Europsko nogometno prvenstvo polako se zahuktava. Jučer je kompletirano drugo kolo natjecanja, te sada ulazimo u fazu finaliziranja liste putnika u osminu finala. Aktualni Euro jedan je od najvećih sportskih događaja u 2021., te sam povodom toga odlučila pokrenuti kolumnu na blogu. Kao što ste mogli vidjeti u naslovu, zove se Euromanija, a pisat ću je jednom tjedno. U njoj ćete imati priliku pročitati moj osvrt na do sada odigrane dvoboje, kao i detaljnu analizu igre hrvatske reprezentacije.
Najčudniji Euro u povijesti nogometa otvoren je utakmicom Italije i Turske na rimskom Olimpicu. Prije nego li se posvetim komentaru te utakmice, moram istaknuti da je fantastičan osjećaj napokon igrati pred navijačima, pa makar i s ograničenim kapacitetom stadiona. Takva je situacija u 10 gradova domaćina, a jedina iznimka je Budimpešta, koja je odlučila dopustiti maksimalan kapacitet. Vratimo se na susret otvaranja. Neosporno je da je u Italija u taj dvoboj ušla kao izraziti favorit, što zbog činjenice da su igrački kvalitetniji od Turske, što zbog činjenice da su domaćini. No, s obzirom na to da se Italija nije plasirala na SP u Rusiji 2018., postavljalo se pitanje što očekivati od nje u prvom službenom nastupu na jednom velikom natjecanju nakon 2016. Istina, Roberto Mancini je u posljednje tri godine iz temelja promijenio igru „azzura“, te oni ponovno izgledaju kao momčad. Današnja Italija savršen je spoj mladosti i iskustva, a što je najvažnije od svega, na terenu djeluje fenomenalno. Ono što najviše iznenađuje u svemu ovome je to što Italija traži kombinatornu igru, s puno brzih paseva koji otvaraju ogorman prostor za njihove krilne igrače. Upravo na takav način odigrali su obje svoje utakmice, te su u obje slavile s uvjerljivih 3-0. Premda su u prvih 45 minuta protiv Turske djelovali dosta skromno, u nastavku su zaigrali sjajno te su izdominirali nemoćne Turke. Nakon toga, slijedio prvi pravi ispit zrelosti. Naime, u drugom kolu čekala ih je Švicarska. Riječ je o reprezentaciji koja u svojim redovima ima nekoliko odličnih individualaca poput Xake, Saqirija, Embola i Rodrigueza. Ne smijemo zaboraviti ni Marija Gavranovića, sjajnog Dinamovog golgetera koji je jedan od najboljih strijelaca HNL-a. Očekivala se jedna tvrda i izjednačena utakmica, no dogodilo se upravo suprotno. Italija je odigrala još jednu maestralnu utakmicu te već nakon dva kola izborila plasman u osminu finala. Ono što posebno fascinira je činjenica da su se u prvih 11 Italije našla čak dva igrača Sassuola, osmoplasiranog kluba Serie A. Da stvar bude bolja, upravo su njih dvojica zabili sve golove na toj utakmici. Riječ je o Domenicu Berrardiju i Manuelu Locatelliju. Ovaj prvi je brzonogi krilni napadač odličnog driblinga, koji može slomiti svaku obranu. Manuel Locatelli igra na poziciji veznjaka, a osim razigravanja svojih suigrača, voli i opaliti s 20-ak metara. Upravo je na takav način postigao svoj drugi gol na utakmici protiv Švicarske. Primio je loptu na otprilike 25 metara, potom snažnom prizemnom dijagonalom probio nemoćnog Sommera. Tako su zvijezde malenog Sassuola već na startu Eura zablistale u punom sjaju. Kolika je vrijednost njihovog uspjeha, najbolje ću Vam dočarati sljedećom rečenicom. Zamislite da je Zlatko Dalić u prvih 11 protiv Engleske izveo npr. dvojicu igrača Istre ili Slaven Belupa. Većina bi ga vjerojatno „počastila“ mnogobrojnim kritikama, onim konstruktivnim, ali i onim, nimalo pristojnim. A ako bi se taj eksperiment pokazao uspješnim, sutradan bi ga svi hvalili na sva zvona. Naravno, ovo je samo hipotetska usporedba kojom sam htjela dočarati Mancinijevu hrabrost, koja mu se obilato isplatila. Nevjerojatno je kako je ovaj talijanski stručnjak u svega tri godine preporodio igru Italije, koja nakon dugo vremena ponovno ističe kandidaturu za veliki rezultat. I sve to bez jednog od svojih najvažnijih igrača, Marca Verratija. Defenzivni veznjak PSG veliki je radnik i može trčati do besvijesti, te vjerujem da će, kad se vrati, ovakvoj Italiji dati dodatnu vrijednost. Azzure danas očekuje utakmice trećeg kola protiv čvrstog i vrlo discipliniranog Walesa. Bit će to dvoboj dvije potpuno različite nogometne filozofije, koji će ujedno i odlučiti o pobjedniku skupine A. Ne treba posebno isticati da je i u ovoj utakmici Italija veliki favorit, no borbene Velšane nikada ne treba unaprijed otpisati.
