Jedna od zemalja koje će ovoga lipnja ugostiti nogometno EP je i Danska. U Kopenhagenu će se igrati tri utakmice skupine B, u kojoj se nalaze Danska, Finska, Rusija i Belgija. Također, danska metropola bit će domaćin i jednog susreta osmine finala. U ovom tekstu pobliže ću Vas upoznati s Danskom i Kopenhagenom.

Danska je najmanja od svih nordijskih zemalja. Površinom je tek 136. država svijeta, dok je po broju stanovnika 112. Sastoji se od poluotoka Jutlanda, kao i još 406 otoka, od kojih je naseljeno 108. Najveći otoci su Zeland i Fyn. Većina velikih otoka spojena je mostovima, od kojih je najpoznatiji StorebŐltsbroen, koji povezuje Zeland i Fyn, a osim mostom, spomenuti otoci povezani su još i podmorskim tunelom. Najpoznatiji most je Oresund, koji povezuje Kopenhagen i Malmö.

Glavni grad Danske je Kopenhagen, čije šire gradsko područje ima oko 1,200 000 stanovnika. Smješten je na istočnom dijelu otoka Zeland, a djelomično je rasprostranjen i na otok Amager. Kopenhagen je prepun znamenitosti, a u nastavku ću Vam pobliže dočarati neke od njih. Centar grada nalazi se na otoku Slotsholmen, na kojem se još od srednjeg vijeka nalazi i sjedište Danske vlade. Ono se nalazi u palači Christiansborg, koja osim toga služi i kao mjesto gdje danska kraljica prima svoje goste. Za posjetitelje su organizirane besplatne ture, tako da je možete razgledati. Jedan od simbola Kopenhagena je i kip Male sirene, smješten u samom centru grada. Do njega možete doći na dva načina – kopnenim i vodenim putem. Za bolji i detaljniji pregled preporučuje se obilazak vodenim putem. Svakako posjetite i Nyhvan, četvrt u kojoj ćete vidjeti mnogobrojne restorane, kafiće i terase uz kanale. Kopenhagen je poznat i kao grad šarenih kuća, a takav je i Nyhvan, u kojem imate priliku vidjeti mnoštvo kuća jarkih boja. No, Nyhvan je u prošlosti bio kvart u kojem su se odvijali sumnjivi poslovi, što sa današnjeg aspekta, šarenila, ležernosti i opuštenosti zvuči gotovo nevjerojatno. Također, ovaj predio Kopenhagena idealan je za noćne izlaske, a poseban je i u vrijeme zimskih blagdana, kada odiše nekom posebnom čarolijom. U kanalu možete vidjeti izložene drvene brodove, koji su dio lučkog muzeja na otvorenom. Ovdje možete pronaći i kuću u kojoj je živio Hans Christian Andersen, slavni pisac bajki. U Kopenhagenu je proveo cijeli život, a bio je iznimno povučen, te je za sebe tvrdio da je „ružno pače“. Njegova djela i dan-danas su popularna diljem svijeta, te je upravo on jedna od prvih asocijacija na Dansku i Kopenhagen. Vrijedan divljenja je i dvorac Rosenborg, u kojem se nalazi kraljevsko blago Danske. Izgrađen je po nalogu kralja Kristijana IV u 17. stoljeću. Blago je raspoređeno po sefovima u četiri seta – dijamanti, rubini, biseri i smaragdi. Osim toga, možete razgledati i prostor za krunidbu, kraljev ured i kupaonicu.

Tijekom boravka u danskoj metropoli posjetite i Freetown Christianija, „hippie“ četvrt u kojoj se vrlo slobodno konzumira kanabis. Ovu četvrt su u 1970-ima osnovali hipiji i skvoteri smješteni u vojnim barakama, a zbog „free zone“ kanabisa bilo je zabranjeno fotografiranje. Danas je situacija bitno drugačija, a tome su uvelike doprinijele i racije, te velik broj postavljenih kamera. Christianija je danas i dalje hipijevska, a ovdje se nalaze mnogi veganski kafići i restorani, te najbolji skejterski park Kopenhagena. Također, ovdje možete vidjeti i djela ulične umjetnosti, a promet automobilima je zabranjen. Kopenhagen je pretežno biciklistički, pa tako više od 60% stanovništva koristi ovo prijevozno sredstvo. Također, ovo je omiljen način odlaska u školu i na posao, koji prakticira ukupno 41% ljudi.

Kada je riječ o nogometu, Kopenhagen ima dva poznata kluba, Kopenhagen i Brřndby, a njihova međusobna utakmica ujedno je i najveći derbi danskog nogometa, znan i kao New Firm. Nogometni klub Kopenhagen osnovan je tek 1992., no u svojoj kratkoj povijesti već je uspio postati najtrofejniji danski klub. Nastao je spajanjem Kjobenhavn Boldkluba i Boldklubbena 1903., a svoje domaće utakmice igra na stadionu Parken. Brřndby je klub iz zapadnog dijela danske prijestolnice, a osnovan je 1964. godine. To je klub u kojem su ponikle brojne ikone danskog nogometa, poput braće Laudrup i Petera Smeichela. Nedugo nakon osnutka Kopenhagena, između ta dva kluba razvilo se veliko rivalstvo, koje traje i dan-danas. Prvi derbi odigran je na stadionu Brřndby-ija krajem rujna 1992., a završilo je bez pobjednika (1-1). No, ukupna statistika je na strani Kopenhagena, koji je uspješniji u New Firmu.

