Europsko nogometno prvenstvo starta za 15-ak dana, a jedan od 11 gradova domaćina je i Sevilla. Zapravo, utakmice Eura trebale su se igrati u Bilbau, no tamošnje vlasti nisu htjele dopustiti gledatelje na tribinama, pa je UEFA bila primorana oduzeti im domaćinstvo. Tako će se, umjesto na španjolskom sjeveru, igrati na njenom jugu. U nastavku ću Vam prvo detaljnije dočarati Španjolsku, a u drugom dijelu teksta i Sevillu.
Španjolska je smještena u jugozapadnoj Europi, te zauzima najveći dio Pirinejskog poluotoka. Njena južna i istočna obala izlaze na Sredozemno more, dok njen sjeverni dio leži na obali Biskajskog zaljeva. Graniči sa Francuskom i Andorom na sjeveroistoku, s Portugalom na zapadu, te na jugu s Gibraltarom. Španjolska ima oko 46,5 milijuna stanovnika, a njen glavni grad je Madrid. U nastavku teksta upoznat ću Vas s nekim od najpoznatijih obilježja Španjolske.
Ono što je za Brazil samba, to je za Španjolsku flamenco. Riječ je o vrlo ritmičnom i stravstvenom plesu, koji je sve popularniji i izvan granica Španjolske. Glavna karakteristika flamenca je povezanost s publikom, koja je tada često vrlo emotivna. Ovaj ples izvodi se tijekom vjerskih festivala, crkvenih ceremonija i privatnih slavlja. Ima važnu ulogu u identitetu brojnih društvenih skupina, a naročito kod španjolskih Roma. Upravo oni su imali ključnu ulogu u nastajanju flamenca, pa ga se često naziva i „ciganska umjetnost“. Neki od najpoznatijih flamenco umjetnika su Camaron de la Isla, Paco de Lucia i Carmen Amaya.
Španjolska je, baš kao i Italija, zemlja fenomenalnih umjetnika, a neki od najznačajnijih su Pablo Picaso, El Greco, Salvador Dali i Diego Velasquez. Pablo Picaso jedan je od začetnika kubizma, umjetničkog pravca koji je postao popularan početkom dvadesetog stoljeća. Kao njegova najpoznatija djela slove Guernica i Gospođice iz Avignona. Ova prva ustvari je antiratni simbol, jer je na slici prikazano bombardiranje istoimenog španjolskog gradića. Naime, zloglasni general Francisco Franco 1937 je dao bombardirati Guernicu, pri čemu je poginulo mnoštvo nevinih civila. Picasova Guernica svojevrstan je simbol otpora Francovoj tiraniji. Slika Gospođice iz Avignona predstavlja pet djevojaka iz bordela u Avignonskoj ulici, po čemu je slika i dobila ime. Jedna od ikona španjolskog slikarstva je i Salvador Dali. Njegovo najistaknutije djelo zove se Postojanost pamćenja, a predstavlja satove koji se tope. Najznačajniji predstavnik španjolskog baroka definitivno je Diego Velasquez. Daleko najpoznatija njegova slika je Las Meninas, što na španjolskom znači male dvorske dame. Na slici vidimo petogodišnju princezu Margeritu Terezu koju u Filipovoj palači služe dvorske dame, pas i patuljak. Još jedan španjolski slikarski as je i El Greco. Njegovo pravo ime je Dominikos Theotokopulos, no na Pirenejima su ga prozvali El Greco, što znači Grk. Jedno od najznačajnijih El Grecovih djela je Pogled na Toledo. Riječ je o gradu u kojem je ovaj vrsni slikar proveo veliki dio svog života, a na slici je prikazan prirodni krajolik Toleda.
Što se pak tiče španjolske kuhinje, priču o njoj ne možemo započeti bez paelle. Radi se o rižotu koji je kombinacija morskih plodova (škampe i školjke), piletine i povrća (paprike i graška). Prepoznatljivu zlatno-žutu boju daje mu šafran. Paella je jedno od najpopularnijih španjolskih jela i vjerojatno prva kulinarska asocijacija na ovu impozantnu zemlju. Kada je riječ o slatkim delicijama, jedna od najpoznatijih svakako je churos. Riječ je o slastici nalik našoj frituli, no nešto drugačijeg oblika. Churosi su u posljednje vrijeme vrlo popularni i na zagrebačkom Adventu, a najčešće se jedu sa šećerom i čokoladom.
