao treća. Kako će se sve rasplesti saznat ćemo vrlo brzo, no priželjkujemo pobjedu Španjolske.

Pred našim je igračima sada nekoliko dana odmora, nakon čega slijedi utakmica odluke. Za plasman u osminu finala igra nam isključivo pobjeda, no to neće biti nimalo lako. Italija je jedna od najboljih europskih reprezentacija koja u svojim redovima ima čitav niz kvalitetnih nogometaša. Doći do tri boda i prolaska u drugi krug neće nam biti lako te ćemo za to morati odigrati daleko najbolju našu utakmicu na ovom Euru. Više od utakmici s Talijanima pisat ću za par dana.