Jedna od zemalja koja će biti domaćin skorašnjeg nogometnog Eura je i Nizozemska. U njenom glavnom gradu Amsterdamu odigrat će se utakmice skupine C, u kojoj su Nizozemska, Ukrajina, Sjeverna Makedonija i Austrija.

Nizozemska je smještena na sjeverozapadu europskog kontinenta, a njena zapadna i sjeverna obala izlaze na Sjeverno more. Graniči sa smo dvije države, Belgijom i Njemačkom. Nizozemska ima malo manje od 17 milijuna stanovnika, a glavni grad je Amsterdam.

Kada bi Vas netko opisao da navedete nekoliko stvari koje Vas asociraju na Nizozemsku, što biste odgovorili? Vjerojatno: tulipani, vjetrenjače, klompe, polderi i bicikli. Sve su to bitna obilježja ove nizinske zemlje, a u nastavku teksta detaljno će Vam pojasniti svako od njih. Tulipan je nizozemski nacionalni cvijet i jedan od njenih najprepoznatljivijih simbola. Tulipane su prvi uzgojili Turci oko 1000. godine poslije Krista, a u Nizozemskoj su se prvi put pojavili 1593. godine. Povod tome bio je osnivanje botaničkog vrta u Leidenu, jednog od najstarijih botaničkih vrtova u Europi. Zbog svoje šarolikosti razlikovali su se od ostalog kontinentalnog cvijeća, te su ubrzo postali velika atrakcija, pa su ih željeli posjedovati svi imućniji Nizozemci. Ima više vrste tulipana, a neki od njih su Couleren (jednobojne crvene, žute ili bijele), Rosen (višebojni, crveni ili ružičasti na bijeloj pozadini), Violetten (ljubičasti na bijeloj površini) i Bizarden (crveni, smeđi ili ljubičasti na žutoj pozadini). Tulipani cvjetaju samo tjedan dana u travnju i svibnju, a ubrzo potom pojavljuju se sekundarni izdanci. Lukovice se mogu seliti između lipnja i rujna, pa su se u tom razdoblju odvijale kupnje i prodaje.

Nizozemske vjetrenjače tradicionalno su osmerokutne, po čemu su nadaleko poznate. Selo Kinderdijk (u prijevodu na hrvatski Dječje jezero) poznato je kao mjesto s najvećom koncentracije vjetrenjača u Nizozemskoj. Kako bi se isušio polder Alblaserwaard, 1740. je izgrađen sustav od 19 vjetrenjača koje su ispumpavale vodu iz kanala preko brane natrag u rezervoar koji se potom ispuštao u rijeku. U Nizozemskoj postoji i selo vjetrenjača, a zove se Zaanse Schans. Izgrađeno je 60-tih 20. stoljeća i to tako što su ljudi kamionima u jednom komadu prenosili stare drvene kuće, a sve to kako bi ih se sačuvalo od propadanja. Na identičan način donesene su i stare vjetrenjače, dok su ostale vjetrenjače u selu nedavno izgrađene kao njihova replika. Također, u jednoj od vjetrenjača proizvodi se i kakao, pa cijelo selo miriše po čokoladi! Selo je uistinu impresivno, a kroz njega vodi staza duž koje teče potok, a ovdje još nalazimo i mnoštvo cvijeća, starih drvenih kućica, te mnogo životinja i staja. Tu se nalaze i brojne suvenirnice, a ovdje možete kupiti i pečene kolače.

Polderi su susatv navodnjavanja, točnije, to je hidrološka umjetna depresija okružena branama koja je kanalima i vodenim ispustima povezana s vodom koja ga okružuje. U Nizozemskoj ih se nalazi više od 3000, a razlog tome je višestoljetna borba s poplavama i stvaranje plodnog tla isušivanjem mora i riječnih obala. Tako su se barem djelomično uspjeli zaštiti od učestalih i obilnih poplava. Nizozemski primjer slijedile su i druge države koje se nalaze u istim ili sličnim problemima, a neke od njih su Italija, Belgija i Njemačka.

Jedan od simbola ove zemlje su i klompe, drvene cipele nalik sandalama koje su i danas rado korištena obuća. Nizozemska je zapravo kolijevka klompi, koje su danas jedno od najvažnijih turističkih obilježja ove države. Klompe su zbog udobnosti i komfora još uvijek prvi izbor svakodnevne obuće kod nizozemskih poljoprivrednika i vrtlara.