Uz Italiju, u red onih koji su najviše pokazali u dosadašnjem dijelu prvenstva ubrajamo i Belgiju. Brončani iz Rusije Euro su otvorili suvereno. Prvu utakmicu igrali su protiv Rusije i to u Sankt Peterburgu, no to ih nije nimalo obeshrabrilo. Dapače, potpuno su nadigrali inferiorne Ruse (0-3), čime su potvrdili da i ove godine pucaju na visok plasman. Nije ih poremetila ni činjenica da u prvom kolu nisu mogli računati na ozlijeđenog Kevina de Bruynea, jednog od „motora“ njihove reprezentacije. Njegov izostanak nije se nimalo osjetio, te je Belgija golovima Lukakua i Meuniera došla do važne uvodne pobjede. U drugom kolu čekao ih je dvoboj s još jednim domaćinom, tvrdom, ali i posebno motiviranom Danskom. Naime, u Kopenhagenu su se u prvom kolu sastale Danska i Finska (kojoj je to bio debi na velikim natjecanjima), a utakmicu je obilježio jedan užasan događaj. U 43. minuti veznjak Danske Christian Eriksen pao je u nesvijest. Liječnici su ga na terenu reanimirali 15-ak minuta, nakon čega je prevezen u bolnicu. Odmah potom utakmica je prekinuta. Ubrzo nakon hospitalizacije stanje mu se stabiliziralo, te je iz bolnice videopozivom zamolio suigrače da se vrate na teren i odigraju utakmicu do kraja. Nedugo potom saznalo se i zašto se Eriksen srušio. Naime, bila je riječ o zatajenju srca! Odmah je bilo jasno da je u pitanju nešto gadno, danski i finski reprezentativci plakali su poredani oko Eriksena, baš kao i cijeli stadion. Kada su odnosili s terena, na stadionu je i dalje vladao šok i nevjerica. Vijesti iz bolnice nedaleko od Parkena iščekivale su sa strahom i nadom. Na opće oduševljenje, ubrzo je stigla informacija da je Eriksen izvan životne opasnosti i da se dobro oporavlja. Nogometni svijet je odahnuo. No, moram istaknuti nekorektnost UEFE prema Dancima. Naime, inzistirali su na tome da se utakmica dovrši isti dan! Ne znam što bih rekla na to a da zvuči pristojno. Epilog svega bila je minimalna pobjeda Finske. Danci jednostavno nisu bili glavom unutra, a kako i bi nakon što im je pred očima za dlaku izbjegnuta tragedija. Jedan od najvećih junaka cijele ove situacije bio je kapetan Danske Simon KjŐr, koji je pravovremenom reakcijom spasio život Christianu Eriksenu. Uz to, formirao je „zid“ oko njega kako novinarske kamere ni iz jednog kuta ne bi mogle prodrijeti do njega. Nevjerojatno je da uopće postoje ljudi koji snimaju ovakve užasne trenutke. Sramota što pojedini novinari sebi dopuštaju, to bi trebalo sankcionirati!
