Još jedna sezona prve hrvatske nogometne lige bliži se kraju, pa je vrijeme da lagano počnemo podvlačiti crtu. Što se tiče rezultatskog dijela, jedina preostala nepoznanica je tko će s koje pozicije krenuti u novu europsku avanturu. No, baš kao što je prošle sezone Gorica bila apsolutni hit, i ova je sezona obilovala iznenađenjima. Najveća iznenađenja su Lokomotiva, koja je odigrala praktički savršenu sezonu, te Varaždin, koji je najugodnije iznenađenje proljeća, osobito ovog post-korona ciklusa. No, iako kada se priča o rezultatima u drugom dijelu sezone svi u prvi plan ističu Varaždin, tu je i jedna momčad koja također igra odlično, ali o njoj gotovo da se ni ne priča, što je žalosno. Riječ je o Slaven Belupu, koji je također postao „dark horse“ proljetnog dijela prvenstva, te se pokazao kao sklizak teren za favorite.

U prvom dijelu prvenstva nisu se baš proslavili, imali su dosta oscilacija, a kao najsvjetliji trenutak jesenskog dijela prvenstva svakako vrijedi istaknuti pobjedu na gostovanju u Gorici protiv istoimenog domaćina u četvrtfinalu kupa. Koprivničani su slavili sa 2-1, te pokazali da se na njih itekako treba ozbiljno računati. Nakon zimske pauze, dosta su podigli razinu svoje igre, a najveće zasluge za to idu treneru Tomislavu Stipiću. Uvjerio je igrače da se ne boje nikoga, već da samo igraju svoju igru, a nagrada za takav pristup će doći. Prva tri kola proljetnog dijela sezone donio je strašno težak raspored „farmaceutima“. Najprije su na svom stadionu ugostili Dinamo, ali su poraženi, bilo je 0-2. Tjedan dana kasnije slijedilo im je gostovanje na Rujevici, gdje su tijesno poraženi od Rijeke s 1-0. Potom je slijedila utakmica protiv Hajduka u Koprivnici, koju su igrači Tomislava Stipića dobili 2-1. Do korona-pauze odigrali su još četiri utakmice, u kojima su upisali jednu pobjedu, dva remija( protiv Varaždina i Istre), te poraz (od Lokomotive). Nakon više od tri mjeseca prisilne pauze, prva nogometna utakmica odigrana na hrvatskim travnjacima bila je ona između Slaven Belupa i Lokomotive u sklopu polufinala kupa, na stadionu Kušek Apaš u Koprivnici. Slaven je krenuo sjajno, poveli su u ranoj fazi utakmice, ali nakon niza propuštenih šansi za povećanje vodstva bivaju kažnjeni, pa Lokomotiva trima golovima preokreću utakmicu i prolazi u finale. No, to nije skresalo krila Koprivničanima, koji u prvenstvu pružaju dobre igre, a naročito na domaćem terenu. U prilog tome govori i činjenica da su u post-korona eri još uvijek neporaženi u Koprivnici, što je za klub iz sredine ljestvice fantastičan uspjeh. Grad na Dravi pognute glave su napuštali mnogi favoriti( Rijeka, Osijek, Lokomotiva i Gorica), dok su protiv momčadi iz donjeg dijela ljestvice popravljali gol razliku. Poraze su doživjeli na gostovanjima kod Hajduka, Dinama i Varaždina, iako su na Maksimiru i Poljudu imali priliku prirediti ugodno iznenađenje, ali ipak nisu uspjeli. Poraz od Varaždina baš i nije neki kiks, s obzirom da su Varaždinci „eksplodirali“ pod Toplakovim vodstvom.

Trener Stipić odlično je posložio „farmaceute“, igra ima glavu i rep, a ne manjka ni atraktivnih poteza. Najvažniji igrači Slavena su Ivan Krstanović( koji je na jučerašnjoj utakmici protiv Intera zabio svoj 100. gol u HNL-u), Lima, Paracki i Goda. Osobno mi je Paracki najugodnije iznenađenje, iako je već godinama u HNL-u, imam osjećaj da sada igra svoj najbolji nogomet karijere. Riječ je o veznjaku koji je u obrani čvrst kao stijena, a aktivno sudjeluje i u organizaciji napada, kojem svojom doprinosom daje dimenziju više. Kada je riječ o Brunu Godi, svatko tko detaljno prati HNL upoznat je s njegovim kvalitetama, odličan je nogometaš i jedan od najboljih lijevih bekova lige. Sve u svemu, Koprivničani mogu biti zadovoljni kako su odradili ovu sezonu, a ukoliko pobijede u posljednjem kolu na gostovanju u Velikoj Gorici, bio bi to odličan kraj jedne vrlo dobre sezone. Momčad Slaven Belupa spoj je mladosti i iskustva, i ukoliko ostanu na okupu već sljedeće sezone mogli bi konkurirati i za europske pozicije.