Kratko ću se osvrnuti i na još neke, ali manje poznate zanimljivosti o ovoj baltičkoj zemlji. U Nizozemskoj ne postoje psi lutalice, već su svi vrlo dobro zaštićeni i zbrinuti. U slučaju da ih zlostavljate, ne gine Vam zatvorska kazna. Još jedna posebnost su i kuće na granici. Tako u jednom dijelu granice s Belgijom, granica doslovno razdvaja neke zgrade, pa se tako možete pohvaliti da živite u dvije države! Zanimljivo je i po pitanju rada samoposluga i kafića. Premda Nizozemsku doživljavamo kao zemlju zabave, stvar je bitno drugačija. Naime, brojni kafići i supermarketi ne rade poslije 18 sati! Također, u Nizozemskoj imamo prilike vidjeti potpuno drukčiji fast food od na kojeg smo navikli. Ovdje tako nema ni hamburgera ni hot dogova, a pravi hit su krumpirići s lukom. Ranije sam spomenula da su zbog velikih problema s poplavama bili prisiljeni izgraditi poldere, a jedan Nizozemac otišao je i korak dalje. Naime, odlučio je napraviti pravu repliku Noine arke, koju možete vidjeti nedaleko od Dordrechta.

U nastavku teksta reći ću Vam nešto više o Amsterdamu. Ima nešto manje od 800 000 stanovnika, a leži na rijeci Amstel. Jedno od njegovih najprepoznatljivijih obilježja su kanali u staroj gradskoj jezgri. Ima ih 160, a tvore i 90 otočića, dok se oko njih nalazi čak 1500 mostova. Amsterdamski kanali izgrađeni su u 17. stoljeću, a šire se u koncentričnim polukrugovima. U vrijeme realizacije ovog projekta u Nizozemskoj je bilo zlatno doba trgovine, znanosti i umjetnosti, te se u grad doseljavalo sve više i više ljudi. Sukladno tome, kanali su jedno služili i kao stambena zona, ali i kao prostor za promet i trgovinu. Tri najpoznatija kanala su Herengracht, Prinsengracht i Keizergracht. Zbog velikog broja kanala, Amsterdam još zovu i Venecijom Sjevera. Također, vrijedi istaknuti i da se amsterdamski kanali nalaze i na popisu UNESCO-ve Svjetske kulturne baštine. No, kanali nikako nisu jedina atrakcija ovog izuzetnog grada, dapače. Na trgu Dam u centru grada možete vidjeti dvije palače. Jedna od njih je klasicistička kraljevska palača iz 17. stoljeća, a druga je Nieuwe Kerk, reformistička palača koja datira iz 15. stoljeća. U istočnom dijelu grada nalazi se židovska četvrt u kojoj je smještena i kuća slavnog slikara Rembrandta van Rijna. Riječ je o proslavljenom nizozemskom umjetniku koji je djelovao tijekom baroka, a najpoznatije djelo mu je Noćna straža. Njegova kuća pretvorena je u muzej. Zapravo, cijeli Amsterdam je prepun muzeja, a među najistaknutijima su: Van Goghov, Državni, Gradski i Tropski muzej.

Kada je riječ o nogometu, prva asocijacija na Amsterdam definitivno je Ajax, najtrofejniji nizozemski nogometni klub, a nadimak im je "kopljanici. Ajax je osnovan 18.03.1900., te je vrlo brzo postao najjači nizozemski nogometni klub. Osim velikog broja domaćih titula, Kopljanici imaju i čak 6 europskih naslova i to četiri Lige prvaka, jedan Kupa UEFA-e i jedan Kupa pobjednika Kupova. Posebno impresivne bile su tri uzastopne titule u Ligi prvaka u razdoblju od 1971. – 1973. U Ajaxu su kroz povijest igrali brojni vrhunski nogometaši poput braće Laudrup, braće De Boer, Edgara Davidsai Luisa Suareza. Također, vrijedi spomenuti da Ajax ima jednu od najboljih škola nogometa na svijetu, te su iz njegovog omladinskog pogona proizašli brojni poznati nogometaši. Današnji Ajax i dalje dominira nizozemskom ligom, no na europskoj sceni nije ni izbliza moćan kao nekada. Njegov najbolji europski rezultat u posljednjih 20-ak godina bilo je polufinale Lige prvaka u sezoni 2018./2019. Ajax je tada imao sve u svojim rukama i bio na milimetar od finala, no Lucas Moura u posljednjim sekundama zabio je za veliko slavlje Totenhama. Ajax je tu sezonu igrao prekrasan nogomet, a u glavnoj bili su njegovi „mladići“ Van Matijs De Ligt, Frank De Jong i Donny Van De Beek. No, već u ljetnom mercatu Kopljanici su ostali bez svojih najjačih aduta, a s tim su i debelo opali Ajaxovi europski rezultati. No, jak omladinski pogon odličan im je zalog za budućnost, te bi se vrlo lako moglo dogoditi da nizozemski gigant u bliskoj budućnosti ponovi sličan ili još veći uspjeh.

