Hrvatski rukometaši pobjedon su otvorili drugi krug rukometnog Eura. Prid punon dvoranon u Beču, izabranici Line Červara pobjedili su domaćina Austriju 27-23. Nakon maksimalnog učinka u uvodnoj skupini u Grazu, naši rukometaši nastavili su u iston ritmu i austrijskoj prijestolnici.
Prva utakmica drugog kruga ponudila je okršaj s neugodnim Austrijancima, koji su također u uvodnoj skupini upisali sve tri pobjede. Bila je to jedna dosta neobična utakmica,sa puno promašaja na obje strane. Nikad u životu nisan vidila toliko pogođenih greda i stativa na jednoj rukometnoj utakmici ka jučer. Srića, domaćini su bili ti koji su prednjačili u tome, udrli su sigurno deset prečki i vratnica. S druge strane , mi smo zapucali dva zicera i dva sedmerca, uz nekoliko glupo izgubljenih baluna, šta je poprilično neobično za naše „kauboje“. Kontre su uvik bili naš „forte“, pa se nadan da ćemo i taj segment igre dignit na veći nivo kako turnir bude odmica.
Izuzev tih „dječjih bolesti“, odigrali smo odličnu utakmicu. Fenomenalno smo zaustavili Nikolu Bilyka , njihovog najboljeg igrača. Zabija je tek prid kraj, kad je već bilo vidljivo da će Hrvatska pobjedit. Kod nas su najbolji bili Cindrić i Duvnjak. Kapetan je sjajno dirigira obranon te ima nekoliko „svemirskih“ dodavanja. Cindrić je pak odlično nalazija pukotine u obrani domaćina, te se nazabija golova. Igračen utakmice proglašen je Luka Stepančić, šta meni osobno nikako nije jasno. Ima je dosta slab napadački učinak, uz to je i potrošija dosta lopti. Tu nagradu je triba dobit Luka Cindrić, koji je zabija pet golova i podilija nekoliko asistencija.
Ova pobjeda bila je od iznimne važnosti, iz psiholoških razloga. Uvik je bolje pobjedit tu prvu utakmicu drugog dila prvenstva, jer onda u nastavku možemo igrat opuštenije, te nan rastu šanse za polufinale. Izuzetno se teško psihički dignit nakon poraza u prvoj utakmici, jer onda su igrači nesigurni i u grču, a imperativ pobjede bi nan stalno visija nad glavon.
U istinitost ove tvrdnje imali smo se prilike uvjerit lani, kad smo na otvaranju drugog kruga svjetskog prvenstva u Njemačkoj i Danskoj igrali protiv Brazila. Na papiru smo bili ogromni favoriti, koeficijent na pobjedu „kauboja“ bija je nevjerojatno malen. Nažalost standardni hrvatski mentalitet u stilu „lako ćemo“, obija nan se o glavu. Iz još uvik nejasnih razloga, naš izbornik je pri nerješenon rezultatu, u ranoj fazi utakmice, ničin izazvan zatražija od naših da igraju 7 na 6, i tako nekoliko napada. Rezultat je bija pet primljenih golova na praznu branku. Do kraja utakmice , najviše šta smo uspili je doć na minus jedan, međutim ipak smo ostali „prekratki“ za potpuni preokret. Lino je kad je vidija da je njegov eksperiment bez golmana propa, u očaju tražija sva moguća rješenja i taktičke varijante, kemija je više od Coelhovog „Alkemičara“, međutim ništa nije pomoglo. Iduću utakmicu igrali smo protiv Njemačke u Koelnu. Nadigrali smo ih, međutim u trenucima kad smo tribali prilomit utakmicu, sudac nas je uništija i odveja Njemačku u polufinale. Šteta je učinjena, međutim krivci do dana današnjeg nisu odgovarali.
Sutra nas opet čeka dvoboj protiv te iste, iznimno grube Njemačke. Naši igrači željni su velikog revanša, te virujen da će se bacat na glavu za svaki balun. Jednostavnog recepta za pobjedu nema , protivnik je to koji je uvik neugodan , čak i u ovakvon, „krnjen“ sastavu. Najbolji način za doći do pobjede je čvrsta obrana, te brzi protok lopte u napadu. Tribamo se dodavat ne na devet, već na 12 metara od protivničkog gola, te učestalin križanjima igrača brže i jednostavnije dolaziti u situacije za pogotke. To je najbolje rješenje za othrvat se njemačkim grubostima. Veliku ulogu tu tribaju odigrat Cindrić i Karačić. Moraju iskoristit svoju brzinu za prodiranje i odvlačenje njemačkih igrača , te tako otvorit prostor Mamiću i Stepančiću za vanjski šut. Tribamo iskoristit i krila, koja su uvik bila naš najjači adut. U sutrašnjoj utakmici bolje je ne forsirati igru na pivota, jer je pored njemačkih grubijana to beskorisno, uz ogromnu fizčku potrošnju.
Eto, to je ideja kako pobijediti, te se nadan da ćemo to i ostavriti na terenu. Sa sutrašnjon pobjedon bili bi jednon nogon u polufinalu, te bi u odličnon raspoloženju čekali utakmice protiv Čeha i Španjolaca. Šta reć nego , sritno Hrvatska , virujemo u Vas!
Post je objavljen 17.01.2020. u 20:16 sati.