Kada je riječ o nogometu, prva asocijacija na Španjolsku svakako je El Clasico. Nogometnu utakmicu Reala i Barcelone gleda stotine milijuna ljudi, te je to daleko najpopularniji nogomenti derbi na svijetu. Prvi El Clasico odigran je 13.05.1902., a slavila je Barcelona s 3-1. Barcelona i Real predstavljaju dvije velike španjolske regije, Kastilju i Kataloniju, jedne kontinentalne i jedne mediteranske regije. Velike kulturne i političke razlike vrlo brzo su pretočene u veliko rivalstvo. Naime, tijekom španjolskog građanskog rata došlo je do ukidanja katalonskog jezika, kao i do zbrane kompletne kulture te regije. Navijači Barcelone su tada pobjesnjeli, te je rođeno jedno od najvećih rivalstava u povijesti nogometa. Blaugrana je tada postala „Mes que un club“, a Camp Nou jedino mjesto na kojem je „živio“ katalonski jezik. Real je od strane Barceloninih fanova proglašen režimskim klubom jer se smatralo da ga simpatizira zloglasni general Franco. No, to nije bilo ni blizu istine. Premda je bio iz Madrida, Franco se izjasnio kao navijač Atletica. Pedesetih godina dvadesetog stoljeća rivalstvo Reala i Barcelone dobilo je novu dimenziju. Uzrok dodatnog pogoršanja njihovog suparništva bila je trakavica oko transfera Alfreda Di Stefana. Ovaj sjajni Argentinac bio je igrač River Plate-a na posudbi u kolumbijskom Milionaresu. Svojim odličnim igrama privukao je pažnju skauta dva najveća španjolska kluba, koji su vodili veliku bitku za njega. Čelnici Katalonaca dogovarali su transfer s upravom Milionaresa, dok su čelnici Reala pregovarali s upravom Rivera. U međuvremenu je Di Stefano trebao doći u Barcelonu i donijeti odluku o tome gdje želi nastaviti karijeru. Istovremeno, River Plate se žalio FIFI da je Barcelona nezakonito dogovarala transfer s Milionaresom, no FIFA je poručila da se to riješi između klubova. Real i Barcelona sklopili su dogovor- Di Stefano će prvo zaigrati za jedne, a potom i za druge. No, argentinski napadač opredijelio se za Real, na što su u Barceloni poludjeli. Katalonski čelnici odlučili su poništiti njegov ugovor te ga prepustiti velikom rivalu. Do danas je odigran 275 neslužbenih i 241 službeni El Clasico. Zanimljivo, Real i Barcelona imaju identičan broj pobjeda u službenim susretima (95), dok je 51 dvoboj završio neodlučenim ishodom. To bi bilo to što se tiče El Clasica. Nakon što sam proanalizirali španjolski derbi, vrijeme je da Vam podrobnije predstavim Sevillu.
Sevilla je glavni grad španjolske pokrajine Andaluzije, a ima nešto više od 700 000 stanovnika, čime je četvrti najmnogoljudniji španjolski grad. Smjestila se na obali rijeke Guadalquivir. Premda postoji legenda prema kojoj ga je osnovao Heraklo, junak iz grčke mitologije, to nije točno. Naime, Sevilla je osnovana već u 8. stoljeću prije Krista. Jedna od najpoznatijih seviljskih znamenitosti je Gospina katedrala, koja se gradila od 1401. do 1519. godine. Zanimljivo, njena veličina i četvrtasti oblik rađeni su prema tlocrtima džamije. Preko puta katedrale smjestio se dvorac Alcazar, koji se razvio od stare gradske maurske palače. Njegova izgradnja počela 1181. godine, a dovršena je tek 500 godina kasnije! Alcazarovi vrtovi spoj su kršćanske, andaluzijske i maurske tradicije. Od ostalih znamenitosti vrijedi istaknuti i Torre del oro, gradsku vjećnicu, kao i seviljsko sveučilište. Pa krenimo redom. Torr del oro je sat-kula koju su sagradili Almohadi kao stražarnicu te obrambenu barijeru na rijeci. Gradska vjećnica izgrađena je u 16. stoljeću i to u renesansnom pleterskom stilu, a sagradio ju je Diego de Riańo. Fasada je napravljena u 19. stoljeću i to neoklasičnom stilu. Jedna od znamenitosti ovog grada je i njegovo sveučilište, a osnovano je 1505.
Ranije sam detaljno obradila El Clasico, a sada ću Vam malo više reći o seviljskom derbiju, onog između Seville i Real Betisa. Nogometni klub Sevilla osnovan je 1890, dok je njen gradski rival utemeljen 1907. Njegovo ime bilo je Sevilla Balompie, a ubrzo je osnovan i Betis Football Club. Sedam godina kasnije, došlo je do spajanja Seville Balompie i Betis Football Cluba, te je oformljen Real Betis Balompie. Između ova dva kluba ubrzo se razvilo veliko rivalstvo, a njihova međusobna utakmica zove se i Derbi Sevillano.
Post je objavljen 04.06.2021. u 18:20 sati.