Europsko nogometno prvenstvo igrat će se i u čak dvije zemlje Ujedinjenog Kraljevstva – Engleskoj i Škotskoj. Upravo tu će nastupiti naši Vatreni, koji će svoje utakmice skupine D igrati u Londonu (protiv Engleske) i Glasgowu (protiv Češke i Škotske). Ono što definitivno upada u oči je činjenica da nas ždrijeb nije mazio. Uz činjenicu da sve svoje utakmice igramo na Otoku, dopala nas je i skupina sa oba spomenuta domaćina! Kuglice su odlučile zaplesati engleski valcer i tako staviti naše dečke u nimalo jednostavnu grupu. No, što je tu je, nećemo se žaliti. Budemo li mi u svom najboljem izdanju, nemamo se čega bojati. A sada ću Vam ukratko predstaviti Škotsku.

Kao što sam ranije rekla, Škotska je dio Ujedinjenog Kraljevstva i nalazi se sjeverno od Engleske. Zapadna obala Škotske izlazi na Atlantski ocean, dok je istočna na Sjevernom moru. Također, vrijedi istaknuti da je njena obala vrlo razvedena, pa i ovdje može pronaći fjordove. Škotska u mnogobrojnim rijekama i jezerima ima veliko vodeno bogatstvo. Daleko najpoznatije jezero je Loch Ness, u kojem po drevnim pričama živi veliko čudovište. Legenda o Nessie datira iz srednjeg vijeka. Bilo je raznoraznih teorija, no nijedna nije potkrijepljena dokazima. Prije 81 godinu pojavila se i suvremena teorija o ovom jezerskom čudovištu. Tada su navodno trojica ribara uočili divovsku neman, koja je prema njihovim riječima bila duga oko 6 metara. Nedugo potom o viđanju Nessie slušalo se gotovo na dnevnoj bazi. To je uzrokovalo navalu znatiželjnih fotoreportera iz cijelog svijeta, a priča je aktualna i dan-danas. Sve to kulminiralo je navalom turista, koji dolaze istražiti ovu legendu. Eto, tako je nastala priča o čuvenoj Nessi, za koju još uvijek nitko ne može reći da postoji, ali ni da ne postoji. Premda je ovo daleko najpoznatije škotsko jezero, vrijedi spomenuti i još neka od njih poput Loch Lomonda, Loch Rannocha.

Osim Loch Nessa, postoje još dvije stvari po kojima je Škotska nadaleko poznata. Jedna od njih je kilt, tradicionalna škotska odjeća. Najčešće se radi od vune, a izgledom je najsličniji našoj suknji. Nose ga i muškarci i žene, a svojevremeno je i imao i svoju gornju verziju, znanu i kao gornji kilt. Premda se najčešće nosi u posebnim prigodama, ali i na Highland igrama te raznim sportovima, može se nositi i kao dio neformalne muške odjeće. Što se pak tiče žena, vrijedi spomenuti da je njima kilt propisan kao obavezna odjeća u pojedinim sportskim disciplinama.

Još jedno neizostavno obilježje ove zemlje su gajde. Riječ je o glazbenom instrumentu koji zauzima vrlo važno mjesto u škotskoj kulturi. Jednostavnije rečeno, ono što je za Irsku harfa, za Škotsku su gajde.

Glavni grad Škotske je Edinborugh, a od važnijih gardova ističu se još Glasgow i Aberdeen. S obzirom da će se utakmice Eura igrati samo u Glasgowu, u nastavku teksta detaljno ćemo ga upoznati. Glasgow je najmnogoljudniji škotski grad, te treći u kompletnom Ujedinjenom Kraljevstvu (odmah iza Londona i Birminghama)! Nalazi se u dolini Lowlands u središnjoj Škotskoj, a leži na rijeci Clyde. U viktorijansko doba bio je drugo najvažnije odredište britanskog carstva. Nedugo nakon industrijske revolucije Glasgow je postao važni centar za transatlantsku plovidbu. Uz to, ovdje se nalazi i slavno brodogradilište, u kojem su izgrađeni brodovi poput Oueen Marry i Oueen Elizabeth. Jedna od najvažnijih gradskih zanmenitosti je povijesna katedrala iz 13. stoljeća. Danas je Glasgow kulturološki centar zemlje, u kojem su svoje mjesto dobili škotska opera i škotski balet, te narodno kazalište. Također vrijedi istaknuti da je njihova knjižnica Mitchell Library jedna od najvećih knjižnica u Europi.

