Poznato je da je futsal iznimno dinamičan sport, s puno ritma i čestim prominama rezultata. Skoro svaka utakmica završi sa najmanje dva gola , zbog čega je ovaj sport steka veliku popularnost. Hrvatski futsal se uzdiže iz godine u godinu, te smo imali nekoliko zapaženih postignuća na međunarodnoj sceni. Ipak, koliko god smo talentirana nacija, toliko niko ni izbliza nije sklon sam sebi zakomplicirat život na terenu ka mi sami. Najbolji primjer toga je europsko prvenstvo u Belgiji 2014.
Hrvatska je bila u skupini sa Španjolskon i Češkon, dakle ždrijeb nas nije mazio. Prvu utakmicu igrali smo kontra Španjolaca. Moćna „furija“ krenila je silovito, međutim Hrvatska je djelovala kompaktno u obrani , dok smo u napadu povremeno pritili. Ipak, srića prati hrabre, pa smo poveli golon Saše Babića. Vodstvo naših momaka nije dugo trajalo, Španjolska je poravnala priko Aicarda. Dvi minute posli , Franco Jelovčić donosi Hrvatskoj novu prednost, i s tim rezultaton ide se na predah. U prvih deset minuta nastavka Španjolci rade potpuni prokret i sada oni vode 3-2 zahvaljujući dvostrukon strijelcu Linu. Tada Hrvatska vadi golmana, umisto Jukića ulazi Matija Capar koji „leteći“ zabija za konačnih 3-3! Uspili smo, kreirali čudo, otkinili bod najboljima ! Ja san cilu utakmicu gledala izuetno uživljeno i temperamentno. Poprilično glasno san proslavila svaki gol Hrvatske. Kad je Matija „poletio“ i izbušio i golmana i branku za remi, svojon vikon san skoro probila zvučni zid.
Druga utakmica skupine donila je obračun s Češkom. Nakon početnog ispitivanja snaga, Česi dolaze do vodstva priko Novotnog, da bi Hrvatska izjednačila zahvaljujući Jelovčiću. Nešto kasnije Dario Marinović dovodi Hrvatsku u prednost, pa onda Češka dolaze do izjednačenja, a nedugo zatim i novog vodstva priko Mareša i Beleja. I onda opet na scenu stupa „leteći“ Capar i donosi nam bod i prolaz u četvrtfinale, di nas čekaju susjedi Talijani. I ovu utakmici san napeto pratila, skoro san razbila daljinski kad su Česi poveli, baš san bila ljuta. Naš preokret bacio me u trans, da bi me češki preokret poprilično rastužio. Kad se opet ukaza „sveti“ Matija, mojoj srići nije bilo kraja. Super, idemo dalje „ na mišiće“, pomislila san. Bila san sritna i jedva san čekala četvrtfinale.
Ta je utakmica bila prava sportska drama. Poveli su „azzuri“ u prvoj minuti golon Romana, da bi ubrzo Jelovčić vratija stvari na početak. Međutim , Fortino nas je opet šokira , te smo bili u zaostaku. Ja san bila na treningu i taman san ušla u kuću kad su Talijani ponovo poveli. Trčala san kući samo radi te utakmice. Kako je utakmica odmicala nizali smo napade , pokušavajuć izjednačit. Dvi minute prije kraja u igri je umisto Jukića opet Capar, međutim ovaj put nije on bio u glavnoj ulozi.. Dvi sekunde prije kraja imali smo korner, na poluvisoku loptu volejen je natrča Novak i u zadnjoj sekundi pogodio stativu. Ja san bila šokirana, pomno san pratila cilu tu akciju i kako se Novak namišta na volej, te san bila uvjerena da lopta ulazi u gol i da idemo u produžetke. To je bila gotovo savršena dijagonala koju ni deset golmana ne bi branilo , međutim srića nan je okrenila leđa i tu je naš put na belgijskom Euru završio. Bila san tužna, odigrali smo herojsku partiju protiv moćne Italije i umalo kreirali iznenađenje. U ovoj san utakmici vidila priliku da im se revanširamo za izgubljenu utakmicu za broncu 2012. u Hrvatskoj, međutim nismo uspili.
Šta reć, odigrali smo tri drame kakve ni Shekspeare ne bi napisa , borili se herojski, međutim falilo je ono nešto, i opet smo ostali prekratki za silno željenu medalju.
Post je objavljen 05.02.2020. u 16:28 sati.