Vratimo se nogometu. Ako su Italija i Belgija do sada najviše pokazale, onda su uvjerljivo najmanje prezentirale Španjolska i Hrvatska. Iako su jedni od domaćina, Španjolci nakon dva kola imaju isto toliko bodova, što je za velesilu poput njih uistinu skromno. Sve to ne bi privuklo toliko pozornosti da se oni ne nalaze u možda i najlakšoj skupini na Euru. Osim njih, tu su još i Švedska, Poljska i Slovačka. Premda su Poljaci i Šveđani redoviti sudionici velikih natjecanja, nemaju neku posebnu kvalitetu. Njihove glavne karakteristike su disciplinirana igra u obrani, čvrstina u duelima i polukontre. Slovaci pak nisu učestali sudionici europskih i svjetskih prvenstava, no i oni igraju dosta slično Poljacima i Šveđanima. Što se tiče igračkog kadra, svaka od tri spomenute reperezentacije ima jednu pravu klasu. Kod Švedske je to Kuluševski, no zarazio se nekoliko dana prije početka prvenstva pa još uvijek nije u sastavu. Poljaci imaju jednog od najboljih svjetskih napadača, Roberta Lewandowskog, koji individualnom kvalitetom može riješiti bilo koju utakmicu. Slovaci imaju Hamšika, odličnog veznjaka koji je svojevremeno briljirao u dresu Napolija, a danas je član kineskog Daliana. Međutim, unatoč svemu navedenome, Španjolska je ipak nekoliko dimenzija iznad njih, te na „papiru“ nije trebala imati problema protiv njih. No, umjesto već unaprijed upisanih šest, na kontu Furije nalaze se samo dva boda, čime je i sam prolazak skupine ozbiljno ugrožen. Žele li proći dalje, u zadnjem kolu moraju pobijediti Slovačku, što im i dalje ne garantira prvo mjesto u skupini. Španjolski navijači su bijesni na loše igre svojih ljubimaca, a najveći gnjev usmjeren je prema Alvaru Morati, koji još uvijek traži idealnu formu. U utakmici protiv Švedske propustio je realizirati nekoliko izglednih prilika, no zato je zabio za vodstvo protiv Poljske. Ipak, navijači i mediji su se obrušili na njega jer nije zabio odbijanac nakon Morenovog promašenog penala. Istina je da je Alvaro u već neko vrijeme u golgeterskoj krizi, no definitivno zaslužio da se po njemu saspe drvlje i kamenje. Radi se o odličnom napadaču koji može igrati u bilo kojem europskom klubu i ovakav tretman nije zaslužio. Jedan od najboljih španjolskih igrača na ovom prvenstvu je Dani Olmo, koji je već sada neizostavan član prvih 11 Furije. U Bjeličinom Dinamu bio je najbolji igrač, a odlaskom u RB Leipzig isprofilirao se u sjajnog nogometaša koji je budućnost španjolskog, ali i svjetskog nogometa. Velika je stvar što smo takvog igrača imali priliku gledati na domaćim travnjacima, jer mislim da HNL još dugo neće imati prilike vidjeti takvu klasu.
Posebna priča je i Sjeverna Makedonija, kojoj je ovo bio debi ne velikim natjecanjima. Ždrijeb ih je smjestio u dosta zahtjevnu skupinu u kojoj su još i Nizozemska, Austrija i Ukrajina. S obzirom na to da su Nizozemska i Ukrajina dosta jače, Makedonci su sve nade polagali u prvu utakmicu protiv Austrije. U njoj su vidjeli svoju veliku šansu, jer su pobjedom već na startu odškrinuti vrata drugog kruga. Predvođeni legendarnim Pandevom, Elmasom i Ademijem, vjerovali su da mogu izboriti osminu finala. No, sve njihove nade rasplinule su se već nakon uvjerljivog 1-3 poraza od ne posebne kvalitetne, ali puno iskusnije Austrije. Nekoliko dana kasnije, Sjeverna Makedonija poražena je i u svom drugom nastupu na Euru, a ovaj put bolja je bila Ukrajina. Tako su Makedonci postali prva reprezentacija koja je nakon samo dva kola izgubila sve šanse za prolazak dalje. Uvjerljivo najteža skupina ovogodišnjeg Eura je skupina F, u kojoj su Francuska, Portugal, Mađarska i Njemačka. Ovako „na oko“, izgleda kao da su Mađari upali u „kašetu brokava“. No, prvi pogled