Što se tiče nogometa, Glasgow je dom najvećeg škotskog derbija, onog između Celtica i Rangersa. Njihova međusobna utakmica znana je još i kao Old Firm. Postoji više teorija o tome zašto derbi Celtica i Rangersa novi upravo ovakav naziv. Prva i mnogo vjerojatnija teorija tvrdi da je Old Firm skraćeno od Old Firm Friends. Naime, klubovi su osnovani kao izrazito prijateljski, te su zajedno uvelike pomogli razvoju škotskog nogometa. Drugi pak tvrde da je naziv Old Firm (u prijevodu stara tvrtka) nastao zbog toga što su oba kluba bila poduzetnička, da su funkcionirali s ciljem zarade. No, s godinama se između ovih klubova razvilo veliko rivalstvo, a razlozi za to su pretežno vjerske, političke, etničke i klasne prirode. Rangers je osnovan 1872. i najtrofejniji je škotski klub. Klub se identificirao s protestantima i unionistima. U unioniste spadaju svi oni koji podržavaju činjenicu da su Škotska i Sjeverna Irska dijelovi Ujedinjenog Kraljevstva. Što se tiče političke pripadnosti, Rangers se smatra lojalističkim klubom, a po pitanju klasne pripadnosti, članom srednje klase. Kada je pak riječ o etničkom sastavu, momčad s Ibroxa smatra se „škotskim“ klubom. Celtic je osnovan 1887. i drugi je najtrofejniji škotski klub. Zeleno-bijeli se u svemu razlikuju od Rangersa, pa je tako Celtic poznat kao katolički, separatistički, „irski“ i radnički klub. Svoje domaće utakmice igraju na Celtic parku, koji ima nešto manje 0d 61 000 sjedećih mjesta. Ispred stadiona nalazi se kip svećenika koji je osnovao klub. Učinio je to isključivo iz humanitarnih razloga, kako bi pomogao siromašnima da nahrane svoju djecu. Postoji i zanimljivost vezana uz odabir imena kluba (a također ga je odabrao svećenik). Smatra se da ga je nazvao Celtic kako bi naglasio njegove irske i škotske korijene. Međusobni dvoboji Celtica i Rangersa imaju veliku težinu, a rado su gledani i izvan granica Škotske. No, nije to uvijek bio prvoligaški derbi. Naime, prije devet godina, Rangers je bankrotirao, te im je zabranjeno igranje u prvoj ligi. Uprava kluba očekivala je da će sljedeću sezonu započeti u drugoj ligi, no ostali klubovi odlučili su da će njihov novi početak biti u četvrtoj ligi, koja je ujedno i najniži rang škotskog nogometa. Tako je glasovalo 25 od ukupno 30 ekipa, te je tako Rangers morao krenuti od nule. Međutim, to ih nije slomilo, te su se ekspresno vratili ondje gdje im je oduvijek bilo mjesto, u najviši rang škotskog nogometa. Treba li uopće spominjati da su Glasgow Rangersi bili tijekom višegodišnjeg izbivanja iz elite bili daleko najgledaniji škotski niželigaš? Također, smatra se i da je škotski Premiership tijekom Rangersovog izbivanja trpio velike gubitke. Gledanost lige je znatno opala, jer, tada nije Old Firma, najveće nogometne utakmice u Škota. Kada su se Rangersi u sezoni 2015./2016. napokon vratili u elitni rang, njihovo nacionalno prvenstvo ponovno je živnulo. Povratkom „plavih“ vratio se i Old Firm, sa starim tenzijama i novim akterima. Utakmice Celtica i Rangersa nerijetko su znale dovesti do velikih navijačkih sukoba, a ponekad imaju i tragičan kraj. No, jedno je sigurno, a to je da je na njihovim ogledima uvijek užarena atmosfera, neovisno o formi i stanju na ljestvici, a upravo to je ono što derbije čini iznimnim.

Za malo manje mjesec dana počinje jedan od najiščekivanijih sportskih događaja godine – nogometni Euro. Iako je prvotni plan bio da se ovo jubilarno, 60. EP održi 2020., pandemija Covida-19 odgodila je za godinu dana. No, zato se nije odustalo od ideje da se natjecanje održi u 11 zemalja diljem kontinenta. Gradovi domaćini ovoljetnog Eura su London, Glasgow, Dublin, Amsterdam, Sevilla, Baku, Rim, Budimpešta, St. Peterburg, Kopenhagen i Bukurešt. S obzirom na to da brojimo sitno do Eura, odlučila sam krenuti s predstavljanjem država i gradova domaćina. Prvi na redu su Italija i Rim. Vječni grad ugostit će utakmice skupine A, u kojoj se nalaze Italija, Švicarska, Turska i Wales, te jedan dvoboj četvrtfinala.

Italija je jedna od turistički najprivlačnijih zemalja Europe, a karakterizira je oblik čizme, po kojem je nadaleko prepoznatljiva. Smještena je u južnoj Europi, a ima izlaz na čak četiri mora: Jadransko, Ligursko, Tirensko i Jonsko. Ono što ovoj mediteranskoj zemlji daje poseban štih je činjenica da ima i more, ali i Alpe. Ovaj planinski lanac nalazi se duž granice s Francuskom, te se tu nalazi i Mont Blanc, drugi najviši vrh Europe. Glavni grad Rim nalazi se regiji Lazio, a broji oko 6 milijuna stanovnika. Znan još i kao „vječni grad“, Rim ima veliko povijesno značenje. Na području današnjeg Rima nekada je bilo Zapadno Rimsko carstvo, dok se Istočno Rimsko carstvo (poznatije kao Bizant), nalazilo na teritoriju današnjeg Istanbula. Zapadno Rimsko Carstvo prestalo je postojati 476., dok se njegov Istočni dio održao sve do 1453. godine.

Rim je osnovan 753. godine prije Krista na sedam brežuljaka, a legenda o njegovom osnutku nadaleko je poznata. Amulije, koji je je s prijestolja svrgnuo svog brata Numitora, postao je kralj Albe Longe. No, da bi izbjegao rođenje nasljednika, koji bi jednog dana mogao tražiti da dođe na prijestolje, prislio je Reju Silviju (svoju nećakinju) da postane vestalska djevica. Međutim, ona se ubrzo zaljubila u boga Marsa, kojem je rodila dva blizanca, Romula i Rema. Premda ih je Amulije odmah nakon rođenja bacio u Tiber, u podnožju Palatina (to je jedan od sedam brežuljaka) pronašla ih je vučica, koja ih je othranila svojim mlijekom. Nedugo potom pronašao ih je Faustul, koji se brinuo o njima sve dok nisu odrasli. Tada su braća odlučila na Palatinu osnovati grad, no ubrzo potom počeli su se svađati oko toga tko će istim vladati. U jednoj takvoj svađi Romul je ubio svog brata Rema. Rim tako nosi ime po Romulu, njegovom prvom kralju.

Današnji Rim jedno je od najpopularnijih turističkih odredišta u ovom dijelu Europe. Grad je to koji sadrži brojne kulturno-povijesne znamenitosti, koje godišnje posjete milijuni ljudi iz svih dijelova svijeta. Jedna od najpoznatijih svakako je bazilika sv.Petra, u kojoj se nalazi papina rezidencija. Njena gradnja trajala je više od jednog stoljeća (1506-.1626.), a u njoj su sudjelovali poznate renesanse ličnosti Italije, od kojih je najpoznatiji Michelangelo Buonarroti. Riječ je o proslavljenom slikaru i kiparu koji je autor brojnih poznatih djela, od kojih su najpoznatiji David, strop Sikstinske kapele i Pieta. U Italiji se zapravo i „rodila“ renesansa, umjetnički pravac tijekom kojeg su nastala mnogobrojna slikarska, kiparska i arhitektonska remek-djela, a dva najveća renesansa sjedišta bila su Firenca i Rim. Možda i najpoznatiji talijanski umjetnik iz ovog razdoblja je Leonardo Da Vinci, autor čuvene Mona Lise. No, ne bi bilo korektno spomenuti samo ovo njegovo djelo. Premda je Mona Lisa definitivno najpoznatija, ne smije se zaboraviti ni njegovu Posljednju Večeru niti Ivan Krstitelja. Osim spomenute dvojice, renesansu na „čizmi“ obilježili su i Sandro Boticelli (Rođenje Venere), Rafael Santi (Sikstinska Madona), Donatello ( Brončani David) i Tizian (Madona Pesaro). Jedan od simbola grada je i legendarni Kolosej. Riječ je o amfiteatru unutar kojeg su tijekom povijesni održavani brojni spektakli, čak i pomorske bitke s pravim brodovima (arena je za tu priliku bila ispunjena vodom)! Još jedna rimska atrakcija su i španjolske stube, koje se, logično nalaze na Španjolskom trgu. Svoje ime duguju činjenici da je na tom mjestu nekada bilo sjedište španjolskog veleposlanika pri Svetoj stolici. Također, vrijedi spomenuti da se u 17. stoljeću trg čak smatrao španjolskim teritorijem! S desne strane stuba nalazi se spomen kuća engleskog književnika Keats-Shelly-ija. Riječ je o piscu Johnu Keatsu, koji je tijekom razdoblja romantizma ostavio značajan trag, a njegova kuća danas je muzej. Na donjem dijelu španjolskih stuba smještena je Fontana della Barcaccia, koju je 1627. dizajnirao Pietro Bernini. Fonatana simbolizira nasukani brod napola uronjen u vodu, aludirajući na veliku poplavu Tibera krajem 16. stoljeća. Nakon povlačenja vode, na tom je mjestu ostao nasukani brodić.

Želite li nakratko odmoriti od razgledavanja znamenitosti, možete otići u obližnji restoran i pojesti pizzu ili tjesteninu, čuvene talijanske specijalitete. Premda je pizza izvorno nastala u Napulju, vrlo je popularna u svim dijelovima Italije. Najpoznatiji talijanski brend svakako je pizza Margherita. Originalni recept ove pizze sadrži samo tri sastojka: umak od rajčica, mozzarellu i bosiljak. Ukoliko niste ljubitelj Margherite, ništa ne brinite, jer, to je samo jedna od mnogobrojnih vrsta ovog planetarno popularnog jela. Želite li nakon toga kušati jedan od tradicionalnih talijanskih deserata, kao najbolji izbor nameće se tiramisu. Tu su i canolli, tijesto punjeno kremom zbog kojeg su se u Kumu obustavljale sve napetosti.