definitivno vara. Naime, Mađari su u obje dosadašnje utakmice skupo prodali svoju kožu, za što su nagrađeni bodom protiv aktualnih svjetskih prvaka! Vrlo je nedostajalo da zaustave i branitelje naslova Portugalce, no nakon što je Portugal sedam minuta prije kraja poveo iz jedanaesterca, Mađari su do kraja potonuli. Inače, Mađarska je oba svoja susreta igrala na krcatom stadionu u Budimpešti, koji je jedini na Euru sa 100% popunjenosti! U ovakvo vrijeme to zvuči pomalo nestvarno, a atmosfera na obje utakmice odigrane na njemu bila je fantazija. To je ono bez čega je nogomet nezamisliv, a na što smo zahvaljujući pandemiji Covida-19 pomalo i zaboravili. Ovo je bilo fenomenalno i prava je šteta što se polufinala i finale neće igrati u ovakvoj atmosferi, već na otužno polupraznom Wembleyu. Inače, za najboljeg igrača utakmice Mađarska-Francuska, proglašen je sjajni Osjekov veznjak Laslo Kleinheisler. Dečko koji je prošle sezone igrao protiv Hajduka i Dinama, sada je dominirao veznim redom Mađarske protiv svjetskih prvaka. To je najbolja potvrda da HNL iz godine u godinu sve više i više raste (a na ovom Euru trenutno je 11 HNL igrača!). Jučer smo svjedočili još jednom spektakularnom dvoboju, onom između Portugala i Njemačke. Taj je dvoboj za obje reprezentacije bio izrazito važan, a na kraju je s 4-2 slavila Njemačka. Nakon blijedog izdanja protiv Francuza, Njemačka je pokazala da je ne treba unaprijed otpisati, te da je i dalje konkurentna za najveće domete.
Što se tiče Hrvatske, moram reći da sam iznimno razočarana našom igrom i rezultatima. Istina, već više od godinu dana ne igramo dobro, no nekako smo svi vjerovali da ćemo biti pravi kada to bude najpotrebnije. Kada smo uvjerljivo gubili utakmice Lige nacija, tješili smo se kako su to rezultatski nebitne utakmice u kojima će Dalić isprobati razne varijante i uigravati idealnu momčad za Euro. Kada smo na početku kvalifikacija za katarski Mundijal izgubili od Slovenije, te na jedvite jade slomili Maltu i Cipar, govorili smo kako je najvažnije da smo nakon tri kola vodeći u skupini. Jer, Slovenci su igrali standardno tvrdo i na granici grubosti, te su prekršajima sjekli svaki naš pokušaj kombinatorike. A Malta i Cipar „parkiraju autobus“ u svojih 16 metara i ajde ti to probij! To su uglavnom bili naši izgovori za blijeda izdanja Vatrenih, no došlo je vrijeme kada nema mjesta izgovorima i izmotavanju. Euro je počelo, a mi i dalje izgledamo bezidejnije, čak još i gore nego u kvalifikacijama za SP. Kako je to moguće i zašto Dalić konačno ne prizna svoju pogrešku? O njegovim lutanjima mogla bi se knjiga napisati, a neki od najočitijih takvih pokazatelja su uvrštavanje Rebića na poziciju „devetke“. Pa i djeca u vrtiću znaju da on nije klasični napadač, već čisto krilo i zašto ga onda uporno forsirati na poziciji na kojoj guši cijelu našu igru? Jedan osvojeni bod daleko je ispod svih naših očekivanja, a vremena za radikalne promjene nema. Želimo li proći dalje, Dalić mora mjenjati koncepciju naše igre. Obrana je manje-više ok posložena, dok su u veznom redu sigurni Modrić i Kovačić. Hoće li veznjak biti Brozović, ili pak Vlašić upada na poziciju polušpice, vidjet ćemo u utorak. Ono što se u ovom trenutku nameće kao najbolja opcija je upravo uvrštavanje Vlašića u prvih 11. Na krilima bi trebali biti Perišić i Brekalo (ili Oršić), a u vrhu napada Budimir (ili Petković). Utakmica protiv Škotske je pred vratima, a upitnika je puno. Sve što se očekuje od Vatrenih je da pobjede i plasiraju se u osminu finala, jer definitivno imamo kvalitetu za to. Vrijeme je da odigramo jednu pravu utakmicu i svima pokažemo da smo najbolji kada je najteže.
Post je objavljen 20.06.2021. u 19:43 sati.