Jedan od načina kako doživjeti ovaj povijesni grad je i šetnja obalom Tibera. Također, u Rimu se nalazi velik broj parkova, pa ne bi bilo loše obići neke od njih. Tijekom šetnje rimskim ulicama zasigurno ćete vidjeti i pokojeg prolaznika s obilježjima Rome i Lazija, dvaju rimskih nogometnih giganata. Lazio je osnovan 1900. i jedan je od najstarijih talijanskih klubova. Roma je osnovana 1927., a nastala je spajanjem četiri rimska nogometna kluba : Roman, Alba-Audace, Fortitudo i Pro Roma. Lazio je izbjegao to spajanje, a najzaslužniji za to bio je general Veccari, koji je bio funkcioner talijanskog nogometnog saveza. Roma je tako nastala kako bi bila konkurentna Laziju, ali i ostalim klubovima s talijanskog sjevera, a usvojim počecima bila je pretežno "lokalpatriotskog" karaktera. Za „vučicu“ su navijali rođeni Rimljani, dok je Lazio bio miljenik velikog broja doseljenika. Ova dva kluba gaje veliko rivalstvo, a njihov međusobni okršaj naziva se Derby della Capitale i smatra se jednim od najžešćih gradskih derbija, ne samo u Italiji, već i u Europi. Italija je inače prepuna gradskih derbija, a uz spomenuti, najpoznatiji su Derby della Madonina (Inter-Milan) i Derby della Mole (Juventus – Torino). Rimski derbi tradicionalno je prepun navijačkih tenzija, jer, ipak je riječ o borbi za prevlast u gradu. Nažalost, ta velika strast nerijetko eskalira i ima neželjene posljedice, pa policija na dan derbija od ranog jutra prati situaciju u gradu. Upravo navijački neredi razlog su što se Derby della Capitale u pravilu gotovo nikada ne igra navečer. No, rimski derbi doživio je i jedan povijesni trenutak. Naime, na Tottijevom posljednjem Derby della Capitale-u, Lazialli su mu odigli počast velikim transparentom, na kojem je pisalo da im je on uvijek bio najdraži „neprijatelj“, čime su pokazali koliko poštuju ovu igračku legendu.

Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije jučer je objavio popis igrača na koje računa za nadolazeću europsku smotru. Za razliku od prijašnjih godina, kada su izbornici na velika natjecanja smjeli povesti maksimalno 23 igrača, ovaj put na raspolaganju mogu imati dodatna tri nogometaša. Razlog tome je, dakako, situacija s koronavirusom, pa je UEFA odlučila izaći im ususret i dopustiti još širu rotaciju igrača. Europsko nogometno prvenstvo počinje 11. lipnja, a Hrvatska se nalazi u skupini D zajedno s Engleskom, Češkom i Škotskom.

Na Dalićevom popisu nalaze se više-manje očekivana imena, no naravno, ima i nekoliko iznenađenja. Krenimo redom. Pozicije vratara pokrivat će Dominik Livaković, Lovre Kalinić i Simon Sluga. Zapravo, od cijelog popisa, jedino su vratarske pozicije bile „sigurna oklada“, te ih je mogao gotovo svatko pogoditi. U obrambenoj liniji nije bilo većih iznenađenja. Za stoperske pozicije konkuriraju Dejan Lovren, Domagoj Vida, Duje Ćaleta-Car, Joško Gvardiol i Mile Škorić. Od lijevih bekova na raspolaganju su mu Borna Barišić i Domagoj Bradarić, dok desni bok pokrivaju Šime Vrsaljko i Josip Juranović. U odnosu na Dalićeve prijašnje pozive, primjetan je tek izostanak Filipa Uremovića, koji je ozlijeđen. Također, vrijedi istaknuti i da je Gvardiolu ovo prvi poziv uopće. Nekima je možda to iznenađenje, no imajući u vidu da je standardan prvotimac Dinama, a uz to i polivalentan igrač koji može pokriti više pozicija, onda ovakva odluka i ne čudi. Kada je riječ o veznom redu, naš izbornik ima standardno „slatke brige“. Veznu liniju Vatrenih na predstojećem Euru činit će Luka Modrić, Nikola Vlašić, Mario Pašalić, Mateo Kovačić, Marcelo Brozović, Milan Badelj i Luka Ivanušec. Uvjerljivo najveće iznenađenje je poziv Ivanušecu, kojemu će to biti prvo veliko natjecanje s Hrvatskom. Dapače, bit će mu to prvo seniorsko reprezentativno okupljanje nakon dugo vremena. Podsjetimo, Ivanušec je za Hrvatsku debitirao na prijateljskom turniru Kini, u dobi od samo 17 godina. Na klupi Vatrenih tada je bio Ante Čačić, a Ivanušec je osim debija, na tom turniru postao i najmlađi strijelac u povijesti hrvatske nogometne reprezentacije. No, s obzirom da je na tom turniru Hrvatska nastupila s dosta igrača iz domaće lige, bilo je evidentno da nitko od tih momaka neće tako skoro ponovno dobiti priliku. Luka je eto, nije dobio sve do jučer, ali budimo iskreni, tek je u ovoj sezoni stekao punu igračku afirmaciju. Dalić je to vidio i naravno, nagradio. Iako su neki na popisu očekivali Lovru Majera ili Tomu Bašića (dobili pretpoziv), to se nije dogodilo . Majer je ustupljen mladoj reprezentaciji, koju krajem svibnja očekuje četvrtfinale U-21 Eura protiv Španjolske. Osim njega, na raspolaganju Bišćanu su i Bradarić, Gvardiol i Ivanušec, no najvjerojatnije samo za četvrtfinale. Postoji mogućnost da ostanu s mladima i u slučaju plasmana u polufinale, međutim šansa za to je ipak mala. Termini dvaju prvenstava iznimno su blizu, a želimo li ponovno ostvariti dobar plasman na jednom velikom natjecanju trojac „novaka“ mora se čim prije uigrati s ostatkom momčadi. Što se tiče napada i tu je već tradicionalno velika gužva. Krilne pozicije pokrivat će Ivan Perišić, Ante Rebić, Josip Brekalo i Mislav Oršić, dok su tri „devetke“ Andrej Kramarić, Bruno Petković i Ante Budimir. Tu je također sve bilo jasno i prije nego li je izbornikov popis „procurio“ u javnost. Osobno mislim da je ovo najbolje što Hrvatska u ovom trenutku ima.

Vrijedi istaknuti i da su pretpozive dobili: Ivica Ivušić, Kristijan Lovrić, Marko Livaja, Nikola Moro, Lovro Majer, Filip Uremović i Marin Pongračić. Ti igrači će biti pozvani samo u slučaju ozljede nekog od 26-orice odabranih. Od igrača s pretpozivima, moram priznati da sam Pongračića vidjela kao vrlo izglednog putnika na Euro. No, s obzirom na to da je prije nekoliko mjeseci prebolio mononukleozu, očito još uvijek nije uspio uhvatiti pravi ritam. Sve u svemu, popis je odličan i sve što nam preostaje je Vatrenima poželjeti sreću u pohodu na novi veliki rezultat.

Ovaj mjesec na rasporedu su kvalifikacijski turniri za plasman na EP. Ovogodišnja europska smotra održat će se u rujnu, a domaćini su Poljska, Češka, Estonija i Finska. U kvalifikacijama sudjeluje 26 reprezentacija, koje su podijeljene u 7 skupina. Hrvatska se nalazi u skupini s Nizozemskom i Švedskom, a prvi turnir odigrao se prošli vikend u Zadru.

Prvu utakmicu Hrvatska je odigrala u petak protiv Nizozemske, a unatoč odličnom otporu, na koncu smo ipak poraženi s 1-3. Izabranici Emanuelea Zaninija u prva tri seta bili su ravnopravan suparnik favoriziranim Nizozemcima, no u četvrtom su potpuno pali, što ih je u konačnici koštalo bodova. Sutradan su svoj susret odigrali Nizozemska i Švedska, a završilo je 3-0 pobjedom Nizozemske, koja je tako još malo učvrstila prvo mjesto u skupini. Nedjelja je bila dan odluke za hrvatske odbojkaše. Poraz od Nizozemske stavio nas je u nezgodan položaj, pa nam je u utakmici protiv Švedske igrala isključivo pobjeda. Iako Švedska nije toliko kvalitetna kao Nizozemska, Hrvatska je ovaj dvoboj morala shvatiti maksimalno ozbiljno. Rečeno, učinjeno. Hrvatska je odigrala vrlo dobru utakmicu te na kraju slavila s 3-1 u setovima. Nakon dva odigrana kola Hrvatska zauzima drugo mjesto na ljestvici, što joj još uvijek ne garantira plasman na EP. Naime, na prvenstvo će se plasirati svi pobjednici skupina, te pet drugoplasiranih reprezentacija. S obzirom da ima 7 skupina, evidentno je da dvoje drugoplasiranih neće izboriti odlazak na europsku smotru.

Ovaj tjedan igra se drugi, a ujedno i posljednji kvalifikacijski turnir, a ovoga puta domaćin je nizozemski Apeldoorn. Prvu utakmicu Hrvatska igra u subotu, a protivnik joj je Švedska. Dan kasnije na programu je ogled Hrvatske i Nizozemske. To bi po svemu sudeći mogla biti direktna borba za prvo mjesto i izravan plasman na rujanski EP. Nizozemska je favorit, dok će Hrvatska morati odigrati besprijekorno želi li se izravno plasirati na kontinentalno prvenstvo.